1                       Poslovni broj: 18 Us I-1658/21-4

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1.

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke N. B.,  u upravnom sporu tužitelja pod 1. I. D., OIB: …., iz K., T. U. .. i pod 2. mldb. L. D., OIB: .., iz K.T. U. .., zastupana po ocu i z.z. I. D.,  OIB: .., iz K., T. U. .., a ovaj zastupan po opunomoćenicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., V. ., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Dubrovnik, Ul. dr. Ante Starčevića 13, radi odjave prebivališta, dana 08. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i  2. za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-03-06/1-UP/I-7/6-2020 od 01. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1.Osporavanim rješenjem tuženika, broj: 511-03-06/1-UP/I-7/6-2020 od 01. ožujka 2020. u točci 1. izreke, odjavljuje se prebivalište tužitelja pod 1. i 2. s adrese  T. U. ., K. P. a točkom 2. izreke je riješeno da s danom dostave ovog rješenja prestaju važiti osobne iskaznice ser. broj: … izdana 19. studenog 2021. u Policijskoj postaji P.s rokom važenja do 19. studenog 2022. na ime tužitelja pod 1. i osobna iskaznica ser. broj: … izdana 10. srpnja 2018. u policijskoj postaji P., sa rokom važenja do 10. srpnja 2023. na ime mldb. tužiteljica pod 2. te da su isti osobne iskaznice dužni vratiti Policijskoj postaji koja ih je izdala u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja.

