Republika Hrvatska Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u
parničnom predmetu tužiteljice V. H., OIB: …, iz Đ.,
D. …, zastupane po pun. iz O. d. D. i p. iz
Z., protiv tuženika bolnica Dr. T. B., OIB: …
K., Ž. S. …, zastupane po pun. iz O. d.J. i
p. iz Z., radi isplate razlike plaće, temeljem prijedloga više sudske
savjetnice Marine Rengel Brlečić, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 11.
studenog 2021., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te
odluke objavljene dana 10. prosinca 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku bolnici Dr. T. B., OIB: …,
K., Ž. S. … da isplati tužiteljici V. H., OIB: …,
iz Đ., D. …, iznos od 4.711,26 kuna (slovima:
četiritisućesedamstojedanaest kuna i dvadesetšest lipa) zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 448,07 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 425,29 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 427,26 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 426,59 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 392,56 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 302,65 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 117,66 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 427,13 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 457,30 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 427,13 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 427,13 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 432,49 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29.
Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog
postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (slovima: dvijetisućepetsto kuna) uvećan za
zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 10.
prosinca 2021. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica kao zaposlenica podnijela je tužbu radi isplate razlike u plaći protiv
tuženika kao svojeg poslodavca. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila
zaposlenik tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara.

1.2. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona
o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006.
godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih
službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno:
Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u
javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog
nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi
sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno:
Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na
razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za
preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka
Sporazuma. Odredbama čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje
postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim
plaćama u Republici Hrvatskoj.

1.3. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi
sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka
Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke
od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka
Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena
Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati
javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje
Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st.

1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu
ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će

5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za
statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna

3

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim
Izmjenama i dopunama.“

1.4. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS)
objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u
kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine
u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i
procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine
DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine
u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015.
godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni
su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine.

1.5. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-
a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine
ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu
objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena
Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“,
da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se
osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn.

1.6. Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljičinu plaću
obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka
Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika prema tužiteljici s
osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017.
godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene
razlike plaće.

1.7. Tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagala potrebnom
dokumentacijom kojom raspolaže tužitelj i to svim Ugovorima i Aneksima ugovora o
radu sklopljenim s tuženikom koji su se primjenjivali u utuženom razdoblju te platnim
listama, pa je stoga podnijela tzv. stupnjevitu tužbu predviđenu odredbama čl. 186.b
st. 2. Zakona o parničnom postupku te predložila da sud naloži tuženiku dostavu
potrebne dokumentacije, nakon čega će precizirati tužbeni zahtjev.

1.8. Slijedom svega navedenog, predlaže se da naslovni sud nakon provedenog
dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev te donese presudu kojom se nalaže
tuženiku da tužiteljici isplati iznos plaće i naknade plaće čiju će visinu i tijek kamata
tužiteljica odrediti nakon što tuženik dostavi u spis zatraženu dokumentaciju.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se predmetnoj tužbi u cijelosti protivi te
smatra da nisu niti ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe.

2.2. Tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, a koja se temelji na odredbi čl. III.
Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011.g. Tuženik prvenstveno osporava valjanost Izmjena i dopuna
sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, a obzirom isti nije potpisan od
strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.
Dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka
sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i

4

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26.10.2011., a što znači Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. nisu pravno valjane, što se
odnosi i na kolektivni ugovor.

2.3. Smatra da su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine te
ne postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja iznos osnovice za plaće u
javnim službama kao niti drugih usklađivanja plaća iz Izmjene i dopune dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.

2.4. Ujedno, tuženik osporava i Arbitražnu odluku od 7.12.2011. budući da je ista
pravno nevaljana obzirom da u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao
ili ovlastio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što ukazuje na
činjenicu da se njome ne može identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora
nadomjestiti nikakvom arbitražnom odlukom, a osobito ne onom na koju ne pristaju
sve strane u nekom sporu, a koji Sindikat nije potpisao ni sklopio Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. (isti je
potpisan od strane sedam potpisnika dok je prethodni Sporazum o osnovici plaće u
javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisan
od strane osam potpisnika).

2.5. U odnosu na pravnu narav, a podredno i na pravnu valjanost Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od 13.5.2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik ističe da isti
nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor.

2.6. Gore navedeno prije svega jer sklapanju kolektivnog ugovora i svih njegovih
naknadnih dodataka te izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u
smislu Zakona o radu, ovo zbog toga što poslodavac o sklapanju kolektivnog
ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika
sindikata – nego sam sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s
područja za koje se kolektivni ugovor sklapa – te da ti predstavnici sindikata nisu
imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom
Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata
za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi
članka 254. Zakona o radu. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi
predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao
ugovor radnog prava odnosno je kao potonji ništetan. Kako se i zbog pravnog
propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što
sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i
kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim
službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada
ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za
plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga.

