Poslovni broj: II Kž-462/2021-5

Poslovni broj: II Kž-462/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kov- 38/2021-8 od 25. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog S. K. kao neosnovana.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kov- 38/2021-8 od 25. studenog 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-28/2020. od 24. studenog 2021., protiv okrivljenog S. K., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog S. K. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. rujna 2021. pa nadalje.

 

 2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni S. K. po branitelju odvjetniku D. Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se „istražni zatvor ne određuje, a da isti zamijeni odgovarajućom mjerom zabrane približavanja okrivljeniku, vezano uz odredbe čl. 98. Zakona o kaznenom postupku“.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Premda žalitelj uvodno navodi da je sud „pogrešno primijenio zakon“ to ne konkretizira, osim što osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

 

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljenik tumači i ocjenjuje postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se tereti, intenziteta udarca kojeg je zadao ili stupnja njegove krivnje, a time i osnovane sumnje nisu od značaja.

 

6. Žalbenim navodima da je kazneno neosuđivana osoba i da mu „više ne pada na pamet počiniti kazneno djelo“ nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba, ali suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud  zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljio, prije svega, na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela pokušaja ubojstva za koje je osnovano sumnjiv. Okrivljenik je, prema optužnici, u prodavaonici pokušao ubiti sjekirom svog posinka, a na razini osnovane sumnje iz dokazne građe proizlazi da je taj čin najavio i sjekiru ponio iz kuće, da od ranije postoji netrpeljivost između okrivljenika i žrtve te da okrivljenik učestalo konzumira alkohol i pri tom ispoljava agresivnost. Iznesene okolnosti doista upućuju na upornost u postupanju okrivljenika, a imajući u vidu izneseno, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kada sadržajno osporava takvu opasnost.

 

7. Dakle, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke mjere opreza kao blaže mjere, kako predlaže žalitelj.

 

8. Nadalje, žalbeni navodi „da je shvatio da je pogriješio, da je istražni zatvor djelovao na njega preventivno i da mu ne pada na pamet ponovno pokušati počiniti kazneno djelo“ nisu od utjecaja kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene i ne dovode u sumnju osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

9. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 10. prosinca 2021.