1                                          Pnš-317/2013             

             

                           

                                                                     

            REPUBLIKA HRVATSKA

  OPĆINSKI SUD U SPLITU                                                       Pnš-317/2013

   Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac             

                    S P L I T

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz S., O.: …, zastupan po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika P. d.o.o. Z., O.: …, zastupan po punomoćniku F. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 15. rujna 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika O. S., odvjetnika u S., na ročištu za objavu odluke dana 08. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Dužan je  tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 6.708,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

dok se za više zatraženih 1.032,00 kune glede glavnice i za više traženu kamatu potraživanu na dosuđeni iznos (na iznos od 6.708,00 kn) od 13. srpnja 2013. do dana kada je kamata dosuđena-do presuđenja, kao i za kamatu na iznos od 1.032,00 kn potraživanu od 13. srpnja 2013. pa do isplate  zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

2. Sa preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 158.153,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13. srpnja 2013. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tužbeni zahtjev tužitelja se kao neosnovan odbija.

 

3. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana  i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku trošak u iznosu od 35.475,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. 

 

 

                                                            Obrazloženje

 

1.U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda dana 17. srpnja 2013. (upućena preporučenom pošiljkom broj RR516022767HR dana 13. srpnja 2013.) se navodi da je tužitelj dugogodišnji nesmetani korisnik nekretnina označenih kao čest. zem. 2832/1 zvana P. ograda te čest. zem. 2837 i 2840 zvane D. i D. D. K..O. P.D., pri čemu je na čest. zem. 2832/1 upisan kao vlasnik, dok su na čest. zem. 2837 i 2840 upisani kao vlasnici prednici tužitelja, njegov otac J. B. pok. M. i drugi, time da je navedene nekretnine tužitelj naslijedio iza svog oca zajedno s majkom R. te braćom B. i A. na jednake dijelove nakon ustupa sestre I. Š., a u rješenju se te nekretnine ne navode poimenično, već po starim oznakama zk uložaka u kojima su upisane.

Nakon majčine smrti istu su naslijedili tužitelj i braća, a inače je 1984. godine između djece spomenutih ostavitelja sastavljen pisani ugovor o diobi prema kojemu su upravo tužitelju pripale sporne nekretnine, od kada ih nesmetano i koristi, a ujedno je tužitelju priznato da je jedini vlasnik pred UDU SD županije kada mu je ispaćena naknada za nepotpuno izvlaštenje.

Na predmetnim je nekretninama izvršena izgradnja i ukopavanje magistralnog plinovoda, a investitor je tuženik time da je pred Uredom državne uprave SDŽ vođen postupak nepotpunog izvlaštenja i rješenjem od 23.2.2012. prihvaćen prijedlog tuženika i određeno nepotpuno izvlaštenje uspostavom stvarne služnosti plinovoda na središnjem dijelu čest. tme. 2832/1, dijelu čest. zem. 2832/6 K.O. S., nepotpunog izvlaštenja površine 245 m2 na čest. zem. 2832/1 K.O. S. te za 78 m2 na čest. zem. 2832/6 K.O. S., a donošenjem tih rješenja je utvrđeno da je tužitelj jedini vlasnik i korisnik 2832/1, /6 K.O. PD.

Navedenim rješenjima je određena trasa plinovoda u pravcu zapad-istok ukopavanjem cjevovoda na zemljištu tužitelja u širini od 10 metara (5 metara lijevo i 5 metara desno od osi cjevovoda prema lokacijskoj dozvoli koja je postala pravomoćna 25.3.2009.).

Tužitelju je isplaćena naknada za nepotpuno izvlaštenje, a točkom VIII. rješenja određeno da vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu stvarne štete ako bude učinjena izgradnjom i odražavanjem magistralnog plinovoda.

Tuženik je prilikom izvođenja radova prekoračio pojas služnosti od 10 metara kojim su prošli cijevi plinovoda te je u radnom pojasu od cca. 17 metara širine i cca. 32 metra dužine načinio štetu tužitelju uništavanjem dugogodišnjih nasada maslina i murvi, povrtnih kultura i cvijeća, pa je tuženik prekoračenjem pojasa služnosti za minimalno 7 metara širine načinio dodatnu materijalnu štetu tužitelju koji živi od uzgoja i prodaje povrća i cvijeća, a pored toga je učinjena šteta i prekidom cjevovoda za navodnjavanje električnih kablova.

Štetu na nasadima potvrdio je sudski vještak za poljoprivredu Z. Š. u iznosu od 80.054,40 kn (na čest. zem. 2840).

Do presijecanja vodovodne cijevi je došlo polovinom 2012. uslijed izgradnje i postavljanjem plinovoda, a nedostatak vode je uzrokovao nedostatak nicanja povrtnih kultura i narcisa.

Na tom zemljištu kao i na čest. zem. 2837 tužitelju je također nanesena šteta od 27.859,20 kn uslijed uništenja nasada povrtnih kultura, a navedeni sudski vještak je utvrdio kako je prilikom izgradnje plinovoda i proširenjem koridora tužitelju uništeno 30 stabala maslina starih 6 godina zasađenih na čest. zem. 2832/1, koja šteta iznosi 7.740,00 uvećano za trošak vještačenja od 870,00 kn čemu je pridružena i šteta od 50.240,00 kn na čest. zem. 2840 i 2837 gdje su uništene krizanteme i sadnice duhana.

Prije tužbe tužitelj se obratio tuženiku koji je dopisima od 7. siječnja 2013. i 6.veljače 2013. priznao da je greškom došlo do prekida vodovodnih cijevi i električnih kablova na zemljištu tužitelja, za što krivi izvođača radova M.G. d.o.o. te navodi da je upravo tuženik izvršio spajanje vodovodnih cijevi i električnih kabela o svom trošku, pa da se ne smatra dužnim.

Slijedom navedenog predloženo je tuženika obvezati da naknadi tužitelju štetu u iznosu od 165.893,60 kn s pripadajućom kamatom i parničnim troškom.

 

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti.

Navodi kako je tuženik u cijelosti i na vrijeme obeštetio tužitelja za štetu koja je nastala izgradnjom plinovoda budući je po rješenju o izvlaštenju od 23.2.2012. tužitelju isplaćena šteta u pojasu služnosti od 10 metara, koji je ujedno bio radni pojas prilikom izgradnje plinovoda.

Tuženik spori da bi proširivao radni pojas iznad 10 spornih metara još navodeći kako je pored ostvarene štete tuženik tužitelju na njegov zahtjev dovezao 6 kamiona zemlje i time dodatno obogatio vrijednost tužiteljeve nekretnine koju je ujedno i ogradio kamenim zidom sa žičanom ogradom iako to nije bio dužan, pa tužitelju šteta nije nastala već mu je vrijednost nekretnine povećana, a šteta preplaćena.

