REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref. 51.P: P-750/2018-38

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske po sutkinji tog suda Irmi Dujić,
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja J.
D., R. …, …S. G., OIB:…., zastupanog po
punomoćniku J. Š., odvjetniku iz O. društva R. & Š.
d.o.o. Z., protiv tuženika – protivnika osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i
usluge, P. cesta …, D. R., …., OIB:…., zastupanog po
punomoćniku odvjetniku K. P., radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 4. studenoga 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja
odvjetnika J. Š. te punomoćnika tuženika odvjetnika K. P., na
ročištu za objavu i uručenje presude dana 9. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta
…., D. R., …., OIB: …. da tužitelju, J. D., R. .., … S. G., OIB:… isplati iznos od 797.164,00 EUR-a u
protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan
isplate zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni
iznos teče od 30.03.2017. godine do isplate, prema stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku S. d.o.o. za trgovinu i usluge, Poljička cesta
…, D. R., 21315, OIB: …. da tužitelju J. D., R. …, …. S. G., OIB:….

nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u
iznosu od 545.375,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
koja teče od 9. prosinca 2021. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na

2 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od

5.939.991,81 kn, kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od

79.250,00 kn određuje se:

p r i v r e m e n a m j e r a

kojom se nalaže P. B. Z. d.d., Z., R. cesta …,
OIB: …. i svakoj drugoj banci u kojoj protivnik osiguranja ima otvoren
račun ili u kojoj otvori račun nakon podnošenja prijedloga za određivanjem
privremene mjere, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga
protivnika osiguranja, uskrati sa svih računa protivnika osiguranja S. d.o.o.
za trgovinu i usluge, P. cesta …, D. R., 21315, OIB: …., isplatu
novčanog iznosa od 5.939.991,81 kn, kao i iznosa od 79.250,00 kn na ime troškova
postupka osiguranja.

Novčana sredstva koja protivnik osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i
usluge, P. cesta …, D. R., …, OIB: …. ima na računima
kod P. banka Z. d.d., Z., R. cesta …, OIB: …., i
svakoj drugoj banci u kojoj protivnik osiguranja ima otvoren račun ili u kojoj otvori
račun nakon podnošenja prijedloga za određivanjem privremene mjere, u iznosu u
kojem je određena zabrana isplate u toč. 1. ove privremene mjere, ne može se
prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

Ova privremena mjera određuje se do pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka.

Žalba izjavljena protiv ove privremene mjere ne odgađa provedbu iste.

II. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od

5.939.991,81 kn, kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od

79.250,00 kn, određuje se:

p r i v r e m e n a m j e r a

zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina protivnika osiguranja
S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta …, D. R., …, OIB:
…., a koje nekretnine su upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u
Splitu, Stalna služba Stari Grad, katastarska općina S. G., i to:

- u zk.ul. 489, kč.br. 8624/1, opisano kao šuma, površine 9441 m2, ukupno: 9441 m2;

-u zk.ul. 994, kč.br. 8637/1, opisano kao šuma, površine 25736 m2, kč.br.
8637/2, opisano kao šuma u K., površine 20083 m2, kč.br. 8637/3, opisano kao
šuma, površine 18885 m2, kč.br. 8637/4 opisano kao šuma, površine 14202 m2,
kč.br. 8637/5, opisano kao šuma, površine 2400 m2, kč.br. 8713 opisano kao šuma u

3 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

ključnoj, površine 2319 m2, kč.br. 9134 opisano kao gomila, površine 464 m2, kč.br.
9135/9 opisano kao vinograd, površine 6053 m2, kč.br. 9135/42, opisano kao šuma,
površine 31959 m2, kč.br. 9135/44, opisano kao gaj, površine 30188 m2, kč.br.
9135/47, opisano kao vinograd, površine 3995 m2, ukupno: 156284 m2;

- 1/24 suvlasničkog dijela nekretnine upisane zk.ul. 1427, kč.br. 9135/1,

opisano

kao oranica, površine 19580 m2, kč.br. 9135/2 opisano kao vinograd, površine 6722 m2, ukupno: 26302 m2, u odnosu na sljedeći suvlasnički dio: 8. suvlasnički dio: 1/24;

- u zk.ul. 2750, kč.br. 9135/49 opisano kao šuma, površine 2661 m2, ukupno: 2661 m2;

- 1/20 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 2768, kč.br. 8622 opisano
kao šuma, površine 29734 m2, kč.br. 8623/1, opisano kao šuma, površine 112757
m2, kč.br. 8623/2, opisano kao šuma, površine 530 m2, ukupno: 143021 m2, u
odnosu na sljedeći suvlasnički dio: 6. suvlasnički dio: 1/20;

- 63143/78030 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 2938, kč.br.
8717/7, opisano kao šuma, površine 23037 m2, kč. br. 8718/1, opisano kao šuma,
površine 21499 m2, ukupno: 44536 m2, u odnosu na sljedeće suvlasničke dijelove:

1. suvlasnički dio: 2/34, 11. suvlasnički dio: 61593/208080, 12. suvlasnički dio: 3/68,

13. suvlasnički dio: 1/17, 14. suvlasnički dio: 5/102, 15. suvlasnički dio: 4/102, 18.
suvlasnički dio: 5/816, 19. suvlasnički dio: 1/510, 20. suvlasnički dio: 38/510, 26.
suvlasnički dio: 38/510, 27. suvlasnički dio: 12/3672, 28. suvlasnički dio: 12/3672, 29.
suvlasnički dio: 24/1224, 30. suvlasnički dio: 8/3672, 31. suvlasnički dio: 12/3672 i

32. suvlasnički dio: 38/510;

- 11850/12960 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 4284, kč.br.
9135/40, opisano kao šuma u K., površine 279643 m2, kč.br. 9135/51, opisano
kao šuma u K., površine 5208 m2, kč.br. 9135/59, opisano kao pašnjak, površine
3560 m2, ukupno: 288411 m2;

- 8/12 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5365, kč.br. 8716/2,
opisano kao šuma, površine 25443m2, ukupno: 25443 m2, u odnosu na sljedeće
suvlasničke dijelove: 3. suvlasnički dio: 6/12, 4. suvlasnički dio: 1/12, 5. suvlasnički
dio: 1/12;

- u zk.ul. 5551, kč.br. 9135/8, opisano kao vinograd, površine 3234 m2, kč. br. 9135/48 opisano kao vinograd, površine 3372 m2, ukupno: 6606 m2;