2.7. Slijedom toga tuženik smatra da se tužiteljica ne bi mogla pojavljivati kao aktivno
legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od

23.11.2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od

5

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

13.5.2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26.10.2011. godine u ovom sudskom postupku. Niti u pogledu
sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine,
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. godine ne može govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno
ne utvrđuju konkretna prava zaposlenika koja bi se izravno i neposredno, samo
pozivom na iste, mogla primijeniti.

2.8. Vezano uz impliciranje da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice iz čl. 3.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od

26.10.2011. godine, a na čemu tužiteljica zasniva svoj stav kako osnovica za
obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 bruto, a ne

5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava
u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju prvenstveno zakonom o plaćama u
javnim službama (NN 27/01 i 39/09) te Zakonom o osnovici plaće u javnim službama
(NN 39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama
plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog
mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće,
uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5.
Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun
plaće su: prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i
prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u »Narodnim
novinama«.

2.9. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbama članka 2. uređeno je
kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom
zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske
za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje V1ada Republike
Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaća u javnim službama, do utvrđivanja
nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u
javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena
dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između
Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi dana 13.5.2009. godine.
Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju se zakonom o
plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama
predstavlja strogo i apsolutno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka
nije moguć.

2.10. Nesporno je da Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana

29.12.2016. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim
službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od

1.1.2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je
isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno tuženik smatra da nije bilo
drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i
sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama,
odnosno, podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u

6

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi
dana 13.5.2009. godine.

2.11. Tuženik stoga smatra da Sporazum, izmjene i dodaci Sporazumu nisu
kolektivni ugovor u smislu čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama i nisu
kolektivni ugovor u smislu Zakona o radu te sve do donošenja Odluke o visini
osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.12.2016. godine , s primjenom
od dana 1.1.2017. godine , počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja
je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun
plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kuna bruto, prema Dodatku Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine.

2.12. Tuženik smatra da je došlo do odgode usklađivanja za onaj broj razdoblja
„pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen
člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26.10.2011. godine kao trenutak primjene - „poboljšanja stanja
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)".

2.13. Pošto je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine, prema dostupnim podacima
Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj
razini - „realni tromjesečni BDP" - u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine,
zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši
od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014.
godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o
„padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) nesporno proizlazi da se
usklađivanje prema člancima 3. do 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine treba odgoditi za
dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine pa nadalje.

2.14. Stoga je stav tuženika kako okolnosti za povećanje osnovice plaća u javnim
službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu nastupile. Kako Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je
isteklo dana 25.10.2016. godine, implicira kako do usklađivanja osnovice plaće u
javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od dana 26.10.2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i
primjene istih.

2.15. U odnosu na ispunjenje uvjeta iz članka 4. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik
sve te navode osporava. Pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine općenito navodi i na
neprimjenjivost članka 4. S obzirom na gore navedeno odgoda usklađivanja za
dužinu trajanja uzastopnih razdoblja „pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv.
negativni rast) odgađa i primjenu članka 4. za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i

7

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine.

2.16. Tuženik nastavno ističe da on kao poslodavac tužiteljice ni na koji način nema
utjecaj na mijenjanje obračuna plaća svojih zaposlenika, odnosno radnika jer se
obračun plaća provodi u COP-u (centralnom obračunu plaća) na nivou Republike
Hrvatske za sve zaposlenike tuženika. Slijedom toga, tuženiku nikako nije bilo
moguće napraviti bilo kakve izmjene obračuna plaća za svoje zaposlenike čak i da su
one opravdane i pravno valjane jer promjene u COP-u (centralnom obračunu plaća)
ne izvršava poslodavac, ovdje tuženik. Ujedno ističe kako su sindikati javnih službi,
ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom
Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo za obračun
plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn na temelju akata na koje se tužitelj
poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu
potencijalne plaće. Slijedom svega navedenog, ponovno ističe se prigovor
promašene pasivne legitimacije.

3. Na pripremnom ročištu održanom dana 14. listopada 2021. sud je usvojio prijedlog
tužiteljice te je tuženiku naloženo dostaviti dokumentaciju koja je potrebna za
specificiranje tužbenog zahtjeva.

4. Podneskom od 10. studenog 2021. tužiteljica navodi da je od tuženika primila
potrebnu dokumentaciju te izradila točan izračun razlike plaće koju je ostvarila i one
koju je trebala ostvariti da je u utuženom razdoblju primala plaću prema osnovici od

5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica precizira tužbeni zahtjev te predlaže da
naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev te donese
sljedeću presudu kojom se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati iznos od 4.711,26 kn
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos razlike
bruto plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. do isplate.

