Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                            1                   Poslovni broj: 11 Us I-720/2021-9

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                       Poslovni broj: 11 Us I-720/2021-9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja R. S. iz C..., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva K. & M. d.o.o., odvjetnici u Z..., protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Z, radi utvrđivanja imovine neprocijenjene u postupku pretvorbe, 9. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja zaključka Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: UP/I-942-05/13-01/72, URBROJ: 360-04-02/01-2021-23 od 5. svibnja 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Zaključkom tuženika KLASA: UP/I-942-05/13-01/72, URBROJ: 360-04-02/01-2021-23 od 5. svibnja 2021. u toč. 1. utvrđena je visina naknade za nacionalizirano poduzeće – H. "S." C. i to za: k.č.br. u površini od 244 čhv, ranije upisana u z.k.ul. k.o. C., sada z.k.ul. k.o. C., zajedno sa zgradom koja je izgrađena na toj parceli, a koja u naravi predstavlja dio bivšeg hotela "S." (kasnije Pansion "S."), etažno vlasništvo neto površine 491,73 m2 odnosno 605,07 m2 bruto površine (objekt katnosti S+P+2), određene pravomoćnim i izvršnim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostave C KLASA: UP/I-942-05/09-01/03, URBROJ: 2170-07-02/9-13-42 od 23. rujna 2013. iznosi 1.563.878,51 kuna. U toč. 2. utvrđeno je da se ovlašteniku naknade R. S., ovdje tužitelju, prenose dionice nominalne vrijednosti 1.563.935,00 kuna i to: 2.417 dionica trgovačkog društva A. p. d.d. sa sjedištem u D., Dr. A. S. 24, upisanog u registar Trgovačkog suda u Dubrovniku, OIB: , nominalne vrijednosti 300,00 kuna po dionici, ukupne nominalne vrijednosti 725.100,00 kuna; 1.224 dionice trgovačkog društva K. d.d. sa sjedištem u K. S. 6d, upisanog u registar Trgovačkog društva u Zagrebu, OIB: , nominalne vrijednosti 390,00 kuna po dionici, ukupne nominalne vrijednosti 477.360,00 kuna; 3.805 dionica trgovačkog društva I.. d.d., sa sjedištem u B. na M., T. U. 7, upisanog u registar Trgovačkog suda u Zadru, OIB: .., koje predstavljaju udio u temeljnom kapitalu u iznosu od 361.475,00 kuna. U toč. 3. utvrđeno je da se po pravomoćnosti ovaj Zaključak dostavlja S. d.d. Z., H. 62/a radi preknjižbe dionica navedenih u toč. 2. izreke istog sa zastupničkog računa CERP (0/1) / Republika Hrvatska (1/1) broj: 9379460, na stjecatelja.

 

2. Tužitelj u tužbi prvenstveno ističe da je 1. listopada 2020. podnio ustavnu tužbu radi osporavanja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4531/18-3 od 12. ožujka 2020., kojom je drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja UsI-1114/16-14 od 26. srpnja 2018., kojom je prvostupanjskom presudom odbijen zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/13-01/922, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 16. lipnja 2016., kojim su drugostupanjskim rješenjem odbijene žalbe tužitelja i tuženika izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava C KLASA: UP/I-942-05/09-01/03, URBROJ: 2170-07-02/9-13-42 od 23. rujna 2013., kojim je prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđeno pravo na naknadu za nacionalizirano poduzeće H. "S." C., a povodom koje ustavne tužbe se pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodi postupak pod poslovnim brojem U-III-4430/2020. Tužitelj u ustavnoj tužbi (kao i u tijeku postupaka koji su ustavnoj tužbi prethodili) u bitnome navodi da aktom o nacionalizaciji (dijela) nekretnine koja je pripadala njegovim precima nije obuhvaćeno poduzeće u smislu odredbi čl. 45. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00,131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje: Zakon o naknadi), već da se radi o poslovnom prostoru za pružanje usluga u prehrani i smještaju, stoga bi na ovaj njegov slučaj trebalo primijeniti odredbe čl. 40. Zakona o naknadi koje reguliraju naknadu za oduzeti poslovni prostor tako što se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo poslovna zgrada i poslovni prostor oduzet aktom o nacionalizaciji, odnosno daje mu se u vlasništvo i stan koji se u vrijeme donošenja odluke o utvrđenju prava vlasništva koristio kao poslovni prostor, dakle reguliraju naturalnu restituciju. U ustavnoj tužbi tužitelj također problematizira pitanje zakonitosti postupka pretvorbe društvenog poduzeća J. gdje je sporno da bi u društveni kapital istog poduzeća bio procijenjen i dio zgrada u kojoj je nekad bio smješten hotel (pansion) "S.", a radi se upravo o dijelu zgrade koja je oduzeta prednicima tužitelja. Taj svoj stav tužitelj temelji na Izvješću Državnog ureda za reviziju o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća "J. H." C., od studenog 2003. godine, u kojem se ističe kako "nije bilo valjanih dokaza da se dio objekta uključi u procjenu", a to stoga što je samo predmetna z.k.č.br. k.o. C. bila u društvenom vlasništvu, dok je drugi dio zgrade ostao u vlasništvu M. S., majke tužitelja.

 

3. Nadalje, citirani osporavani Zaključak tužitelj drži neosnovanim i nezakonitim i iz slijedećih razloga. Svrha naknade nije ne dati ništa ili gotovo ništa ovlaštenicima prava na naknadu. Drugim riječima, nije svrha dati ovlaštenicima dionice bez vrijednosti, odnosno takve dionice čija nominalna vrijednost ne održava njihovu tržišnu vrijednost ili su iste neperspektivne u pogledu zarade. Svrha odgovarajuće naknade trebala bi, upravo suprotno, biti davanje adekvatne vrijednosti, a tome u tužiteljevom slučaju nije tako. Od tri društva čije se dionice trebaju prenijeti tužitelju, samo se jedno društvo može ocijeniti umjereno perspektivnim. Riječ je o društvu A. p. d.d., simbol redovne dionice: A.. No i ovoj je dionici promatrano u razdoblju maksimalnog obuhvata tržišna vrijednost značajno umanjena. Jednako tako, uzimajući u obzir samo konsolidirano Godišnje izvješće s izvješćem neovisnog revizora na dan 31. prosinca 2019. (posljednje dostupno), dakle uzimajući u obzir financijske pokazatelje samo za 2019. godinu vidljivo je da je društvo u tom razdoblju iskazalo gubitak te da je shodno tome i njegova redovna dionica izgubila na vrijednosti, odnosno ostvarila je negativnu zaradu (str. 41. toč. 24. Godišnjeg izvješća s izvješćem neovisnog revizora na dan 31. prosinca 2019.). I redovnoj dionici društva I. d.d., simbol redovne dionice: I., promatrano u razdoblju obuhvata od pet godina tržišna je vrijednost značajno umanjena. Dodatno, neto dobit dioničara i osnovna zarada po predmetnoj dionici pokazuju značajan negativan trend na razini godine (razdoblje 2020.-2019.), što je vidljivo iz Godišnjeg financijskog izvješća za 2020. godinu (str. 20. bilješka 24.). Konačno, dionice društva K. d.d. čija nominalna vrijednost u naknadi tužitelju sudjeluje s više od 27%, uopće nisu uvrštene na Zagrebačku burzu kao jedinu hrvatsku burzu vrijednosnih papira, niti na bilo koje drugo uređeno tržište. Kako dakle nema fluktuacije dionica ovog društva to je logično da na tržištu ne postoji interes za predmetne dionice pa se posljedično niti ne može odrediti njihova tržišna vrijednost koja je, s obzirom dakle na to da za njih nema interesa, nula. O poslovanju i perspektivama ovog društva dovoljno govori činjenica da je nad istim proveden postupak predstečajne nagodbe, a godišnje financijsko izvješće za proteklo razdoblje nije javno dostupno. Polazeći od toga da je svrha i  cilj Zakona o naknadi ispravljanje ili barem ublažavanje nepravdi koje su vlasnicima imovine učinjene od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti, tužitelj zaključuje da provedbom citiranog osporavanog zaključka ta svrha i taj cilj zasigurno neće biti ispunjeni.

 

4. Slijedom svega iznesenog, tužitelji predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava zaključak tuženika te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

 

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu iskazao protivljenje tužbi i postavljanom tužbenom zahtjevu. U odnosu na navod tužitelja da je protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4531/2018-3 od 12. ožujka 2020. podnio ustavnu tužbu tuženik ističe kako je o predmetnoj činjenici tužitelj izvijestio tuženika dopisom od 21. travnja 2021., međutim tuženik ističe kako podnijeta ustavna tužba nije nijednim propisom određena kao razlog za nepostupanje tuženika i odgodu izvršenja pravomoćnog rješenja o naknadi. Tuženik je odmah po primitku obvezan postupati po pravomoćnim rješenjima o naknadi u kojima je određen obveznikom naknade. Predmetno rješenje o naknadi Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava C… KLASA: UP/I-942-05/09-01/03, URBROJ: 2170-07-02/9-13-42 donijeto je 23. rujna 2013., a postalo je pravomoćno tek 12. ožujka 2020. zahvaljujući tužitelju koji nije prihvaćao odluke nadležnih tijela. Isto rješenje je s iskazanom klauzulom pravomoćnosti dostavljeno tuženiku uz dopis dana 22. rujna 2020.

 

6. Nadalje, tužitelj iznosi prigovore prema kojima se tužitelju prenose dionice bez vrijednosti, dionice čija nominalna vrijednost ne odražava njihovu tržišnu vrijednost ili su iste neperspektivne u pogledu sadašnje i buduće zarade. Dionice društava A. p. d.d. D., I. d.d. B. na M. i K. d.d. K. S. prenijete su tužitelju na temelju Odluke Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: 024-04/21-03/2, URBROJ: 360-00/01-2021-12 od 17. ožujka 2021. a koja je donijeta na temelju čl. 26. st. 1. i čl. 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/18), čl. 13. Statuta Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: 024-04/20-03/4, URBROJ: 360-00/01-2020-20 od 29. rujna 2020. i čl. 4. Poslovnika o radu Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: 024-04/20-03/4, URBROJ: 360-00/01-2020-22 od 29. rujna 2020. na 4. sjednici održanoj dana 17. ožujka 2021. Iako je odredbom čl. 7. st. 4. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine" broj 36/03 i 33/06) određeno da se dionice ovlaštenicima naknade prenose prema nominalnoj vrijednosti dionica, pri donošenju navedene Odluke Upravnog vijeća od 17. ožujka 2021. tuženik je vodio računa o tržišnoj vrijednosti dionica svakog pojedinog društva, kao i o njihovoj ukupnoj tržišnoj vrijednosti. U vrijeme pripreme materijala za Upravno vijeće tuženika tržišna vrijednost dionica društva A. p. d.d. D. na dan 3. ožujka 2021. iznosila je 185,50 kuna po dionici, dok je tržišna vrijednost dionica društva I. d.d. B. na M. na dan 2. ožujka 2021. iznosila 170,00 kuna po dionici, obje prema podacima Zagrebačke burze. Uzimajući u obzir da dionice društva K. d.d. K. S. ne kotiraju na uređenom tržištu kapitala, vrijednost istih utvrđena je po stručnim službama tuženika na temelju dostupnih financijskih podataka, te je ista iznosila 183,50 kuna po dionici. Tako utvrđena ukupna tržišna vrijednost svih predmetnih dionica iznosila je 84,39% u odnosu na njihovu ukupnu nominalnu vrijednost. Prema podacima sa Zagrebačke burze na dan 26. srpnja 2021. tržišna vrijednost dionica društva A. p. d.d., D. iznosila je 409,00 kuna po dionici, dok je tržišna vrijednost dionice društva I. d.d. B. na M. iznosila 162,00 kune po dionici. Prema podacima iz sudskog registra (na isti dan) nominalna vrijednost dionice društva A. p. d.d., D. iznosi 300,00 kuna, što znači da njena sadašnja tržišna vrijednost iznosi 136,33% njene nominalne vrijednosti. Također prema podacima iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru društvo I. d.d., B. na M. ima upisani temeljni kapital od 229.146.480,00 kuna koji je podijeljen na 2.413.488 dionica bez nominalne vrijednosti. Međutim, njihov omjer određuje faktor za izračun visine naknade u dionicama ovog društva, odnosno prema tom omjeru nominalna vrijednost dionice ovog društva iznosi 95,00 kuna. Budući da se dionice društva I. d.d., B. na M. na burzi 26. srpnja 2021. trže za 162,00 kune po dionici, to znači da njena sadašnja tržišna vrijednost iznosi 170,52% njene nominalne vrijednosti. Dakle, navedeni podaci pokazuju da dionice dvaju društava (A. p. d.d., i I. d.d.,) imaju značajno veću tržišnu vrijednost od nominalne i da iste i u kombinaciji s dionicama društva K. d.d., K. S., daju po navedenoj Odluci Upravnog vijeća tuženika od 17. ožujka 2021. ukupnu tržišnu vrijednost svih dodijeljenih dionica, veću od ukupne nominalne vrijednosti istih dionica.

