1                                                         Broj: Ppž-10981/2021

                             

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N.Š., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 6. kolovoza 2021., broj: 511-05-13/05-3-740-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. N.Š. te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

 

II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. N.Š. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. N.Š. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. N.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedan mjesec.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. N.Š. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je djelomično osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Okrivljenica u prigovoru ističe da je u potpunosti svjesna svoje greške i ugrožavanja drugih sudionika, da ne poriče krivnju, ističe da nikada nije kažnjavana, opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, navodi da joj je vozilo svakodnevno potrebno jer nema redovnih linija javnog prijevoza do mjesta gdje radi, da joj je zaposlenje vrlo bitno jer uzdržava dijete koje se školuje.

 

7. U pravu je okrivljenica da u konkretnom slučaju nije osnovana primjena zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, dok nije u pravu da joj je izrečena previsoka novčana kazna.

 

8. Naime, okrivljenici je, za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju jedan mjesec. Međutim, povezujući okolnosti prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da se radi o brzini koja minimalno (za 0,3 km/h) prelazi granicu koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj i zakonski je temelj za mogućnost izricanja zaštitne mjere, s okolnošću da je okrivljenica neosuđivana osoba te da je iskazala punu svijest i kajanje zbog počinjenog prekršaja, po stanovištu ovog suda, u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Pritom je ovaj sud imao na umu i odredbu čl. 51.a Prekršajnog zakona, koja propisuje da zaštitna mjera treba biti u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

 

8.1. Stoga je pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

 

9. Međutim, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da se radi o novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma (zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna). Po ocjeni ovog suda, priznanje počinjenja prekršaja, izražavanje kajanja i dosadašnja neosuđivanost okrivljenice nisu, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti, naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, nego okolnosti zbog kojih okrivljenici nije izrečena novčana kazna u iznosu većem od zakonom propisanog posebnog minimuma. U odnosu na ostale okolnosti (uzdržavanje djeteta koje se školuje) treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što okr. Nada Šoštarić nije učinila pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja, pri čemu se ističe da ni jednim navodom prigovora okrivljenica, zapravo, ni ne tvrdi da bi bila lošeg imovnog stanja.

 

9.1. Slijedom navedenog, uz činjenicu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenica lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 9. prosinca 2021.

 

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.