- 1 -              Kž-eu 15/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 15/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. G., zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 2. točke 2. broj 1. Kaznenog zakona Kraljevine Danske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2020. broj Kv-eu-27/2020, u sjednici održanoj 9. prosinca 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se žalba osuđenog I. G., ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem, temeljem članka 94. stavka 1. točke 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20.,  dalje: ZPSKS-EU) u vezi s člankom 41. stavkom 1. točkom a. ZPSKS-EU odbijeno je priznanje presude suda u Nykobing Falsteru, Kraljevine Danske od 16. siječnja 2019. broj I-4565/2018. u odnosu na osuđenog I. G..

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik po braniteljici, odvjetnici I. I., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) te u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U pravu je osuđeni I. G. kada tvrdi da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima, dok su u obrazloženju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5.1. Prije svega treba napomenuti da je Ministarstvo pravosuđa Kraljevine Danske dostavilo potvrdu iz članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU u vezi s člankom 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenog 2008. zajedno sa pravomoćnom presudom koju čine presuda suda u Nykobing Falsteru, Kraljevine Danske od 16. siječnja 2019. broj I-4565/2018. i presuda Visokog suda za istok Kraljevine Danske od 21. siječnja 2020. broj S-300-19. uz prijedlog Županijskom sudu u Zagrebu da pokrene postupak za priznanje i izvršenje navedene presude.

 

5.2. Iz izreke prvostupanjskog rješenja proizlazi da je priznanje citirane strane presude u odnosu na osuđenog I. G. odbijeno na temelju članka 94. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU u vezi s člankom 41. stavkom 1. točkom a) ZPSKS-EU.

 

5.3. Naime, odredba članka 94. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU propisuje da će sud odbiti priznanje presude kada potvrda u smislu članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU nije potpuna ili očito nije u skladu s presudom, a država izdavanja, u roku koji ne može biti dulji od sedam radnih dana, ne dostavi dopunu odnosno ispravak potvrde. Međutim, prvostupanjski sud ne obrazlaže, radi li se u konkretnom slučaju o nepotpunosti potvrde ili se radi o očitom neskladu iste sa samom presudom kao razlogom odbijanja priznanja presude, a niti daje razloge zbog kojih je konkretno odbio priznati pravomoćnu presudu, već problematizira izostanak suglasnosti u smislu članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU.

 

6. Na opisani način, budući da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima, a obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u mjeri da se osnovanost odluke o odbijanju zahtjeva za priznanje presude i izvršenje kazne zatvora ne može ispitati, ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

7. Ujedno je osuđenik u pravu i kada tvrdi da mu je zbog propusta Kraljevine Danske da zatraži suglasnost iz članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU onemogućeno u Republici Hrvatskoj izdržavati cjelokupnu kaznu zatvora od osam godina iz pravomoćne presude na koju je sada osuđen u Kraljevini Danskoj, a na što je osuđenik pristao.

 

7.1. Naime, žalitelj je, doista, pravomoćnom presudom čije se priznanje i izvršenje traži, osuđen zbog tri kaznena djela iz članka 288. stavka 1. točka 1. broj (1) Kaznenog zakona Kraljevine Danske, i to dva kaznena djela zbog kojih je predan Kraljevini Danskoj, dok je jedno kazneno djelo zbog kojeg je osuđen počinjeno prije predaje.

 

7.2. Točno je da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2018. broj Kv-eun-61/2018. njegova predaja Kraljevini Danskoj bila odobrena pod uvjetima iz članka 29. stavka 5. ZPSKS-EU i članka 22. stavka 3. ZPSKS-EU. To znači da se osuđenik tom prilikom nije odrekao načela specijalnosti koje, između ostalog, određuje da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela koja su počinjena prije predaje, tražena osoba nije smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja. No, navedena predaja odobrena je i pod izričitim uvjetom da se tražena osoba ima vratiti u Republiku Hrvatsku u slučaju pravomoćnog izricanja sankcije u državi izdavanja, ako pristane izdržavati izrečenu sankciju Republici Hrvatskoj.