 

7. Tužitelj također prigovara da dionice društava K. d.d. K. S. nisu uvrštene na Zagrebačku burzu niti na bilo koje drugo uređeno tržište, da za njima ne postoji interes pa su zbog toga potpuno tržišno bezvrijedne. U svezi s navedenim prigovorima tužitelja treba navesti da činjenica što neko društvo svoje dionice nije izlistalo na burzi, ne čini automatski dionice toga društva tržišno bezvrijednim. Ne postoji znak jednakosti između tržišne bezvrijednosti dionica nekog društva i činjenice da dionice toga društva nisu izlistane na burzi. Naime, da li su dionice nekog društva izlistane na burzi ili ne, stvar je poslovne odluke uprave nekog društva, a ne njihove bezvrijednosti. Osim toga, i dionice društava koje nisu izlistane na burzi imaju svoju tržišnu vrijednost i mogu se prodati i to primjerice direktnom pogodbom zainteresiranih stranaka. Također odredbom čl. 8a. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine" broj 36/03, 33/06) propisano je jedino ograničenje u izboru dionica kojima će se vršiti naknada utvrđenim ovlaštenicima naknade za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine, a ono se odnosi samo na one slučajeve kada je na temelju Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17) otvoren stečajni postupak i u kojima je otvaranje stečajnog postupka upisano u registru nadležnog Trgovačkog suda. Sva ostala moguća ograničenja kao što su: ne izlistavanje dionica društva na burzi, otvoreni postupak likvidacije društva, otvoren i/ili završen postupak predstečajne nagodbe i slično, nisu propisani Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća te se na iste ovaj propis ne može analogno primijeniti. Isto tako u svezi prigovora tužitelja da prema Godišnjim izvješćima ne postoji godišnja zarada po dionici dodijeljenih društava, treba navesti da se poslovni bonitet društava i isplata dividendi ne propisuje u Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine" broj 36/03 i 33/06) kao kriterij na temelju kojeg se isključuju od dodjele dionice određenih društava.

 

8. Zakon o naknadi primjenjuje se od 1. siječnja 1997., a Hrvatski fond za privatizaciju kao obveznik naknade, odnosno danas Centar za restrukturiranje i podaju kao njegov pravni slijednik, od tada pa sve do danas, izvršavaju pravomoćna rješenja o naknadi u dionicama prema nominalnom iznosu dionica po kojem one čine temeljni kapital nekog društva. Navedeno postupanje tuženika već je davno potvrđeno i postalo ustaljeno u upravno sudskoj praksi, odnosno izraženo je u nizu presuda svih upravnih sudova pa i Upravnog suda u Rijeci, kao i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Pored navedenog u Odluci/rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-ll-3449/2009 od 29. lipnja 2010. godine navedeno je: "ukoliko Hrvatski fond za privatizaciju nema dionica ili nema dovoljno dionica u društvu u čijem je kapitalu procijenjena predmetna nekretnina, prijašnji vlasnik dobiva dionice u nekom drugom društvu iz portfelja izabrane po kriterijima utvrđenim Pravilnikom, a prijenos zamjenskih dionica se vrši prema nominalnom iznosu dionica”.