2.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelji pobijaju zakonitost osporavanog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. Naime, u tužbi se u bitnome ističe da je upravno tijelo, u ovakvom upravnom postupku, dužno detaljno upoznati stranku o tomu kakav se postupak protiv nje vodi odnosno da se radi o postupku radi odjave prebivališta, kakva su njezina prava, to poglavito kada je u pitanju njezino izjašnjavanje, predlaganje dokaza i uvida u priliježući spis. Od samoga početka tuženik da je kršio ta elementarna prava tužitelja, suviše, tijekom čitavog postupka, tužitelj pod 1. da je ponižavan, a pozivanje tuženika na pojedine zakonske odredbe, primjerice na odredbu članka 84. ZUP-a, da je potpuno promašeno. Već u pozivu, upućenom tužitelju pod 1., da se navodi da se on poziva u ured načelnika Policijske postaje ,,u svezi provjere prebivališta". Takav sadržaj poziva da ničim ne ukazuje da je u pitanju jedan upravni postupak u kojemu treba odlučiti da li tužitelj prebiva u Republici Hrvatskoj i na adresi: K., ulica T. U. ., pa iz samog sadržaja poziva, tuženik da hoće provjeriti koje je prebivalište tužitelja, a ne da li se radi o provjeri da li tužitelj stvarno živi na toj adresi, da li se tu trajno nastanio, te da je tužitelja tuženik bio dužan izvijestiti da se ovaj postupak vodi povodom obavljenih terenskih provjera, i radi utvrđenja da tužitelj stvarno ne živi na prijavljenoj adresi. Posebice se u tužbi ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka i propust tuženika da omogući sudjelovanje u postupku tužiteljici pod 2. koja da je osoba starija od 14 godina te da kao takva ima pravo osobno sudjelovati u upravnom postupku u nazočnosti svog zakonskog zastupnika i punomoćnika te se ujedno ističe da se ista niti ne spominje u obrazloženju pobijanog rješenja. Uvidom u spis da je lako utvrditi da je tuženiku dostavljeno uvjerenje osnovne škole don M. P., M., Klasa: …, Urbroj: … od 02. veljače 2021. Sve navedeno da ukazuje da je tuženik bio dužan istoj omogućiti sudjelovanje u postupku, s obzirom da niti da tuženik, iako donosi i u odnosu na ovu tužiteljicu rješenje o odjavi prebivališta, ne govori ništa što bi išlo u prilog stavu tuženika, kako tužiteljica pod 2 stvarno ne živi i stanuje u K., na adresi T. U...  Naime, da je tuženik omogućio tužiteljici pod 2.  sudjelovanje u postupku da bi lako mogao utvrditi da ona koristi prijevoz autobusom od M. do K., da tu stanuje i da pri tome uopće nije važno ponašanje njenih roditelja i njezina brata M., a glede njihova statusa, kada je njihovo prebivalište u pitanju. Tužiteljica pod 2. da je samostalna osoba, da ima pravo sudjelovanja u ovom postupku, da  puka činjenica da je tužitelj pod 1. njezin otac nema nikakvog značaja, a sve da je u pitanju suprotno, tužitelja pod 1. da se nije baš ništa pitalo kada se radi o stanovanju i prebivalištu tužiteljice pod 2. Od samog početka tuženik da je potpuno ignorirao  odredbe ZUP-a o pravima stranke u postupku, pa da je čak odbio višekratne zahtjeve da se stranci omogući uvid u spis. Iz obrazloženja pobijanog rješenja da proizlazi da je voditelj postupka stranci, svaki put prilikom ovakvog traženja, dao poduku kako ne može dobiti uvid u spis, s obzirom da, a temeljem članka 84.stavak 1.Zakona o općem upravnom postupku, mora dokazati pravni interes za razgledavanje spisa predmeta. Ovakav navod tuženika da je potpuno netočan i neistinit, a dokaz tomu da su zapisnici, iz kojih da je razvidno da voditelj postupka nije niti jednom riječju spomenuo stranci da treba dokazati postojanje pravnog interesa da bi joj se omogućio uvid u spis. Iz svih zapisnika, sačinjenih po tuženikovom voditelju postupka, da je razvidno da je tužitelj pod 1. uporno tražio uvid u pravni spis, međutim, voditelj postupka da je svaki takav zahtjev, u tolikoj mjeri ignorirao da se uopće nije osvrnuo na takva traženja tužitelja pod 1. i njegovog punomoćnika, iako da se smatra dokazanim postojanje pravnog interesa tužitelja pod 1. da mu se omogući  uvid u spis predmeta. Tuženik da na stranici 3. stavak 3. pobijanog rješenja tvrdi kako su „stranka i njezin punomoćnik izjavili da neće podnositi zahtjev radi razgledavanja spisa“, međutim, ističe se da stranka i njezin punomoćnik takvo nešto nikada nisu izjavili a takve izjave da nema ni na zapisniku od 05. veljače 2021. pa da je tuženik posegao za iznošenjem potpune neistine. Nadalje se ističe da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja govori o nekakvoj kaznenoj prijavi koju da očito smatra već presuđenom stvari, da citira dijelove te kaznene prijave kao da je donesena presuda, da je supruga tužitelja pod 1. proglašena krivom i osuđena za kakvo kazneno djelo, konkretno za kazneno djelo prijevare iz članka 236.stavak 2.KZ, iako da nema niti  rješenja o provođenju istrage ni optužnice, pa da se postavlja pitanje odakle pravo tuženiku uopće spominjati da je protiv supruge tužitelja pod 1. podnesena kaznena prijava. Pri tome se ukazuje na presumpciju nevinosti, kao općeprihvaćenom institutu u cijelom demokratskom svijetu, a koji institut su svi dužni poštovati. Navedenim da tuženikov „dokaz“ u obliku kaznene prijave, ne znači ništa za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Nadalje se ističe da tuženik navodi da tužitelji imaju prebivalište u ,,P., K., Ulica T. U. .. kod stanodavca I. Č.". I. Č. inače punac tužitelja pod 1. a djed tužiteljice pod 2., da nije nikakav stanodavac, već  stanar u kući koja da predstavlja isključivo vlasništvo supruge tužitelja pod 1. i majke tužiteljice pod 2., koja da je svom ocu, svojoj majci i bratu omogućila da zajedno sa njom i članovima njene uže obitelji stanuje u toj kući. Načelnik PU tuženika da je imao na raspolaganju ovjereni i izvorni zemljišnoknjižni izvadak, iz kojega da je razvidno da je supruga tužitelja pod 1. i majka tužiteljice pod 2., vlasnica kuće s dvorištem u K., Ulica T. U. .., od davnih dana, preciznije od 22. ožujka 2013. a što da ukazuje da se sastavljač ovakvog rješenja nije potrudio niti provjeriti osnovne podatke i činjenice, što da ukazuje s kakvom ozbiljnošću je pristupljeno donošenju ovakvog rješenja te da navedene činjenice same po sebi dovode u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.  Ističe se nadalje da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja, pozivajući se na odredbu članka 12.Zakona o prebivalištu, navodi datume, kada su obavljane terenske provjere, a radi utvrđenja da li tužitelji stvarno živi na prijavljenoj adresi. Tako da su, po tuženiku, terenske provjere obavljene u šest navrata i to  dvije u siječnju 2018.godine, jedna u rujnu 2019.godine, te tri u siječnju i veljači 2021.godine. Tuženik da nadalje navodi da tom prigodom, osim kada je u pitanju dan 02. veljače 2021., tužitelj pod 1. nije zatečen na navedenoj adresi, te da najprije tvrdi da je stanodavac izjavio, i to prigodom provjere, obavljene dana 04. siječnja 2018. da tužitelji ,,skupa sa suprugom i djecom živi u mjestu G. P. u B. ..H., djeca idu u školu u M., te da ponekad dođu baki i djedu u K.. Međutim kada se pogleda istovrsno rješenje broj: .. od 26. veljače 2021. a koje da se odnosi na A. D., suprugu tužitelja  pod 1. i majku tužiteljice pod 2., onda da se dadu uočiti sasvim drugačiji navodi. Tako da se u tom rješenju navodi da se cijela obitelj tužitelja pod 1. nalazi u G. P., da bi nakon toga uslijedila izjava istog „stanodavca“  člana obitelji kako „obitelj D. stalno živi u K.“.  Navedeno da ukazuje da je riječ o proturječju tuženika te da je očito da je takvu izjavu dala tužiteljima nepoznata osoba jer da se ime stanodavca ne navodi pa da je tu izjavu moguće tumačiti samo na način da su toga dana tužitelj pod 1. i njegova obitelj bili u mjestu G. P., što je sasvim moguće i očekivano. Navodi se naime da je neprijeporna činjenica da tužitelj pod 1. I.D., ima veliko imanje u mjestu G. P., te da se radi o poljoprivrednom zemljištu, koje da obrađuje i sa njega ubire plodove, kako bi mogao uzdržavati sebe i svoju obitelj, a što da nije zabranjeno.  