Glede čest. zem. 2837 i 2840 tužitelj je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a glede dostavljenog nalaza i mišljenja Z. Š. ističe kako je isti napravljen isključivo na zahtjev tužitelja te ne može biti dokaz u ovom postupku niti u pogledu visine zahtjeva, a pogotovo ne može biti dokaz osnovi zahtjeva

Tuženik navodi kako mu je kao investitoru poznato da je došlo do presijecanja vodovodnih cijevi koji su služile za navodnjavanje predmetnih nekretnina navodeći da ih je u dobroj vjeri sam spojio iako na to nije bio obvezan, a presijecanje je napravila M. gradnja d.o.o. koja je neovlašteno izvodila iskapanje na trasi plinova.

Slijedom navedenog budući predmetna tvrtka nije bila u ugovornom odnosu s tuženikom istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije.

Nadalje je istaknuto kako je predmetne vodovodne cijevi tužitelj postavio samovlasno i nelegalno, da nisu bile evidentirane u katastru niti u drugim javnim očevidnicima, a na terenu nije bilo vidljivo njihovo postojanje, pa u takvom situaciji, sve i da je tuženik presjekao cijevi, što nije, on ne bi bio odgovoran za štetu nastalu presijecanjem nelegalnog, neoznačenog i neevidentiranog voda, već bi to bio isključivo tužitelj koji nije valjano ni primjereno označio, niti pravovremeno obavijestio tuženika o njihovom postojanju iako mu je od ranije bilo poznato da će se na tom mjestu raditi plinovod jer je sudjelovao u postupku izvlaštenja.

Nadalje tuženik ističe da je tužitelj trebao sam ili o svom trošku bez odgađanja izvršiti spajanje te na taj način izbjeći štetu, a onda od štetnika eventualno potraživati troškove spajanja koji bi bili neusporedivo manji od utužene štete.

Nasuprot tome tužitelj je čekao tjednima da mu cijevi spoji tuženik kojeg je neosnovano smatrao odgovornim za presijecanje cijevi.

Slijedom navedenog predloženo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-1231/76 od 2. prosinca 1976., O-633/85 od 16. svibnja 1985., ugovora o diobi od 22.12.1984.,zk izvadaka za nekretnine upisane u Z.U.-670, 790, 461, K.O. P. D., posjedovnih listova broj 618, 24, K.O. P. D., rješenja UDU u SDŽ, Klasa: UP-I-943/04/12-01/0014 od 23. veljače 2012., broj Klasa: UP-I-943-04/12-01/0015 od 23.2.2012., nalaza i mišljenja Z. Š. od 3.4.2012., 20.6.2012., 21.11.2011., 20.6.2012., dopisa punomoćnika tuženika tužitelju od 6. veljače 2013., rješenja Ministarstava poljoprivrede i šumarstva Klasa: UP-I-320-11/01-01/680 od 3.12.2001., rješenja Ureda državne uprave u SDŽ Klasa: UP-I-320-01/02-02/36 od 27.6.2003., dopisa punomoćnika tuženika tužitelju od 7. siječnja 2013., dopisa tužitelja pun. tuženika od 17. siječnja 2013., procjene graditeljskih poboljšica sudskog vještaka za graditeljstvo M. T. od 10. kolovoza 2011., saslušanjem svjedoka T. V., A. K., saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, saslušanjem svjedoka Z. Š., I. R., spisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa: UP-I-350-05/07-01/211, spisa UDU u SDŽ Klasa; UP-I-943-04/12-01/14 i Klase: UP-I-943-04/12-01/15, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju P. Č. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja sa skicom, te očitovanjem sudskog vještaka za geodeziju P. Č. od 8.1.2019., vještačenjem po sudskom vještaku za poljoprivredu i procjenu nekretnina u poljoprivredi L. B. te pregledom njegova nalaza i mišljenja te usmenim izjašnjenjem sudskog vještaka L. B. na primjedbe tuženika time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

 

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da ju je tuženik počinio prekoračenjem pojasa služnosti i prekidom cjevovoda za navodnjavanje usjeva kao i električnih kablova, a uslijed čega je došlo do uništenja dugogodišnjih nasada i povrtnih kultura na njegovom zemljištu odnosno neostvarenja prihoda od potonjih.

6.Pregledom priloženog rješenja Ureda državne uprave SDŽ, S. za imovinsko-pravne poslove K.:Up-I-943-04/12-01/0014 od 23.veljače 2012. utvrđeno je kako se pred tim tijelom vodio postupak nepotpunog izvlaštenja zemljišta radi izgradnje magistralnog plinovoda B.-S.,P./M. B.-P. D. (M. S.) D. 500/75, I. dijela plinovodnog sustava L. i D., G. plinovod u k.o. P. D. i spomenutim rješenjem je prihvaćen prijedlog P. d.o.o., u ovoj parnici tuženika te je u njegovu korist određeno nepotpuno izvlaštenje uspostavom stvarne služnosti plinovoda na zemljištu u k.o. P. D. u svrhu izgradnje magistralnog plinovoda i baš na središnjem dijelu čest. zem. 2832/1 K.O. P. D., površine nepotpunog izvlaštenja 245 m2 s označenom trasom plinovoda u smjeru zapad-istok, a upisanog i stvarnog zk. vlasništva i posjeda (posjedovni list-618) ovdje tužitelja S. B. pok. J. u cijelosti, koja izgradnja, radi polaganja cijevi magistralnog plinovoda B.-S., će se izvršiti ukopavanjem cjevovoda u zemljištu na pojasu širine 10m odnosno pet metara lijevo i pet metara desno od osi cjevovoda sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli od 25. ožujka 2009. uz obvezu vlasnika zemljišta da nakon izvršenih radova polaganja plinovoda, neće na trasi plinovoda saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte, uz pravo korisnika izvlaštenja na nesmetano korištenje plinovoda te sječu drveća i drugog raslinja koje ugrožava plinovod, i to u pojasu služnosti širine 10 metara te za cijelo vrijeme postojanja plinovoda kao i otklanjanje ekoloških štetnih posljedica ako bi nastale možebitne havarije, pri čemu je korisnik izvlaštenja, a na ime naknade za uspostavu služnosti na predmetnom zemljištu te za zatečene građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture na tom zemljištu (uključivo i naknadu za poljoprivredne kulture na čest. zem. 2832/6) obvezan isplatiti ovdje tužitelju 96.237,00 kn.

7.Pregledom rješenja istog tijela K.: Up-I-943-04/12-01/0015 od 23.veljače 2012. utvrđeno je kako je u korist istog predlagatelja,  određeno nepotpuno izvlaštenje i u odnosu na središnji dio čest. zem. 2832/6 k.o. P. D. sa istim pravima i obvezama korisnika izvlaštenja i vlasnika zemljišta S. B. pok. J. uz određivanje naknade za uspostavu služnosti na predmetnom zemljištu te za zatečene građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture na tom zemljištu u iznosu od  29.884,00 kn.