 

9. Slijedom svega iznesenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

10. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 1. prosinca 2021., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a na temelju odredbe čl. 39. st. 2. ZUS-a, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao.

 

11. Radi ocjene zakonitosti pobijanog zaključka tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

13. Prvenstveno, u odnosu na prigovore tužitelja da je u tijeku postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vezano za rješenje kojim je ovdje tužitelju određeno pravo na naknadu, za ukazati je da je tuženik prije nego je započeo sa neposrednim izvršavanjem navedenog rješenja, provjerio opskrbljenost istog klauzulom pravomoćnosti, što među strankama nije sporno. Činjenica podnošenja ustavne tužbe ne utječe/odgađa poduzimanje radnji ostalih tijela u postupku, sve do možebitnog trenutka poništavanja osporenog rješenja o naknadi.

 

14. Nastavno valja reći kako je u ovoj fazi spora sporno da li su pobijanim zaključkom tuženika, odnosno dodjelom tužitelju konkretnih dionica trgovačkih društava A. p. d.d. D., K. d.d. K. i I. d.d. B. na M. ostvareni smisao i svrha Zakona o naknadi, odnosno da li je takvo rješenje zakonito.

 

15. Odredba čl. 47. Zakona o naknadi, koja uređuje pitanje naknade za oduzeta poduzeća, propisuje da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetoga prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih čl. 3. ovoga Zakona (st. 1.); pri čemu, ako ostvarenje prava iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (st. 2.).

 

16. Odredbom čl. 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 52/18) propisano je da obvezu naknade osobama koje su ovlaštenici prava na naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u dionicama ili poslovnim udjelima, Centar može ispuniti isključivo prijenosom dionica ili poslovnih udjela čiji je imatelj Republika Hrvatska.

 

17. Sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća („Narodne novine" broj 107/99, 76/00, 25/03, 36/03 - službeni pročišćeni tekst, 33/06, dalje: Pravilnik o mjerilima), prijašnji vlasnik oduzetoga poduzeća prvenstveno ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava u čijem kapitalu su u postupku pretvorbe, sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća procijenjene nekretnine, koje su činile dio imovine poduzeća u trenutku oduzimanja (st. 1.). Ukoliko Hrvatski fond za privatizaciju nema dionica ili udjela u društvima iz stavka 1. ovog članka, ovlašteniku će se prenijeti dionice ili udjeli društava s liste koju utvrđuje Kolegij Hrvatskoga fonda za privatizaciju (st. 2.). Ako su predmet naknade nekretnine iz članka 5. ovog Pravilnika, ovlašteniku naknade će se prenijeti dionice ili udjeli društava s liste koju utvrđuje Kolegij Hrvatskog fonda za privatizaciju (st. 3.).

 

18. Odredbom čl. 7. Pravilnika o mjerilima propisano je da će se broj dionica odnosno postotni udjel društva kojim će se dati naknada, utvrditi na način da se utvrđena vrijednost pojedine nekretnine (uključujući i poslovni prostor) koja je činila dio imovine oduzetoga poduzeća prvo stavi u omjer sa u postupku pretvorbe utvrđenom temeljnom glavnicom onog društva u čijem kapitalu je procijenjena predmetna nekretnina, a da se zatim dobiveni postotak stavi u omjer sa ukupnim današnjim brojem dionica toga društva (st. 1.). Ukoliko je temeljni kapital društva nakon pretvorbe smanjen sukladno Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93), prijašnjim vlasnicima pripada naknada u dionicama društva u broju koji odgovara nominalnoj vrijednosti dionica društva u trenutku pretvorbe (st. 2.). Ukoliko je temeljni kapital, odnosno ukupni broj dionica društva nakon pretvorbe povećan zbog naknadnih dokapitalizacija, sukladno Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93), tako naknadno povećani broj dionica neće se uzeti u obzir prilikom izračunavanja broja dionica koja trebaju pripasti prijašnjem vlasniku (st. 3.). Ako Hrvatski fond za privatizaciju nema dionica ili nema dovoljno dionica u društvu u čijem kapitalu je procijenjena predmetna nekretnina, prijašnji vlasnik će dobiti dionice u nekom drugom društvu iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju izabranom na način iz članka 6. stavka 2. ovog Pravilnika, a prijenos zamjenskih dionica će se izvršiti prema nominalnom iznosu dionica (st. 4.).

