- 1 -              Poslovni broj: Usž-334/21-2

Poslovni broj: Usž-334/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. P., vlasnika obrta G. u N. M., kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Z., radi zabrane izvođenja rudarskih radova, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2737/19 od 17. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.

p r e s u d i o   j e

I              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2737/19 od 17. studenog 2020.

II                            Odbija se zahtjev tužitelja za  naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-310-09/19-01/02, urbroj: 443-09/10-19-1 od 9. srpnja 2019., te je odbijen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora nadzora u području rudarstva i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, klasa: UP/I-310-09/19-01/2, urbroj: 526-09-02-01/8-19-3 od 28. ožujka 2019., kojim se tužitelju zabranjuje izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevinskog kamena na eksploatacijskom polju P., a koji radovi nisu odobreni ugovorom o koncesiji za izvođenje rudarskih radova.

2.               Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi u bitnom da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir isprave koje su nadležna tijela donosila prije 25 godina koje je trebao razmatrati u duhu onoga vremena, niti je cijenio činjenicu da je u međuvremenu bilo niz inspekcijskih nadzora kojima nije utvrđena protupravnost postupanja. Ugovoru o koncesiji prethodilo je rješenje od 22. siječnja 2015., kojim je zamijenjeno rješenje od 21. listopada 1996., a kojim pak rješenjem se navode uvjeti zaštite prirode i izmjena dijela uvjeta zaštite prirode gdje se između ostalog predviđa i mogućnost proširenja za gradnju tražene prijelazne ceste te ukazuje na alineju 8.2.2. posebnih uvjeta, a koji posebni uvjeti su sastavni dio lokacijske dozvole. Smatra da su odobrenja kontradiktorna, ali da primat treba dati rješenju od 1996. godine.  Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava žalbe.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbene navode neosnovanim, presudu prvostupanjskog suda obrazloženu sukladno Zakonu o upravnim sporovima. Predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi,  ovaj Sud nalazi da time što je odbio tužbeni zahtjev prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

6.              Prvostupanjski sud je potvrdio zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela donesenog pravilnom primjenom odredbe članka 158. stavka 1. točke 4. a u vezi s člankom 11. stavak 1. i 6., člankom 99. stavkom 1. i 2. Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 56/13., 14/14. i 52/18., dalje: Zakon), kao materijalnog propisa mjerodavnog za predmetnu upravnu stvar, budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno, a što proizlazi i iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 12. do 22. ožujka 2019., da je tužitelj na katastarskim česticama 447/39 i 447/40 k.o. P. obavljao rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena oplemenjivanjem u smislu članka 11. stavak 1.  navedenog Zakona, a koja eksploatacija nije u skladu s lokacijskom dozvolom od 23. kolovoza 1996., odnosno sa glavnim rudarskim projektom eksploatacije dolomita na kamenolomu P. iz veljače 1996. Pravilno  ukazuje prvostupanjski sud da je u ugovoru o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevinskog kamenoloma na eksploatacijskom polju P. od 18. svibnja 2015., kojim se uređuju uvjeti, prava i obveze između davatelja i primatelja koncesije, u članku 5. (uvjeti koncesije) jasno navedeno kako je koncesionar dužan eksploataciju vršiti u skladu s navedenom lokacijskom dozvolom i glavnim rudarskim projektom. Lokacijskom dozvolom nisu dani lokacijski uvjeti za eksploataciju na navedenim česticama, već je predviđeno za izradu novog pristupnog puta sa zapadne strane unutar granica eksploatacijskog polja, nakon određivanja trase, izdavanje zasebne lokacijske dozvole. Kako ni navedenim glavnim rudarskim projektom nije projektirana izrada pristupnog puta kroz zapadni greben i oplemenjivanje mineralne sirovine odnosno obavljanje navedenih rudarskih radova nije odobreno koncesijom, za takve radove je, suprotno žalbenim navodima, bilo potrebno ishoditi novo odobrenje što tužitelj nesporno nije učinio slijedom čega je pravilna ocjena da su predmetni radovi protupravni (članak 99. stavak 2. Zakona). Pri tome, za drugačiju odluku u ovoj stvari nije odlučan žalbeni prigovor vezan za ranije inspekcijske nadzore, a niti se u konkretnom slučaju radi o nebitnim odstupanjima u smislu članka 96. točke 1., 4. i 5. Zakona već o usjeku u materijalu za izgradnju pristupnog puta za koje radove je potrebna posebna lokacijska dozvola i koji se ne mogu izvoditi temeljem pojednostavljenog rudarskog projekta, a na što ispravno ukazuje i prvostupanjski sud.

7.              Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) nije osnovan niti njegov zahtjev za sastav iste.

8.               Kako žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude prvostupanjskog suda, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe te je sukladno odredbi članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno  kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.