- 1 -              Rev 1180/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1180/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. K. iz C., R. Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u H., protiv tuženika A. V. iz H., G., kojeg zastupa punomoćnik M. B. odvjetnik u H., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1435/2016-2 od 8. rujna 2016., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-4318/15 od 12. svibnja 2016., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja prihvaća se u odnosu na pitanja pod brojem 2. i 3., ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1435/2016-2 od 8. rujna 2016. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja (toč. I/2., I/3. i III izreke presude i rješenja) i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-4318/15 od 12. svibnja 2016. u odnosu na toč. II. i dio toč. I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine u suvlasničkom omjeru od 186/288 te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na pitanja pod brojem 1.,4., 5. i 6.

 

III. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

IV. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. ... z.ul. ... k.o. H., za 240/288 dijela prava vlasništva, stoga je ovlašten tužitelj po pravomoćnosti ove presude ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime za 240/288 dijela prava vlasništva, na nekretnini označenoj kao čest.zem. ..., z.ul. ... k.o. H., a sve uz prethodni izbris istoga prava u cijelosti sa imena tuženika, a sve u roku od 15 dana.

 

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovog postupka, a sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđene troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 9.943,75 kn."

 

2. Drugostupanjskom je presudom i rješenjem odlučeno:

 

"I/ Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 12. svibnja 2016., broj P-4318/15 u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zem. ... i upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te u točki II. izreke i sudi:

 

1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. ... zk.ul. ... k.o. H., za 54/288 dijela prava vlasništva, pa je stoga tužitelj ovlašten po pravomoćnosti ove presude ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime za 54/288 dijela, na nekretnini označenoj kao čest. zem. ..., zk. ul. ... k.o. H., a sve uz prethodno brisanje istoga prava u cijelosti s imena tuženika, a sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.203,13 kn u roku 15 dana.

 

3. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška preko pobijanog dijela u iznosu od 7.875,63 kn se odbija kao neosnovan, a tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška preko prebijenog dijela u iznosu od 6.740,62 kn, se odbija kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 281,25 kn, u roku 15 dana.

 

III/ U preostalom dijelu toč. I. izreke presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 12. svibnja 2016., broj P-4318/15 se ukida i tužba u tome dijelu odbacuje kao nedopuštena."

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj i tuženik podnijeli su revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP).

 

3.1. Tužitelj je u reviziji predložio preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, odnosno podredno da se ukine presuda i rješenje drugostupanjskog suda u dijelu u kojem je žalba tužitelja odbijena te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.2. Tuženik je u reviziji predložio preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, a tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

6. Revizija tuženika nije dopuštena.

 

7. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, dopuštena je samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

 

8. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

9. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na čest. zem. br. ..., k.o. H., u suvlasničkom omjeru od 240/288 dijela te prethodno brisanje tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine u gore navedenom suvlasničkom omjeru.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

 

- da su tužitelj i njegov brat 1969. kupili nekretnine na čest. zem. br. ..., ... i ..., upisane u zk. ul. br. ..., k.o. H.,

- da se tužitelj upisao kao vlasnik nekretnine na čest. zem. br. ... i ... na temelju presude zbog izostanka, dok se nije upisao kao vlasnik čest. zem. br. ..., k.o. H., koja u naravi predstavlja vrt, s obzirom na to da je ta nekretnina bila u društvenom vlasništvu i na njoj nije bila izgrađena građevina,

- da društveno vlasništvo na predmetnoj nekretnini nije brisano prije 1. siječnja 1997., tj. prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP),

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž X-1084/12 od 9. siječnja 2014. utvrđeno kako je tužitelj kao vlasnik cjelokupne čestice br. ... upisane u zk.ul. ... k.o. H. ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje istog prava s imena K., A. i V. K. pok. J. te M. ud. J. K., odnosno s imena V. ud. A. K., J. K. pok. A., R. ž. I. P., J., N. i J. B. pok. M., I. B. pok. I., M. ud. I. B., M. B. pok. J., B. ud. N. B. i V. C., sve bez daljnjeg sudjelovanja tih tuženika,

- da je tužitelj na temelju navedene presude zatražio uknjižbu prava vlasništva na spornoj nekretnini i da je njegov zahtjev odbijen jer je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine bio upisan tuženik,

- da je tuženik na temelju Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010. kupio od A. K. pok. J. dio sporne čest. zem. br. ..., k.o. H., i to 31/48, odnosno 186/288 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine te da je uknjižba po tom Ugovoru provedena 1. rujna 2010.

- da je tuženik na temelju Ugovora o kupoprodaji od 23. svibnja 2012. kupio od A. K. pok. J. i N. B. pok. I. daljni dio sporne čest. zem. br. ..., k.o. H. i to 54/288 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine te da je uknjižba po tom Ugovoru provedena 29. svibnja 2012.,

- da je tužitelj 1. rujna 2014. podnio tužbu radi brisanja tuženikova prava vlasništva i upisa svog prava vlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu od 240/288 sporne čest. zem. br. ...,

 

11. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom na to da tuženik u trenutku sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora od 1. rujna 2010. i 23. svibnja 2012. nije znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed tužitelju. Također, stanje zemljišne knjige bilo je takvo da je u trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji te kod predaje istih na uknjižbu pravo vlasništva bilo upisano na ime prodavatelja iz navedenih ugovora, dok tuženik s obzirom na stanje zemljišne knjige nije mogao znati da je u tijeku parnični postupak po tužbi tužitelja radi ispravka uknjižbe na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1969. Slijedom navedenog, tuženik je kao pošteni stjecatelj prvi zatražio upis svog prava u zemljišne knjige i samim time stekao pravo suvlasništva na predmetu spora za ukupno 240/288 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, dok s druge strane nisu ispunjenje pretpostavke za brisanje upisa tuženikova prava vlasništva na temelju odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP.

 

12. Drugostupanjski sud djelomično je ukinuo i preinačio prvostupanjsku presudu navodeći kako je tužitelj valjanim pravnim poslom (Ugovorom o kupoprodaji iz 1969.) stekao vlasništvo cjelokupne sporne nekretnine te da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl. 125. st. 1. ZVDSP prema kojoj će, u slučaju višestrukog otuđenja iste nekretnine, vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. S obzirom na to da su prednici tuženika predmet spora prodali i predali u posjed tužitelju i njegovom bratu Ugovorom o kupoprodaji iz 1969., isti nisu mogli predmetnu nekretninu prodati tuženiku s obzirom na to da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam posjeduje.

 

12.1. Međutim, prema odredbi čl. 125. st. 2. ZVDSP tužitelj je zahtjev za brisanje mogao podnijeti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva. S obzirom na to da je neistinit upis tuženikova vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010. (u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine u suvlasničkom omjeru od 186/288) izvršen 1. rujna 2010, dok je tužba radi brisanja predmetnog upisa podnesena 1. rujna 2014., tj. izvan propisanog prekluzivnog roka od 3 godine, drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu i odbacio tužbu kao nedopuštenu.

 

12.2. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na brisanje tuženikova upisa izvršenog na temelju Ugovora o kupoprodaji od 23. svibnja 2012. (suvlasnički dio predmetne nekretnine u suvlasničkom omjeru od 54/288), drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu. Naime, u pobijanoj odluci drugostupanjski sud je utvrdio kako tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je mogao znati da je riječ o nekretnini u vlasništvu treće osobe, odnosno tužitelja te da se u skladu s odredbom čl. 388. st. 5. ZVDSP zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ZVDSP stupio na snagu. Slijedom navedenog, pred načelom povjerenja u zemljišne knjige prednost ima načelo da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga ima, pa samim time ni prednici tuženika nisu mogli na tuženika prenijeti suvlasnički dio predmetne nekretnine iz Ugovora o kupoprodaji od 23. svibnja 2012. jer su navedeni dio već otuđili tužitelju na temelju Ugovora o kupoprodaji iz 1969.

 

13. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

1. "Je li osoba stekla pravo vlasništva nekretnine temeljem pravnog posla i to u vrijeme sklapanja istog, ukoliko je ovo utvrđeno tek u obrazloženju kasnije sudske odluke kojom je ovlaštena tek na upis u zemljišnu knjigu pa je vlasništvo stekla u trenutku pravomoćnosti?

 

2. Ukoliko je tužitelj utvrđen vlasnikom utužene nekretnine temeljem odluke suda, odnosno istom ovlašten na upis, ima li mjesta primjeni članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

 

3. Je li stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako je prije sklapanja pravnog posla radi stjecanja prava vlasništva nekretnine provjerio zemljišnoknjižno, katastarsko i stanje u naravi?

 

4. Ima li parnična stranka pravo na naknadu parničnih troškova za ročište na kojem je objavljena presuda uz nazočnost punomoćnika, tj. odvjetnika?"

 

13.1. Kao razloge važnosti u odnosu na prva dva postavljena pitanja tuženik se pozvao na odluke ovog suda poslovni broj Rev 1822/2010 od 29. prosinca 2010. i Rev 549/2007 od 17. rujna 2008. Međutim, predmet spora u ovome postupku je brisanje upisa tuženika i utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini u odnosu na koju društveno vlasništvo nije brisano prije stupanja na snagu ZVDSP, tj. u odnosu na koju se ne primjenjuje načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, pa samim time revizijske odluke na koje se poziva tuženik nisu donesene u istim činjeničnim situacijama kao u ovom postupku te navedena pitanja nisu važna za odluku u sporu.

 

13.2. Odluka u ovom sporu ne ovisi ni od rješenja trećeg postavljenog pitanja iz revizije tuženika jer tuženik pitanje postavlja prikazujući odlučno činjenično stanje drukčijim od onoga kako je utvrđeno u pobijanoj odluci. Naime, drugostupanjski sud je pitanje dobre volje tuženika prilikom stjecanja predmetne nekretnine cijenio uzevši u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, dok tuženik postavljajući navedeno pitanje polazi od svojeg viđenja odlučnih činjenica, pa je samim time tako koncipirano pitanje činjenične, a ne materijalnopravne ili postupovnopravne naravi te se ne može ni smatrati pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13.3. Kroz četvrto postavljeno pitanje tuženik problematizira pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na dosuđeni trošak parničnog postupka pristupa na ročište za objavu presude. Međutim, u odnosu na navedeno pitanje ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

14. Slijedom navedenog, revizija tuženika ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost te vrste revizije, pa ju je primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti i odlučiti kao u toč. III izreke ovoga rješenja.

 

15. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

1. "Uživa li pravnu zaštitu u smislu odredbi čl. 122., 123, 124. te 125 ZV-a i onaj stjecatelj koji nije bio u dobroj vjeri u trenutku sklapanja pravnog posla kao i u trenutku stavljanja prijedloga za upis prava vlasništva, (Vrhovni sud Rev-60/10, od 15.11.2011. godine, VSRH, Rev-622/06)?

 

2. Isključuje li odredba čl. 388. st. 5., ZV-a, pored odredbi čl.122., 123 i 124 ZV-a, primjenu i odredbe čl. 125., ZV-a, ukoliko se radi o stjecanju nekretnine na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije stupanja na snagu sada važećeg ZV-a (NN 91/96) VSH Rev-1293/07?

 

3. U konkurenciji pravnih načela, ima li načelo da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga ima prednost pred načelom povjerenja u zemljišne knjige? Ima li načelo da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga prenosi, prednost i u odnosu na primjenu odredbe čl. 125., ZV-a ukoliko se radi o stjecanju nekretnine na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije stupanja na snagu sada važećeg ZV-a(NN 91/96..)(ovo posebno u svezi primjene odredbe čl. 388. st.5., ZV-a.)

 

4. Mogu li se upisi u zemljišnu knjigu ostvareni protivno dobroj vjeri razmatrati, a da se pri tom ne uzima u obzir i načelo savjesnosti i poštenja, sudionika pravnog odnosa koji je bio temelj upisa, kao jednog od temeljnih načela u pravnom prometu?(upućuje se na stav zauzet odluci Ustavnog suda RH U-103/2008 od 14.6.2011. godine)

 

5. Dolazi li u obzir primjena odredbe čl. 125. st. 2., ZV-a, te rokova koja ista odredba predviđa u slučaju kad izostane stvarna predaja nekretnine u samostalan posjed od strane otuđivatelja stjecatelju? (toč. V)

 

6. Predstavlja li narušavanje povjerenja u zemljišne knjige, kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava ujedno i neprimjenjivanje odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 117/01, 79/06, 141/06 i dr.) koje se odnose na odgodu primjena navedenog načela u onim predmetima u kojima su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu istih (čl. 388. st. 5. ZV-a)."

 

16. Postavljajući drugo i treće pitanje iz svoje revizije tužitelj problematizira stav drugostupanjskog suda iz pobijane odluke u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda ukinuta i tužba odbačena kao nedopuštena u odnosu na zahtjev za brisanje tuženikova upisa na temelju Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010. i utvrđenje tužitelja kao vlasnika u odnosu na navedeni suvlasnički dio predmetne nekretnine (suvlasnički dio predmetne nekretnine u suvlasničkom omjeru od 186/288). Naime, odbacivanje tužbe u odnosu na navedeni suvlasnički dio drugostupanjski sud temelji na odredbama čl. 123. i 125. st. 2. ZVDSP, iako je u postupku utvrđeno da tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je mogao znati da je riječ o nekretnini u vlasništvu treće osobe te da na predmetnoj nekretnini nije brisano društveno vlasništvo prije stupanja na snagu ZVDSP, tj. prije 1. siječnja 1997. Slijedom navedenog, tužitelj postavljajući drugo i treće pitanje smatra da se odredba čl. 388. st. 5. ZVDSP, koja propisuje da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena predmetnim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu, trebala jednako primijeniti i na upis koji je izvršen na temelju Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010., kao što je drugostupanjski sud navedenu odredbu ZVDSP pravilno primijenio u odnosu na upis izvršen na temelju Ugovora o kupoprodaji od 23. svibnja 2012.

 

16.1. Kao razloge važnosti u odnosu na drugo i treće postavljena pitanja tužitelj se pozvao na odluku ovog suda poslovni broj Rev 1293/07-2 od 29. travnja 2008. Tužitelj opravdano tvrdi da je pobijana odluka, u dijelu koji se odnosi na primjenu načela zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, a vezano za tuženikov upis na temelju Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010., utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz gore navedene revizijske odluke. Naime, u odluci revizijskog suda Rev 1293/07-2 izraženo je pravno shvaćanje da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena odredbom čl. 388. st. 5. ZVDSP neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2010., ako se njima stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj zakon stupio na snagu. S obzirom na to da je novelom ZVDSP broj 153/09 od 29. prosinca 2009. taj rok produžen i na stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2015., pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se u odnosu na tuženikov upis koji je izvršen na temelju Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010. primjenjuje načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige.

 

16.2. S obzirom na navedeno, drugo i treće postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

16.3. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u vezi s pitanjem primjenjuje li se odredba čl. 388. st. 5. ZVDSP i na tuženikov upis izvršen na temelju ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010. nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbe ZVDSP.

 

16.4. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja u odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje te su nižestupanjske odluke ukinute u pobijanom dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. (toč. I. izreke rješenja).

 

16.5. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i u odnosu na brisanje tuženikova upisa prava vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2010., vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda, te o tužbenom zahtjevu u navedenom dijelu odlučiti novom presudom.

 

16.6. Odluka iz toč. IV. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

17. Odluka u ovom sporu ne ovisi od rješenja prvog postavljenog pitanja jer je tužitelj kao razloge važnosti u odnosu na navedeno pitanje naveo odluke ovoga suda poslovni broj Rev 622/06-2 od 17. siječnja 2007. i Rev 60/10 od 15. prosinca 2011. u kojima se nije radilo o istim činjeničnim situacijama kao u ovom postupku s obzirom na to da u navedenim odlukama predmet spora nije bila nekretnina u odnosu na koju društveno vlasništvo nije brisano prije stupanja na snagu ZVDSP. Niti u odnosu na četvrto postavljeno pitanje tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge važnosti s obzirom na to da odluka Ustavnog suda RH U-103/2008 od 14. lipnja 2011. nije primjenjiva na ovaj slučaj, dok tužitelj u odnosu na peto i šesto postavljeno pitanje nije ni naveo razloge važnosti zbog kojih smatra da bi navedena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Slijedom navedenog, odlučeno ja kao u toč. II izreke rješenja.

 

Zagreb, 8. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.