 

19. Sukladno čl. 8.a Pravilnika o mjerilima, Hrvatski fond za privatizaciju neće vršiti naknadu u dionicama i udjelima društava nad kojima je otvoren stečajni postupak nego će ovlaštenicima naknade prenijeti dionice i udjele drugih društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju.

 

20. Imajući u vidu citirane zakonske i podzakonske propise, ovaj sud smatra da smisao Zakona o naknadi nije apsolutno obeštećenje slijednika ranijih vlasnika, odraz kojeg stajališta su primjerice i odredbe prema kojima se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja (čl. 49. st. 1. Zakona o  naknadi), pri čemu ovlaštenik naknade, u slučaju kada se imovina koja je predmet naknade u trenutku povrata nalazi u lošijem stanju od onoga u trenutku oduzimanja, nema pravo na dodatno obeštećenje u vidu umanjene vrijednosti (za razliku od suprotne situacije kada dosadašnji vlasnik ima pravo na naknadu od ovlaštenika naknade, kako to propisuje čl. 49. st. 2. i 3. Zakona o naknadi), tako i odredba prema kojoj ovlaštenik naknade nema pravo na plodove, troškove ni naknadu štete (čl. 51. st. 1. Zakona o naknadi).

 

21. I u konkretnom slučaju, prvenstveni oblik naknade koji je tužitelju trebao biti dosuđen jesu dionice odnosno udjeli u društvu (poduzeću) koje je slijednik poduzeća u čiji su temeljni kapital unesene nekretnine oduzete prednici tužitelja (čl. 47. st. 1. Zakona o naknadi), a podredno, ako to nije moguće, bilo iz razloga što tuženik ne raspolaže takvim dionicama, ili zato što je nad predmetnim društvom u međuvremenu otvoren stečaj, podredno primjenjiva varijanta, prema kojoj se ovlaštenicima naknade dodjeljuje naknada u dionicama ili udjelima iz portfelja tuženika.

 

22. Međutim, neovisno o tome da li je poduzeće oduzeto prethodnom vlasniku dobro ili loše poslovalo, ovlaštenik naknade nema legitimno i razumno očekivanje da će u okviru naknade ostvariti dionice poduzeća koje na tržištu ostvaruje jednako dobro (ili loše rezultate), već samo naknadu u okviru Zakona o naknadi i Pravilnikom propisanih pravila i uvjeta, dakle, pravo na dionice onog društvo u kojem se sada nalazi ta imovina, neovisno o njegovim tržišnim rezultatima, odnosno u slučaju da to nije moguće, u dionicama iz portfelja fonda odnosno tuženika.

 

23. Upravo zato, davanjem mogućnosti onim ovlaštenicima naknade koji naknadu iz zakonom propisanih razloga ne mogu ostvariti u dionicama „izvornog poduzeća“  da su sami biraju između dionica u portfelju tuženika koje će im se dati u naknadu, ne bi bilo ostvareno načelo jednakosti pred zakonom, već bi naprotiv, time isti bili stavljeni u neopravdano povoljniji položaj u odnosu na one ovlaštenike naknade kojima se daju dionice „izvornog“ poduzeća, iako je primjerice isto u međuvremenu upalo u tešku materijalnu i financijsku situaciju, i nalazi se pred otvaranjem stečaja. Stoga sud smatra da tužitelj, imajući u vidi citirane zakonske i podzakonske propise, nije mogao imati legitimno ni razumno očekivanje da će se prilikom isplaćivanja isplate naknade voditi računa o tržišnoj vrijednosti ustupljenih dionica ili udjela, već isključivo o nominalnoj vrijednosti.

 

24. Pritom valja naglasiti da je stajalište da se prilikom odlučivanja o ustupu dionica ne vodi računa o tržišnoj vrijednosti, već samo o nominalnoj vrijednosti istih, ustaljeno u praksi upravnih sudova (presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-991/15 od 30. rujna 2015., Usž-2116/16-2 od 12. travnja 2017., Usž-4630/18-2 od 3. travnja 2019., Usž-1849/18 od 10. svibnja 2018., Usž-1850/18 od 10. svibnja 2018.),  a koja je praksa i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ocijenjena ustavnopravno prihvatljivom (odluke broj U-III-3696/2018 od 20. veljače 2019. U-III-3700/18 od 20. veljače 2019.).

 

25. Nadalje, valja imati u vidu da dionice odnosno udjeli u društvu predstavljaju specifičnu vrstu imovine, čija vrijednost varira gotovo svakodnevno, te nisu rijetke situacije naglog porasta ili pada vrijednosti iste praktički preko noći, slijedom čega je dodjela istih u nominalnoj, umjesto u tržišnoj vrijednosti, usmjerena na zaštitu pravne sigurnosti ovlaštenika naknade.

 

26. Zaključno valja istaknuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-II-3449/2009 od 29. lipnja 2010., odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članaka 2. i 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine" broj 33/06.), odlučio ne prihvatiti taj prijedlog, pri čemu je izrazio stav da je „ustavnopravno (..) opravdano da upravo Hrvatski fond za privatizaciju određuje dionice odnosno udjele iz kojih se ostvaruje pravo na naknadu za oduzetu imovinu“, kao i da „prijašnji vlasnici nisu nikada imali pravo na izbor dionica ili udjela iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju te je stoga predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju mogao člancima 2. i 3. osporenoga Pravilnika odrediti da će prijašnji vlasnici biti obeštećeni za oduzeta poduzeća iz posebne liste društava koju će odrediti Kolegij Fonda. Time nije ograničeno pravo prijašnjih vlasnika na naknadu za oduzeta poduzeća.“.

 

27. Citirana odluke po stavu ovoga suda upućuje na zaključak da okolnost što ovlaštenici naknade nemaju pravo izbora dionica ili udjela koji će im se dodijeliti na ime naknade, ne predstavlja ograničenje njihovog prava na naknadu, odnosno njihovih subjektivnih prava, drugim riječima, da je takvo postupanje ustavno i zakonito.

 

28. Imajući u vidu da iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije trebao imati legitimno niti razumno očekivanje da će mu naknada za oduzetu imovinu biti isplaćena polazeći od tržišne vrijednosti ustupljenih dionica, već upravo suprotno, isti mogao i trebao očekivati da će se u skladu s citiranim propisima naknada isplatiti polazeći od nominalne vrijednosti ustupljenih dionica, te da je ovakvo postupanje po stavu ovoga suda, a i viših sudova izraženih u citiranim odlukama, u skladu sa svrhom i ciljem Zakona o naknadi, to sud posljedično smatra da istim nisu povrijeđena ni tužiteljeva ustavna ni konvencijska prava.

 

29. Navodi tužitelja da je nad društvom K. d.d. otvoren postupak predstečajne nagodbe, također nisu od utjecaja na zakonitost odluke tuženika, budući da bi sukladno odredbi čl. 8. Pravilnika, isključivo okolnost da je nad određenim društvom otvoren stečajni postupak predstavljala zapreku za dodjelu dionica tog društva, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

 

30. Slijedom navedenog, budući da je osporeni zaključka tuženika po stavu ovog suda u cijelosti u skladu sa ustavnopravnim poretkom Republike Hrvatske u širem smislu, to je tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u izreci presude.

 

31. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 79 st. 4. ZUS-a te tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

 

U Rijeci 9. prosinca 2021.

 

                                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                                        Dubravka Zec v.r.

 

             

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu