1                                               Broj: Ppž-11156/2021

 

                            

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.B., zbog prekršaja iz čl. 51. st. 1. i 5. u vezi čl. 293. st. 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof od 27. rujna 2021., broj: 511-14-08/05-3-72-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. M.B. a po službenoj dužnosti te prihvaćanjem prigovora okrivljenika, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se u izrečenu ukupnu novčanu kaznu 11.500,00 kuna (jedanaesttisućapetsto) kuna, na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18), uračunava vrijeme provedeno 12. rujna 2021. u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojno sredstva kao 300,00 (tristo) kuna novčane kazne, pa je okrivljeniku preostala ukupna novčana kazna u iznosu 11.200,00 (jedanaesttisućadvijesto) kuna i, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona određuje obročna otplata izrečene ukupne novčane kazne u iznosu 11.200,00 kuna (jedanaesttisućadvjesto) u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 7 (sedam) mjeseci, u koju se, na temelju čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta prema Naredbi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, PP Novi Marof o određivanju mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 11. rujna 2021.

 

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. M.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 51. st. 1. i 5. u vezi čl. 293. st. 1. i čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 11.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 900,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 12 mjeseci, u koju je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik osobno pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što u izrečenu novčanu kaznu nije uračunao vrijeme smještaja okrivljenika u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva.

 

5.1. Naime, odredbom čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je:

''(1) Vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.''

 

5.2. Prema podacima u spisu proizlazi da je okrivljenik 12. rujna 2021., odmah nakon utvrđenja prekršaja, Naredbom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof od 12. rujna 2021., bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva.

 

              5.3.              Budući da iz citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi da se u izrečenu novčanu kaznu uračunava svako oduzimanje slobode u svezi s prekršajem, to je nedvojbeno da se i oduzimanje slobode koje je uslijedilo kao posljedica smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva mora uračunati u izrečenu novčanu  kaznu, i to kao 300,00 kina novčane kazne, budući da oduzimanje slobode nije trajalo dulje od jednog dana.

 

              6. Okrivljenik u prigovoru navodi okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, ističe da je svjestan nepromišljenosti svog postupka te ne poriče počinjenje prekršaja. Nadalje, moli da mu se izrečena novčana kazna smanji te da se odredi plaćanje novčane kazne u više mjesečnih rata, jer je u jako lošoj financijskoj situaciji, pri čemu navodi da ima mala mjesečna primanja i kredit s mjesečnom ratom od 1.900,00 kuna, koji mora plaćati još dvije godine, da mu je supruga nezaposlena i nema nikakva primanja te da mora uzdržavati tek rođeno dijete. U odnosu na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, navodi da mu je vozačka dozvola potrebna kako bi mogao voziti dijete i suprugu na preglede kod doktora te još jednom napominje da je svjestan svoje nepromišljenosti, ali i da je svjestan da u buduće mora preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i brigu za dijete i suprugu.

 

7. Prije svega, u odnosu na navode prigovora treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što okr. M.B. nije učinio pa su u tom smislu navodi prigovora o niskim mjesečnim primanjima, kreditnoj obvezi, nezaposlenosti supruge i obvezi uzdržavanja malodobnog djeteta ostali na razini paušalnog isticanja.

 

7.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za oba počinjena prekršaja izreklo mjere kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz čl. 51. st. 1. i 5. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u fiksnom iznosu 1.500,00 kuna, koja je okrivljeniku i utvrđena za taj prekršaj, dok je za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa je za ovaj prekršaj okrivljeniku, prije svega, izrečena blaža vrsta propisane kazne, a osim toga i najniža zakonom propisana novčana kazna za predmetni prekršaj,

 

7.2. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti pa nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Međutim, okrivljenik je u prigovoru zamolio da mu se odobri plaćanje izrečene novčane kazne u više obroka. S obzirom na visinu izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da istu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je, sukladno odredbi čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste.

 

8. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je imao na umu da je okrivljenik, između ostalog, proglašen krivim što je upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola od čak 1,86 g/kg, koje ponašanje, već zbog same svoje težine i stupnja ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

8.1. Međutim, cijeneći da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a niti to izdavatelj prekršajnog naloga ističe u obrazloženju prekršajnog naloga te da je okrivljenik u prigovoru izrazio punu svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, kao i imajući na umu čl. 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu izrečena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju. Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju sedam mjeseci, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 9. prosinca 2021.

 

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Novi Marof u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.