Poslovni broj Kž-562/2021-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-562/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.G., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 30. kolovoza 2021. poslovni broj K-314/2018-75, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. A.G., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Z. poslovni broj K-280/2018 od 27. kolovoza 2018..

 

1.1. Istom presudom, proglašena je krivom opt. A.G. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1. KZ/11 opt. A.G. je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine.

 

1.2. Na temelju čl. 56. st. 4. KZ/11 opt. A.G. određena je posebna obveza iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 da u roku 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude ošt. N.P., naknadi štetu u iznosu 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan isplate, te i iznos od 8.000,00 kuna.

 

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 opt. A.G. je upozorena da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženici koja u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

 

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 opt. A.G. je na ime imovinskopravnog zahtjeva obvezana platiti ošt. N.P. iznos od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan isplate, kao i u iznosu od  8.000,00 kuna, u roku 1 (jedne) godine.

 

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. A.G. dužna je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP/08, paušalnu svotu u iznosu 400,00 kuna, kao i troškove iz čl. 145. st. 1. 2. t. 1. ZKP/08 u iznosu 4.227,12 kuna, u roku 1 (jedne) godine.

 

2. Protiv te presude žali se opt. A.G. po branitelju J.P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o "kaznenopravnoj sankciji", s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se ublaži kaznenopravnu sankciju.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Opt. A.G. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da u pobijanoj presudi "postoji niz proturječnosti i nelogičnih zaključaka", čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Međutim, obrazlažući ovaj žalbeni osnov opt. G. u žalbi navodi da je u opisu djela za koje je proglašena krivom navedeno da je neistinito predočila da će pozajmljeni iznos od 5.000,00 eura vratiti u roku od tri dana jer je u postupku ishođenja kredita koji je odobren i da se slijedi brza uplata sredstava, iako je znala da to nije točno i da novac neće moći vratiti. Suprotno tome u obrazloženju da se navodi kako je utvrđeno da je optuženici isplaćen kredit u iznosu od 35.000,00 kuna, zbog čega da je proturječan zaključak suda da bi neistinito predočila uplatu sredstava od banke, tako da je pogrešno utvrđenje da bi ona (opt. G.) u vrijeme ugovaranja pozajmice postupala s prijevarnom namjerom. Takvi žalbeni navodi opt. G. predstavljaju prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Opt. G. u žalbi po branitelju navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka B.G. i određivanje roka da ona (opt. G.) dostavi u spis predmeta dokaz o uplati pozajmljenih novčanih sredstava u Tursku radi provođenja medicinskog istraživanja oko pronalaženja novog lijeka za liječenje od bolesti od kojih je bolovao sin optuženice, čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbio navedene dokazne prijedloge, za ispitivanjem navedenog svjedoka kao nevažni prijedlog jer izvođenjem tog dokaza se ne bi utvrđivala činjenica važna za odlučivanje, a pribavljanje podataka o tome na što je optuženica utrošila pozajmljeni novčani iznos, koji podaci bi se trebali pribavljati iz Turske, a ti podaci nisu važni za odlučivanje, da se radi o prijedlogu usmjerenom na znatno odugovlačenje postupka, što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi i valjano obrazložio. Pri tome je za ukazati da pobijana presuda glede odlučnih činjenica nema nejasnoća ni proturječnosti, a uz to sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Opt. A.G. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlaže u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ustrajući u žalbi u navodima iz obrane da prilikom ugovaranja pozajmica sa ošt. N.P. nije postupala s prijevarnom namjerom. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, te na temelju valjane ocjene dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, nije sporno da je opt. A.G. 15. lipnja 2017. od ošt. N.P. pozajmila iznos od 5.000,00 eura, predočavajući tada oštećeniku da će pozajmljeni novac vratiti u roku od tri dana. Pri tome je optuženica oštećeniku predočila da joj je novac potreban za kupovinu lijekova za sina, da je u postupku ishođenja kredita i da će ubrzo tako pribaviti novčana sredstva i vratiti pozajmljeni iznos, a potom da je, bez da je prethodno vratila u ugovorenom roku naprijed navedeni pozajmljeni iznos novca, ponovno 4. srpnja 2017. od oštećenika pozajmila iznos od 8.000,00 kuna navodeći da će taj pozajmljeni iznos vratiti za dan ili dva, navodeći da joj Ministarstvo unutarnjih poslova duguje znatne novčane iznose za neisplaćene plaće, te da ovom novom pozajmicom treba podmiriti dužna porezna davanja. Sporno je je li opt. G. u vrijeme ugovaranja pozajmica postupala s tzv. prijevarnom namjerom, da je neistinito predočila ošt. P. da će mu pozajmljene iznose novca vratiti u ugovorenom roku, znajući da to neće učiniti, te iskoristivši bliskost odnosa oštećenika i pokojnog supruga optuženice, navela da joj dade ugovoreni naprijed navedeni iznos novca, koji mu uopće nije vratila, te ga na taj način dovela u zabludu i navela da oštećenik na svoju štetu dade navedene pozajmice. Nije sporno niti prema obrani opt. G. niti prema iskazu ošt. P. da pozajmljene iznose novca optuženica nije vratila oštećeniku. Pri tome prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je opt. G. nakon primitka pozajmice od 5.000,00 eura, ostvarila kredit od 35.000,00 kuna, ali od tog novca nije radi povrata pozajmice ništa predala oštećeniku, već je ishodila novu pozajmicu od 8.000,00 kuna koju također nije vratila oštećeniku. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je već kod ishođenja navedenih pozajmica optuženica bila svjesna da pozajmljene iznose novca neće vratiti oštećeniku. Pravilno prvostupanjski sud pri tome zaključuje da nije odlučno u koju svrhu je optuženica utrošila novac od pozajmica. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. A.G. proglasio krivom kvalificirao kao kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je optuženica od ošt. N.P. pozajmila naprijed navedene iznose novca, za koje je neistinito predočila oštećeniku da će pozajmljeni iznos novca vratiti u ugovorenom roku, iako je znala da to neće učiniti, te je time lažnim prikazivanjem činjenica dovela u zabludu oštećenika i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini.

9. Nije osnovana žalba opt. G. zbog odluke o uvjetnoj osudi.

 

9.1. Opt. G. smatra da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, te da je obzirom na imovinske prilike optuženice uz uvjetnu osudu pogrešno i odredio posebnu obvezu optuženice da naknadi štetu, u roku godine dana, oštećeniku.

 

9.2. Suprotno žalbenim navodima opt. G. prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. A.G. za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11, za koje je proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom optuženici na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od tri godine, te uz to na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 posebnu obvezu da u roku od godinu dana naknadi štetu oštećeniku.

 

8.3. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom uz izricanje posebne obveze u odnosu na konkretnu optuženicu ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženici da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

9. Slijedom navedenog, žalba optuženice nije osnovana, tako da je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude. 

 

Osijek, 9. prosinca 2021.