5. U svrhu dokaza sud je pročitao Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama (list 6-10), Arbitražnu odluku (list 11-18), Procjenu bruto domaćeg
proizvoda za treće tromjesečje 2015. (list 19-22), Izmjene i dopune Dodatka
sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 23-30), Priopćenje za javnost
Državnog zavoda za statistiku za drugo tromjesečje 2015. (list 31-33), Priopćenje za
javnost Državnog zavoda za statistiku za treće tromjesečje 2015. (list 34-36),
Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu (list 37-39),
Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama ( list 40-42), Procjenu bruto
domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. (list 43-46), Sentencu Županijskog
suda u Varaždinu broj Gž-1448/2019 (list 59), Odluku Gž-22/2020 (list 60-61),
Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-5/2005-2 od 27. travnja 2005.
(list 62-65), Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/2009-2 od 17.
ožujka 2010. (list 66-68), Priopćenja za 2011., 2012., 2013., i 2014. godinu (list 69-
94), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5042/2019 (list 102-
103), Rješenje Gž-945/2020 (list 104-106), Ispis iz sudskog registra (list 107-108),
Odluka U-III/3535/2013 (list 109-112), Odluka VSRH Revr-408/2012 (list 113-116).

6. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno
proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u pretežnom dijelu kako je on konačno
postavljen podneskom tužiteljice od 10. studenog 2021.

8

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

7.1. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to
Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama
Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u
djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-
medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006.
Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili
da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u

2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja
svake godine.

7.2. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili

13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem
kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u
visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i
to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od

5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta
između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama
(koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.
Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te
izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je
promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata
osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su
utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i
dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP
zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i
dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također
je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o
arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je
da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene
i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i
dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s
člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema
službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do
zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također
da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time
da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a
objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o
visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s
primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti
isplaćena za mjesec veljaču 2017.

9

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

8. Sporno je je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i
isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te
odredbe, u slučaju da je valjana ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je
primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26.01.2017.

9.1. Sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje: ZR), poslodavac je obvezan u
radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je
obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,
osobno obavljati preuzeti posao. Sukladno odredbi čl. 90 st. 1 ZR-a poslodavac je
dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

9.2. Stoga prigovor tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati obračun plaće svojih
zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu plaća) nije osnovan, jer je
tužiteljica u ugovornom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu, te tuženikov
način obračuna plaće njegovih zaposlenika nema utjecaja na njegovu obvezu da
tužiteljici obračuna plaću sukladno gore citiranim odredbama Zakona o radu.
Temeljem svega prethodno navedenog, sud zaključuje kako prigovor pasivne
legitimacije koju je istaknuo tuženik nije osnovan.

10.1. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz
Arbitražne odluke, no sud smatra da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u
cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi
se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao
Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim,
sud smatra da to ne utječe na ništenost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi
Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik
u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja,
već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud smatra
da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
zakonite, te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Takvo
stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 03.04.2017.,
Revr 847/10-2 od 07.12.2011., te odluke Revr 1797/09-2 od 07.02.2012., te Gž-
13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga,
navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike
i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4.
(NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po
navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da
je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju
ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u
svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili
svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i
potpisali.

10.2.. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javnim službama
regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), su
neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14) kolektivnim
ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može

10

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga
odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim
odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u
članku 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga
sud smatra kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse,
odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma
zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim
se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.
Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to
proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom

25.10.2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se
primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i
daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je
važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26.01.2017.

10.3. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi
članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica
plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i
Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i
namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena
Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u
javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike
u javnim službama (NN 141/12), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu,
kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.
Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 115/10) bilo propisano
da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009.
kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili
iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim
tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51.
stavak 4. citiranog TKU-a (NN 141/12).

10.4. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike
plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve
navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28.12.2012.
prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja
primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka
Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III.
citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od
prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.

10.5. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za
statistiku proizlazi da je 28.08.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za
drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je
tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto
tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27.11.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je

11

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto
tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa
rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III.
Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na
poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno
dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se
primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je
ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za
mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na
rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene
prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog
osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

10.6. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26.10.2011. te Arbitražne odluke od

07.12.2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica
u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji po ocjeni suda
predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s
povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužiteljice prema tuženiku kao
njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo
iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao
svom poslodavcu.

10.7. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194.
stavak 1. ZR-a (NN 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su
ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su
naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga,
ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su
stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri
ispunjavati njegove odredbe.

10.8. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
od 26.10.2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu
odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.
Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i
dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad
realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja
navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim
razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje
nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP
stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već
isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri
tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz

12

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest
neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena
Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom
je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo
ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada
Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa
nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja

2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici
propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno
proizlazi da je potraživanje tužiteljice osnovano.

10.9. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz
pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u
drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje

2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je razvidno da je za dva tromjesečja
uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta
međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječeno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom
dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem
studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

10.10. Sud stoga smatra da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti razliku plaće prema
navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od

07.12.2011. proizlazi iz članka 8. stavak 1. ZR-a (NN 93/14) kojim je propisano da su
se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih
zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i
objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

11. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle
bruto plaće koja je tužiteljici obračunavana i isplaćivana i bruto plaće primjenom
osnovice od 5.415,37 kn bruto koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. jer je tuženik na pripremnom ročištu održanom dana 11. studenog 2021.
izričito naveo kao visina potraživanja tužiteljice nije sporna.

12. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežnom dijelu i naložio
tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.711,26 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto
plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom
kamatom, osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu
na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u koja teče od dospijeća svakog
pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto
iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu
odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08,
80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i
članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07,
146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), pa je
presuđeno kao u točki I. izreke presude.

13

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

13.1. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine", br. 115/16, 106/18 i 121/19 - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,
ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi
prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s
nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi
sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim
je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim
sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji
su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna
poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz
korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog
odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi
iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos
doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na
dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na
način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan
je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

13.2. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik
kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti
uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja
zakonskih zateznih kamata.

13.3. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine
sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom,
što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i
prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u
tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo
odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

14.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o
parničnom postupku kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka
nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna
stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog
dijela nisu nastali posebni troškovi.

14.2. Tužiteljica je uspjela u parnici u pretežnom dijelu u odnosu na postavljeni
tužbeni zahtjev, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu (isplati zateznih
kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto
plaći), pa joj se stoga priznaje opravdani zatraženi trošak u cijelosti.

14.3. Tužiteljici se priznaju zatraženi troškovi koji se odnose na sastav tužbe od

14.2.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu: OT), zastupanje na ročištu dana 14.10.2021. u
iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9.2. Tarife), zastupanje na ročištu dana 11.11.2021. u
iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), te PDV na navedene iznose u iznosu od
500,00 kuna, odnosno sveukupno 2.500,00 kn. Stoga je tuženik dužan tužiteljici
nadoknaditi iznos od 2.500,00 kuna na ime parničnih troškova ovog postupka.

14

Poslovni broj: 16 Pr-587/2021-9

14.4. Tužiteljici se ne priznaje zatraženi trošak sastava podneska od 29.9.2021. u
iznosu od 1.000,00 kuna i trošak sastava podneska od 10.11.2021. u iznosu od
750,00 kuna. Naime, iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP proizlazi da će sud prilikom
odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji
su bili potrebni za vođenje parnice pri čemu treba voditi računa i o pravilima toga
Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno
pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Polazeći od smisla ove
odredbe, valja u ovom sporu koji se vodi prema odredbama o sporovima male
vrijednosti imati u vidu odredbu čl. 461.a ZPP prema kojoj su stranke dužne
najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice i dokaze na
kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore. Stoga prema citiranim odredbama
podnesci tužiteljice od 29.9.2021. i 10.11.2021., dostavljeni nakon što je tuženik
odgovorio na tužbu, nisu bili potrebni za vođenje postupka. Također, ti podnesci nisu
pripremni u smislu odredbe članka 277. stavka 4. ZPP-a jer se u istima ne iznose
činjenice niti dokazi koji bi bile smjernice sudu i suprotnoj stranci za pripremanje za
glavnu raspravu, već tužiteljica iznosi svoje pravno shvaćanje predmetnog spora,
istovjetno kao i u tužbi, pa kao takav nije bio potreban u vođenju predmetne parnice,
a niti je dispozitivan. Specificiranje tužbenog zahtjeva tužiteljica je mogla izvršiti na
zakazanom ročištu, a ne podneskom upućenim sudu dan prije zakazanog ročišta, te
je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za
naknadu ovog parničnoga troška u iznosu od 1.750,00 kuna uvećano za PDV.
Temeljem navedenog, riješeno je kao u točki III. izreke ove presude.

Koprivnica, 10. prosinca 2021.
                                                              Sudac

                                                                                                               Darko Magdić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi
pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana
dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno
je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga
dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku
o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. OD D. i p., Z…

2. OD J. i p., Z…

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica