Baza je ažurirana 17.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
- 1 -
Broj:Ppž-8398/2021
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
Broj:Ppž-8398/2021 |
Zagreb |
|
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.B. kojeg brani odvjetnici H.Ž. i R.Ž., zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. i članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj: 63/07, 146/08, 59/12, 70/17, 94/18), odlučujući o žalbi okrivljenog M.B., podnijete po braniteljima, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 34 Pp J-112/2019-37 od 28. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.B. te pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni M.B. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni M.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. te iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju te mu je na temelju citiranih propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđena zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju, novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, a zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna te mu je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.100,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeniku je na temelju članka 92. stavka 2. Zakona o oružju u svezi sa člankom 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona oduzeto oružje jedan pištolj marke Beretta, cal. 7,65 mm tvorničkog broja A21390W i dupla glatka cijev lovačke puške nepoznate marke, kalibra i tvorničkog broja sa zavarenim ležištima za streljivo te jedan drveni usadnik (rukohvat) sa mehanizmom za okidanje za lovačku pušku nepoznate marke, kalibra i tvorničkog broja koji postaju vlasništvo RH. Istom presudom okrivljeni M.B. je oslobođen naknaditi troškove prekršajnog postupka.
2. Okrivljeni M.B. pravodobno je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da ne spori da je u inkriminirano vrijeme u kući držao kod sebe jedan pištolj marke Beretta i da nije ishodio odobrenje zbog čega se kaje i spreman je snositi odgovornost zbog čega predlaže primjenu sudske opomene, ali osporava da dupla glatka cijev lovačke puške nepoznate marke, kalibra i tvorničkog broja sa zavarenim ležištima za streljivo te jedan drveni usadnik (rukohvat) sa mehanizmom za okidanje za lovačku pušku nepoznate marke, kalibra i tvorničkog broja koji su pronađeni kod okrivljenika predstavlja oružje u smislu odredbi Zakona o oružju i da za navedeno nije bilo potrebno ishoditi odobrenje i da se nije vodilo računa o odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o oružju te da u tom smislu nije pravilno provedeno balističko vještačenje budući se prilikom donošenja mišljenja vještak nije bavio pitanjem da li sporni dijelovi ispunjavaju uvjete iz članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o oružju niti je utvrđivana njihova funkcionalnost već da li se radi o bitnim dijelovima oružja bez obzira da li su funkcionalni, a zbog čega je branitelj prigovorio vještačenju te predložio saslušanje vještaka na navedenu okolnost, a što je prvostupanjski sud neosnovano odbio bez navođenja razloga zbog čega je počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona i zbog čega je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i zbog čega nisu potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice. Žalitelj ističe da nije utvrđen prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, niti su uzete okolnosti iznesene u pisanoj obrani okrivljenika odnosno da okrivljenik živi sam u kući i da je dana 1. siječnja 2018., sam slavio doček Nove godine u svojoj kući, da nije očekivao posjetu sukladno sa sudskom nagodbom, da je do posjete došlo u jutarnjim satima nakon što je okrivljenik zaspao, da su djeca bila u kuhinji, da je J.M. iskoristila zaokupljenost sa djecom i uzela oružje, kao i da je okrivljenik imao namjeru navedenog dana imao namjeru očistiti oružje i spremiti ga na mjesto gdje ga uobičajeno drži pod ključem, a u čemu ga je spriječila iznenadna posjeta J.M. i djece i koja mu je ukrala pištolj kada je neovlašteno došla u posjetu i zbog čega je okrivljenik pozvao policiju da ne bi došlo težih posljedica, što je za svaku pohvalu i koju okolnost prvostupanjski sud trebao cijeniti kao olakotnu okolnost kao i da je okrivljenik u mirovini u iznosu od 2.208,03 kune i da plaća 1.300,00 kuna za uzdržavanje djece zbog čega mu ostane 900 kuna te da mu je oružje neosnovano oduzeto i koje ima tržišnu vrijednost, pa predlažu ukidanje presude ili preinačenje na način da se okrivljenu primijeni opomena.
Žalba nije osnovana.
3. Rješavajući predmet sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4. Naime, razmatrajući žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona te povrijedio pravo obrane okrivljenika kao i pravo na pravično suđenje, kako je propisano odredbom članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona kao i odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija), potrebno je navesti da iz stanja spisa proizlazi kako je zbog osporavanja odlučnih činjenica od strane žalitelja, prvostupanjski sud naredbom odredio vještačenje dijelova oružja, a koje je provedeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, vještaku za balistička i mehanosklopska vještačenje, D.P., Služba za traseološka vještačenja i koji je dostavilo nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da se predmeti prekršaja i to glatke cijevi i usad s mehanizmom za okidanje smatraju oružjem u smislu članka 3. Zakona o oružju, a koji je dokaz pročitan na glavnoj raspravi održanoj dana 26. svibnja 2021. godine u nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja. Okrivljenik i branitelj su prigovorili pročitanom nalazu i mišljenju vještaka da se radilo o predmetima kao suvenirima i da nisu bili uporabljivi kao oružje i zbog čega je predloženo dopuna mišljenja vještaka kako bi se utvrdilo da li se u konkretnom slučaju navedenim predmetom prekršaja mogao poslužiti kao oružje u smislu članka 3. Zakona o oružju, a nakon čega je prvostupanjski sud konstatirao da je dokazni postupak dovršen, te je u obrazloženju presude kako nije prihvatio prijedlog obrane da se provede dopuna vještačenja budući iz nalaza i mišljenja vještaka kao struče osobe nesporno proizlazi da se radilo o oružju u smislu članka 3. Zakona o oružju, a iz razloga jer okrivljenik nije predmetno oružje osposobio sukladno Pravilniku o postupku i načinu onesposobljavanja oružja, neovisno o starosti oružja kako je to pogrešno smatrao okrivljenik i zbog čega je za navedeno oružje okrivljenik bio dužna ishoditi odobrenje.
4.1. U odredbi članka 165. stavka 9. Prekršajnog zakona je propisano da stranke i sudionici u postupku imaju pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, te uz dopuštenje suca postavljati pitanja drugima u postupku kao i da sudac rješenjem na zapisniku s kratkim obrazloženjem odlučuje o dokaznim prijedlozima stranaka i sudionika u postupku, a protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba. Stoga iako u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije postupio gore navedenoj odredbi te tijekom provedene glavne rasprave nakon što su okrivljenik i branitelj prigovorili pročitanom nalazu i mišljenju vještaka i zbog čega je predloženo dopuna mišljenja vještaka, donio posebno rješenje na zapisniku s kratkim obrazloženjem odlučuje o dokaznim prijedlozima stranaka, navedeni propust prvostupanjskog suda nije utjecao niti je mogao utjecati na pravilnost u donošenju presude, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude opsežno i osnovano iznio razloge zbog kojih nije prihvatio prijedlog branitelja i zbog čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu niti je povrijedio pravo obrane okrivljenika budući je istom omogućio da se sukladno konfrontacijskoj klauzuli propisanoj u odredbi članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona očituje o nalazu i mišljenju i vještaka, a koje je pravo obrana i efikasno konzumirala na način da je podnijela prigovor i prijedlog za dopunu vještačenja, a koji prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio i o čemu je dao na zakonu osnovane razloge u obrazloženju prvostupanjske presude koje u cijelost prihvaća i ovaj sud.
4.2. Potrebno navesti da se sukladno odredbi članka 3. stavka 2. i 3. Zakona o oružju, oružjem smatraju i bitni dijelovi oružja i to cijev sa ležištem metka, cijevni umetak, zatvarač, navlaka, rukohvat s mehanizmom za okidanje te bubanj kod revolvera, dok je u nalazu i mišljenju vještaka provedeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, vještaku za balistička i mehanosklopska vještačenje, D.P., Služba za traseološka vještačenja, utvrđeno da se u konkretnom slučaju predmeti vještačenja smatraju oružje sukladno citiranoj odredbi, pa je stoga neosnovan žalbeni navod okrivljenika neosnovan da u postupku nije bilo utvrđeno da bi navedeni predmeti bili naprave izrađene ili prilagođene da pod pritiskom zraka, barutnih i drugih plinova ili drugog potisnog sredstva može izbaciti zrno, kuglu, sačmu ili neki drugi projektil, odnosno raspršiti plin ili tekućinu kako je to propisano odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o oružju, pa se može zaključiti da obrana fragmentarno tumači materijalne odredbe, a koja je trebala u konkretnom slučaju razmotriti citiranu odredbu članka 3. Zakona o oružju u cijelosti i zbog čega je okrivljenik bio dužan u konkretnom slučaju ishoditi odobrenje.
5. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da nisu uzete okolnosti da okrivljenik živi sam u kući i da je dana 1. siječnja 2018., sam slavio doček Nove godine u svojoj kući, kao i da je do posjete J.M. i djece došlo nenajavljeno, a koja je iskoristila zaokupljenost okrivljenika sa djecom i uzela oružje, kao i da je okrivljenik imao namjeru navedenog dana imao namjeru očistiti oružje i spremiti ga na mjesto gdje ga uobičajeno drži pod ključem, i koja mu je ukrala pištolj kada je neovlašteno došla u posjetu potrebno je navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrđene relevantne činjenice, te izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te u tijeku glavne rasprave dana 21. svibnja 2018. godine pročitao pisanu obranu okrivljenika te ispitao u svojstvu svjedoka I.B., E.B., kao i u nastavku glavne rasprave dana 24. listopada 2018. svjedokinju J.M. putem audio-video uređaja, te dana 26. svibnja 2021. godine pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 23. siječnja 2019. godine, zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija PU varaždinske od 2. siječnja 2018., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske od 1. siječnja 2018., potrvdu o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske broj: 906020 te 1066812, kao i evidenciju o ranijoj kažnjavanosti.
5.1. Prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a sukladno kojima je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je prihvatio provedene dokaze optužbe i zbog kojih nije u cijelosti prihvatio obranu okrivljenika. Na temelju provedenih dokaza u konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da predmetno nije bilo čuvano tako da nije bilo dostupno osobi koja nije ovlaštena posjedovati ga, a osobito djeci, zaključano i odvojeno u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe kako je to propisano odredbom članka 30. Zakona o oružju koji je bio na snazi u inkriminirano vrijeme, pa stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da postoji krivnja okrivljenika neovisno na koji način se došlo do predmetnog oružja. Ratio navedene odredbe je da se oružje mora čuvati na gore opisani način upravo da bi se spriječilo da druge osobe ne bi mogle doći u posjed oružja, a što je u konkretnom slučaju utvrđeno, neovisno na koji je način duga osoba došla do oružja i predala ga policiji te da li je došlo i do eventualnih drugih posljedica. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća iznesene razloge prvostupanjskog suda na kojima se temelji osuđujuća presuda s obzirom da se radi o strogo formalnom prekršaju, dok žalbeni navodi žalitelja uopće ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i koje je trebalo odbiti kao neosnovane i u tom dijelu.
6. Nadalje, razmatrajući odluku o kazni, ovaj je sud utvrdio da je okrivljeniku utvrđena uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju, novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, a zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna te mu je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.100,00 kuna, a koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju propisana novčana kazna od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 45 dana, dok je za prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju propisna novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna, pa će se stoga izrečenom ukupnom novčanom kaznom, koja je ublažena, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, odnosno sukladno utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, ostvariti specijalna i generalna prevencija.
6.1. Nadalje, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je temelju članka 92. stavka 2. Zakona o oružju u svezi sa člankom 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona oduzeto oružje jedan pištolj marke Beretta, cal. 7,65 mm tvorničkog broja A21390W i dupla glatka cijev lovačke puške nepoznate marke, kalibra i tvorničkog broja sa zavarenim ležištima za streljivo te jedan drveni usadnik (rukohvat) sa mehanizmom za okidanje za lovačku pušku nepoznate marke, kalibra i tvorničkog broja, a koja je odluka na zakonu osnovana, budući su izneseni razlozi o oduzimanju predmeta jer se u konkretnom slučaju radi o predmetima prekršaja ograničenih u prometu za čije je posjedovanje potrebna dozvola, a koju okrivljenik uopće nije prethodno ishodio niti je oružje čuvao sukladno zakonu, zbog čega bi daljnjim posjedovanjem predmetnog oružja okrivljenik i dalje mogao činio prekršaje, a koje je stoga uzimajući u obzir i interes javne sigurnosti od okrivljenika trebalo uzeti bez naknade i koji postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju postupio sukladno postojećoj sudskoj praksi, prema kojoj je obveza suda prosuđivanje svakog konkretnog predmeta, kroz odredbe Ustava Republike Hrvatske, te mjerodavne odredbe konvencijskog prava, u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca i to prava vlasništva, zbog čega je pobijana odluka na zakonu osnovana, pa je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.
7. Nadalje, potrebno je navesti u konkretnom slučaju nije bilo niti osnove za primjenu mjere upozorenja opomene, budući da je u odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja, a za navedeni prekršaj iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju alternativno propisana i kazna zatvora, a u odnosu na prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju novčana kazna u visini preko 5.000,00 kuna.
8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, dana 10. prosinca 2021. godine.
Zapisničar: Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v. r. Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 (pet) otpravka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.