1                     Poslovni broj: 18 UsI-38/21-4

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E  R E P U BL I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke N. B.u upravnom sporu tužitelja Ž. L., F. Š. K. ., L., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., Zagreb, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dana 09. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 561-01/20-01/498, Urbroj: 512-2501-20-2 od 02. prosinca 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 561-01/20-01/498, Urbroj: 512-2501-20-2 od 02. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/19-01/654, Urbroj: 512M2-6510-20-5 od 10. rujna 2020., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev  tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

              2.Tužitelj tužbom osporava citirano rješenje tuženika zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u tužbi se ističe da je netočno utvrđeno činjenično stanje u pogledu utvrđivanja materijalne istine za angažman tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske za period od 29. kolovoza 1991. do veljače 1993. kroz koje razdoblje da je bio angažiran kao pripadnik pričuvnog sastava 112. brigade HV. U razmatranju žalbenog podneska da se navodi kako je izvršen uvid u raspoložive evidencije koje sadrže podatke važne za donošenje pravilne odluke i u spise predmeta, te da je utvrđeno pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog rješenja. Te evidencije da su: obračunske liste za isplatu novčane naknade angažiranima, evidencija rasporeda službe te evidencija upućenih mobilizacijskih poziva. Ističe se da se tužitelj na usmeni poziv jednog od zapovjednika u 112. brigadi HV R. D. javio na raspolaganje te bio angažiran u postrojbu Rejonskog štaba C. kao pričuvni vojnik u kojoj postrojbi da je bio kroz navedeno razdoblje.  Izjave svjedoka da nisu uzete u obzir kao mjerodavan dokaz, budući da iz istih,  po mišljenju tuženika, nije razvidan angažman tužitelja kao pripadnika pričuvnog sastava HV. Nadalje se ističe da je notorna činjenica da je u neposrednim počecima organiziranja obrane došlo do nepotpune evidencije, a što se tiče platnog popisa, tužitelj da nije želio primati nikakvu plaću niti drugu materijalnu naknadu. U konkretnom slučaju da je od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine budući da činjenično stanje nije točno utvrđeno. Utvrđeni nedostatak evidencija te utvrđenje da izjave svjedoka nisu dovoljno kvalitetne u konkretnom slučaju da se protivi pravnoj logici jer ako je osoba boravila u određeno vrijeme s ostalim članovima postrojbe na točno određenoj lokaciji da je više nego razvidna materijalna istina te da bi se na navedeni način poštivalo načelo jednakog pravnog oružja i načelo pravičnosti. Vladavina prava da zahtijeva upravo takva postupanja, osobito u slučajevima kada je doneseno rješenje na štetu stranke unatoč ozbiljnim indicijama koje su u suprotnosti s kvalitetom izvođenja dokaza. Obzirom na navode tužbe zaključiti je da tužitelj traži da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovni postupak.

              3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neutemeljenim. Poziva na odredbe članka 3. te 179. stavak 1. točka a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19-dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, u bitnome ponavlja utvrđenja  iz obrazloženja osporavanog rješenja, dodajući da su netočne tvrdnje tužitelja da je notorna činjenica kako bi u njegovom slučaju zbog netočne evidencije došlo do izostavljanja njega s popisa pripadnika postrojbe, te da, suprotno navodima iz tužbe, svi dokazi u spisu govore kako je ispravan stav prvostupanjskog tijela da opisanim aktivnostima nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te da tužitelja nema na popisima pripadnika postrojbe niti u evidencijama vojnika koji bi bili na plaći kao pripadnici postrojbe, te da u spornom razdoblju nije bio pripadnik OS RH. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu koji mu je uredno dostavljen.

5.U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 02. prosinca 2020. 

7.Iz sadržaja spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, te među strankama nije sporno, da je tužitelj dana 25. studenog 2019.  podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata  u razdoblju od  14. kolovoza 1991. do 02. listopada 1992. temeljem pripadnosti 112. brigadi ZNG. 

8.Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17 i 98/19, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policicje, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

9.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (stavak 2.)

10.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

11.Prema očitovanju  Područnog odsjeka za poslove obrane Z. od 6. prosinca 2019. te 16. lipnja 2020.  tužitelj  u bazi „I..“ nije evidentiran i nema utvrđeni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nije evidentiran ni u objedinjenom popisu pripadnika  (Tiskanica br. 2.) VP ..Z. (112. brigada HV) a nije evidentiran ni na popisima za obračun naknade plaće.  Sam tužitelj u tužbi navodi da za svoj angažman nije primao plaću niti bilo kakvu naknadu.

12.Tijekom prvostupanjskog postupka saslušan je tužitelj (zapisnik od 08. lipnja 2020.) te svjedoci (saslušanje kojih je predložio tužitelj u svom zahtjevu) Z. R., koji je bio pripadnik …. brigade u razdoblju od 25. kolovoza 1991. do 31. siječnja 1992. i tijekom 1991. pripadnik Rejonskog štaba „C.“ pri ... brigadi HV na dužnosti zapovjednika Štaba do 31. listopada 1991.,  J. P., koji je bio pripadnik iste brigade kroz razdoblje od 01. srpnja 1991. do 29. rujna 1991. te pripadnik Otočkog bataljuna od 30. rujna 1991. do 15. srpnja 1995. te R. D.,  koji je bio pripadnik ... brigade HV kroz razdoblje od 01. srpnja 1991. do. 31. srpnja 1992. na dužnosti referenta za operativno nastavne poslove,  iskazi kojih su sadržani u zapisnicima od 15.lipnja 2020.   Iz iskaza tužitelja i navedenih svjedoka u bitnome proizlazi da se tužitelj  priključio Rejonskom štabu C. koncem kolovoza 1991. te je obavljao kurirske i druge operativne poslove (skladištenje, evidencije i sl.), da je, nakon što je navedeni Štab ukinut koncem listopada 1991. i formirana postrojba HV, Samostalni gradski bataljun Z., nastavio obavljati iste poslove i zadaće do pred kraj 1991., a početkom siječnja 1992. odlazi u O. b. gdje je obavljao logističke poslove do veljače 1993.

13.Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja te pozivom na citirane odredbe ZHBDR-a prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 10. rujna 2020. zahtjev tužitelja odbilo.

              14.Tužitelj je na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika od 02. prosinca 2020. te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

15.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjskog tijela pravilna su i zakonita, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

16.Naime, prema citiranim odredbama ZHBDR-a je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te u tom razdoblju sudjelovati o obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.

17.Kako iz prednjih utvrđenja, a posebno u bitnome suglasnih iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka (R. D., Z. R. i J. P.) nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u predmetnom traženom razdoblju u Rejonskom štabu „C.“ pri ... brigadi HV a kasnije i u Samostalnom gradskom bataljunu Z.,  a potom i u O. b. obavljao kurirske i logističke poslove, to ovaj sud drži da u konkretnoj upravnoj stvari nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za ostvarivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz odredbe članka 3.  ZHBDR-a obzirom da je nedvojbeno da tužitelj nije izravno pružao oružani otpor agresoru te djelovao u izravnoj vezi s tim otporom u smislu odredbe stavka 2. članka 3. ZHBDR-a. Tužitelj svojim navodima u tužbi nije doveo u nije doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.

18.Slijedom svega navedenog i utvrđenog,  osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja obzirom da u postupku koji je prethodio donošenju istog nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1.Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 dalje ZUP), na koje sud pazi po službenoj dužnosti. 

19.Stoga je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 09. prosinca 2021.

                                S U T K I NJ A

 

Marica Goreta

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri  primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

 DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.

 

Rj.:

-spis u kal. 30 dana