1                            Broj: Ppž-4655/2021

             

 

                                 

Broj: Ppž-4655/2021

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.O., zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 14. travnja 2021., broj: 511-08-29/05-1-95-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. A.O. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. A.O. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

             

             

 

Obrazloženje

 

              1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. A.O. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna od 10.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna.

             

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.O. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.              Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenica ne spori činjenično stanje izneseno u prekršajnom nalogu, ali prigovara zbog izrečene novčane kazne. Redovna je učenica četvrtog razreda srednje škole u Puli, planira upisati fakultet u Zadru, za koji štedi novac od 16-e godine. Moli da se uzme u obzir da do sada nije kažnjavana, kazneno ni prekršajno, razlog upravljanja vozilom je da je prijatelju pozlilo, pa kako je u procesu polaganja B kategorije bila je sigurna u sebe. Zbog svega navedenog moli da joj se ublaži novčana kazna.

 

7.              Prvenstveno, potrebno je napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. A.O. nije učinila, pa su navodi prigovora o lošoj materijalnoj situaciji koja bi bila razlogom za izricanje blaže kazne od propisane, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. Također, potrebno je navesti da razlog zbog kojeg je okrivljenica počinila prekršaj, u konkretnom slučaju, nema utjecaja na odabir vrste i visine prekršajnopravne sankcije. U odnosu na navode prigovora kojim se ističe dosadašnja neosuđivanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost također ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju našla je dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog minimuma za počinjeni prekršaj.

 

8.              Naime, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

8.1.              Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

8.2.              I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenica u prometu na cesti upravljala motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje i s time povezanim izuzetno velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru ni svaka za sebe, a ni u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti iz čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenice.

 

10.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenica je mlada osoba, u spisu nema podataka da bi bila nesposobna za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

 

 

Zagreb, 9. prosinca 2021.

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenicu