- 1 -              Revd 852/2021-2

Broj: Revd 852/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u G., protiv tuženika H., Središnja služba u Z., Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž - 4784/18-2 od 24. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl - 1587/17-4 od 13. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž - 4784/18-2 od 24. listopada 2019. potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl - 1587/17-4 od 13. kolovoza 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu od 20. listopada 2017.

2. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž - 4784/18-2 od 24. listopada 2019. tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) s prijedlogom da se ista preinači shodno u reviziji iznijetim navodima, odnosno ukine.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu: ZUS) ne poznaje reviziju kao izvanredni pravni lijek, pa tako niti reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, odredbe ZUS-a o pravnim lijekovima u upravnom sporu ne upućuju na supsidijarnu primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku.

5. Isto tako, treba reći da je pobijana odluka donijeta 24. listopada 2019., dakle nakon stupanja na snagu (1. rujna 2019.) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZIDZPP), pa se shodno odredbi čl. 117. st. 4. ZIDZPP-a u ovom postupku primjenjuju odredbe navedenog Zakona o reviziji (čl. 382. – 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). U konkretnom slučaju nije riječ o reviziji koja bi bila dopuštena prema odredbi čl. 382.a ZPP-a, niti je prethodno doneseno rješenje kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije protiv pobijane presude u smislu odredbi čl. 382. st. 1., čl. 385.a i čl. 387. st. 6. ZPP-a.

4. Slijedom izloženog, proizlazi da revizija koju je tužitelj podnio ovom sudu protiv pobijane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nije dopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. i 7. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 8. prosinca 2021.