- 1 -              III Kr 44/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 44/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. N., zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 22. srpnja 2019. broj K-408/2019 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2019. broj Kž-988/2019-3, u sjednici održanoj 9. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Zahtjev osuđenog A. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 22. srpnja 2019. broj K-408/2019 te presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2019. broj Kž-988/2019-3, osuđen je A. N. zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 118. st. 2. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca. Temeljem čl. 57. KZ/11, primijenjena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od šest mjeseci ima izvršiti, dok se dio kazne od osam mjeseci neće izvršiti ako on u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Osuđenik je po svom branitelju J. K., odvjetniku iz S., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povreda kaznenog zakona propisanih u čl. 469. i povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači "i okrivljenik oslobodi svake krivnje i tereta za počinjenje kaznenog djela", a podredno da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08.), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev osuđenika te je predložilo da se isti kao nedopušten odbaci. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

3.1. Zahtjev osuđenika je dopušten budući da je naknadno dostavljena punomoć branitelja datirana 8. siječnja 2020. tj. prije isteka zakonskog roka za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U zahtjevu se tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP "zbog toga što djelo osuđenika nije kazneno djelo, zbog okolnosti koje isključuju krivnju i zbog okolnosti koji isključuju kazneni progon".

 

5.1. Nadalje, tvrdi se da je ostvarena povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP "jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu te je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda".

 

6. Usprkos isticanja zakonom dopuštenih osnova pobijanja iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, u nastavku zahtjeva se, doslovno, reproduciraju razlozi navedeni u žalbi protiv prvostupanjske presude, a koji su već bili predmetom ocjene suda drugog stupnja.

 

6.1. Naime, tvrdi se da je jedini osnov osuđujuće presude iskaz svjedoka Z. N. dan na dokaznom ročištu pa kako je svjedok na raspravi prihvatio blagodat nesvjedočenja to je povrijeđena odredba čl. 450. st. 1. ZKP/08 koja nalaže sudu da temelji svoju presudu samo na činjenicama i dokazima iznesenim na raspravi. Iako je žalbeni sud već pravilno odgovorio na ove navode, ponovno treba reći da je svjedok Z. N., kao otac osuđenika, ispitan na dokaznom ročištu u nazočnosti, tada, okrivljenika i njegovog branitelja te je, nakon uredno primljenih upozorenja u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08, otklonio blagodat i odlučio svjedočiti. Stoga je prvostupanjski sud, nakon što je svjedok na raspravi prihvatio blagodat nesvjedočenja, pročitao zapisnik o njegovom prethodnom ispitivanju sukladno čl. 431. st. 1. toč. 4. ZKP/08, i time je taj dokaz zakonito izveden na raspravi. Stoga je ovaj navod zahtjeva u cijelosti promašen jer se prvostupanjska presuda temelji na zakonitom dokazu koji je pravilno izveden.

 

6.2. U nastavku zahtjeva analizira se iskaz svjedoka Z. N. u kontekstu obrane osuđenika i iskaza svjedoka M. N. te se ukazuje da su osuđenikovi roditelji na ročištu o produljenju istražnog zatvora pred sudom prvog stupnja "povukli optužbe". Isto tako, u odnosu na kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede, problematizira se nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. A. A. te se osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda kojim je odbijeno provođenje novog sudsko-medicinskog vještačenja. Također, tvrdi se da osuđenik nije imao namjeru (pa niti neizravnu) oštećeniku nanijeti tešku tjelesnu ozljedu niti je u postupku utvrđeno da bi on oštećenika odgurnuo tako da je ovaj pri padu zadobio ozljedu.

 

6.3. Ovi navodi zahtjeva se, u stvari, svode na pobijanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi, a to ne može biti predmetom ocjene povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. ZKP/08. U protivnom, dozvolilo bi se preispitivanje dokazanosti kaznenog djela u trećem stupnju, mimo zakonom dopuštenih uvjeta.

 

6.4. Paušalne tvrdnje žalitelja o povredama kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08 uopće nisu obrazložene. Stoga je očito da podnositelj zahtjeva ove povrede izvodi iz, po njemu, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tome, treba reći da se postojanje kaznenog djela procjenjuje prema činjeničnom opisu kako je utvrđen u izreci pravomoćne presude koji, međutim, sadrži sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela koja su i pravilno pravno kvalificirana.

 

6.5. Isto tako, iz obrazloženja podnesenog zahtjeva uopće nije vidljivo u čemu optuženik nalazi ostvarenom tešku povredu prava na pravično suđenje. Odbijanje dokaznog prijedloga obrane za provođenje novog sudsko-medicinskog vještačenja u obrazloženje prvostupanjske presude je valjano i argumentirano obrazloženo. Osim toga, osuđenik je u postupku pred sudovima aktivno sudjelovao uz stručnu pomoć svog branitelja, nazočio je raspravama te se koristio svojim pravima na predlaganje dokaza i očitovanje dokaza protivne strane te mu je omogućena djelotvorna uporaba pravnog sredstva, zbog čega je kazneni postupak protiv njega, u cjelini gledano, ispunio sve zahtjeve pravičnosti postupka.

 

7. Budući da je zahtjev osuđenika dijelom podnesen zbog razloga zbog kojih se ovaj pravni lijek  ne može podnijeti, a dijelom nije osnovan, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 9. prosinca 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.