8.Nije sporno da je ovdje tužitelju kao vlasniku zemljišta po gornjim rješenjima isplaćena naknada, da su radovi na  uspostavi plinovoda obavljeni, da je na tužiteljev zahtjev, uz izgradnju suhozida sa žičanom ogradom, izvršeno i nasipavanje  dovozom 6 kamiona zemlje  kojom je nasut dio čest. zem 2832/1 k.o. P. D., da su presječeni u zemlju ukopane vodovodne cijevi i elektroinstalacijske te da je u spomenutim postupcima, kako to proizlazi i iz zapisnika o održanom ročištu od 17. veljače 2012. K.: UP-I-943-04/09-01/06 na tom ročištu, prihvaćajući naknadu određenu za izvlaštenje, tužitelj zatražio i naknadu štete tvrdeći kako mu je pričinjena tijekom rujna 2011. na način da je pokidan sistem navodnjavanja i dovoda električne energije “na predmetne nekretnine“ i to u iznosu od 39.968,10 kn pozivom na vještvo sudskog vještaka Z. Š. te obvezivanje tamo korisnika izvlaštenja a ovdje tuženika na saniranje stanja na terenu u roku od 20 dana jer da u protivnom, kako se bavi poljoprivredom, neće to moći obavljati pa će potraživati dodatnu štetu.

Nije sporno da su nekretnine koje su nekoć pripadale katastarskoj općini S. dol (k.o. S. D.) postale pripadnost katastarske općine P. D. (k.o. P. D.) te da je tužitelj prije podnošenja tužbe pismeno zatražio naknadu štete koju bi pretrpio uništenjem 30 stabala maslina na čest. zem. 2832/1 odnosno neostvarivanjem prihoda od poljoprivrednih kultura, cvijeća i duhana na čest. zem. 2837 i 2840 K.O. P. D., koju je tuženik odbio naknaditi.

9.Sporno je je li tuženik odgovoran za nastup štete ili je to M. G. d.o.o. koji je, kako tvrdi tuženik, neovlašteno započeo radove i time presjekao vodovodne cijevi i elektroinstalacije a nije ni u kakvom odnosu s tuženikom, pa dakle je li tuženik pasivno legitimiran, je li tuženik proširio tzv. radni pojas od predviđenih 10m širine, za koji je isplaćena naknada u postupku izvlaštenja, na cca 17m kako tvrdi tužitelj i na tom proširenom pojasu čest. zem. 2832/1 k.o. P. D. širine 7m tužitelju počinio štetu uništenjem 30 stabala maslina u vrijednosti od 7.740,00 kn, je li uopće pričinjena šteta na čest. zem. 2832/1 k.o. P. D. koja se potražuje ili je isplatom naknade, nasipanjem i ograđivanjem tužitelj  preplaćen, je li tužitelj vlasnik nekretnina označenih sa čest. zem. 2837 po tužitelju zvana „G.D.“ i čest zem. 2840 po tužitelju zvana „D. D.“, za koje tvrdi da su bile zasađene poljoprivrednim kulturama, cvijećem i duhanom i uslijed nezalijevanja, a time izostanka nicanja presadnica ili kašnjenja vegetacije odnosno potpunog propadanja povrtnih kultura oštećen za prihod u iznosu od 158.153,60 kn pa dakle je li aktivno legitimiran na tužbu, može li kao dokaz nastanku i visini štete tužitelj s osnovom koristiti vještvo koje je privatno pribavio, može li potraživati štetu kao vlasnik nelegalnih vodova koje je samovlasno postavio, je li tužitelj unaprijed obavijestio tuženika o postojanju spomenutih vodova odnosno je li tužitelju uopće nastala šteta uslijed presijecanja vodova, a ako je eventualno nastala je li za njezin nastup iz navedenih razloga i pošto sam nije izvršio spajanje isključivo odgovoran.

Dakle, sporna je osnova i visina zahtjeva.

10.Obrazlažući svoj zahtjev tužitelj saslušan kao stranka glede nekretnina označenih sa čest. zem. 2832/1, /6, 2837 i 2840 K.O. PD tvrdi da su iste njegovo isključivo vlasništvo, prethodno da su bile u vlasništvu pok. mu oca J. kojeg je sa braćom B. i A. te majkom R. naslijedio, time da su nasljednici između sebe izvršili diobu pisanim ugovorom po kojem je (ugovor o diobi od 22. prosinca 1984. – list 8 spisa) identificirao čest. zem. 2837 i 2840 navodeći da su upravo ove nekretnine zvane V. dražica diobom pripale njemu što u obitelji nije sporno.

Tvrdi kako je u rujnu 2011., kada je tuženik već započeo s izvođenjem radova došlo do puknuća tužiteljevih vodovodnih cijevi i vodova za struju sa čijim postojanjem  i smještajem je tuženik bio upoznat, o čemu je obavijestio policiju te u više navrata pisao i kontaktirao ovlaštene osobe tuženika tražeći da se cijevi spoje i saniraju, na što su se oni oglušili tako da je do sanacije tih cijevi vodova došlo tek po završetku radova, a tužitelju navodnjavanje bilo neophodno jer se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i registriran je za proizvodnju sadnica za koje je neophodna voda, tako da mu je nasad propao o čemu se izjašnjavao i vještak Š. u priloženim privatnim pisanim nalazima i mišljenjima, pa iako posjeduje četiri "čatrnje" (iskopani i ozidani spremnik za kišnicu) nije ih mogao koristiti zbog prekida dovoda električne energije.

Potvrđuje po tuženiku poduzete radove nasipanjem tužiteljeve zemlje, a sve po prethodnom dogovoru navodeći da je to poduzeto na dijelu čest. zem. 2832/1 zvane Po., a potvrđuje i po tuženiku uređivanje suhozida i postavljanje žičane ograde iza koje se nalazi P. o..

Glede čest. zem. 2837 i 2840 koje se mu pripale diobom potvrđuje da se u katastru vodi više upisanih posjednika, ali tvrdeći kako je on isključivi vlasnik i posjednik te da je 2014. zatražio sređivanje zk stanja o čemu još nije donesena odluka u vrijeme njegova saslušanja (18. veljače 2016.).

Tvrdi da je radni pojas bio 6 metara širi od predviđenog, da je vodovodne cijevi kao i vodove za struju postavio prije 20 godina, da je nekretnina zvana P. ograda bila pod sistemom navodnjavanja kap po kap, zasađena maslinama i murvama, a na D. i G.D.da su bile zasađene lukovice, narcisi, poriluk, kupus i peršin.

Određujući lokaciju prekida vodovodne i cijevi za struju iskazao je da je do toga došlo na putu koji je općinska zemlja, a u neposrednoj blizini zapadnog ruba njegove parcele P. ograda (2832/1), a tuženik je inače bio obaviješten o mjestu gdje se nalaze spomenute cijevi i to prije odluke donesene u postupku izvlaštenja jer su se na terenu našli svi vlasnici uključiv i vještake V. i M..

Navodi kako nije imao suglasnost za postavljanje cijevi za vodu niti su predmetni vodovi upisani u katastru vodova jer su cijevi postavljene u putu, a inače da nije spojio cijevi kad je vidio da su pukle jer je to bila obaveza tuženika koji je to prouzročio i višekratno obećavao da će popraviti.

