1              Poslovni broj: 22 Gž R-1184/2021-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-1184/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., iz V., OIB: ...,  zastupanog po punomoćnici J. Č.-D., odvjetnici u O., protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu R. i P. d.o.o., Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 99 Pr-137/2017-43 od 26. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog u Osijeku broj 99 Pr-137/2017-43 od 26. kolovoza 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da Otkaz ugovora o radu broj: H3-1254410-303-2014 kojeg je tuženik dao tužitelju svojom Odlukom br. H3-2865859-14-2014 od 3. listopada 2014. nije dopušten pa da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao (točka I. izreke); te je obvezan tuženik da tužitelja vrati na radno mjesto Stručnjaka za servise i održavanja - Odsjek za logistiku i operativnu nabavu - Sektor za nabavu i logistiku - Područje za financije odnosno na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovom radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti (točka II. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

 

2. Protiv ove presude žali se tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava; dakle, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje ZID ZPP), s prijedlogom da se odluka preinači.

 

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

 

2.2. Žalba je neosnovana.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 3. listopada 2014., da njegov radni odnos nije prestao te vraćanje na rad.

 

3.1. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu smatrajući utvrđenim da nije valjano proveden postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem, a pozivom na odredbu članka 150. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14; dalje: ZR)  kojom je propisano da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika; i odredbu članka 79. Kolektivnog ugovora tuženika iz koje proizlazi da je poslodavac obvezan radniku ponuditi drugi posao u skladu s njegovim poslovnim potrebama.

 

3.3. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

3.4. Prije svega, a dodatno naprijed citiranim zakonskim odredbama, odredbom članka 115. stavak 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je stavkom 2. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Pritom, prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

3.5. Prema članku 127. stavak 1. ZR poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, a stavak 2. da se u višak radnika iz stavka 1. ubrajaju radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, dok je u stavku 3. propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveza savjetovanja iz stavka 1., radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika.

 

4. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Stručnjaka za servise i održavanja - Odsjek za logistiku i operativnu nabavu - Sektor za nabavu i logistiku - Područje za financije (dalje: Ugovor);

- da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu broj: H3-2865859-14-2014. dana 3. listopada 2014. zbog poslovno uvjetovanih razloga, uz obrazloženje da je prestala potreba za obavljanje poslova održavanja nekretnina a tužitelj da nije zadovoljio uvjete za ponuđeno radno mjesto agenta u sektoru za podršku (dalje: Odluka);

- da je tuženik dana 19. kolovoza 2014. donio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika (ukupno 156), istu dostavio radničkom vijeću radi savjetovanja a koje se očitovanjem od 29. kolovoza 2014. usprotivilo utvrđivanju kolektivnog viška smatrajući da mu poslodavac nije dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika jer nije dostavio socijalne kriterije, kao ni obrazloženje koji kriterij je imao težinsku prevagu, a u odnosu na tužitelja očitovanjem od 29. rujna 2014. jer da nije provedeno prethodno savjetovanje; da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, te i tužbu;

- da iz iskaza svjedoka D. Č., voditelja Odsjeka za usluge ljudskih resursa proizlazi da radničkom vijeću nisu bila dostavljena imena radnika kojima se namjeravao dati otkaz ali da jesu kriteriji otkazivanja;

- da iz iskaza svjedoka Ž. K. proizlazi da sada poslove koje je obavljao tužitelj rade drugi radnici pa i on;

- da iz iskaza svjedokinje V. M., zamjenice predsjednika radničkog vijeća tuženika, proizlazi da se radničko vijeće protivilo namjeravanoj Odluci o otkazu ugovora o radu jer poslodavac radničkom vijeću nije dostavio zatražene podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje položaja radnika;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je nezaposlen, da supruga također ne radi a imaju troje djece od kojih se dvoje još školuje; da je bio na psihološkom testiranju za rad u call centru koji test da nije prošao.             

 

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja donio odluku kao u izreci pobijane presude pozivajući se na odredbu članka 150. stavak 1. ZR uz obrazloženje da savjetovanje s radničkim vijećem nije provedeno na zakonit način jer poslodavac na njihovo traženje nije dostavio dodatne podatke i dokumentaciju kao ni socijalne kriterije otkazivanja.

