- 1 -              Poslovni broj: I Kž-289/2021-4

Poslovni broj: I Kž-289/2021-4

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. P., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15 dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. rujna 2021., broj Kv-I-54/2021. (K-5/2018), u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog A. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda Velikoj Gorici od 6. rujna 2021., broj Kv-I-54/2021., na temelju članka 498. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenog A. P. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. rujna 2020. broj K-5/18, pravomoćnom 11. studenog 2020., kojom je A. P. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci ima izvršiti, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ako osuđeni A. P. u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik osobno bez navođenja žalbene osnove te je iz sadržaja žalbe vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te branitelj osuđenika F. R., odvjetnik u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje predmet na ponovni postupak odnosno, podredno da pobijano rješenje preinači na način da usvoji predmetni zahtjev za obnovu postupka. Oba podneska razmatraju se kao jedna žalba.

 

3. Spis je prije dostave sucu izvjestitelju, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

 

5. Osuđenik u zahtjevu, u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodi da u pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime upire na povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak i točka 11. ZKP/08. ali isto pobliže ne obrazlaže već svojim navodima obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je opstojanost te povrede po službenoj dužnosti sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. te utvrdio da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju iznio jasne i precizne razloge o svim odlučnim činjenicama (točka 6. rješenja) koji nisu proturječni.

 

6. U žalbi osuđenik smatra da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako rođenje osmog djeteta, smrt oca i teško zdravstveno stanje majke jesu nove okolnosti koje nisu postojale prilikom izricanja presude, ali je pogrešno ocijenio kako nisu od takvog značaja da bi dovele do blaže osude. U vlastitoj žalbi osuđenik ukazuje i na činjenicu da mu je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu naloženo platiti troškove liječenja oštećenice.

 

7. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da navedene okolnosti nisu takve prirode da bi očito dovele do blaže osude, a takav stav nije doveden u pitanje žalbenim navodima. Naime, okolnosti koje ističe osuđenik u svom zahtjevu, iako nove, u konkretnom slučaju ne mogu dovesti do izricanja blaže osude, imajući na umu težinu kaznenih djela zbog kojih je osuđen, jer značaj tih okolnosti ne nadilazi interese pravnog poretka za pravednim kažnjavanjem počinitelja, osobito ove vrste kaznenih djela. U odnosu na okolnost, na koju upire osuđenik u vlastitoj žalbi, da mu je naloženo platiti troškove liječenja oštećenice, valja ukazati da tu okolnost osuđenik po prvi puta ističe, pa ju prvostupanjski sud nije niti mogao razmatrati, a uzgredno se skreće pozornost da je ta okolnost bez utjecaja na odluku o kazni. Nadalje, prvostupanjski sud značaj novih okolnosti ispravno dovodi u vezu s činjenicom da je sud ublažio utvrđene kazne do granice zakonskih ublažavanja iz članka 49. KZ/11. pri čemu se jedinstvena kazna zatvora sastoji u povišenju pojedinačno utvrđenih kazni u doista minimalno jedinstvenoj kazni na koji je A. P. osuđen i na koju kaznu je još primijenjena djelomična uvjetna osuda.

 

8. Stoga je ispravno prvostupanjski sud, zaključio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. rujna 2020. broj K-5/18, pravomoćnom 11. studenog 2020., te je s pravom odbio osuđenikov zahtjev.

 

9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

10. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 8. prosinca 2021.