Dopunski saslušan iskazao je kako je skoro dvije godine bio bez vode i struje, da to nije želio sam popraviti jer nije za to educiran ni ovlašten, a tuženik je od početka sa tim bio upoznat, a cijev od vode popravljena je tek po završetku radova i to negdje 2013.

11.Prvenstveno, glede prigovora promašene pasivne legitimacije je navesti kako  je A. K., radnik tuženika, predstavljajući se zamjenikom voditelja projekta postavljanja plinovoda od 1. travnja 2012. do 26. veljače 2013. kada je taj dio završen a u kojem razdoblju je boravio na terenu, saslušan kao svjedok izjavio kako je M. G. d.o.o. neovlašteno započeo s radovima iako nije bio ni u kakvom odnosu s tuženikom te presjekao vodovodne cijevi a da je tuženikov izvođač bio M. d.o.o. koji je i obavio sanaciju. Svjedok je tvrdio i kako nije došlo do proširenja ni koridora ni tzv. radnog pojasa koji je bio otprilike širine 14m i služio za prolazak mehanizacije, što je vidljivo na fotografijama na listu 75., 76. i 77. spisa ukazujući posebno na fotografiju br.76. koju je on snimio 7. veljače 2013. i na kojoj se vidi po tuženiku izgrađeni suhozid i postavljena žičana ograda a iza te ograde sloj tucanika i zemlje, iskazujući kako upravo taj prostor s tucanikom i zemljom predstavlja tzv. dio radnog pojasa čime je poboljšana kvaliteta zemljišta u odnosu na preostali na fotografiji vidljivi dio i kako je  projektom radna zona bila predviđena u širini od 14m ali da je po zahtjevu tužitelja prihvaćena širina od 8 m te su se radovi obavljali unutar radne zone koja od toga nije bila šira.

12.Saslušani svjedok I. R., glavni inženjer i voditelj projekta izvođača radova M. d.o.o. smatrao je kako se puknuće cijevi može povezati s  njihovim radovima jer se prolazilo bagerima i kopalo, ali i da se radilo o uskoj cijevi koju je mogao sam tužitelj sanirati običnom spojnicom i po njemu uz minimalan trošak koji ne zahtijeva više od 10,00 kn. Za razliku od svjedoka K., prema ovom svjedoku širina koridora odnosno radne zone bila je negdje oko 16m a na nekim dijelovima možda i više. Iskazivao je i kako su prije izvođenja radova pozvana sva komunalna poduzeća da se izjasne i dostave podloge o eventualno postavljenim cijevima na terenu te od V. nije zaprimljena obavijest o postojanju bilo kakvih cijevi pa ni od tužitelja iako živi u blizini i često je bio na terenu, bilo je vidljivo da je vodovodna cijev presječena jer je izdancima bila vani, o čemu je tužitelj izvođača obavijestio tek kada je riješio pitanje naknade za izvlaštenje. Ovaj svjedok nije uopće spominjao nekog drugog tko bi eventualno bez ovlaštenja obavljao aktivnosti na tom zemljištu.

O tome kako je došlo do presijecanja cijevi ostali saslušani nisu imali saznanja.

13.Budući je svjedok K. radnik tuženika a i zbog radnog statusa u vrijeme izvođenja radova osnovano je pretpostavljati o njegovoj zainteresiranosti za ishod ovog spora, a njegova izjava da je M.G. d.o.o. neovlaštenom aktivnošću presjekla vodove nema uporišta u drugim dokazima iz kojih bi se dalo zaključiti da je presijecanje vodovodnih cijevi i elektroinstalacije obavila treća fizička ili pravna osoba koja nije ni u kakvom odnosu s tuženikom kao investitorom ili M. d.o.o. kao nespornim izvođačem radova, već je naprotiv svjedok R. kao voditelj projekta izvođača i osoba koja je bila na terenu tijekom radova, smatrao kako se puknuće cijevi može povezati s njihovim radovima ne iznoseći bilo kakva saznanja o mogućoj aktivnosti trećeg koja je dovela do presijecanja, onda je po stavu ovog suda osnovano zaključivati da je uslijed radova izvođača uz korištenje teške mehanizacije došlo do presijecanja vodova, a slijedom toga  da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije osnovom odredbe iz čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05., 41/08.,125/11.,78/15. i 29/18., dalje ZOO) kojom je propisano da za štetu pričinjenu trećim osobama naručitelj i izvođač odgovaraju solidarno, naravno ukoliko su za to ispunjene zakonske pretpostavke.

14.Glede prigovora da tužitelj nije vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 2837 i čest zem. 2840, sve k.o. P. D., odgovoriti je kako je isti neosnovan jer iz spisu priloženog z.k. izvatka (list 10. i 137. spisa) proizlazi da su bile upisane na tužiteljeva oca B. J. M., kojega su po rješenju o nasljeđivanju ovog suda O-1231/76 od 2. prosinca 1976. naslijedili ostaviteljeva supruga B. R. ud J. za 2/5 te sinovi B. A., B. B., B. S., svi pok. J., svaki za 1/5 dijela, a  B. R. ud. J., prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda O-633/85 od 16. svibnja 1985. naslijedili su sinovi i kćer Š. I., svaki za ¼ dijela, dok je ugovorom o diobi od 22. prosinca 1984. zaključenim između tužitelja, njegove braće i sestre, kojim nekretnine nisu određene zemljišnoknjižnim ili katastarskim brojevima već nazivima, tužitelju pripala, pored ostalih, i cjelina nekretnine naziva “V.D.“ za koju tvrdi kako se upravo radi o spornim nekretninama.

Da je u pitanju i stvarno vlasništvo i posjed tužitelja dalo bi se zaključiti i iz iskaza svjedoka T.V., koji je po ovlaštenju nadležnog tijela u postupku nepotpunog izvlaštenja, kao sudski vještak za poljoprivredu s tužiteljem obilazio teren i sjećao se da su čest. zem. 2840 i 2837 dalje od kompleksa određenog za izvlaštenje na koje ga je vlasnik, ovdje tužitelj vodio da mu pokaže kako ima registriranu proizvodnju time što u vrijeme osiguranja dokaza zemljišta nisu bila zasijana ali su postojali nesumnjivi tragovi prethodne vegetacijske sezone, a tuženik ne dokazuje protivno, glede kojih nekretnina je 09.03.2016. pod Z-597/2016 bila zabilježba otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka na prijedlog S.B. zaprimljenog pod br.1.RZ-13/14 (sada upisan kao vlasnik za cijelo tih nekretnina u ZU 1086 k.o. P.D..).

Inače je prema rješenju Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RH klasa UP/I-320-11/01-01/680 od 3. prosinca 2001. tužitelj upisan u Upisnik proizvođača poljoprivrednog sjemena s pravom proizvodnje presadnica povrća (raznog) i cvijeća, (list 57 spisa)

Prema rezultatima postupka (rješenja o izvlaštenju, iskaz svjedoka V. i Š. te iskaz tužitelja) tužitelju je naknada, uključiv i za poljoprivredne kulture, isplaćena za onaj dio čest. zem. 2832/1 i 2832/6  koji je nepotpuno izvlašten u ukupnoj površini od 332m2 (248+87m2), računajući širinu koridora od 10m, kako je to određeno rješenjima o izvlaštenju.

15.Nadalje, na očevidu izvršenom u nazočnosti sudskog vještaka za geodeziju P. Č. te njegovim vještačenjem utvrđeno je kako je zemljanim radovima iskopa i nasipa došlo do prekoračenja pojasa od 10m2. Pri tome na pismeni nalaz i mišljenje sa skicom tužitelj nije imao primjedbi dok je tuženik prigovorio zbog obračunavanja površina  nekretnina kč.2832/8 i 2832/5 koje nisu predmet postupka naglašavajući kako je i vještak utvrdio kako je površina pojasa služnosti 310m (lik A,B,C,D,E,F, G,H,A), skice a tužitelju da je isplaćeno za 332m2 nalazeći da  su radovi nasipa i iskopa u svrhu postavljanja plinovoda izvršeni na površini od 420m2, duljine 32m a širine 12.5-14m2.

Na prigovor tuženika prvenstveno je odgovorio tužitelj navodeći kako je od podnošenja tužbe 19.07.2013. do vještačenja 17.05.2016. prošlo tri godine u kojem razdoblju je temeljem prijavnog lista i kopije katastarskog plana “G.“ d.o.o. broj UP-I-932-06/12-02/307 od 22.11.2010 te temeljem pravomoćnog rješenja DGU, PU za katastar S., I. K., Klasa UP/I-932-07/12/14 od 23.05.2013 evidentirana  dioba čest. zem. 2832/1 u nove podčestice 2832/1,2832/7, 2832/6 i 2832/8, a na temelju prijavnog lista G. d.o.o., Rješenja državne geodetske uprave, PU za katastar S., O. za katastar nekretnina S., I. za katastar nekretnina K. S. K.:UP/I-932-07/14-02/42 od 10.04.2014 došlo je do diobe čest. zem.2837 u nove podčestice 2837/1 i 2837/2, ustrajući u tvrdnji da je radovima prekoračen pojas od 10 m, što da proizlazi i iz skice vještaka koji je ukazao da su radovi obavljani do crte CH na zapadu, za koji dio naknada nikad nije isplaćena.

Izjašnjavajući se na primjedbe tuženika saslušani vještak Č. P. je potvrdio kako je vještvo napravio na osnovi postojećeg stanja na dan očevida 17.02 2017. a katastarsko odnosno z.k. stanje u vještvu prikazao sa stanjem na dan izrade vještva 17.05.2017. ne mogavši se na ročištu izjasniti je li došlo do promjene od podnošenja tužbe do izrade vještva, o čemu se nakon provjere pismeno očitovao 09.01.2019. (list 147) pa tako da je za čest. zem. 2832/1 i 2832/4 izrađen Parcelacijski elaborat od tvrtke G. d.o.o., ovjeren od PU za katastar S.-I. K. S. pod K.: UP/I-932-07/13-02/40 dana 23.05.2013.a proveden kroz zemljišne knjige Općinskog suda u Kaštel Lukšiću pod Z-1657/13 dana 06. 09.2013., kojim su od postojeće čest. zem. 2832/1 formirane nove podčestice 2832/1 i 2832/6, 2832/7 i 2832/8 k.o. P. D. a od postojeće čest. zem. 2832/4 formirane nove podčestice 2832/4 i 2832/5 K.o. P. D.. Nadalje da je za čest. zem. 2836 i 2837 izrađen P. elaborat tvrtke G. d.o.o., ovjeren od ovjeren od PU za katastar S.-I. K. S. pod K.: UP/I-932-07/14-02/42 dana 10.04.2014.a proveden kroz zemljišne knjige Općinskog suda u Kaštel Lukšiću pod Z-1061/14 dana 19.08. 2014. kojim se od postojeće čest. zem. 2837 formiraju nove podčestice i to čest. zem. 2837/1 i 2837/2 k.o. P. D., na što stranke nisu imale primjedbi.

16.Proizlazi kako je izvršeno cijepanje čest. zem. 2832/1 i provedeno u zemljišnim knjigama nakon okončanja postupka nepotpunog izvlaštenja, pa je osnovano pretpostaviti da su oznake nekretnina koje će cijepanjem nastati bile unaprijed poznate jer je u tom postupku naknada određivana i za čest. zem 2832/6 koja je nastala cijepanjem 2013. pa je u bitnom, kako to proizlazi i iz Zapisnika upravnog tijela od 17. veljače 2012 i rješenja o izvlaštenju, tada postojala temeljna čest. zem. 2832/1 ZU 670 k.o. P. D., površine, prema posjedovnom listu 618 od 14.06.2011. od 2346m2 od kojih će nastati cijepanjem nekretnine kako je gore navedeno.

17.Činjenica je da je tužitelju određena naknada za pojas širine 10m, da je prema iskazu svjedoka I. R. širina koridora odnosno radne zone bila veća pa i oko 16m a iz vještva sudskog  vještaka Č., kojemu u tom dijelu ni tuženik nema osnovanih primjedbi, proizlazi kako je radnim aktivnostima zahvaćena površina do linije CH skice priložene  uz vještvo odnosno da su izvršeni zemljani radovi prikazani kao lik GHCDG skice širi za 2.5m-4m prema zapadu (prosječno 3.25m) od pojasa širine 10m što u dužini od 32 m daje površinu od 104m2, koja nije bilo predmet izvlaštenja niti naknade određene za pojas izvlaštenja od 10m2 pa kada se ima u vidu da svjedok R. nema razloga za subjektivnost u prikazu stvarnog stanja na terenu pa dakle da je radnim aktivnostima izvođača u tom širem pojasu, kojeg sud  određuje prema podacima iz vještva vještaka Č., zahvaćena i površina od 104m2 tužitelju bi, kao vlasniku nekretnine, ukoliko je na toj površini bilo kulture maslina koje su radovima uništene, pripadalo pravo na naknadu štete koju je time pretrpio.

 

18.Glede prigovora da tužitelj ne može dokazivati osnov i visinu potraživanja privatnim vještvom treba reći kako je odredbom iz čl. 250. i 251. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,84/08., 57/11., 25/13., 70/19. dalje ZPP) propisano da sud određuje vještaka i  izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže pa shodno tome značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onoga vještaka kojega je u tom svojstvu odredio parnični sud, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka.

Stoga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka koje je tužitelj priložio uz tužbu te koji je sastavljen po nalogu tužitelja, neovisno od toga što je bio određen vještakom u postupku nepotpunog izvlaštenja, prihvatiti samo zato što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak pošto je nalaz i mišljenje koje jedna od stranaka izradi o svom trošku samo pomoćna građa u parničnom postupku.