Ističe se da nitko ne može zabraniti bilo kojem građaninu RH da se udalji iz mjesta prebivališta, da tužitelj pod 1. nije dužan svaki dan u godini sjediti u kući svoje supruge i ništa ne raditi nego čekati dolazak policijskih službenika, a što da je neživotno i protuustavno jer da se radi o pokušaju ograničavanja slobode kretanja građanina. Dinamika i broj terenskih provjera u konkretnom slučaju da ukazuje da se ne radi o ozbiljnim terenskim provjerama. U odnosu na ostale navode se ističe da je očito da da firma ,,Komunalno održavanje ,,P., ne radi svoj posao kako treba, jer da je, uvidom u zemljišnoknjižno stanje, trebala pravilno utvrditi koliko osoba koristi njezine usluge, a posljedično, da njezini podaci ne postoje, da se radi o navodnom ,,obavljenom razgovoru sa nadležnim djelatnicima te firme", koji da su razgovori bili neformalni, obavljeni sa osobama koje nemaju nikakvih spoznaja, a da je trebalo pribaviti rješenje ili račune koji bi dokazivali za koliko se osoba plaća komunalna naknada (ne za odvoz otpada kako to navodi tuženik). Nadalje, da je interesantno da su podaci firme ,,I." P. o potrošnji vode, drugačiji, ali i oni da se temelje na nekakvim razgovorima sa ,,nadležnim" djelatnicima, a koji su to djelatnici nadležni da ostaje nepoznato. Ističe se i to da nema veze kod koga je tužitelj pod 1. i tužiteljica pod 2. prijavljeni, koji liječnik primarne zaštite je za njih nadležan, iako da se niti tu ne spominje tužiteljica pod 2., nego samo tužitelj pod 1., jer da se ima pravo prijaviti kod bilo kojega liječnika primarne zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj te da to nije nikakav dokaz koji bi se mogao koristiti u ovom upravnom postupku. Tuženik da se poziva i na dopis Federalnog ministarstva unutarnjih poslova Federacije B. . H., iz kojega bi proizlazilo da tužiteljica i njezina obitelj imaju ,,prebivalište/boravište u mjestu G. P. u B. H.“. Ističe se da je nemoguće  da netko ima istodobno i prebivalište i boravište na istom mjestu, na istoj adresi, u ovom slučaju u mjestu G.P., pa da je stoga, a s obzirom da se ovdje radi isključivo o prebivalištu, trebalo utvrditi da li tužitelji imaju prijavljeno prebivalište u mjestu G. P. u B. . H.. Tužitelji da nemaju prijavljeno prebivalište u mjestu G. P. u B. i H., osim na prijavljenoj adresi u Republici Hrvatskoj, pa da navedeni dopis,  ukoliko uopće postoji, jer da ga tužitelj pod 1. nije mogao pregledati,  svakako potrebno pribaviti, ali i zatražiti od nadležnog tijela Federacije B.H dostavu preciznih podataka o prijavljenom prebivalištu tužitelja, te da li je to tijelo izdalo osobne isprave tužiteljima. Tužitelju pod 1. da je zabranom pristupa spisu predmeta, onemogućeno uopće predlaganje dokaza, jer da bi on, da je imao takvu mogućnost, predložio brojne dokaze koji bi uvjetovali potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Nadalje se u tužbi, a vezano za izjave susjeda tužitelja u K., ističe da se po tuženiku radi o osobama koje su ,,inzistirale na nenavođenju njihovih osobnih podataka iz bojazni narušavanja susjedskih odnosa", a što da je nedopustivo te da je očiti dokaz i namjera tuženika da onemogući tužiteljima predlaganje tih osoba, kao dokaznih sredstava i radi saslušanja. Susjedi da su očito osobe, ako takvih uopće ima u ovom slučaju, koji žele naškoditi tužiteljima i njihovoj obitelji, pa da se tu  radi o već duboko narušenim susjedskim odnosima. Tuženik da nije odgovorio koji su to susjedi, da li žive u blizini kuće u vlasništvu supruge tužitelja pod 1. i majke tužiteljice pod 2., da li se druže sa njima, odakle im saznanja o svakodnevnom kretanju tužitelj i članova njihove obitelji, odakle im druga saznanja. Stoga da tužitelji tvrdi da takvih susjeda uopće nema, te da je ovo jednostavno izmišljeno, kako bi se osnažili stavovi tuženika. Slijedom svega navedenog, tuženik da nije pouzdano i na nedvojben način utvrdio da tužitelji ne žive na prijavljenoj adresi u K., da je rješenje utemeljio na brojnim netočnim činjenicama i nepostojećim dokazima te da se radi o nezakonitom i nepravilnom rješenju. Tužitelji tužbenim zahtjevom traže da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovni postupak.