 

7.3. Prije donošenja pobijanog rješenja, pribavljeno je očitovanje nadležnog tijela Kraljevine Danske iz kojeg proizlazi da je "nesretnom greškom" propušteno zatražiti suglasnost za provođenje kaznenog progona sukladno članku 27. Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica od 13. lipnja 2002. (2002/584/PUP), uz napomenu da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu istog sadržaja kao i dva kaznena djela zbog kojih je odobrena predaja, a koja su sadržana u europskom uhidbenom nalogu. Nastavno se izražava žaljenje što Kraljevina Danska "nije dobila prethodni pristanak" zbog kojeg propusta osuđeni I. G. sada ne može biti "prebačen u Hrvatsku na daljnji zatvor".

 

7.4. Po ocjeni ovog suda, navedeno očitovanje, u stvari, predstavlja zahtjev države izdavanja za davanje suglasnosti za izvršenje cjelokupne kazne zatvora od osam godina iz pravomoćne presude suda u Nykobing Falsteru, Kraljevine Danske od 16. siječnja 2019. broj I-4565/2018., pa i u dijelu izvršenja kazne zatvora zbog djela koje nije bilo ranije obuhvaćeno europskim uhidbenim nalogom, a počinjeno je prije predaje. Stoga je u konkretnom slučaju bilo nužno svrhovito tumačenje odredbe članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU jer je ono u skladu s načelom učinkovite pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između članica Europske unije koje su to potvrdile prihvaćanjem Zaključka Europskog vijeća u Tampereu prihvaćenog 30. studenog 2000., a temeljem kojeg je, između ostalog, donesena i citirana Okvirna odluka, a koji Zaključak i Okvirnu odluku je prihvatila i Kraljevina Danska. Osim toga, svrha normativnih akata koji su doneseni od strane Vijeća Europe, a koji se odnose na pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima, nije bila da se državama članicama onemogući zaštita interesa njihovih građana, već da se postigne maksimalno učinkovita i svrhovita suradnja u suzbijanju kriminalnih djelatnosti na području Europske unije, ali i resocijalizacije njihovih počinitelja.

 

7.5. U tom kontekstu, primjena načela učinkovite suradnje inkorporiranog u članku 4. ZPSKS-EU za nadležna tijela Republike Hrvatske znači obvezu postupanja tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje sve u okviru svojih nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske, i to ne samo u pogledu provedbe procesnih radnji kojima se ostvaruje ta suradnja, već se ona odnosi i na obvezu tumačenja domaćeg prava u skladu s odredbama europskog prava.

 

7.6. Prema tome, vodeći računa o tome da očitovanje nadležnih tijela Kraljevine Danske predstavlja zahtjev za davanje suglasnosti u smislu članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU, jednako kao što i sam osuđenik, barem prema navodima žalbe, izražava suglasnost za izdržavanjem cjelokupne kazne zatvora od osam godina iz pravomoćne strane presude u Republici Hrvatskoj, u ovom konkretnom slučaju je od osobite važnosti svrhovito tumačenje domaćeg prava upravo u skladu s ciljem zaštite interesa hrvatskih građana, ovdje osuđenog I. G..

 

8. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu osuđenog I. G., ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

9. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, imajući na umu nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem, uzeti u obzir dostavljeni zahtjev države izdavanja za davanjem suglasnosti koji se odnosi na izvršenje kazne zatvora i u odnosu na djelo koje nije bilo obuhvaćeno europskim uhidbenim nalogom, a počinjeno je prije predaje, rukovodeći se pritom načelom učinkovite pravosudne suradnje u cilju zaštite interesa hrvatskih građana te će provesti postupak davanja suglasnosti u skladu s člankom 41. ZPSKS-EU, koji je osnovni preduvjet za provođenje postupka priznanja presude i izvršenja kazne iz članka 91. ZPSKS-EU i potom donijeti novu i zakonitu odluku.

 

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 9. prosinca 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.