Međutim, taj nalaz i mišljenje je privatna isprava koja također predstavlja valjano dokazno sredstvo koje sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

Tako promatrani pisani nalaz vještaka Z. Š. od 20.lipnja 2012. koji se poziva na očevid obavljen po pozivu tužitelja od 20. lipnja 2012. na čest. zem. 2832/6, o čemu je pobliže iskazivao i saslušan kao svjedok, sadrži podatak o zemljištu koje u naravi predstavlja dijelom pašnjak a dijelom mladi maslinik s pregusto zasađenim maslinama i nekoliko murvi, koje se ne obrađuju uz objašnjenje vlasnika da bi to bio suvišan trošak jer se trebaju vršiti radovi na ukopu plinovoda i pozivom na kazivanje vlasnika zemljišta (č. zem. 2832/1), da je prilikom izrade kanala za plinovod došlo do proširenja koridora i uništavanja 30 stabala maslina starih  šest godina što je uz jediničnu cijenu od 258,00 kn procijenjeno kao šteta od 7.740,00 kn. Saslušan kao svjedok Z. Š. je potvrdio kako je za svako vještvo, dakle i ona povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete pričinjenu na čest. zem. 2837 i 2840 sastavljao na poziv i objašnjenje tužitelja da je u svezi s puknućem vodovodnih cijevi uslijed kopanja kanala po tuženiku, što da je vidljivo na fotografiji koju je snimio i nalazi se na str.38 spisa prethodno obavio očevid i utvrdio da su okitenske plastične cijevi ukopane u zemlju prekinute i vire iz zemlje, da je na površini zatekao sistem navodnjavanja kap po kap, što je snimio i nalazi se na fotografiji na str. 54 spisa te da uslijed puknuća cijevi nije bila dostupna potrebita voda za zalijevanje povrtnih kultura koja se proizvodnja ne može održavati bez redovitog zalijevanja vodom, što je rezultiralo neurodom, a da su na dijelu zemljišta uz nadvožnjak (č. zem.2832/1) bile zasađene masline a na drugom zemljištu povrtne kulture i cvijeće.

Glede  štete na čest. zem 2832/1 zbog uništenja stabala maslina na zemljištu izvan koridora od 10m proizlazi kako se Z. Š. nije pozivao na eventualne tragove uništenog nasada koje bi s tim u svezi na terenu zatekao, već isključivo na kazivanje vlasnika zemljišta, a drugačije nije ni kao svjedok iskazivao.

19.Opisujući kako je izgledalo tužiteljevo zemljište u naravi, svjedok R. je govorio o par sadnica smatrajući kako mu je sve naknađeno u postupku izvlaštenja, svjedok V. i K. su iskazivali kako nije došlo do proširenja radne zone, a posebno V. o kulturama koje su bile predmet izvlaštenja, ali ne i o zahvatu izvan radne zone.

Međutim, iz skice sudskog vještaka Č. i očevida proizlazi da su masline zasađene na dijelu nekretnine prema kojemu je došlo do proširenja koridora aktivnošću pri izvođenju radova na ugradnji plinovoda, čija stabla su vidljiva na fotografijama 75., 76. i 77. spisa, pa to promatrano s iskazom svjedoka Š. da su masline bile zasađene na onom dijelu koji je blizu nadvožnjaka i utvrđenjem da je došlo do proširenja aktivnosti izvan koridora od 10 m širine i to u površini od 104m2, onda je po stavu suda s osnovom zaključiti da su i na tom potezu prolaskom bagera i iskopom uništene masline koje su tamo bile zasađene kao i na preostalom dijelu čest. zem. 2832/1 zv. 2832/1 zv. “P.O.“, pa uzev u obzir vještvo L. B. određenog vještakom u ovom postupku na čiji izbor stranke nisu imale primjedbi, koji je u svemu potvrdio realnim i sukladnim cijenama na tržištu ono što je procijenio Z. Š. privatno angažiran, čemu je tuženik prigovorio ne predlažući drugo vještvo, a ovaj sud tako provedeno vještačenje u parnici u cijelosti prihvatio, bilo bi zaključiti kako je realno prihvatiti vrijednost po jednom stablu masline od 258,00 kn, pa kada se ima u vidu da se masline sade na udaljenosti od najmanje 4metra, kako je to iskazivao Z. Š. saslušan kao svjedok (list 97-98 spisa) na što nije bilo prigovora, onda bi na površini od 104 m2 moglo biti zasađeno 26 stabala odnosno tužitelj bi pretrpio njihovim uništenjem štetu od 6.708,00 kn (26x258,00kuna), koju je dužan naknaditi tuženik kao naručitelj radova koji odgovara solidarno s izvođačem za štetu pričinjenu ovdje tužitelju kao trećoj osobi (čl. 1108. ZOO), dok bi u preostalom dijelu iz ovog osnova, a u iznosu od 1.032,00 kn iz osnova potraživanja štete za uništene masline na čest. zem. 2832/1 k.o. P. D., tužitelja valjalo odbiti.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada kamata od presuđenja prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a, radi čega je za više traženu kamatu-potraživanu od podnošenja tužbe-što je bilo 13. srpnja 2013. kada ju je uputio predajom preporučene pošiljke pošti S. (čl. 113. st. 2. ZPP-a) pa do dana kada mu je kamata dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan

 

Ovdje je posebno navesti kako po stavu suda nije od značaja korist koju je tužitelj ostvario time što je tuženik ili njegov izvođač dragovoljno i bez naknade za tužitelja obavio radove na gradnji zida postavljanju žičane ograde ili nasipanju  znajući da to nije dužan jer za naplatu odnosno obračun tako izvršenog, shodnom primjenom čl. 1112. st.1. ZOO ne postoje zakonske pretpostavke.

 

Inače, dosuđenom iznosu nije pribrojiti kao štetu trošak od 870,00 kn obračunat za vještvo Z. Š. jer se u smislu čl. 168. ZPP-a radi o privatnom vještvu koji trošak je tužitelj sam prouzrokovao a i da se radilo o vještvu u postupku osiguranja dokaza, prema odredbi iz čl. 168. ZPP-a, takve troškove podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, a naknadno ih može ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici –a koliko je vidjeti ovo tužitelj spominje kao štetu u tužbi ali je ne potražuje zahtjevom niti ga je popisao prilikom zaključenja glavne rasprave kada je dostavio popis troška.

