1                            Broj: Ppž-12309/2021

 

                         

 

Broj: Ppž-12309/2021

 

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.G., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška, od 1. kolovoza 2021., broj: 32. Pp-2153/2021-4 od, u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba okr. D.G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe Nova Gradiška od 1. kolovoza 2021., broj: 32. Pp - 2153/2021-4, proglašen je krivim okr. D.G., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode prema Izvješću o uhićenju Policijske postaje Nova Gradiška od 1. kolovoza 2021., kao 300,00 kuna u novčanu kaznu pa je okrivljeniku D.G. preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 4.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 preostalog iznosa izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 212,22 kuna.

 

1.1.           Istom presudom, okr. D.G. je, na temelju članka 16. stavak 1., 2., 3. i 4. u vezi sa člankom 12. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene izvanbračne supruge L.S. rođ. XX., tako što se okrivljeni ne smije približavati oštećenoj u iznajmljenom stanu u N.G., XX, na udaljenosti manjoj od 3 (tri) m kao i na bilo kojem drugom javnom ili privatnom mjestu gdje se oštećena zatekne, na udaljenosti manjoj od 50 m (pedeset) u trajanju od 3 (tri) mjeseca. 

 

1.2   Protiv te presude okr. D.G. pravodobno je po branitelju J.B. odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu XX podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.

 

2. Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da mu je uslijed lošeg zdravstvenog stanja povrijeđeno pravo na obranu odnosno da prilikom ispitivanja nije bio raspravno sposoban obzirom da su ga policijski službenici priveli radi davanja izjave u policijsku postaju gdje su ga i zadržali preko noći, da ih je on upozorio da je teško bolestan i da ima dijabetes tipa I te da ne smije provesti noć u pritvoru bez lijekova, nakon čega je pozvana hitna pomoć te je odvezen u bolnicu gdje mu je dana samo tableta za skidanje tlaka i previjena rana, da mu inzulin nisu dali, a nakon toga ga ponovno dovezli u postaju iako se loše osjeća te je ujutro opet pozvana hitna pomoć te su mu opet dali tabletu za tlak, a inzulin ne jer za to bi morao ići u bolnicu, ali radi suđenja su ga odveli kući u stan da uzme inzulin i nakon toga ponovno na sud, a uslijed takvog postupanja da je okrivljenik bio toliko loše da nije bio raspravno sposoban (visoka razina šećera, rana na nozi nakon amputacije prsta), a što je utjecalo i na njegovo pravo obrane, odnosno da se niti ne sjeća da li je bio upozoren na mogućnost da pozove branitelja niti je o tome mogao razmišljati jer mu je bilo samo važno da dobije inzulin i da ne padne u hiperglimekijsku šećernu komu, a što lako može dovesti i do smrti. Time očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, ističe tzv. relativno bitnu povedu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Međutim, uvidom u Zapisnik o saslušanju okrivljenog od 1. kolovoza 2021. (list 21-23 spisa) proizlazi da, nakon što je okr. D.G. pročitan optužni prijedlog te utvrđena istovjetnost okrivljenika uzimanjem njegovih osobnih podatka, isti je upozoren da može uzeti branitelja po svom izboru koji može biti nazočan ispitivanju te je na takvo upozorenje okrivljenik iskazao da je razumio sadržaj optužnog prijedloga, da želi dati obranu u konkretnom predmetu, da se odriče prava na branitelja i da će obranu dati bez branitelja. Isto tako, okrivljenik je upozoren da nije dužan iznositi obranu i odgovarati na pitanja te na upit suda da li je razumio gornja upozorenja je odgovorio da je razumio, nakon čega je iznosio svoju obranu. Predmetni zapisnik okrivljenik je vlastoručno potpisao i to svaku stranu zapisnika te niti u jednom trenutku nije stavio primjedbu niti isticao da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti sudjelovati u postupku.

 

5.2.              Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog tzv. relativno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.              U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da se pobijana presuda temelji samo na iskazu oštećene kojoj se ne može pokloniti vjera te da je prvostupanjski sud propustio saslušati policijske službenike koji su intervenirali, a time da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Navodi da je pogrešno prvostupanjski poklonio vjeru iskazu oštećene koja je bila pod utjecajem alkohola te da je upravo ona izvršila nasilje prema okrivljeniku te mu poderala majicu. Ističe da je on osporio navod da bi vikao na oštećenu, a do ozljede usnice da je došlo na način da je upravo oštećena vukla okrivljenika za majicu (koju je i poderala), a u namjeri da mu preotme mobitel te se pri tom naguravanju i sama ozlijedila, a budući da prvostupanjski sud nije proveo dokaze saslušanjem relevantnih svjedoka – policijskih službenika nije jasno temeljem čega odnosno kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj.

 

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

 

6.2.              Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedokinje oštećene L.S., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike pa je tako iskazala „…na ulasku u stan suprug joj se odmah obratio: Glupačo jedna opet si se napila, zašto to radiš…tražio je da mu da mobitel da pregleda poruke i ona mu je dala…tražila je supruga da joj vrati mobitel…suprug joj nije htio vratiti mobitel i ona mu je htjela uzeti mobitel iz ruke, te su se tako natezali i suprug ju je u tom natezanju udario desnom nadlanicom po ustima i rasjekao joj donju usnicu u lijevom kutu, zbog čega je sama otišla pješice u bolnicu, gdje joj je kirurg sašio posjekotinu tako da ima 2-3 šava…“. Iz takvog iskaza svjedokinje oštećene jasno proizlazi da u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, a nakon izvedenog dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedokinje oštećene, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

 

6.3.              Osim toga, iskaz svjedokinje oštećene potkrijepljen je i neposrednim opažanjem suda – posjekotine na donjoj usnici, a koja ozljeda potvrđuje vjerodostojnost iskaza svjedokinje oštećene L.S.. Ovdje je potrebno istaknuti, da nastup tjelesnih ozljeda nije bitno obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret u dijelu koji se odnosi na tjelesni oblik nasilja, ali iste ukazuju na vjerodostojnost i uvjerljivost iskaza oštećene te je navedeni dokaz i cijenjen samo u tom dijelu.

 

6.4.              Iz naprijed navedenih razloga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da se oštećena sama ozlijedila pri naguravanju s okrivljenikom u namjeri da mu preotme mobitel obzirom da je svjedokinja oštećena L.S. jasno iskazala da ju je okrivljenik udario desnom nadlanicom, a što proizlazi iz dijela njezinog iskaza kada iskazuje „…te su se tako natezali i suprug ju je u tome natezanju udario desnom nadlanicom po ustima i rasjekao joj donju usnicu u lijevom kutu…“ pa su žalbeni navodi okrivljenika da se sama ozlijedila potpuno promašeni, a osim toga nije niti životno logično da bi si oštećena sama nanijela ozljedu koju je zadobila u inkriminiranom događaju. 

 

6.5.              Isto tako, žalbenim navodima okrivljenika da je prvostupanjski sud propustio potpuno utvrditi činjenično stanje jer nije ispitao u svojstvu svjedoka policijske službenike koji su postupali nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da iz stanja spisa i to prvenstveno Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 31. srpnja 2021. (list 15 – 17 spisa), jasno proizlazi da policijski službenici nisu bili neposredno prisutni događaju inkriminirane prilike te su isti postupali povodom dojave Opće bolnice Nova Gradiška, Kirurgija, telefonom u policijsku postaju. Stoga, provođenje dokaza ispitivanjem policijskih službenika ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja. 

 

6.6.              Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.              Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7.1.              Za prekršaj za koji je okr. D.G. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blažu vrstu kazne. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na količinu protupravnog postupanja koja se očituje u činjenici da je okrivljenik počinio psihički i tjelesni oblik nasilja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, a imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

7.2.              Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

7.3.              Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene izvanbračne supruge L.S. tako što se okrivljeni ne smije približavati oštećenoj u iznajmljenom stanu u N.G., XX, na udaljenosti manjoj od 3 (tri) m kao i na bilo kojem drugom javnom ili privatnom mjestu gdje se oštećena zatekne, na udaljenosti manjoj od 50 m (pedeset) u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao zaštitnu mjeru, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

 

9.              Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 9. prosinca 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.