 

5.1. U vezi postupka savjetovanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio pravna shvaćanja o nevaljanosti provedenog savjetovanja u svezi otkazivanja iz listopada 2014. godine jer se za oko 150 radnika provodio jedan jedinstveni postupak savjetovanja i održan je jedan jedinstveni sastanak s radničkim vijećem pa tako i:

 

- u odluci broj Rev 3764/2019-2 od 2. lipnja 2020. navodi: „Polazeći od činjeničnih utvrđenja ovog spisa predmeta ... nameće se zaključak kako je tuženik u ovom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 127. u vezi s odredbom čl. 150. ZR u smislu da savjetovanje sa radničkim vijećem nije provedeno na propisani način. Naime, sastavni dio tuženikove Odluke o namjeri čini Prilog 1. u kojem su opisana zvanja radnika za čijim radom je prestala potreba, te broj tih radnika po navedenim zvanjima, ali nisu navedena imena i prezimena radnika niti je navedeno na kojem radnom mjestu oni rade. Isto tako je postupljeno i u odnosu na poslove radnika za čijim radom prestaje potreba, dakle na način da je samo napisan broj radnika koji obavljaju te poslove ali nisu navedena njihova imena i prezimena niti je navedeno koji radnici na tim radnim mjestima će ostati na radu i zašto. Dakle, nisu bili pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na ostale radnike koji će ostati na radu. Radničko vijeće je stavilo primjedbe na tuženikovu odluku o namjeri i Prilog 1. u kojem su opisana zvanja radnika za čijim radom je prestala potreba te broj radnika po navedenim zvanjima i zatražio je dodatno obrazloženje od tuženika. Tuženik je međutim propustio radničkom vijeću na njegov zahtjev, a prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci tuženika omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Radničko vijeće je održalo sjednicu 27. kolovoza 2014. na kojoj je na dnevnom redu bila i navedena odluka tuženika o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, a na samoj sjednici je radničko vijeće zatražilo od poslodavca odgovore i to: zašto su pojedini radnici na listi viška, je li su se njihovi poslovi prestali obavljati ili nisu, međutim poslodavac je zahtjev odbio smatrajući da je sve podatke naveo u materijalu koji je dao na savjetovanje. Polazeći od navedenog, pravilno je shvaćanje iz pobijane presude, a prema kojem poslodavac nije proveo savjetovanje sa radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 127. ZR. U skladu s prednjim ocijeniti je da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena zbog čega je osnovan zahtjev tužiteljice za njezino vraćanje na posao, sve u smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZR.“

- isto se navodi u odlukama primjerice broj Revr 973/16-2  od 12. rujna 2017., Revr-736/18 od 6. veljače 2019. i Revr-391/17 od 28. kolovoza 2018.

 

5.2. Slijedom navedenog, a kako je i ovaj sud obvezan primjenjivati stajališta izražena u odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa slijedom navedenog prihvaća shvaćanja o nevaljanosti konkretnog provedenog savjetovanja te se radi nepotrebnog ponavljanja u cijelosti poziva na gore iznijete razloge koje je iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ovo i radi ostvarenja načela vladavine prava i pravne sigurnosti iz članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; dalje: Konvencija) koji određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

 

6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio osim navedenog, da tužiteljevo radno mjesto nije ukinuto, da prema socijalnim kriterijima isti zasigurno ima prednost pred drugim radnicima, da za njega kao diplomiranog inženjera elektrotehnike zasigurno ima mjesta kod tuženika a ne samo u call centru za koje treba SSS.

 

7. U odnosu na žalbene navode u svezi navodnog povlačenja tužbe, za navesti je da je o tome već pravomoćno odlučeno rješenjem ovog suda broj Gž R-678/2019-2 od 24. kolovoza 2020.

 

8. Stoga je sud prvog stupnja nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te se dodatno upućuje na razloge pobijane odluke.

 

9. Pravilna je i odluka o trošku jer ista utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i jer je isti pravilno obračunat.

 

10. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

Split, 9. prosinca 2021.