 

20.Što se tiče zahtjeva tužitelja za naknadu štete na prihodu od poljoprivrednih kultura (povrću, presadnicama, cvijeću i duhanu) na čest. zem. 2837 i 2840 k.o. P. D., tužitelj istu potražuje:

a) sa stanjem na dan 21.11.2011. i to za  izgubljeni prihod od špinata na čest. zem. 2840 u iznosu od 2.688,00 kn (885m2 računajući po kg 12 kn) i na čest zem. 2837 u iznosu od  25.171,20 kn (za presadnice kupusa, kelja, raštike, brokule i kapulice (računajući po komadu 0,80kn i kapulice po kg 15 kn, ili ukupno s tim danom 27.859,20 kn;

b) sa stanjem na dan 3.04.2012. na čest. zem.2840 u iznosu od 23.376,00 kn (za narcis cvijet, presadnice poriluka, kupusa, kelja i brokule) i na čest. zem. 2837 po istim cijenama za narcis, presadnice poriluka, kupusa, kelja i brokule, peršina i selena ili 56.678,40 kn, odnosno ukupno 80.054,40 kn;

te c) sa stanjem na dan 20.06.2012. na čest. zem. 2840 za sitno cvjetne krizanteme cvijet ili 8.640,00 kn i na čest. zem. 2837 za sadnice duhana 41.600,00 kn, odnosno ukupno 50,240,00 kn; odnosno sveukupnu štetu na ovim dvjema nekretninama u iznosu od 158.153,60 kn, koju je realnom i primjerenom cijenama na tržištu procijenio sudski procjenitelj za poljoprivredne nekretnine L.B., određen vještakom u ovom postupku, sukladno odredbi iz čl. 250. ZPP-a u svom vještvu (list 151-155 spisa) i prilikom saslušanja na zapisniku od 26. travnja 2021. (list 167 i 168 spisa) bio mišljenja da su kod svih kultura u svim procjenama cijene realne i u to vrijeme prevladavajuće za sve kulture, kod čega je ostao i tijekom usmenog izlaganja, a prigovarajući istom drugo vještačenje tuženik nije ni predlagao, pa je ovo provedeno u postupku ne nalazeći mu posebnih zamjerki prihvatiti kao stručno i objektivno pa prihvatljivim ukoliko bi se zahtjev tužitelja u ovom dijelu ocijenio osnovanim.

21.Kod nepobitnog utvrđenja da je došlo do presijecanja cijevi za dovod vode ukopanih u zemlju na nekretnini koja nije bila predmet izvlaštenja niti vlasništvo tužitelja ali su na istoj položene cijevi za dovod vode na sporne nekretnine, iskaza saslušanih svjedoka, pa tako svjedoka V. koji je vještačeći u upravnom postupku na poziv tužitelja kao registriranog poljoprivrednika obišao i čest. zem 2837 i 2840  na kojima u vrijeme obilaska nije zatekao kultura ali je uočio tragove ranije vegetacije, svjedoka Z. Š. koji je potvrdio zasijavanje kultura te njegovog saznanja da tužitelj na tržnici ima mjesto na kojemu prodaje poljoprivredne kulture, fotografija snimljenih tijekom obilaska zemljišta na kojima je to vidljivo i utvrđenja da je tužitelj registrirani poljoprivrednik, zaključivati je kako je tužitelj zasađivao povrtne kulture i cvijeće, kako je to vidljivo i na spisu priloženim fotografijama, da je iste zalijevao koristeći vodu putem ukopanih cijevi postavljenih samovlasno i bez posebnog odobrenja te putem sistema navodnjavanja “kap po kap“, koji je također prikazan na fotografijama, osnovano je utvrditi kako je uslijed presijecanja vodovodnih cijevi u rujnu 2011. i uspostave ranijeg stanja tek nakon dvije godine, u tom razdoblju tužitelj bio uskraćen u zalijevanju poljoprivrednih kultura na način kako je to prije radio.

22.O tome je li tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o postojanju vodovodnih cijevi, koje nisu ucrtane na pojasu koridora radova u spisu nema pisanih tragova budući tužitelj tvrdi kako je o tome obavijestio prije početka radova, svjedok V. vidio je sustav „kap na kap“, svjedoku K. je poznato da je cijev presječena ali nije imao saznanja o tužiteljevom zahtjevu za naknadu štete a svjedok R. potvrđuje kako je od tužitelja bio obaviješten o puknuću cijevi ali ne zna kada, dok svjedok Š. nije imao neposrednih saznanja o ukopavanju ni načinu presijecanja cijevi odnosno obavještavanju tuženika o tome.

Prema tužiteljevom iskazu do presijecanja ili puknuća cijevi u rujnu 2011.  nije došlo na njegovom već na općinskom zemljištu i baš na putu kojim se služi za dolazak na svoju zemlju gdje je i vod za struju postavljen, o čemu je obavijestio policiju a više navrata obavještavao i tuženika tražeći sanaciju, a o postojanju cijevi i puknuću tuženika je obavijestio u postupku izvlaštenja.

O tome da je tužitelj obavijestio tuženika o postojanju i smještaju vodovodnih cijevi prije presijecanja, osim njegove izjave nema drugih dokaza pa tako ni o obavijesti policiji o činu presijecanja, niti o obavještavanju tuženika ili izvođača radova o postojanju i položaju vodovodnih cijevi ili električnih vodova, presijecanju, traženju sanacije i naknade štete sve do obavijesti u postupku izvlaštenja kada je na već ranije spomenutom ročištu od 17.02.2012. zatražio naknadu štete vezano za poljoprivredne kulture zbog presijecanja vodova pozivom na procjenu vještaka Š. od 23.11.2011. u iznosu od 39.098,10 kn (u ovoj parnici pozivom na vještvo sastavljeno istog dana potražuje 27.859,20 kn) te još i sanaciju u roku od 20 dana, obrazlažući kako je sam o vlastitom trošku izveo radove na ukopavanju instalacije struje i vode izražavajući želju da “ovim putem“ za to zna izvođač radova na predmetnom plinovodu kada započnu radovi, što je po stavu suda, promatrajući sadržaj njegove izjave i traženja, ocijeniti kao prvo upoznavanje tuženika i izvođača s postojanjem ukopanih cijevi i njihovim oštećenjem uz zahtjev za naknadu štete, iz čega je zaključivati kako u rujnu 2011. tuženik za ukopane cijevi i njihov položaj nije ni znao, pa kada se ima u vidu da je po tužitelju presijecanje nastupilo na općinskom zemljištu i to putu kojim se kreće za dolazak na nekretninu, a da od isporučitelja vode nije imao niti mogao imati saznanja o postojanju vodovodne cijevi na tom mjestu pa imajući u vidu mjesto gdje je potrgana cijev kako je prikazano na skici vještaka Č. i sve iznesene okolnosti s tim u svezi, po mišljenju ovog suda za presijecanje vodovodne ili druge instalacije kao mogućeg uzroka nastupa štete, za čije postojanje odnosno ukopavanje u pristupnom putu izvođač ni naručitelj nisu znali ni objektivno mogli znati jer o tome nije bilo vidljivih tragova ili upozorenja od strane tužitelja, a komunalna organizacija kojoj je bio postavljen upit o eventualnoj mreži također o tome nije imala saznanja, isključivo je odgovoran sam tužitelj.

Nadalje, kako je već rečeno, prihvatiti je da je tužitelj uistinu uslijed presijecanja vodova bio onemogućen u zalijevanju poljoprivrednih kultura.

Međutim, svjedok R. je iskazivao o presijecanju tanke vodovodne cijevi koja je virila iz zemlje (fotografija na listu 38) što se uz sitni trošak moglo popraviti, a na protivno tužitelj nije ukazivao niti proizlazi iz rezultata postupka, pa u situaciji kada je do presijecanja došlo u rujnu 2011. a poljoprivredne kulture bile zasađene u kolovozu 2011., dakle u ljeto kada je zalijevanje osobito potrebno, nema objektivnog ni razumnog opravdanja za tužiteljevo ponašanje, koji umjesto brzog obavještavanja o presijecanju ili popravka instalacija i potraživanja troškova popravka prihvaća i tolerira takvo stanje i nastanak štete na kulturama upravljajući svoju aktivnost jedino na pozivanje vještaka Š. radi procjene štete 20.11.2011. te tako procijenjenu štetu u iznosu od 39.968,10 kn potražujući od tužitelja u postupku izvlaštenja tek na ročištu od 17. veljače 2012., tražeći tek tada sanaciju i u protivnom prijeteći daljnjim zahtjevom za obeštećenje, kakvim ponašanjem je nastavio kroz razdoblje od oko 2 godine, kako bi se moglo zaključiti iz njegovog iskaza te onog svjedoka Š..

23.U takvoj situaciji po stavu ovog suda, ponašanje tužitelja kao oštećenika ukazuje se neprihvatljivim pošto se njime odstupa od redovnog ponašanja drugih osoba u tim okolnostima koje bi postupajući s pažnjom dobrog gospodara, što je osnovano pretpostaviti i za registrirane poljoprivrednike koji po redovnom tijeku stvari brinu o svojim zasadima što uključuje i poduzimanje radnji na eliminaciji lako otklonjivih uzroka nastanka štete, kakvim je prema rezultatima postupka ocijeniti konkretni, pošto je po svjedoku R. prikazano oštećenje s jednostavnim načinom otklona uz minimalne troškove koje tužitelj nije učinio upitnim i njegovo pozivanje na needuciranost za popravak cijevi te očekivanje uz imperativ da otklon izvrši upravo štetnik, njegovo ponašanje ne čini primjerenim konkretnim okolnostima i objektivnim kriterijima dužne pažnje.

Naprotiv, takvim ponašanjem tužitelj stvara temelje zaključivanju kako je za štetu na poljoprivrednim kulturama zasađenim na čest. zem. 2837 i 2840 isključivo on odgovoran, kako zbog toga što nije pravodobno obavijestio naručitelja i izvođača o postojanju vodovodne mreže i njezinu presijecanju, a s tim u svezi mogućnošću nastanka štete te ustrajući u neaktivnosti u smislu eliminacije uzroka štete koji je mogao brzo i efikasno otkloniti popravkom i trošak otklona naplatiti.

Pri time sud smatra kako se sveukupnost tužiteljeva ponašanja ne može ocijeniti kroz umanjenje odgovornosti za štetu štetnika odnosno razmjerno sniženje naknade shodnom primjenom odredbe iz čl.1092. ZOO, već kroz onemogućavanje da se onome tko je izvršio presijecanje vodova ne znajući i ne mogavši znati za njihovo postojanje, neobavještavanjem da taj događaj predstavlja mogući uzrok štete na poljoprivrednim kulturama zasađenim na zemljištu koje nije bilo predmet izvlaštenja sve do 17.02.2012. kada je šteta već bila nastala i procijenjena kada se prvi put tuženik obavještava o postojanju vodova, njihovom presijecanju i nastaloj šteti tražeći tek tada i otklon te nastavi s neaktivnošću na otklonu uzroka koji je sam tužitelj kao oštećenik mogao brzo, efikasno i uz minimalne troškove izvesti, stavi na teret ono što je posljedica tuđe radnje kao potpunog uzroka štete, u konkretnom slučaju radnje i propuštanja tužitelja kao oštećenika koji je na opisani način sam prouzročio njezin nastanak u punom opsegu.

 

24.Dosljedno, tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti za iznos od 6.708,00 kuna s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a odbiti s preostalim dijelom od 159.185,60 kn (tužbeni zahtjev je odbijen za iznose od 1.032,00 kn+80.054,40 kn+27.859,20 kn+50.240,00 kn) pri čemu je sud ocijenio da je za štetu na čest. zem. 2837 i 2840 iz razloga ranije navedenih, isključivo odgovoran tužitelj.

Podredno je dodati, ako bi se eventualno uzelo i da je svojim ponašanjem tužitelj samo dijelom doprinio nastanku štete i da u tom slučaju ima pravo na razmjerno sniženu naknadu onda po stavu suda takva naknada ne bi mogla biti viša od polovine iznosa od 27.859,20 kn koliko je na dan 21.11.2011. procijenjena šteta na poljoprivrednim kulturama na čest. zem.2837 i 2840 K.O. P. D. koju je kao realnu u ovom postupku ocijenio vještak L. B. pošto bi do tada tužitelj imao više nego dostatno vremena i mogućnosti za otklon uzroka štete, bilo preko tuženika, bilo osobno.

Radi svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

25.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a.

Imajući u vidu da su bili sporni osnov i visina (svih) zahtjeva, da je tužitelj potraživao 165.893,60 kn od kojeg iznosa mu je dosuđeno 6.708,00 kn, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu iz čl. 154. st. 5. ZPP-a ("Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi") te je tuženiku dosuđen cjelokupni trošak.

Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora (165.893,60 kn), odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. N. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) te priloženi popis parničnog troška za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za pristup na ročište od 3. prosinca 2015. 250 bodova, za pristup na ročište od 18. veljače 2016. 250 bodova, za pristup na ročište od 27. travnja 2016. 250 bodova, za pristup na ročište od 27. veljače 2017. 250 bodova, za pristup na ročište od 18. travnja 2018. 250 bodova, za pristup na ročište od 19. lipnja 2018 koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50 bodova, za pristup na ročište od 2. listopada 2018. 250 bodova, za pristup na ročište od 25. siječnja 2021. 250 bodova, za pristup na ročište od 26. travnja 2021. 250 bodova, za sastav podneska od 11. svibnja 2021. 50 bodova, za pristup na ročište od 15. rujna 2021. 250 bodova, što je ukupno 2600 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn daje predstavlja iznos od 26.000,00 kn, čemu je naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 6.500,00 kn, čemu je dodati za troškove vještačenja i izlaska suda na lice mjesta iznos od 2.975,04 kn (2.600,00 kn za troškove vještačenja + 257,84 kn + 117,20 kn za troškove izlaska suda na lice mjesta), tako da cjelokupni trošak tuženika iznosi 35.475,04 kn.

           Trošak je tuženiku odmjeren primjenom Tbr. 7., 8. st. 1. i 3. Tbr. 9. st. 1. i 5., Tbr. 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 8. prosinca 2021.

                               S U T K I N J A:

                                                                                                                                    Mirjana Rubić

PRAVNA POUKA:  Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.