- 33/36 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5999, kč.br. 9135/3,
opisano kao vinograd, površine 10171 m2, kč.br. 9135/4, opisano kao vrt, površine
201 m2, kč.br. 9135/5, opisano kao oranica, površine 7229 m2, kč.br. 9135/6,
opisano kao vinograd, površine 7736 m2, kč.br. 9135/7, opisano kao vinograd,
površine 15113 m2, ukupno: 40450 m2, u odnosu na sljedeće suvlasničke dijelove:

2. suvlasnički dio: 8/36, 3. suvlasnički dio: 25/36;

- u zk.ul. 6145, kč.br. 9135/10, opisano kao vinograd, površine 7854 m2, ukupno: 7854 m2;

4 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

- u zk.ul. 6146, kč.br. 9135/39, opisano kao vinograd, površine 2367 m2,
kč.br. 9135/45, opisano kao gaj, površine 13026 m2, kč.br. 9149, opisano kao
vinograd, površine 5212 m2, ukupno: 20605 m2;

-u zk.ul. 6274, kč.br. 9135/41, opisano kao šuma, površine 23138 m2, ukupno: 23138 m2;

-u zk.ul. 6327, kč.br. 9135/37, opisano kao šuma, površine 5668 m2, kč.br. 9135/38, opisano kao vinograd, površine 1155 m2, ukupno: 6823 m2;

-1/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 6666, kč.br. 9135/46, opisano kao gaj, površine 13082 m2, ukupno: 13082 m2.

Zabilježbu otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu na nekretninama protivnika
osiguranja S. d.o.o. za trgovinu i usluge, P. cesta …, D. R.,
…., OIB: …. iz točke 1. ovog rješenje provest će zemljišnoknjižni odjel
Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Stari Grad odmah po primitku rješenja o
osiguranju.

Ova privremena mjera određuje se do pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka.

Žalba izjavljena protiv ove privremene mjere ne odgađa provedbu iste.

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u Splitu dana 16. veljače 2018. zaprimljena je tužba u
kojoj tužitelj navodi kako je tuženik kao kupac sa tužiteljevim s tužiteljevim ocem,
I. D., kao prodavateljem, dana 03. prosinca 2007. godine sklopio
Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu,
Stalna služba Stari Grad, upisane u zk.ul. 2769, k.o. S. G., i to z.k.č. 9135/43, u
naravi šuma ukupne površine 26814 m2 i z.k.č. 9137/1 u naravi oranica ukupne
površine 3017 m2, sveukupne površine 29831 m2 (dalje u tekstu: Kupoprodajni
ugovor). Tužitelj navodi da je on nasljednik I. D. pa da je aktivno legitimiran
za podnošenje ove tužbe. Navodi kako su naprijed navedenim Kupoprodajnim
ugovorom, člankom 2. stavkom 1., ugovorne strane suglasno utvrdile kako je na
nekretninama koje su predmet tog ugovora zabilježena ovrha pod brojem I-1869/92
te da je prodavatelj (tužiteljev prednik) podnio tužbu kod Trgovačkog suda u Splitu
radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, dok je člankom 2. stavkom 2.
utvrđeno kako će Kupoprodajni ugovor proizvoditi potpuni pravni učinak danom
pravomoćnosti presude u korist prodavatelja koja bi podrazumijevala i brisanje
zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama i kojom bi se omogućila uknjižba vlasništva
kupca, ovdje tuženika. Navodi da je postupajući po tužbi tužiteljeva prednika
Trgovački sud u Splitu donio presudu, poslovni broj P-290/2013 od 24. siječnja 2014.
godine, koja je potvrđena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske,
poslovni broj Pž-3027/2014 od 8. veljače 2017. godine. Dalje navodi kako je
Trgovački sud u Splitu pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Ovr-2/2002 od 18.
srpnja 2016. godine, obustavio izvršenje po rješenju tog suda poslovni broj Ovr-
2/2002 od 13. siječnja 2006. godine i ukinuo sve provedene radnje u odnosu na

5 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

tužiteljevog prednika te naložio nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanje
zabilježbe na nekretnini koje bila predmet Kupoprodajnog ugovora što je i učinjeno.
Tužitelj navodi da pred Trgovačkom sudu u Splitu vođen i postupak radi proglašenja
nedopuštenog izvršenja određenog rješenjem istog suda, poslovni broj Ovr-2/2002
od 13. siječnja 2006. godine koji je okončan sudskom nagodbom, poslovni broj P-
682/2016 od dana 20. siječnja 2017. godine. Tužitelj navodi da činjenica što je po
sklapanju Kupoprodajnog ugovora tuženik dana 14. prosinca 2007. prijavio porez, a
povodom čega je rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar,
Klasa: UP/I-410-20/2007-001/01447, UR. BROJ: 513-007-17-001/2007-0003 od 19.
prosinca 2007. i utvrđena tuženikova obveza isplate poreza na promet nekretnina u
iznosu od 291.630,49 kn po Kupoprodajnom ugovoru, potvrđuje da je Kupoprodajni
ugovor sklopljen te da ga tuženik svjesno sklopio. Tužitelj drži da su ispunjeni svi
uvjeti iz članka 2. Kupoprodajnog ugovora te da je Kupoprodajni ugovor stekao puni
pravni učinak. Navodi kako je o svim navedenim okolnostima izvijestio tuženika
dopisom od 10.veljače 2017. godine, a koji dopis je tuženik zaprimio 27. veljače

