- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-207/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-207/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc.Tanje Pavelin članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika E. M., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 25. listopada 2021., broj Ik I-228/2021., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika E. M., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 25. listopada 2021., broj Ik I-228/2021. na temelju članka 170. točka 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/21., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika E. M. za uvjetni otpust kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja, žali se zatvorenik po punomoćnicima, odvjetničkom društvu R.&O., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se preinači rješenje na način da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust, podredno da se rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Sukladno članku 51. stavak 2. ZIKZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, zatvorenik ističe da je prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri sagledao sve elemente propisane člankom 59. KZ/11., osobito da tijek izdržavanja prolazi uredno, da je zatvoreniku izrečena kazna zatvora u Bosni i Hercegovini preinačena u novčanu kaznu koju namjerava platiti po izlasku na slobodu, da je postao otac i oženio se a koje okolnosti pozitivno utječu na zatvorenika pa je mogućnost povrata minimalna.

6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika E. M. za uvjetni otpust ispravno uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11. te potom pravilno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz činjenice da je zatvorenik prethodno višestruko osuđivana osoba, da je kriminalna aktivnost proširena i na područje Bosne i Hercegovine, gdje je protiv istog raspisana potraga sa mjerom uhititi zbog izvršenja kazne zatvora, kao i da je procjena kriminalnog rizika vrlo visoka, uzeo u obzir i negativno mišljenje kaznene ustanove o prijedlogu za uvjetni otpust i protivljenje državnog odvjetnika uvjetnom otpustu zatvorenika te ispravno odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, jer nisu ispunjene sve pretpostavke koje opravdavaju primjenu instituta uvjetnog otpusta u konkretnoj situaciji, a koji zaključak nije doveden u sumnju okolnostima navedenim u žalbi zatvorenika, pa stoga nije u pravu žalitelj da bi prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Isto tako, nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu zatvorenika. Iako je u pravu žalitelj da okolnost da zatvorenik nije izdržao ¾ izrečene kazne zatvora, sama za sebe, nije od utjecaja na mogućnost uvjetnog otpuštanja, već je dovoljno izdržati polovinu izrečene kazne zatvora u smislu članka 59. KZ/11., opravdano je prvostupanjski sud zaključio da dosadašnje vrijeme koje je zatvorenik proveo na izdržavanju kazne, uzimajući u obzir sve prethodno navedene okolnosti, za sada, nije na zatvorenika djelovalo specijalno preventivno u dostatnoj mjeri da bi bila ostvarena svrha kažnjavanja.

8.Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika E. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. prosinca 2021.