1
Poslovni broj: 7 Gž-780/2021-2
|
Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik |
|
|
Poslovni broj: 7 Gž-780/2021-2 |
|
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P., pravni slijednik odjavljenog obrta „P. g.“ vl. P. P., B., P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. S., pravni slijednik, odjavljenog obrta za izvođenje limarskih i vodoinstalaterskih radova vl.I. S., J., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini broj 14 P-303/2019-35 od 2. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2021.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
- Žalba tuženika je djelomično osnovana a djelomično neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini broj 14 P-303/2019-35 od 2. srpnja 2021.
a) preinačuje:
- u dijelu točke II izreke presude kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka tako da sada ista glasi:
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.250,00 kuna u roku od 15 dana
b) potvrđuje
- u točki I izreke presude
- u preostalom dijelu točke II izreke presude
- rješenje kojim je dopuštena preinaka.
- Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
- Prvostupanjskom odlukom odlučeno je :
i to rješenjem
" I/ Dopušta se preinaka tužbe."
a presudom
" I/ Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu koju je pokrenuo tuženik I. S. , pravni slijednik odjavljenog obrta za izvođenje limarskih i vodoinstalaterskih radova , vl. I. S., J., J., OIB:…, protiv tužitelja P. P., pravni slijednik odjavljenog obrta „P. g.“ vl. P. P., B., P., OIB:…, i koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-4191/16, temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4129/09.
II/ Nalaže se tuženiku I. S., J., OIB:…, isplatiti tužitelju P. P., B., P., OIB:…, iznos od 17.216,65 kuna (sedamnaesttisućadvjestošesnaestkunašezdesetpetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje
- na iznos od 11.236,65 kuna teku od 11.07.2016.
- na iznos od 2.980,00 kuna teku od 14.11.2016.
- na iznos od 3.000,00 kuna teku od 13.12.2016.
do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 12.000,00 kuna, sve u roku 15 dana."
- Protiv te odluke tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu te žalbom pobija odluku u cijelosti i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.- 3. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te traži da se žalba uvaži, ukine pobijano rješenje i presuda u cijelosti i odbaci tužba, podredno preinači pobijana odluka u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove. Zatraženi su i troškovi žalbe.
- Na žalbu je odgovoreno te nije zatražen trošak.
- Žalba tuženika je u pretežitom dijelu neosnovana, a osnovana je samo i to u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.
- Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu Ovr-4191/16 temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4129/2009 od 18. lipnja 2010., a na koju parnicu je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 165 Ovrv-4191/16 od 27. rujna 2016. upućen ovršenik (tužitelj), a za koje rješenje je 20. siječnja 2017. iskazano da je postalo pravomoćno 13. prosinca 2017. Također tijekom postupka a prije zaključenja prethodnog postupka tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev, odnosno uz postojeći dodao je i zahtjev kojim traži da mu se sve isplati ono što je isplaćeno glede ove nedopuštene ovrhe, s tim da je tu preinaku prvostupanjski sud dopustio.
- Prvostupanjski sud je temeljem rezultata provedenih dokaza utvrdio da je rješenje kojim je tužitelj upućen u parnicu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem tekstu: OZ) isto postalo pravomoćno 13. prosinca 2016. a da je ta pravomoćnost iskazana 20. siječnja 2017., a da je tužba podnesena 25. siječnja 2017. , dakle tijekom roka za podnošenje iste, da je tijekom postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-4129/09 a nakon što je donesena prvostupanjska odluka, tuženik izjavom od 5. svibnja 2021. koju je ovjerio kod javnog bilježnika izjavio da po predmetu koji se vodio na "Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu" broj 29 P4129/2009 10. lipnja 2010. da je ovršenik podmirio svoju obvezu po ovom predmetu, da je povodom ovakve izravne naplate od tužitelja naplaćeno 17.216,65 kuna i to u tri navrata sa datumima kako je to navedeno u točki 9. obrazloženja pobijana odluke, tako da je pravilno i zakonito zaključio da je predmetna ovrha nedopuštena prema članku 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, te da je tuženik dužan isplatiti zatraženi iznos temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) i to sa zateznim kamatama koja teče od trenutka naplate u izravnoj naplati preko FINA-e do isplate.
- To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tuženika.
- Kako se žalbom pobija odluka i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s tim da žalba ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 13. ZPP , za navesti je da te povrede ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi. To iz razloga jer se pobijana odluka može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci. Dalje, a kada se ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP a ta se povreda konkretizira u tome što je po stavu tuženika je tužba za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i naplate podnesena van roka od 15 dana, ni tu povredu ovaj sud ne nalazi jer prije nego što je iskazana od strane suda da je odluka pravomoćna a to je učinjeno tek 20. siječnja 2017. nije mogao teći rok za podnošenje tužbe, a kako je ista podnesena 25. siječnja 2017. to je ista podnesena tijekom roka za podnošenje iste.
