Poslovni broj: 57 Pž-418/2019-5

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-418/2019-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljice) M. A. iz Z., K. 3a, OIB …, koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) A. L. osiguranje d.d. Z., Trnjanska cesta 108, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u Z., radi isplate dividende u iznosu od 164.400,00 kn po tužbi i utvrđenja ništetnosti po protutužbi, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1202/2017 od 4. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1202/2017 od 4. prosinca 2018., u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 164.400,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) odbio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine od 19. siječnja 2017. sklopljenog između društva M. d.o.o. i tužiteljice, isprave naziva „Posebna ovlast“ kojom je društvo M. d.o.o. ovlastilo tužiteljicu na zaključenje Ugovora o ustupu tražbine te Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 20. siječnja 2017. sklopljenog između društva M. d.o.o. i tužiteljicu kao i zahtjev na utvrđenje da navedeni pravni poslovi nisu niti nastali odnosno da su bez pravnih učinaka (točka II. izreke), naložio tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 25.119,00 kn (točka III. izreke) i odbio tužiteljičin zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 21.500,90 kn, kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je društvo M. d.o.o. Z., bio dioničar tuženika na dan donošenja Odluka o isplati dijela dobiti na Skupštinama društva održanim 26. lipnja 2013., 27. lipnja 2014. i 30. siječnja 2015., i to kao imatelj 600 redovnih dionica tuženika. To društvo je 19. siječnja 2017. sklopilo Ugovor o ustupu tražbine i prenijelo tužiteljicu dospjelu novčanu tražbinu prema ovdje tuženiku s naslova dospjele, a neisplaćene dividende na ime 600 redovnih dionica pojedinačne nominalne vrijednosti 420,00 kn po dionici tuženik tijekom postupka nije osporio broj dionica niti visinu tužbenog zahtjeva, a niti je dostavio dokaz o isplati dividende koja je predmetom ovog postupka. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je matematičkim izračunom odnosno 600 dionica x 96,00 kn po dionici; 600 dionica x 97,00 kn po dionici; 600 dionica x 81,00 kn po dionici. Prema Potvrdi SKDD-a, društvo M. d.o.o. bilo je upisano kao imatelj 600 redovnih dionica tuženika oznake EHZS-R-A u razdoblju od 27. kolovoza 2007. do 2. svibnja 2017., iz čega proizlazi da je to društvo bilo imatelj 600 dionica tuženika u vrijeme održavanja Glavnih skupština relevantnih za ovu pravnu stvar. Zato je sud primjenom odredbe čl. 226. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) i čl. 492. st. 2. Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj: 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18715, 110/15, 136/16 i 131/17) tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. U odnosu na protutužbeni zahtjev koji tuženik obrazlaže tvrdnjama svrha da se prikrivenim poslom izuzela imovina iz društva M. d.o.o, i to od strane člana društva B. A. posredno preko tužiteljice koje su u odnosu majke i kćeri, a sve u cilju zaobilaženja poreznih propisa. sud je utvrdio da je Ugovora o ustupu tražbine od 19. siječnja 2017. nije ni ništetan niti prividni pravni poslao jer nije dokazao da mu je Sud je valjanost spornih pravnih poslova ocijenio prema odredbama čl. 322. i čl. 273. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i odbio protutužbeni zahtjev. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude navodeći, u bitnome, da je ona zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ne sadrži valjanje razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenice na okolnost valjanosti Ugovora o ustupu tražbine jer predmetne dionice nisu dio imovine društva M. d.o.o. pa nije ostvareno pravo na dividendu, slijedom čega se ta ista dividenda kao dospjela novčana tražbina nije mogla ustupiti tužiteljici. Zbog navedenog pogrešno je utvrđenje suda da tuženik nije osporio nije osporio broj dionica niti visinu tužbenog zahtjeva. U žalbu ukazuje na nepravilnosti u postupanju društva M. d.o.o. prilikom vođenja i prikazivanja stanja svojih poslovnih knjiga. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.980,00 kn.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i zahtijeva nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet tužbenog zahtjeva spora je zahtjev tužiteljice na isplatu dobiti za 2012. i 2013. godinu te dijela kumulirane zadržane dobiti na temelju Odluka Glavne skupštine u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2011., dok je predmet protutužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine od 19. siječnja 2017. sklopljenog između društva M. d.o.o. i tužiteljice, isprave naziva „Posebna ovlast“ kojom je to društvo ovlastilo tužiteljicu na zaključenje Ugovora o ustupu tražbine te Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 20. siječnja 2017. sklopljenog između tog društva i tužiteljice.

8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na okolnost odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, prije svega, pravilno utvrdio je li došlo do prijenosa dionica nakon donošenja odluke Glavne skupštine tuženika od 30. siječnja 2015. pri čemu je ocjenu o pravu na isplatu dividende donio na temelju utvrđenja jesu li prijašnji i novi dioničar sklopili pravni posao na temelju kojeg dolazi do prijenosa dionice.

9. Prvostupanjski sud je na te odlučne činjenice, pravilnom primjenom odredbe čl. 226. ZTD-a kojom je propisano da se dioničarom se smatra onaj koji je upisan u knjigu dionica i čl. 492. st. 2. Zakona o tržištu kapitala kojim je propisano je da je zakoniti imatelj nematerijaliziranog vrijednosnog papira osoba na čije ime glasi račun vrijednosnih papira u središnjem depozitoriju na kojem je ubilježen nematerijalizirani vrijednosni papir, osim ako je upis nematerijaliziranog vrijednosnog papira izvršen u njegovu korist bez naloga izdavatelja, prijašnjeg imatelja ili bez druge valjane pravne osnove pravilno utvrdio da je za dionice izdane u nematerijaliziranom obliku, mjerodavna je potvrda Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. koje ima dozvolu za obavljanje poslova depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira pravilno ocijenio tužbeni zahtjev za isplatu dividende osnovanim.

10. Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj osporava utvrđenja suda na okolnost utvrđene visine dividende i statusa dioničara M. d.o.o., jer je sud uvidom u Odluke Glavne skupštine u razdoblju od 26. lipnja 2013., do 30. siječnja 2015. pravilno utvrdio visinu dividende i prava na isplatu dividende koje pripada onom dioničaru koji je na 30. dan nakon održavanja Glavne skupštine upisan kao dioničar u depozitorij Središnjeg klirinškoga depozitarnog društva (SKDD) S obzirom na to da je društvo M. d.o.o. bilo je upisano kao imatelj 600 redovnih dionica tuženika oznake EHZS-R-A u razdoblju od 27. kolovoza 2007. do 2. svibnja 2017. što je sud utvrdio uvidom u potvrdu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d., priloženog na listu list 85. i 86. spisa dopušteno je tom društvu Ugovorom o ustupu tražbine od 19. siječnja 2017. prenijet na tužiteljicu novčanu tražbinu prema tuženiku s naslova dospjelih neisplaćenih dividendi, što je i učinjeno.

11. Naime, okolnost da je sklopljen pravni posao kojim se prenose prava iz dionica, pravo na isplatu dividende ne znači da je ustupitelj time prestao biti    dioničarem budući da je pravni posao tek valjana pravna osnova za stjecanje dionica ili prava, dok se dioničarem postaje tek upisom u SKDD, budući da je stanje na računu dioničara koje se vodi kod istog jedino mjerodavno za status dioničara prema društvu.

12. Žalbeni navodi kojima žalitelj osporava valjanost Ugovorom o ustupu tražbine od 19. siječnja 2017. tvrdnjom da se radi o ništetnom i prividnom pravnom poslu jer se njima „zaobilaze porezni propisi“ nisu osnovani jer je sud pravilnom primjenom odredbi čl. 322. i čl. 273. ZOO-a pravilno utvrdo da taj pravni posao nije zahvaćen razlozima ništetnosti niti se radi o prividnom pravnom poslu i na te okolnosti iznio jasne i valjane razloge.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12 i 53/19; dalje: OT).

14. Zato je, primjenom čl. 368. t. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav odgovora na žalbu u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer prema ocjeni ovog suda ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

16. Odluka iz točke II. izreke donesena je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 9. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Ružica Omazić