1                            Broj: Ppž-4539/2021

 

 

                                 

Broj: Ppž-4539/2021

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. K.L., zbog prekršaja iz čl. 51. st. 5. u vezi čl. 293. st. 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 16. ožujka 2021., broj: 511-14-06/05-3-39-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se prigovor okr. K.L., preinačuje se  pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, na način da se, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje obročna otplata novčane kazne od 11.500,00 (jedanaest tisuća petsto) kuna u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.  Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona  okr. K.L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

             

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. K.L. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. čl. 51. st. 5. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je utvrđena novčana kazna od 1.500,00 kuna i prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna, te mu je na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna od 11.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 580,00 kuna.

             

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. K.L. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor je osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.               Okrivljenik moli da mu se smanji novčana kazna i odobri plaćanje iste u više obroka. Navodi da izrečenu novčanu kaznu ne može platiti odjednom jer je jedini zaposlen u obitelji, ima malo dijete, ističe da u protekle 2 godine nije imao nikakav prometni prekršaj i iskreno se kaje.

 

7.               Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki počinjeni prekršaj utvrdilo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, te sukladno čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

 

7.1.              Naime, za prekršaj iz čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u točno utvrđenom iznosu od 500,00 kuna, koja je na temelju čl. 293. st. 1. istog Zakona, budući je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj je nastala materijalna šteta, uvećana za iznos od 1.000,00 kuna, a za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

7.2.               Prvenstveno, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. K.L. nije učinio, pa su navodi prigovora o materijalnoj situaciji koja bi bila razlogom ublažavanja novčane kazne, u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja. Nadalje, okolnosti koje se ističu prigovorom, priznanje prekršaja i kajanje za počinjenim niti same za sebe niti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne od propisane, dok u odnosu na navode prigovora o dosadašnjoj neosuđivanosti treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost također ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti za ublažavanje novčane kazne i našla je dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u propisanom utvrđenom iznosu, odnosno posebnom minimumu za počinjeni  prekršaj od strane prvostupanjskog tijela.

 

8.  Međutim, cijeneći visinu izrečene novčane kazne i molbu okrivljenika za obročnom otplatom iste, ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne u vremenu od 6 mjeseci, koje je najdulji rok za obročnu otplatu novčane kazne propisan čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, a što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

 

9.   Stoga, bilo je osnove za prihvaćanjem prigovora.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 9. prosinca 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ivanec u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.