8.1. Dalje žalba smatra da nije bilo moguće primijeniti odredbu članka 56. stavak 1. OZ-a odnosno dozvoliti preinaku tužbe i to bez pristanka ovrhovoditelja (tuženika) jer ovrha u cijelosti nije provedena, odnosno da se ta naplata mogla ostvariti kroz institut protuovrhe, što se također ne može prihvatiti. To iz razloga što je tužitelj dokazao da je ovrha u cijelosti provedena a u konkretnom slučaju protekli su i rokovi iz članka 62. stavak 5. OZ kada se može podnijeti prijedlog za protuovrhu. Prema tome prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe. Ovdje a glede primjene odredbe članka 56. stavka 1. OZ treba istaknuti da ni jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa postaje neosnovan, a niti da je tužba postala nedopuštena, što znači da iako je ovrha provedena i dovršena da će sud o tužbi za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa provesti parnični postupak pa i u slučaju da je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena.
8.2. Žalba sadržajno ukazuje i na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP, odnosno da nije data ocjena provedenih dokaza, no ni taj žalbeni razlog se ne može prihvatiti jer je prvostupanjski sud dao ocjenu provedenih dokaza a koji su relevantni za donošenje oduke u ovoj parnici.
8.3. To što je prvostupanjski sud preotvorio glavnu raspravu s obzirom da je bio pogrešno naveden broj ovršnog spisa pod kojim se vodio ovršni postupak izravne naplate (koji ovršni spis broj Ovr-4191/2016 je i priložen ovom spisu), te pozvao tužitelja da to ispravi u tužbenom zahtjevu ne ukazuje da bi time bila počinjena pogrešna primjene neke odredbe parničnog postupka koja bi utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke, a uostalom iz spisa je itekako razvidno o kojoj se ovrsi radi odnosno da je uslijed očite pogreške u pisanju pogrešno naveden poslovni broj spisa koji je ispravljen od strane tužitelja.
- Ispitujući o dalje pobijanu odluku o službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od povreda navedenih u tom članku.
- Što se tiče utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg također dovodi u pitanje žalba za navesti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je izjavom od 5. svibnja 2011. koja je ovjerena od strane javnog bilježnika, tuženik dok još nije pravomoćno okončana ta parnica ali je već bila donesena prvostupanjska odluka (glavna rasprava u tom predmetu zaključena je 10. lipnja 2010. a odluka donesena 18. lipnja 2010. –pa je u izjavi i naveden datum 10. lipnja 2010.-opaska drugostupanjskog suda) jasno izjavio da je ovršenik (tužitelj) podmirio svoju obavezu u tom predmetu. To što se u izjavi navodi "Visoki prekršajni sud" ništa ne dovodi u pitanje jer je razvidno da se upravo radi o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. 29 P-4129/2009 u kojoj glavna rasprava je zaključena 10. lipnja 2010. a odluka donesena 18. lipnja 2010. Također prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik naplatio tražbinu u izravnoj naplati, a koja je tražbina prestala njegovom vlastitom izjavom koju je ovjerio kod javnog bilježnika, u iznosu od 17.216,65 kuna u tri navrata te da je taj iznos dužan vratiti temeljem članka 1111. ZOO.
- Na pravilno i u potpunosti utvrđeno relevantno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo tako da ne stoji žalbeni navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
- Žalbom se pobija i odluka o troškovima postupka smatrajući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo odnosno da nije trebalo priznati nagradu za sve podneske , te da je pogrešno obračunata nagrada za pristup na ročištu 15. siječnja 2019. I u pravu je žalba kada navodi da nije trebalo priznati nagradu za zastupanje tuženika punomoćnika- odvjetnika na ročištu 15. siječnja 2019. u punom iznosu, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tužitelju prema Tar.br.9.toč.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) pripada iznos od 250,00 kuna. Također uzimajući u obzir da je tužitelj popis troškova od 24. studenog 2020. predao na ročištu 24. studenog 2020. a za koje ročište mu je priznata nagrada za punomoćnika, a taj podnesak kojim je iskazao trošak je mogao iskazati i na tom ročištu to nema osnove za priznavanje nagrade za taj podnesak. Kako su osnovano priznate nagrade za sastav tužbe i tri podneska (l.s.35., 47. i 55. ) te za pristup na 6 ročišta (navedenih u točki 25. obrazloženja pobijane odluke) što sukladno važećoj Tarifi iznosi 10.000,00 kuna a tom iznosu treba dodati 250,00 kuna (za pristup na ročištu 15. siječnja 2019.), to je osnovan trošak tužitelja za iznos od 10.250,00 kuna pa je stoga i trebalo preinačiti odluku o troškovima postupka.
- Tuženik-žalitelj je zatražio i trošak žalbe, no u žalbenom postupku nije uspio glede glavne stvari već samo glede dijela sporedne tražbine-parnični trošak (članak 35. ZPP, te članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. ZPP) tako da tuženiku i nije dosuđen trošak žalbe te je i odlučeno kao u točki II izreke.
- Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I a) izreke temeljem članaka 373. točka 3. ZPP a pod točkom I b) izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
Dubrovnik, 8. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković