Poslovni broj: Gž-857/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-857/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja U. N. H. S., Z.-F., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima M. G. i J. G., odvjetnicima u S., protiv tuženika H. media d.o.o. Z., K., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima D. H. Ž. i V. V., odvjetnicima u O. društvu H. i partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2915/2015-49 od 18. ožujka 2021., 8. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika, kao neosnovane, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2915/2015-49 od 18. ožujka 2021.

 

II              Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbe kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, pobliže navedenoj u izreci pobijane presude tekućom od 22.07.2015.  do isplate u roku 15 dana, dok je odbijen tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 15.000,00 kuna te zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 15.000,00 kn za razdoblje od 25.06.2015. do 21.07.2015.

Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.556,25 kn, u roku 15 dana.

 

2.              Protiv navedene presude žalbu podnose obje parnične stranke.

 

3.              Tužitelj podnosi žalbu i pobija presudu u pogledu visine dosuđene štete i zateznih kamata, a posljedično i u dijelu rješenja o troškovima postupka.

Ističe da je tužitelj udruga čiji su primarni ciljevi otkup dionica HNK H. š.d.d. i provedba izbora za Nadzorni odbor istoga te se financira isključivo donacijama te je o istima ovisan, pa su njegovi čas t i ugled ujedno i njegov najvažniji i jedini resurs, stoga je njihova zaštita jedan od krucijalnih zadataka udruge,dok je tuženik, kao jedan od najvećih nakladnika, list koji snažno utječe na stvaranje javnog mijenja, može bitno utjecati na sudbinu pojedinaca i društvenih skupina, pa sama tvrdnja kojom se tužitelja prikazuje kao činiteljem nezakonitih i nemoralnih radnji, u svezi s izborom Nadzornog odbora HNK H. š.d.d. jednog od simbola Splita i Dalmacije, te sporta općenito u RH, je očigledno dovoljan razlog za dosudu cijelog iznosa kojeg tužitelj potražuje.

Stoga smatra da je isplatom traženog iznosa od 30.000,00 kuna trebao biti u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev, te dostavlja pravomoćnu sudsku odluku u vrlo sličnoj pravnoj i činjeničnoj stvari, pred istim sudom, između tužitelja i tuženika kao nakladnika, a kojim je tužitelju dosuđeno 30.000,00 kuna na ime povrede časti i ugleda.              

              Žalbeni je prijedlog da se njegova žalba usvoji, preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev.

 

4.              Tuženik žalbu podnosi protiv usvajajućeg dijela presude, te ističe da u ovoj parnici tužitelj tvrdi da mu je objavom informacije u dnevnom listu Jutarnji list 31. svibnja 2015. nanesena neimovinska šteta zbog objavljenih navoda, "... čini se da će bez obzira na tvrdnje o demokratskim izborima ipak odluka o sastavu Nadzornog odbora pasti u nekom navijačkom laboratoriju, kako je to bilo i prošli put...".

Žalitelj ističe da sud u pobijanoj presudi donosi sasvim krivi zaključak o utvrđenim činjenicama tijekom postupka, te dolazi do pogrešnog zaključka kako je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, tuženi kako je opetovano isticao tijekom postupka, tema utuženog članka nije tužitelj već nogometni klub Hajduk, te jednog od mnogobrojnih njegovih trenera, a utuženi članak se isključivo bavi nogometnim klubom Hajduk, dok je tužitelj u istom članku spomenut u samo jednoj rečenici i to na način koji odgovara tadašnjem i trenutnom stanju Hajduka u širem i užem smislu.

Iz spomenutih navoda proizlazi zaključak kako su se do 2011. članovi Nadzornog odbora NK H. birali posredstvom političkih utjecaja, što je za posljedicu imalo kako ekonomski tako i sportski bankrot. Tuženik ističe da su članovi NK Hajduka od 2011. bili pod ekonomskim posredstvom udruge tužitelja, a od 2011. U. "N. H." postaje jedina ovlaštena udruga navijača čije je pravo i obveza provoditi izbore za članove Nadzornog odbora Hajduka i na taj način ljubitelji NK Hajduk željeli su izbaciti politički utjecaj koji je nesporno postojao prilikom odabira članova Nadzornog odbora, i time osigurati klubu bolju sportsku i ekonomsku budućnost.

Međutim, NK H. i u periodu od 2011. do danas je obilježen istim problemima kao i prije 16 godina, te da klub figurativno rečeno stoji na istom mjestu.

S tim u vezi ističe da utuženi članak predstavlja vrijednosne sudove autora o stanju NK Hajduk, a autor članka s obzirom na činjenicu da se u sportskom i ekonomskom smislu o Hajduku ništa nije promijenilo nakon 2011., opravdano ispituje i kritizira općenito politiku NK Hajduk, pa tako i ovdje tužitelja.

Pri tom žalitelj ističe da sud nije uzeo u obzir od kakvog je značaja glavna teza iz članka, a od kakvog je značaja utužena informacija u odnosu na cjelokupni sadržaj članka, a što je bio dužan učiniti, te pobija i odluka o parničnom trošku.

              Žalbeni je prijedlog da se usvoji njegova žalba te preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5. Tužitelj je dostavio odgovor na tužbu u kojem se protivi svim žalbenim navodima tuženika, smatrajući navode neosnovanim, te predlaže da se odbije žalba tuženika kao neosnovana.

 

6.  Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

 

7. Predmet ovog spora, jest zahtjev tužitelja  za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koju je pretrpio uslijed novinskog članka objavljenog u dnevnom listu "Jutarnji list" kojega je nakladnik tuženik i to dana 24. srpnja 2015. u kojem je objavljen članak s naslovom „Hoće li s B. biti više sreće“…kojim su objavljene neprovjerene i netočne informacije pa mu je nanesena neimovinska šteta povredom prava osobnosti.

 

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, uvidom  u novinski članak pod naslovom "Hoće li s B. biti više sreće?" objavljen u dnevnom listu Jutarnji list, u nedjeljnom izdanju od 31.05.2015.  ispis iz registra udruga na dan 03.06.2015. godine, zahtjev za objavom ispravka od 18.06.2015. , dopis tuženika od 1.07.2015. upućen punomoćnicima tužitelja, saslušanjem  svjedoka J. T. i R. K., saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja I. R. i svjedoka Z. R., prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

 

8.1. Prvostupanjski sud smatra da u predmetnom članku autor članka iznosio je svoj vrijednosni sud, ali ne i u dijelu članka u kojem objavljuje rečenicu "Čini se da će bez obzira na tvrdnje o demokratskim izborima ipak odluka pasti u navijačkom laboratoriju, kako je to bilo i prošli put.", uz prethodno navođenje "…Sad je pitanje koga će članovi udruge N. H. odabrati…", dakle, spominjanje upravo članova tužitelja (u. N. H.) sadrži jasne navode iz kojih se kod prosječnog čitatelja stvara zaključak da izbori za članove Nadzornog odbora NK H. 2015. neće biti demokratski, da će članovi Nadzornog odbora NK H., koje biraju članovi tužitelja, biti izabrani nedemokratskim putem, odnosno da su izbori za članove Nadzornog odbora NK H. samo predstava jer su navijači koji su članovi tužitelja i koji sudjeluju u izbornom procesu već unaprijed dogovorili koga će od predloženih kandidata izabrati, kako je to bilo i na prethodnim izborima održanim 2011.

 

8.2. Time je autor članka po prvostupanjskom sudu prikazao tužitelja kao udrugu koja ne provodi demokratske izbore za članove Nadzornog odbora NK H. već se radi o nedemokratskim izborima, izborima koje je udruga Naš Hajduk (tužitelj) na neki način unaprijed dogovorila u svom "navijačkom laboratoriju", a kako je bilo i na prethodnim izborima, na taj način autor članka nije postupao u dobroj vjeri jer prije objave predmetnog članka (kako je i sam iskazao) nije kontaktirao nikog od tužitelja, pa time nije dao mogućnost tužitelju da iznese svoje viđenje provođenja izbora za članove Nadzornog odbora nogometnog kluba Hajduk i to kako onih koji su već bili provedeni 2011.godine, tako i izbornog procesa 2015. godine koji je bio u tijeku u trenutku objave predmetnog članka, niti je obrazložio niti ukazao na ijednu nepravilnost u izbornom procesu 2011. godine, a što također upućuje na nedostatak njegove dobre vjere.

 

9.              Stoga, prvostupanjski sud smatra da navedene informacije nisu objavljene u dobroj vjeri, te time tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga iz čl. 21. st. 4. alineja 6 ZM-a, te radi povrede prava osobnosti na čast, ugled i dobar glas, te tužitelju dosuđuje iznos od 15.000,00 kuna, dok je ostatak od 15.000,00 kuna (do zatraženih 30.000,00 kn) odbijen kao neosnovan.

 

10.              Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocijenjeno je da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.

 

10.1.              Tužitelj i tuženik u žalbama iznose svoju analizu izvedenih dokaza, osporavajući razloge prvostupanjske presude kojom je iz ocjene izvedenih dokaza, utvrđeno da je tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva, pri tom tužitelj smatra da je sud u odnosu na njegov zahtjev dosudio preniski iznos štete, dok tuženik smatra da iz dokaznog postupka ne proizlazi njegova odgovornost za štetu.

 

10.2. Dok, okolnost što je prvostupanjski su ocijenio predložene i dostupne dokaze na način koje žaliteljima ne odgovaraju i kojim nisu zadovoljni, samo zbog toga, ne može donesenu odluku činiti nevaljanom i nezakonitom jer je prvostupanjski sud za svoju odluku iz navedenih utvrđenja dao valjano obrazloženje sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

10.3.              Suprotno žalbenim navodima tuženika i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tuženik odgovoran, odnosno da postoji osnov za naknadu neimovinske štete tužitelju jer je objavljivanjem predmetnog članka, odnosno u dijelu tog članka  povrijedio dostojanstvu ugled i čast.

 

11. Naime, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, u predmetnom članku  u dijelu u kojem spominje da će odluka o izborima pasti u navijačkom laboratoriju, kako je to bilo i prošli put, doista navodi na zaključak spominjanja izraza „laboratorij“ da se radi da izbori za članove Nadzornog odbora NK H. 2015. neće biti demokratski, da će članovi Nadzornog odbora NK Hajduk, koje biraju članovi tužitelja, biti izabrani nedemokratskim putem, već će se unaprijed dogovoriti koga će od predloženih kandidata izabrati, kako je to bilo i na prethodnim izborima održanim 2011.

 

11.1.              Slijedom toga pravilan je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda, da se iz tako napisanog teksta iznosi sud o članovima U. N. H., koji ne provede izbore na demokratski način, već u „navijačkom laboratoriju“, a kako se to dešavalo i na prethodnim izborima.

 

11.2.              Upravo zbog interesa javnosti i objavljivanjem teksta u visoko tiražnom dnevnom listu, obveza je novinara, da prije toga provjeri informaciju koju će plasirati u pisani medije, i to tako da traži i od suprotne strane, odnosno da je od Udruge Naš Hajduk zatražio očitovanje o informacijama i stavovima koje će objaviti u odnosu na  postupanje u izborima Udruge Naš Hajduka.

 

11.3.              Kako je to izostalo, a svrha objavljivanja članka, upravo je bolja informiranost čitatelja, obveza je novinara da objavi u cijelosti informaciju, pa i suprotstavljena stajališta o problematici izbora, tako da je na čitateljima da na temelju objektivno iznesenih informacija formiraju svoj sud mišljenje o aktualnoj problematici izbora.

 

12.               Time je tuženik u svom članku na posredan način, u dijelu svog teksta označio/opisao tužitelja kao nekoga tko namješta izbore u svom laboratoriju bez ikakve provjere istinitosti informacije, a što nije dopustivo, radi čega je žalba tuženika neosnovana.

 

13.              Odredbom čl. 1100. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavak 2. istog članka tog Zakona, koji je zapreka prodoru lukrativnosti i komercijalizacije, odnosi se samo na pravičnu novčanu naknadu koju mogu zahtijevati i pravne osobe.

 

14.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud u svezi odluke o visini dosude naknade štete za povredu osobnosti na čast, ugled i dobar glas uzeo u obzir sve okolnosti, značenje povrijeđenog dobra, gdje je objavljen članak, dnevnu naknadu tog dnevnog lista, posljedice po tužitelju koje su nastupile nakon objavljivanje predmetnog članka, te i ovaj sud smatra da je dosuđena naknada štete pravična, te je dosuđeni iznos dovoljna materijalna satisfakcija za predmetnu nematerijalnu štetu, odnosno pravična i primjerena u konkretnim okolnosti ovog slučaja (čl. 1100. ZOO-a).

 

15.              Pravila je Odluka o parničnom trošku, kako glede osnova (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i glede visine (čl. 155. ZPP-a) te je sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14-dalhe u tekstu:Tarifa).

 

16.              Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, žalbe žalitelja (tužitelja i tuženika) odbijene su kao neosnovane, a presuda prvostupanjskog suda potvrđena prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

17.              Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjeve tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovane, jer nisu postigli uspjeh izjavljenim žalbama.

 

 

U Puli,8. prosinca 2021.

 

 

          Sudac:

 

     Robert Fabris, v.r.