- 1 -              Poslovni broj: Usž-758/21-2

Poslovni broj: Usž-758/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A. M. iz B. n. M.,  zastupanog po opunomoćenicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-125/20-7 od 22. listopada 2020., na sjednici održanoj 9. prosinca 2021.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-125/20-7 od 22. listopada 2020.

Obrazloženje

1.               Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II-410-20/19-01/198, Urbroj: 513-04-20-2 od 23. siječnja 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora
2.               Rješenjem tuženika od 23. siječnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava B. n. M., Klasa: UP/I-410-20/2018-001/00721, Urbroj: 513-007-13-02-2018-0002 od 20. studenog 2018., kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 889.350,00 kuna i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu od 35.574,00 kuna.
3.               Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz sadržaja koje proizlazi da se podnosi zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS). U žalbi u bitnome navodi da su razlozi navedeni u prvostupanjskoj presudi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi te da se presuda ne može ispitati. Ističe da je prilikom kupnje nekretnine platio iznos od 667.012,50 kuna i da navedeni iznos treba uzeti kao osnovicu poreza na promet nekretnina. Ističe da je podmirio svoju poreznu obvezu, i to prema plaćenom iznosu, a da prvostupanjski sud pogrešno smatra da se porez na promet nekretnina ima platiti na utvrđenu vrijednost. Stoga predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu a podredno predlaže da se predmet vrati na ponovni postupak.
4.               Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5.               Žalba nije osnovana.
6.               Ispitivanjem pobijanog prvostupanjskog rješenja u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7.                Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).
8.               Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. studenog 2018. u članku 2. utvrdile kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine u iznosu od 889.350,00 kuna te je pritom ugovoren popust u iznosu od 25 % ako se cijena plati odjednom u gotovini.
9.               Člankom 9. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16., dalje ZPPN) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 3. istog članka propisano je da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo. Stavkom 4. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme. Stavkom 6. istog članka propisano je da, iznimno od stavka 4. toga članka, ako se nekretnina stječe kroz postupak javnog natječaja, javne prodaje (dražbe) ili u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je uređena ovrha na nekretnini te postupcima u kojima je jedan od sudionika postupka pravna osoba u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske ili Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine.
10.          U postupku je utvrđeno da su stranke suglasno utvrdile kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine u iznosu od 889.350,00 kuna te da je navedeni iznos, odnosno cijena, postignuta na javnom natječaju. Navedeni iznos su porezna tijela uzela kao tržišnu vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Imajući u vidu navedeno, valja istaknuti da je u konkretnom slučaju vrijednost nekretnine utvrđena iz isprave o stjecanju, sukladno članku 9. stavku 2. ZPPN-a, a ne procjenom vrijednosti nekretnine što je postupak koji je uređen stavkom 4. istog članka. Dakle, porezna tijela se uopće nisu upuštala u procjenu vrijednosti nekretnine pa ne može doći do primjene članka 9. stavka 6. ZPPN-a, na čemu pogrešno inzistira tužitelj, jer navedeni stavak predstavlja iznimku od općeg pravila prilikom procjene vrijednosti nekretnine.
11.          Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a te je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi svih iznesenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev.
12.          Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 9. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Lidija Rostaš, v.r.