1

Poslovni broj: 2 Povrv-336/2019-12

 

 

      Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar                                     

 Poslovni broj: 2 Povrv-336/2019-12

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Nedi Šoli, u pravnoj stvari  tužitelja E. M. d.o.o., OIB: …, Z., …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženice M. K. S., OIB:…, G. R., …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. studenog 2021. u prisutnosti  zamjenice punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 9. prosinca 2021.

p r e s u d i o    j e

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. O. iz K., poslovni broj: Ovrv-756/2019 od 29. svibnja 2019.

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu troškova ovoga postupka.  

Obrazloženje

1.              Tužitelj je podnio 29. svibnja 2019. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku radi naplate tražbine u iznosu 1.361,72 kn (slovima: tisućutristošezdesetjedna kuna i sedamdesetdvije lipe) s pripadajućom zateznom kamatom, a koju tražbinu tuženica nije podmirila.

1.1.              Tužitelj navodi da se radi o tražbini koju je preuzeo temeljem Ugovora o cesiji od društva HP-H. pošta d.d. te je predložio obvezati tuženicu na isplatu tražbine zajedno sa nastalim i predvidivim troškovima ovrhe, a slijedom čega je javni bilježnik M. O. u K., 29. svibnja 2019. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 756/2019 kojim je naloženo tuženici isplatiti utuženo potraživanje, nastali trošak ovrhe u iznosu 486,50 kn (slovima: četiristiosamdesetšest kuna i pedeset lipa) te predvidivi trošak ovrhe u iznosu 598,50 kn (slovima: petstodevedesetosam kuna i pedeset lipa), sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

2.              Navedeno rješenje o ovrsi prigovorom pravovremeno pobija tuženica u cijelosti te u bitnom, ističe da nije u obvezi platiti potraživanje tužitelja pogotovo troškove postupka i to predvidivih troškova koji nisu ni nastali. S tim u vezi, tuženica ističe da „ne postoje nikakva novčana sredstva na niti jednom računu bilo koje banke s kojih bi se ovrhovoditelj mogao naplatiti.“ Predlaže da se njezin prigovor usvoji i da se ukinu sve provedene radnje te da ju se oslobodi od plaćanja troškova ovog postupka. 

3.              Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-336/2019-2 od 6. travnja 2020., a na temelju prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi opisano u točki 1.1. ovog obrazloženja presude u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a u skladu sa odredbom čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17).

4.              Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izvod iz otvorenih stavaka dužnika (list 4 spisa), Ugovor o cesiji od 18. svibnja 2015. (list 19-22 spisa), Zahtjev od 21. studenog 2017. (list 23-24 spisa), Obavijest o prijenosu potraživanja od 19. travnja 2019. (list 25 spisa),  prijepis računa (list 26-30 spisa), Cjenik HP-H. pošte d.d. za uslugu evotv (list 31-33 spisa), Opće uvjete poslovanja HP-H. pošte d.d. za pružanje usluge isporuke programskog sadržaja u elektroničkim komunikacijskim mrežama digitalne televizije (list 34-38 spisa), odnosno svu dokumetaciju koja prileži u spisu.

4.1.              Tuženica, iako uredno pozvana, nije pristupila na pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu 4. studenog 2021., slijedom čega su pripremno ročište i glavna rasprava provedeni i zaključeni u njezinoj odsutnosti, temeljem odredbe čl. 295 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Naime, kako tuženica u svom prigovoru niti tijekom postupka nije stavljala nikakve dokazne prijedloge u skladu s odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, tako je sud u smislu odredbe čl. 10 Zakona o parničnom postupku, održao i ročište za glavnu raspravu 4. studenog 2021. i zaključio raspravu.

5.              Temeljem provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), u vezi s čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 70/19) tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.361,72 kn (slovima: tisućutristošezdesetjedna kuna i sedamdesetdvije lipe) s pripadajućom zateznom kamatom na ime nepodmirenog potraživanja za tv usluge za mjesec listopad, studeni i prosinac 2018. te siječanj i veljaču 2019., kao i za veljaču 2019. u odnosu na naknadu za nepovrat uređaja, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da mu je predmetno potraživanje ustupljeno od HP-H. pošte d.d. kao ugovorenog pružatelja evotv usluga „Moja tri buketa“.

6.1.              Između stranaka nije sporno da su tužena i HP-H. pošta d.d. bili u međusobnom ugovornom odnosu, dok je sporno potraživanje tužitelja te s tim u vezi njegova aktivna legitimacija imajući u vidu prigovor tužene kojim navodi da nije u obvezi platiti njegovo potraživanje koji sadržajno predstavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

7.              Uvidom u Ugovor o cesiji od 18. svibnja 2015. (list 19-22 spisa) (dalje u tekstu: Ugovor o cesiji) utvrđeno je da je sklopljen između tužitelja i HP-H. pošta d.d. te da je u čl. 1.  stavku 1. ugovoreno da se navedenim ugovorom regulira prijenos odnosno ustup i otkup otvorenih nenaplaćenih potraživanja HP-H. pošte d.d. koje ima prema svojim dužnicima. Navedena potraživanja odnose se na dospjela nenaplaćena potraživanja prema korisnicima HP-ove evotv usluge (korisnicima koji su bili pretplatnici navedene usluge temeljem pretplatničkih ugovora) kao i vlasnicima korisničkih uređaja koji su kupili korisnički uređaj od HP-a temeljem Kupoprodajnih ugovora s obročnom otplatom cijene sklopljenih s HP-om, a temeljem kojih kupoprodajnih ugovora su sva potraživanja dospjela starosti do 120 dana od dana dospijeća.

7.1.              Nadalje, člankom 1. stavkom 2. Ugovora o cesiji ugovoreno je, između ostalog, da će se ustup i otkup potraživanja vršiti za sva buduća potraživanja  na mjesečnoj bazi uz dostavu Popisa koji će ugovorne strane obostrano potpisati i u obliku pisane isprave potvrditi svoj pisani pristanak na ustup u njemu navedenih potraživanja, a koji popis će predstavljati novi dodatak Ugovoru o cesiji.

7.2.              Člankom 1. stavkom 3. Ugovora o cesiji ugovoreno je da će svako potraživanje koje je predmet Ugovor o cesiji, biti definirano u Popisu koji će se povremeno nadopunjavati na mjesečnoj bazi u skladu sa stavkom 2. istog članka gdje svi i svaki Popis sačinjavaju Dodatke ugovoru, a koji predstavljaju njegov sastavni dio.

7.3.              Člankom 4. navedeno Ugovora o cesiji ugovorno je koje podatke Popis mora sadržavati.

8.              Uvidom u Zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od 21. studenog 2017. (list 23-24 spisa) utvrđeno je da je podnositelj zahtjeva tuženica kao i da je njime ugovoreno zasnivanje pretplatničkog odnosa na neodređeno vrijeme uz primjenu odredaba o minimalnom trajanju od 24 mjeseca. Tužitelj uz navedenu presliku zahtjeva prilaže i presliku osobne iskaznice tuženice.

9.              Uvidom u Obavijest o prijenosu potraživanja od 19. travnja 2019. (list 25 spisa) utvrđeno je da je tužitelj uputio navedenu obavijest tuženici navodeći pritom u njoj sljedeće: „društvo E. M. d.o.o., temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između HT P. d.o.o. kao cedenta i navedenog društva, postalo zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na Vaše dospjelo,a nepodmireno dugovanje za evotv usluge br. 11009-1179644.“

10.              Uvidom u dostavljene račune (list 26-30 spisa) utvrđeno je da su izdani od HP P. d.o.o. za korištenje usluge evotv, te da je broj usluge: 117964420181101.

11.              Odredbom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. istog Zakona) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12.              Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,) između ostalog je propisano kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu.

13.              Iz Ugovora o cesiji priloženog spisu i opisanog u točkama 7. obrazloženja ove presude proizlazi da on nije cjelokupan jer tužitelj nije dostavio dodatak ugovoru niti drugi dokaz iz kojeg bi se moglo točno utvrditi je li konkretna tražbina HP-Hrvatska pošta d.d. prema tuženoj doista prenesena na tužitelja.

13.1.              Naime, Ugovor o cesiji sadrži niz općenitih odredbi kojima se regulira međusobni ugovorni odnos između tužitelja i HP-H. pošta d.d., no nigdje u ugovoru ne navode se konkretna potraživanja, odnosno konkretni pretplatnički ugovori te konkretni dužnici, stoga se u smislu čl. 80. st. 1. ZOO-a ne može smatrati da je tužitelj ustupom preuzeo od društva HP-H. pošta d.d. upravo njegovu tražbinu prema tuženici vezano uz njegov zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i upravo prema utuženim računima koji su navedeni u vjerodostojnoj ispravi.

 

13.2.              Osim toga, a imajući u vidu citirane odredbe Ugovora o cesiji opisane u točki 7. ovog obrazloženja presude, ističe se da niti iz Obavijesti o prijenosu potraživanja nije vidljivo da je tužitelj ustupom preuzeo tražbinu prema tuženici vezano uz njegov zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i upravo prema utuženim računima koji su navedeni u vjerodostojnoj ispravi.

14.              Tužitelj uz podnesak od 12. lipnja 2020. (list 16-18 spisa) nije dostavio dodatak Ugovoru o cesiji koji bi se odnosio na tuženicu u skladu s ugovornom odredbom čl. 1. st. 2., a s kojim bi dokazao  prijenosu predmetne tražbine s HP-H. pošte d.d. na tužitelja.

14.1.              Odredbom čl. 461.b st. 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a tužitelj navedene dokaze nije dostavio niti uz tužbu (odnosno prijedlogu za ovrhu), niti uz podnesak od 12. lipnja 2020. kojim je obrazložio svoj tužbeni zahtjev te dostavio predmetni Ugovor o cesiji, niti na pripremnom ročištu od 4. studenog 2021.

14.2.              Tužitelj isto tako nije dokazao u skladu s odredbom čl. 461.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku da te nove činjenice i nove dokaze nije mogao iznijeti bez svoje krivnje odnosno predložiti u tužbi, odnosno do pripremnog ročišta.

15.              S tim u vezi, ističe se da niti iz dostavljene Obavijesti o prijenosu potraživanja ne proizlazi da je upravo predmetna tražbina prenesena s HP-H. pošte d.d. na tužitelja već je u istoj naveden i pogrešan cedent (HT P. d.o.o.) kao i usluga čiji broj koja ne odgovara broju naznačenom na vjerodostojnim ispravama, a isto tako nije razvidno je li ustupitelj odnosno cedent obavijestio tuženicu o ustupanju u skladu s odredbom čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

16.              Dakle, čak i da je sud mogao uzeti u obzir sve dokaze koje je tužitelj priložio, iz njih također nije moguće utvrditi da je upravo predmetno potraživanje preneseno s HP-H. pošta d.d. na tužitelja, pa da bi tužitelj imao aktivnu legitimaciju u ovom postupku potraživati navedenu tražbinu od tužene.

16.1.              Naime, u situaciji kada je tuženica (kao ovršenica) još u prigovoru na rješenje o ovrsi, referirajući se na pretplatnički odnos sa HP-H. pošta d.d., ustvrdila da „nije u obvezi platiti“ potraživanje tužitelja, a što sadržajno predstavlja prigovor aktivnoj legitimaciji tužitelja, tužitelj je osim Ugovora o cesiji trebao pravovremeno dostaviti dokaz da je upravo predmetna tražbina HP-H. pošta d.d. prema tuženiku ustupljena tužitelju, kako je to i ugovoreno Ugovorom o cesiji u dodatku ugovora. (O tome i Presuda Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž-2593/17 od 21. ožujka 2017.) 

17.              Slijedom navedenog, s obzirom na to da tužitelj, iako uredno upozoren u smislu odredbe čl. 219. st. 2. Zakona o parničnom postupku, nije dokazao da je upravo predmetna tražbina prenesena s HP-H. pošta d.d. na tužitelja, odnosno nije dokazao aktivnu legitimaciju, sud se nije upuštao u razmatranje i obrazlaganje ostalih prigovora tuženika, već je u skladu s odredbama čl. 219. st. 1., 221.a i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ukinuo platni nalog u cijelosti te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18.              S obzirom na to da tužitelj nije uspio u ovom postupku, a tuženica nije potraživala troškove postupka, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

 

U Bjelovaru, 9. prosinca 2021.

Sudac:

                                                                                                                                                 Neda Šola, v.r.

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude u sporu male vrijednosti dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana. Rok za žalbu računa se od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci rok se računa od dana dostave. Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).