2017. godine slijedom čega da je dana 30. ožujka 2017. godine za tuženika nastala
obveza isplate kupoprodajne cijene u iznosu od 797.164,00 EUR-a, u
protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate. Zbog
navedenoga predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev koji glasi kako je to navedeno u
izreci presude. Ujedno tužitelj u svojstvu predlagatelja osiguranja postavlja i
prijedloge za određivanjem privremenih mjera navodeći kako tuženik kao protivnik
osiguranja, u mirnom postupku rješenja spora nije negirao postojanje predmetne
novčane obveze, ali da uporno nastoji izbjeći namirenje očitog i dospjelog
potraživanja tužitelja. S obzirom na navedeno drži nedvojbenim da će predlagatelj
osiguranja bez određivanja predloženih privremenih mjera teško naplatiti svoje
potraživanje, odnosno smatra da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati
naplatu tražbine svim raspoloživim sredstvima te da postoji opasnost da će u
budućnosti predlagatelju osiguranja biti nanesena nenadoknadiva štetu pa smatra
predlagatelj osiguranja da su ispunjene sve zakonske pretpostavke da sud donese
zatraženo rješenje o osiguranju novčane tražbine predlagatelja osiguranja
predloženim privremenim mjerama iz izreke rješenja. Tužitelj se poziva na odredbe
Ovršnog zakona i kumulativno propisane uvjete za određivanje predloženog
osiguranja određivanjem privremene mjere te dodatno navodi kako je ispravama
priloženim uz tužbu učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a da protivnik
osiguranja na dan podnošenja ove tužbe i prijedloga za određivanjem privremenih
mjera uopće nema zaposlenih, da je upitno postojanje dostatnog iznosa novčanih
sredstava na bankovnim računima protivnika osiguranja radi namirenja tražbine
predlagatelja osiguranja, i smatra da je dokazao opasnost da će bez takve mjere
protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju
imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Naveo je i kako protivnik
osiguranja u svom vlasništvu ima nekretnine iz kojih bi se predlagatelj osiguranja
mogao naplatiti nakon donošenja pravomoćne presude u njegovu korist, ali da s
obzirom na činjenicu da je osnivač protivnika osiguranja strana pravna osoba da
postoji velika vjerojatnost da bi predlagatelj predmetne nekretnine mogao otuđiti,
prikriti ili na drugi način njome raspolagati te time spriječiti ili znatno otežati naplatu
tražbine predlagatelja osiguranja. Navodi kako predloženim privremenim mjerama
predlagatelj osiguranja pokušava osigurati zaštitu dospjele tražbine do pravomoćnog
okončanja spora pokrenutog predmetnom tužbom, a sve kako bi spriječio protivnika
osiguranja da raspolaže novčanim sredstvima odnosno nekretninama jer samo na taj
način predlagatelj osiguranja može osigurati svoju dospjelu novčanu tražbinu prema

6 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

protivniku osiguranja jer da iz dostavljenog izvještaja o protivniku osiguranja proizlazi
kako protivnik osiguranja nema novčanog toka što da ukazuje na opasnost da zbog
toga protivnik osiguranja rasproda nekretnine u svom vlasništvu i zatvori društvo
(osobito zbog činjenice da protivnik osiguranja nema zaposlenih).

U odgovoru na tužbu od 24. listopada 2018. tuženik se usprotivio tužbi i
tužbenom zahtjevu kao neutemeljenima i pogrešnima. Ističe prigovor pomanjkanja
aktivne legitimacije smatrajući da se radi o pravu, odnosno uvjetu, koje se sukladno
čl. 5. Zakona o nasljeđivanju („ Narodne novine“ 48/2003, 163/2003, 35/2005,
127/2013, 33/2015) može naslijediti stoga tužitelj nije aktivno legitimiran za
podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Navodi da je prodavatelj nedvojbeno pok.
Ivan Dulčić, a ne tužitelj te da je prilikom njegove smrti došlo i do ništetnosti citiranog
ugovora pošto je njegovom smrću došlo do apsolutne nemogućnosti ispunjenja
uvjeta, a samim time i do primjene čl. 298. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne
novine“ broj: 35/05) u svezi nemogućeg odgodnog uvjeta. Navodi i da su pravni
učinci specijalne punomoći kojom je pok. I. D. ovlastio tužitelja na prodaju
predmetne nekretnine prestali njegovom smrću. Navodi da unatoč tome što je
predmetni pravni posao naslovljen kao Ugovor o kupoprodaji da iz njegovih bitnih
elemenata proizlazi da se radi o predugovoru, a ne o glavnom ugovoru. Citirano da je
razvidno iz činjenica što proizvodi pune pravne učinke tek nakon i ako se ispuni uvjet
iz čl. 2. Ugovora, štoviše da bez ispunjenja citiranog uvjeta Ugovor ne proizvodi
nikakve učinke osim što se njime ugovorne stranke obvezuju da će u slučaju
ispunjenja uvjeta iz čl. 2 Ugovora ispuniti obveze koje predstavljaju bitne elemente
ugovora o kupoprodaji, a pošto u trenutku zaključenja Ugovora nisu ispunjene sve
bitne pretpostavke. Tuženik navodi kako je stvarna volja ugovornih strana bila da se
zaključi predugovor, a ne ugovor. Predmetnim Ugovorom, i to čl. 8. obveza plaćanja
poreza, koja nastaje po prijenosu prava vlasništva, da se ima izvršiti tek nakon
ispunjenja uvjeta iz Ugovora. Tuženik tvrdi da se radi o predugovoru, a ne ugovoru
zbog čega ističe i prigovor zastare smatrajući da su protekom roka od 5 godina svi
obveznopravni odnosi pa tako i obveza isplate kupoprodajne cijene u zastari.
Tuženik je opreza radi naveo i kako je obveza na sklapanje glavnog ugovora prestala
iz razloga što su se u međuvremenu okolnosti toliko promijenile da Ugovor ne bi niti
bio sklopljen da su one postojale u trenutku njegova sklapanja. Dakle, drži da su
ostvarene pretpostavke za primjenu clausula rebus sic stantibus odnosno čl. 369.
Zakona o obveznim odnosima budući da je zbog izvanrednih okolnosti nastalih
nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja
ugovora, ispunjenje obveze iz Ugovora za tuženika postalo pretjerano otežano.
Pored ovoga tuženik ističe i prigovor neispunjenja ugovora, sukladno čl. 358.
Zakona o obveznim odnosima pošto tužitelj nigdje u tužbi, pa tako ni u svom dopisu
od 24. veljače 2017. godine nije naveo da je spreman istodobno ispuniti svoju
obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo
proistječe iz naravi posla. U odnosu na prijedloge za osiguranjem tuženik je naveo
kako su isti u potpunosti neutemeljeni i pogrešni te promašeni. Naveo je da je
tuženik odgovorom na tužbu osporio tražbinu tužitelja radi čega smatra da nije
ostvarena niti pretpostavka čl. 334. st. 1. Ovršnog zakona ( OZ). Pored ovoga navodi
kako tužitelj ničim nije dokazao opasnost iz čl. 334. st. 2. OZ odnosno ničim nije
učinjena vjerojatnom opasnost da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili
znatno otežalo ostvarenje tražbine te da na tu okolnost nisu priloženi niti pruženi
ikakvi relevantni dokazi, posebno drži nevjerodostojnim dostavljeni izvještaj s
portala www.fininfo.hr, a koji se ne odnosi niti na 2017. niti na 2018. godinu. Tuženik
kao protivnik osiguranja navodi da u prijedlozima radi osiguranja određivanjem

7 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

privremene mjere nisu navedene činjenice na kojima se temelji zahtjev za
određivanje privremene mjere kao ni dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju, a što je
predlagatelj osiguranja bio dužan priložiti uz svoj prijedlog. Navodi da prijedlozi radi
osiguranja određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine sadrže
nedostatke zbog kojih i u slučaju eventualnog prihvaćanja ne bi bili provedivi te da bi
predloženim prijedlozima radi osiguranja određivanjem privremene mjere tuženik
neosnovano i neopravdano pretrpio znatnu štetu te bi mu bilo ugroženo redovno
poslovanje stoga njihovo donošenje i iz toga razloga smatra neosnovanim. Tuženik
prigovara popisanom trošku na ime privremenih mjera smatrajući da se radi o
jedinstvenom podnesku te zaključno predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev
kao neutemeljene i da odbije prijedloge radi osiguranja određivanjem privremene
mjere radi osiguranja novčane tražbine uskratom isplate s dužnikova računa
novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera (toč. XI. do XIII. tužbe s
prijedlogom za …) i zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje
nekretnine uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu (toč. XIV. i XV tužbe s
prijedlogom za …) kao neutemeljene te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku trošak
postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja
do konačnog namirenja u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Na ročištu od 28. siječnja 2019. tužitelj je dodatno obrazložio postojanje
razloga za određivanjem predloženih privremenih mjera navodeći kako je tuženik
društvo posebne namjene u vlasništvu fonda iz M. koji posluje u poreznoj oazi i
koji je sa hipotekama povezanih društava ( T. limited i A. L. iz K.
otoka) opteretio sve nekretnine kojih je vlasnik u K.O. S. G. pa da na taj način
onemogućuje ovrhu na nekretninama te da je sve nekretnine upisao na društvo bez
zaposlenih koje prema procjeni financijskih kuća u RH ima najniži E bonitet. Tužitelj
ukazuje s obzirom na povezana društva koja je naveo na fiktivni status i na opasnost
otežavanja naplate tražbine.

Tuženik je ustrajao u navodima da bi predmetna isprava predstavljala
predugovor, da nije došlo do obostranog izvršenja te da predmetne nekretnine nisu
stvarno prodane ni predane kupcu. Naveo je kako I. D. u trenutku sklapanja
ugovora nije mogao na tuženika prenijeti više prava nego li ih sam ima jer tada nije
bio vlasnik predmetne nekretnine niti je sa istima mogao zemljišnoknjižno
raspolagati. Također je naveo kako za ispunjenje ugovornih obveza nije ugovoren
nikakav rok pa da je tuženik nakon smrti pok. I. D. smatrao kako su zbog
apsolutne nemogućnosti ispunjenja uvjeta sva prava i obveze prestale pa da radi
navedenoga tuženik nije nikada postupio po članku 177. ZOO-a. Zbog navedenoga
smatra da se radi o nevaljalom pravnom poslu, a činjenicu što je razrezan porez
prema navodnom prometu nekretnina ne smatra relevantnom za ovaj postupak.

Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem Ugovora o
kupoprodaji od 03.12.2007. godine, e-izvatka iz zemljišne knjige za z.k.č.
9135/43 i z.k.č. 9137/1, upisane u zk.ul. 2769 k.o. S. G., pravomoćnog rješenja
o nasljeđivanju javnog bilježnika J. P. poslovni broj O-121/08 od 20.
srpnja 2009. godine, presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-290/2013 od

24. siječnja 2014. godine, rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-
3027/2014 od 8. veljače 2017. godine, rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni
broj Ovr-2/2002 od 18. srpnja 2016. godine, e-izvatka iz zemljišnih knjiga za z.k.č.

8 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

9135/43 i z.k.č. 9137/1, upisane u zk.ul. 2769 k.o. S. G., Sudske nagodbe
sklopljene pred Trgovačkim sudom u Splitu, poslovni broj P-682/2016 dana 20.
siječnja 2017. godine, rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva financija – Porezne
uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I-410-20/2007-001/01447,
Ur. Broj: 513-007-17-001/2007-0003 od 19.12.2007. godine, dopisa tužitelja od

10.02.2017. godine uz povratnicu, izvještaja sa portala www.fininfo.hr, saslušanjem
zakonskih zastupnika tuženika direktora M. G. H. i M. P.
D. i svjedokinje K. F..

Parnične stranke su popisale trošak.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među parničnim strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, pored
ovoga tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja,
prigovor zastare i prigovor neispunjenja ugovora, odnosno smatra predmetni ugovor
ništetnim.

Ugovorom o kupoprodaji od 3. prosinca 2017., kojega su zaključili I. D.,
kao prodavatelj, po punomoćniku J. D. te S. d.o.o., koji je u potpisu
prodavatelja ovjeren dana 3. prosinca 2007. od javne bilježnice J. P.
pod brojem OV-6487/07, ugovoreno je da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje z.k.č.
9135/43 i z.k.č. 9137/1, upisane u zk.ul. 2769, k.o. S. G., ukupne površine
29831 m2. Člankom 2. stavkom 1., ugovorne strane su suglasno utvrdile kako je na
predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama zabilježena ovrha pod brojem I-
1869/92 te da je prodavatelj podnio tužbu kod Trgovačkog suda u Splitu radi
utvrđenja ništavosti predmetne ovršne isprave, dok je stavkom 2. utvrđeno kako će
Kupoprodajni ugovor proizvoditi potpuni pravni učinak danom pravomoćnosti presude
u korist prodavatelja koja bi podrazumijevala i brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnim
knjigama, ili danom sklapanja odgovarajuće suske nagodbe kojom bi se pod
određenim uvjetima ishodilo brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama i kojom
bi se omogućila uknjižba vlasništva kupca. Člankom 3. stavkom 1. ugovorena je
kupoprodajna cijena od 797.164,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema
prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, dok se stavkom 2. kupac
obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od 30 dana od dana predočenja
pravomoćne presude donesene u korist prodavatelja- tužitelja u predmetu iz članka

2. tog ugovora, kao i prijedloga predanog Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda
u Starom Gradu, za brisanje zabilježbe ovrhe, a temeljem predmetne presude.
Člankom 5. je prodavatelj dopustio kupcu uknjižbu vlasništva na kupljenim
nekretninama u zemljišnim knjigama na svoje ime bez ikakvog daljnjeg pitanja i
odobrenja uz predočenje dokaza o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, a člankom

6. je ugovoreno da će kupac stupiti u posjed kupljenih nekretnina danom isplate
kupoprodajne cijene u cijelosti, a u slučaju potpisivanja posebne nagodbe danom
doznake kupoprodajne cijene na poseban račun prodavatelja. Člankom 8. je
ugovoreno da će porez na promet nekretnina razrezan temeljem tog ugovora, a
nakon ispunjenja uvjeta za njegov potpuni učinak donošenjem presude u korist
predlagatelja snositi kupac.

Iz Poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda
Split, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I-410-20/2007-001/01447, od 19. prosinca 2007.
proizlazi da je poreznom obvezniku S. d.o.o. utvrđena osnovica poreza na

9 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

promet nekretnina u iznosu od 5.832.609,83 kn te mu je na tu osnovicu utvrđen
porez na promet po stopi od 5% u iznosu 291.630,49 kn, a iz obrazloženja rješenja je
jasno da je Poreznoj upravi dana 14. prosinca 2007. prijavljen ugovor zaključen 3.
prosinca 2009. između kupca S. d.o.o. i prodavatelja I. D., a glede
kupoprodaje nekretnina čest. zem. 9135/43 i 9137/1, upisanih u zk. ul. 2769 k.o. S.
G. za ugovorenu cijenu od 5.832.609,83 kn.

Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. 2769 K.O. S. G. proizlazi
da je kao vlasnik čest. zem. 9135/43 i 9137/1 upisan D. J. pok. I., OIB:
56710596784, R. b.b., da u C listu nema upisanog tereta. Iz povijesnog izvatka
za ovu nekretninu dostupnom putem Interneta
(https://oss.uredjenazemlja.hr/public/lrServices.jsp?action=publicLdbExtract) proizlazi
da je brisanje zabilježbe 26. OVR-2/2002 18.07.2016 izvršeno pod brojem Z-
23448/2016 dana 30. rujna 2016.

Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok I. D., donijetom po javnoj bilježnici
iz S. G. J. P., pod brojem O-121/08 od 20. srpnja 2009.
godine proizlazi da je kao nasljednik nekretnina čest. zem. 9135/43 i 9137/1 K.O.
S. G. proglašen J. D..

Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj 6.P-290/2013, od

24. siječnja 2014. proizlazi da se taj postupak započeo voditi po tužbi tužitelja I.
D. od 15. studenoga 2007., čiji je slijednik tužitelj J. D. protiv tuženika
T. – t. banke d.d. u stečaju , a da je istom prihvaćen podredni tužbeni
zahtjev te je utvrđeno da nije sklopljen Sporazum radi zasnivanja založnog prava
vjerovnika na nekretninama dužnika zaključen pred Okružnim privrednim sudom u
Splitu dana 21.12.1992. godine pod poslovnim brojem I.1869/92 između tuženika,
T.-t. banka d. d. (sada u stečaju) iz S., U. K. P. S.
4/2, kao vjerovnika i L. C. s p.o. S., V. R., Z.
R., M. A., M. B., J. L., J. G. i
tužiteljeva prednika I. D. iz S. G., kao dužnika, u dijelu u kojem
pravni prednik tužitelja I. D. iz S. G., dopušta zasnivanje založnag
prava na nekretninama označenim kao čest. zem. 8673/2, 9111. 9116, 9117, 9123,
9126, 9783, 9784, 10416/190, 10416/388, sve upisano u zk. ul. 227 k.o. S. G.
za cijelo, te čet. zem. 9137/1, 9135/43, sve upisano ZK. ul. 2769 k.o. S. G. za
43/48 dijela.

Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj 26. Ovr-2/2002, od 18. srpnja

2016. odlučeno je točkom I. da se izvršenje određeno rješenjem Trgovačkog suda u
Splitu, posl. broj Ovr-2/02, od 13.01.2006. obustavlja te se ukidaju sve provedene
radnje u odnosu na dužnika 6. I. D., točkom II. je odlučeno da se nalaže po
pravomoćnosti tog rješenja izvršiti brisanje zabilježbe izvršenja određene rješenjem
Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj Ovr-2/02, od 13.01.2006. i sa nekretnina čest.
zem. 9135/43 i 9137/1 K.O. S. G.. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je
vjerovnik podneskom od 6. srpnja 2015. povukao prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr-
2/02, odnosno u odnosu na sve dužnike i sve nekretnine na kojima je određeno
izvršenje u toj pravnoj stvari.

Iz Sudske nagodbe zaključene pred Trgovačkim sudom u Splitu, posl. broj
15P-682/16, dana 20. siječnja 2017. koju su zaključili tužitelj J. D. i
T. – t. banka d.d. u stečaju, S. proizlazi da su istom potpisnici
utvrdili da nisu sklopljeni Sporazumi zaključeni pred Okružnim privrednim sudom u
Splitu, svi istog dana 21.12.1992.godine pod posl.br. I-1863/92, I-1864/92, 1-
1865/92, 1-1866/92, I-1868/92 i 1-1869/92 između I. D. pok. J., kao
dužnika i prednika tužitelja i T.—turističke banke d.d. S. kao vjerovnika,

10 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

odnosno tuženika, kojim se potraživanje vjerovnika osigurava zasnivanjem založnog
prava na nekretninama, I. D. pok. J. (nekretnine sada upisane na ime,
tužitelja J. D. pok. I.) označenih kao: čest. zem. 9135/43 1 čest. zem.
9137/1 obje _Z.U. 2769. K.O. S. G. za 43/48 suvlasničkog dijela, te čest. zem.
8673/2, 9111, 9116, 9117, 9123, 9126, 9783, 9784, 10416/190 i 10416/388 sve ZU.
227, K.O. S. G. za cijelo 1/1. Tuženik je ujedno izjavio da priznaje tužbeni
zahtjev u predmetu P-290/2013 koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu.
Trgovačko turistička banka d.d. u stečaju, istom je ovlastila tužitelja J. D.
pok. I. - da na temelju te Sudske nagodbe bez njenog ikakvog daljnjeg
sudjelovanja i odobrenja izvrši upis brisanja založnog prava upisanog na
nekretninama označenim kao: čest. zem. 9135/43 i čest. zem.9137/1 obje _Z.U.

2769. K.O. Stari Grad za 43/48 suvlasničkog dijela, te čest. zem.8673/2, 9111, 9116,
9117, 9123, 9126, 9783, 9784, 10416/190 i 10416/388 sve zk. ul. 227, K.O. Stari
Grad za cijelo 1/1, a koje pravo je upisano pod poslovnim brojem Z-10/93 i temelji se
na Sporazumima zaključenim pred Okružnim privrednim sudom u Splitu, svi istog
dana 21.12.1992.godine pod posl.br:, I-1863/92, 1-1864/92, 1-1865/92, I-1866/92, I-
1868/92 i 1-1869/92. Ujedno se tuženik kao ovrhovoditelj u vođenim ovršnim
postupcima protiv tužitelja ili njegovog prednika, obvezao povući prijedlog za ovrhu u
ovršnom postupku u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-2/02 kod Trgovačkog suda
u Splitu, a koji je evidentiran u zemljišnim knjiga kod Zemljišno knjižnog odjela
Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, pod poslovnim brojem Z-
534/06, te se obvezao povući sve prijedloge za ovrhu koji su eventualno podnijeti na
temelju Sporazuma i rješenja ranijeg Okružnog privrednog suda u Splitu Broj: I-
1863/92, I-1864/92, I-1865/92, 1-1866/92, I-1868/92 i I1869/92 svi od 21,12. 1992.,
te je time dozvolio brisanje svih založnih prava i svih upisa u zemljišnim knjigama
podnesenih i provedenih temeljem navedenih Sporazuma, a posebno je tuženik kao i
ovrhovoditelj u navedenom postupku izjavom ovlastio tužitelja J. D. pok.
I. da na temelju te Sudske nagodbe bez njegovog ikakvog daljnjeg sudjelovanja
i odobrenja izvrši i provede upis brisanja zabilježba navedene Ovrhe a koji upisi su
provedeni u ZK Odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu.
Tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom (izvršnom) postupku izjavio je kako povlači sve
svoje izjavljene žalbe u ovršnom postupku Ovr-2/02 kod Trgovačkog suda u Splitu.
Iz dopisa od 10 veljače 2017., uz koji je priložena i potpisana povratnica,
proizlazi da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa molbom da
mu odgovori kada i kako namjerava ispuniti obvezu iz Kupoprodajnog ugovora od 3.
prosinca 2017.

Saslušani zakonski zastupnik tuženika M. G. H., direktor, u
iskazu je kazao kako je tuženik društvo koje je nastajalo razvijati poslove s
nekretninama na otoku H.. Sa radom da je započelo negdje oko 2004.- 2005. te
su kupovali zemljišta s ciljem izgradnje hotela i turističkih objekata. Naveo je da su
sklopili određeni broj ugovora za kupnju zemljišta, ali da se projekt morao staviti na
čekanje. Negdje oko 2008. uz globalnu financijsku krizu, da su ulagači, koji su
uglavnom imali sjedišta u SAD, odjednom prestali imati novca za ulaganje u E..
Slijedom toga da su od tada zaustavili kupnju zemljišta. Naveo je kako je tuženik
potpisao ugovor s ocem tužitelja, da su za taj ugovor postojali uvjeti koji su trebali biti
ispunjeni, ali da oni o tom ugovoru nisu ništa čuli nekih 11 godina, da nije bilo
nikakve komunikacije ni bilo nikakvih ažuriranja niti pitanja niti išta. Zatim da su
saznali da je osoba sa kojom se potpisao ugovor preminula, a da nisu dobili nikakve
informacije o tome treba li izvršavati ugovor i slijedom toga da su pretpostavili je
ugovor okončan, a ovo i stoga što je projekt bio na čekanju i nije bilo sredstava za

11 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

financiranje, kao i stoga što nisu čuli da bi netko mislio da je ugovor još na snazi. Oni
da su željeli da ugovor bude otkazan jer da to nije nešto što bi za njih bilo
mjerodavno nakon 10 ili 11 godina bez kontakta. Isti je pretpostavio da je po ugovoru
u početku nešto bilo plaćeno u vidu pologa, ali nije bio siguran, jer osobno nije bio u
radnom odnosu u tvrtki u vrijeme kada je potpisan ugovor. Naveo je da tuženik nije
ušao u posjed nekretnina koje su bile predmet ugovora, da su bile ograđene i nisu ih
ni na koji način koristili. Također je naveo da tuženik nije ni tražio od tužitelja da uđe
u posjed i da se postupi po ugovoru, jer da su na samom početku znali da se ne
može stupiti u posjed dok uvjeti ne budu ispunjeni, ali kako je za nekoliko godina sve
zaustavljeno da su pretpostavili da do toga neće doći. Saslušani se izjasnio da mu je
poznata njegova pozicija kao direktora društva sa ograničenom odgovornošću, da je
svjestan otpisanog ugovora i preuzete obveze. Naveo je kako on nije nikada vidio
pok. oca tužitelja, a da je pregovore radio raniji direktor ili osoba imena M.. Na
upit je li tuženika itko izvijestio da su uvjeti iz ugovora ostvareni je odgovorio da su o
ovome prvi put čuli po zaprimanju dopisa odvjetnika, misli 2017.g. Isti je naveo da je
svjestan da je plaćen porez za ovu nekretninu na ime kupoprodaje. Isti je ostao kod
tvrdnji da su nastupile promijenjene okolnosti. Ujedno je naveo kako su nekretnine
tuženika na H. opterećene od strane ljudi, tvrtki koje su davale zajmove kako bi
se moglo otkupiti zemljište.

Knjigovođa tuženika M. P. D. priklonio se iskazu saslušanog
M. G. H., naveo je kako je tuženik 2006.g. kupovao zemljišta na
H., a da je tada direktor bio gospodin H. ( odnosi se na H.) koji je
pregovarao o sklapanju ugovora za kupnju nekretnina. Među kupoprodajnim
ugovorima kojima su se kupovala zemljišta da je bio i predmetni. Naveo je da on u to
vrijeme nije bio potpuno upućen u sadržaj tog ugovora, ali da je 2008. donesena
odluka da se zbog gospodarskih uvjeta ne nastavlja sa kupnjom niti da se kupuju
nova zemljišta. Sa gospodinom H. da nije bilo nikakvih aktivnosti negdje do

2012., a da bi zatim 2017. on bio informiran o ispunjenju uvjeta iz ugovora i to da je
bio prvi put da su podrobno pogledali ugovor i bili začuđeni da je taj ugovor još uvijek
potencijalno izvršiv. Svjedok je naveo da on zna da su tada platili porez na zemljište,
ali prema njegovim saznanjima nakon 2008., kada je on sam postao direktor društva,
da nije bilo nikakvih ugovora u tijeku i nije bio upoznat s nikakvim pregovorima koji bi
bili u tijeku posebno vezano za ovaj ugovor sve do 2017. Naveo je da je svjestan
potpisanog ugovora i preuzete obveze.

Svjedokinja K. F., suradnica tuženika, u iskazu je navela kako je za
tuženika od 2007. vodila poslovne knjige i obavljala neke druge administrativne
poslove, a što da radi i danas. U veljači 2009. daje na uvid dobila dokumentaciju od
Posejdon grupe, kao projekt managera S. d.o.o., iz koje je bilo razvidno iz
izvoda otvorenih stavki da postoji određeno dugovanje S. d.o.o. prema
tužitelju I. D. radi čega da je zatražila od P. grupe dokumentaciju
koja se na to odnosi te je dobila na uvid predmetni ugovor o kupoprodaji iz 2007.
godine (listovi 15-17 spisa). Taj ugovor da je prezentirala ovlaštenim osobama u
S. d.o.o. D. R. te su i oni isto ostali iznenađeni istim i činjenicom da on u
međuvremenu nije realiziran. Međutim, da se ispostavilo da se pok. I. D. kao
prodavatelj trebao prethodno uknjižiti kao vlasnik predmetne nekretnine koju je tim
ugovorom prodavao S. d.o.o. D. R.. Naposljetku da se pok. I. D.
uknjižio kao vlasnik te nekretnine i ispunio svoju ugovornu obvezu pa da nije više bilo
smetnji da se predmetni ugovor o kupoprodaji realizira, odnosno da S. kupi i
plati a prodavatelj I. D. proda i preda predmetnu nekretninu. Svjedokinja je

12 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

navela da je ona primijetila da je tijekom vremena prvobitno nedvojbeno postojeća
volja da se ugovor realizira s vremenom pomalo kopnila na strani službenih osoba u
S. d.o.o. S., a iz razloga što je u međuvremenu došlo do nekih promjena.
Navela je da je S. d.o.o. D. R. kupio u međuvremenu neku drugu zemlju,
a ispostavilo se da predmetna nekretnina koju je pok. I. D. prodavao S.
d.o.o. D. R. nije bila predviđena prostornim planom da uđe u građevinsku zonu te
su te okolnosti pomalo ohladile volju u S. d.o.o. za realizaciju predmetnog
ugovora o kupoprodaji. Taj ugovor do dana današnjeg nije realiziran premda je
zaključen. Svjedokinja se nije mogla izjasniti je li tuženik danas financijski sposoban
sklopiti nagodbu sa tužiteljem, ali da ona smatra da tuženik i nadalje ima interes da
se sporni predmetni ugovor o kupoprodaji uistinu realizira.

Analizom svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja
navodi se kako je člankom 5. Zakona o nasljeđivanju ( „ Narodne novine“ broj: 48/03,
163/03, 35/05, dalje ZN) stavkom 1. propisano da tko je naslijedio neku osobu da je
njezin sveopći pravni slijednik. Stavkom 2. je propisano da ostaviteljevom smrću
prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, a stavkom

3. je propisano da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku
njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po
zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u
trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Iz priloženog
rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. D. proizlazi kako je upravo tužitelj
nasljednik nekretnina koje su bile premet kupoprodajnog ugovora pa ovaj sud smatra
da je prilaganjem tog rješenja tužitelj dokazao aktivnu legitimaciju u ovome postupku.
Ovdje se napominje kako obveze koje su bile teret imovine ostavitelja i prava koja bi
iz toga proistjecala ulaze također u ostavinu, a što bi bilo i konkretno slučaj, jer se ne
bi radilo o obvezama i pravima strogo osobne naravi koja bi bila nenasljediva.
Također se navodi da je člankom 213. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne
novine“ broj: 35/05, 41/08, dalje ZOO) propisano da smrću dužnika ili vjerovnika
prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od
ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, a što konkretno ne bi bio slučaj.
Pored ovoga da je aktivno legitimiran na vođenje ovog postupka ukazuje i činjenica
što je tužitelj kao jedini pravni slijednik pok. I. D. nastavio voditi te je i
dovršio postupke pred Trgovačkim sudom u spisu i to: P-290/2013, Ovr-2/2002 i P-
682/16.

Nadalje, a glede prigovora da bi se radilo o ništetnom ugovoru u smislu
odredbe članka 298. ZOO-a, navodi se kako sud drži i ovaj prigovor neosnovanim.
Naime, postavljeni uvjet iz članka 2. stavka 2. predmetnog Kupoprodajnog ugovora
ne bi bio postavljen protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu
društva niti bi se radilo o nemogućem odgodnom uvjetu jer iz dostavljenih odluka
Trgovačkog suda proizlazi da je ugovor bio moguć, dopušten te da je i ispunjen. I
odredba članka 7. ugovora ukazuje da su se stranke ugovora informirale o
mogućnosti uspjeha prednika tužitelja u parničnom postupku kojega je pred
Trgovačkim sudom u Splitu pokrenutom radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave iz
članka 2. stavka 1. ugovora, odnosno o mogućnosti ispunjenja uvjeta nametnutog
prodavatelju, na način da su potražile pravni savjet od pravnog stručnjaka tj.
odvjetnika.

13 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

Pored ovoga nije osnovan niti prigovor tužitelja da bi se radilo o predugovoru,
a ne ugovoru. Naime, predugovor bi bio ugovor kojim se preuzima obveza da se
kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Međutim, u konkretnom Kupoprodajnom ugovoru
takva obveza nije preuzeta, štoviše priloženi Kupoprodaji ugovor sadrži sve bitne
sastojke i oblik propisan odredbama članka 376. stavka 1. i članka 377. ZOO-a.
Priloženi Kupoprodajni ugovor jest sklopljen pod uvjetom koji se ostvario na što
ukazuju priložene odluke Trgovačkog suda u Splitu, a dopis tužitelja od 10 veljače

2017. potvrđuje da je tužitelj kao pravni slijednik pok. I. D. postupio u
cijelosti po predmetnom ugovoru te je ispunio sve preuzete obveze. Ne stoji prigovor
neispunjenja ugovora iz članka 358. ZOO-a jer se tužitelj zasigurno ne bi obratio
tuženiku prije pokretanja ovog postupka da nije spreman da se njegova obveza
ispuni, a prema odredbi članka 5. Kupoprodajnog ugovora tužitelj i nije dužan na
izdavanje posebne uknjižbene izjave već će se tuženik moći upisati kao vlasnik na
kupljenim nekretninama bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja uz predočenje dokaza
o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti.

U odnosu na prigovor zastare navodi se da je isti neosnovan u smislu odredbe
članka 215. stavka 1. i članka 225. ZOO-a jer je predmetna tužba podnijeta nakon
nešto više od godinu dana otkako je predmetni Kupoprodajni ugovor proizveo
potpuni pravni učinak u smislu odredbe članka 2. stavka 2. istog, a nakon što se
tužitelj mirnim putem dana 10 veljače 2017. dopisom obratio tužitelju radi ispunjenja
njegovog dijela preuzetih obveza u smislu odredbe članka 3. stavka 2. predmetnog
Kupoprodajnog ugovora.

Glede prigovora tuženika da ugovor nije ispunjen zbog promijenjenih okolnosti
koje su nastupile nakon njegova sklapanja, navodi se kako su saslušani M.
G. H. i M. P. D. tvrdili da je do ovoga došlo uslijed globalne
financijske krize iz 2008. kao i odluke tuženika da se ne sklapaju daljnji ugovori, ali
da isti nisu poduzeli radnje u smislu odredbe članka 369. stavka 1. ZOO-a, a niti bi se
na ovo mogli pozvati nakon što je istekao rok za tuženikovo ispunjenje preuzete
obveze u smislu odredbe članka 369. stavka 3. ZOO-a. Stoga sud ovaj prigovor drži
neosnovanim i istaknutim samo za potrebe konkretnog predmeta.

Dakle, iz iskaza saslušanog z.z. tuženika, svjedoka te iz priloženih isprava
proizlazi da je predmetni Kupoprodajni ugovor sklopljen, da je tužitelj ispunio
preuzete obveze po istome dok tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu u smislu
odredbe članka 3. stavka 2. Kupoprodajnog ugovora. Iz iskaza svjedokinje K.
F. proizlazi da su djelatnici tuženika još u veljači 2009. godine znali za preuzete i
neispunjene obveze iz ugovora, ali da do podnošenja ove tužbe nisu isticali prigovor
promijenjenih okolnosti kao niti poduzimali radnje kojima bi se predmetni ugovor
izmijenio ili raskinuo, barem nisu priložili ni jedan dokaz ili pisanu ispravu na ovu
okolnost. Zbog navedenoga, a u smislu svih naprijed navedenih Zakonskih odredbi
tužbeni zahtjev je prihvaćen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

U odnosu za prijedlog za osiguranjem određivanjem predloženih privremenih
mjera navodi se kako je tužitelj priloženim ispravama uz tužbu, a koje su gore
detaljno analizirane, učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, a što
proizlazi i iz činjenice što je sud prihvatio tužbeni zahtjev, a pored ovoga je učinio
vjerojatnim i postojanje opasnosti da će bez takvih mjera protivnik osiguranja spriječiti
ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi

14 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

način njome raspolagati. Naime, iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka jasno
proizlazi da je tuženik već na većini svojih nekretnina upisao založna prava i
raspolagao istima, a iz izvještaja sa portala www.fininfo.hr o protivniku osiguranja
proizlazi kako protivnik osiguranja tijekom 2014.-2016. nije imao dobro poslovanje te

2016. nije imao zaposlenih osoba. Iako je tuženik kao protivnik osiguranja osporavao
točnost prikazanih podataka u ovome izvještaju u spisu nema isprava iz kojih bi se
mogao donijeti drugačiji zaključak.

Člankom 341. stavkom 2. Ovršnog zakona ( „ Narodne novine“ broj: 112/12,
25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje OZ) je propisano da za određivanje privremene
mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti
tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te,
kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno
ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o
sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se
temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti
navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti,
priložiti uz prijedlog.

Člankom 344. stavkom 1. OZ-a je propisano da se privremena mjera radi
osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini
vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja
spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili
na drugi način njome raspolagati. Člankom 345. stavkom 1. OZ-a je propisano da se
radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha
takva osiguranja, a osobito: 3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja
svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz
zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, 5. nalog banci da protivniku osiguranja ili
trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa
isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

Slijedom navedenoga, a s obzirom da je predlagatelj osiguranja učinio
vjerojatnim i postojanje svoje novčane tražbine te opasnost da će bez iste otežano ili
bezuspješno naplatiti tražbinu, pozivom na naprijed navedene odredbe OZ-a
prihvaćeni su predloženi prijedlozi za osiguranjem određivanjem privremenih mjera te
je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke rješenja.

Odluka o parničnom trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka
1. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,
88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19
dalje u tekstu ZPP). Tako je tužitelj imao trošak sastava tužbe, sastava prijedloga za
osiguranjem, zastupanja na 5 ročišta (28.01.2019., 9.04.2019., 29.05.2019.,

14.01.2020.), u iznosu od po 74.250,00 kuna ( 59.400,00 uvećano za 25% na ime
pdv) za svaku radnju, sukladno Tbr. 7.1., 9.t.1., 11. ,42. i 50. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ( „ Narodne novine“ broj:
142/2012,103/2014,118/2014. i 107/2015, dalje Tarife). Imao je i trošak pristupa na
ročište od 13.11.2018. u iznosu od 625,00 kuna sukladno Tbr. 9.t.5., 42. i 50. Tarife.
Tužitelj je imao i trošak sastava 8 podnesaka ( 24.6.2019., 13.11.2019., 22.07.2019.,

26.05.2020., 28.09.2020., 21.12.2020, 22.2.2021. i 25.02.2021.) u iznosu od 625,00
kuna sukladno Tbr. 8.t.1., 42. i 50. Tarife. Ovo zbrojeno iznosi 526.000,00 kuna.
Tužitelj je imao i trošak sudske pristojbu tužbe i prijedloga za osiguranje u iznosu od
po 5.000,00 kuna što je u skladu sa Tar. br. 1. Zakona o sudskim pristojbama
(„Narodne novine" broj: 118/18) te će im nastati trošak sudske pristojbe presude i

15 Posl. broj: Ref.51P: P-750/2018-38

sudske pristojbe rješenja o osiguranju u istom iznosu prema Uredbi o tarifi sudskih
pristojbi ( „Narodne novine“ broj: 53/19). Ukupan trošak na ime sudske pristojbe
iznosi 20.000,00 kuna. Sve naprijed zbrojeno iznosi 546.000,00 kuna pa je odlučeno
kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 09. prosinca 2021.

S u t k i n j a

Irma Dujić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno
je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis
presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena
( članak 335. ZPP-a).

Protiv rješenja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere dopuštena je žalba u
roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. Ta žalba neće se slati protivnoj
stranki na odgovor. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene
mjere. (Članak 352. stavak 1. i 3. OZ-a)

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku - tuženima po punomoćniku

- spis

- zk. odjelu Stalne službe ovog suda u Starome Gradu - Fina Split