              3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavanim rješenjem sukladno odredbi članka 12. Zakona o prebivalištu odjavljeno prebivalište tužiteljima od 1. i 2. s adrese Ulica T. U. . u K., P., budući da je u više terenskih provjera utvrđeno da stvarno ne žive na adresi prijavljenog prebivališta.  U odnosu na tužbene navode kako tužiteljima nije omogućeno adekvatno izjašnjavanje i sudjelovanje u postupku ističe se da je sukladno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku Policijska postaja P. omogućila tužitelju pod 1., da u svoje ime i kao zakonski zastupnik svoje mldb. kćeri tužiteljice pod 2., sudjeluje u postupku, što da je isti i iskoristio davanjem izjave na zapisnik od 05. veljače 2021., a poziv za sudjelovanje u postupku odnosno davanje izjave na zapisnik tužiteljici pod 2. da nije niti upućivan jer da ista ima tek 14. godina odnosno da je malodobna. Nadalje tuženik ističe da je točno da je Odjel kriminalističke policije Policijske postaje M. proveo kriminalističko istraživanje u svezi osnovane sumnje na počinjene kaznenog djela „Prijevara“ iz članka 236. stavak 1. u svezi s člankom 52. Kaznenog zakona radi čega da je podnesena kaznena prijava protiv A. D., Općinskom državnom odvjetništvu u M. a na štetu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Provedenim kriminalističkim istraživanjem da je utvrđeno da tužitelj pod 1. nije nastanjen na prijavljenoj adresi prebivališta te da njegova djeca L. i M.D. pohađaju školu u M. i svakodnevno putuju iz mjesta G. p. u M. pri čemu da koriste usluge prijevoznika iz B. i H., firma A. ..., G., P. Č.. U odnosu na navode u tužbi kao tužitelji nemaju prijavljeno prebivalište u mjestu G. P. u B. i H. tuženik upućuje na dopis Federalnog ministarstva unutarnjih poslova Federacije B. i H., kojim je potvrđeno da A. D., njezin suprug I.D. te djeca L. i M.D., imaju prebivalište u G. P., G. P. .., u B. H.,  tuženik navodi kako se dopis nalazi u spisu i osi broj: … koji je  izdan u S. dana 20. ožujka 2019. U odnosu na navode iz tužbe gdje se dovodi u pitanje obavljanje terenskih provjera od strane službenika Policijske postaje P., kao i izjava susjeda koje su prilikom istih davane, da se radi zaštite osobnih podataka ti podaci ne navode u rješenju ali da su sastavni dio spisa predmeta. Nadalje tuženik, pozivajući se na članak 2. stavak 1. Zakona o prebivalištu, koju odredbu i citira, ističe da je u provedenom postupku utvrđeno da se tužitelji pod 1. i 2. nisu trajno nastanili na adresi na kojoj imaju prijavljeno prebivalište, nego da na istu dođu povremeno, dok da stvarno žive u G.P. u B.H. gdje da imaju prijavljeno prebivalište, što da je potvrđeno dopisom nadležnog tijela u B. i H. tj. da njihovi obiteljski interesi nisu vezani za Republiku Hrvatsku odnosno da ne postoji faktor trajnog nastanjenja propisan člankom 2. stavkom 1. Zakona o prebivalištu pa da nije bilo osnove za donošenje drugačije odluke od one koja je donesena. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4.Tužitelj se nisu očitovali na navode tuženikovog odgovora na tužbu iako su isti putem svog opunomoćenika uredno zaprimili.

5.U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, koje je donijeto po službenoj dužnosti, a kojim je odjavljeno prebivalište tužitelja pod 1. i mldb. tužiteljice pod 2.   sa adrese T.U.. K., P., a na temelju odredbe iz članka 12.  stavka 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12, 158/13; dalje: ZOP), te je, posljedično tomu naloženo istima vratiti osobnu iskaznicu tuženiku, a na temelju odredbe iz članka 15. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15; dalje: ZOI).

            7.Među strankama je prvenstveno sporno jesu li se tužitelj pod 1. i njegova kćerka mldb. tužiteljica pod 2. stalno nastanili na predmetnoj adresi prijavljenog prebivališta T.U. ., K. odnosno je li isti stvarno žive na toj adresi.

8.Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZOP-a prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni i kulturni interesi.

9.Prema odredbi članka 12. ZOP-a policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti će donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba (stavak 1.), a prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (stavak 3.).

10.Odredbom članka 1. ZOI  je propisano da je osobna iskaznica elektronička javna isprava kojom hrvatski državljanin dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja i prebivalište u Republici Hrvatskoj.

11.Prema odredbi članka 15. stavka 1. točke 4. ZOI osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.

12.Prema odredbi članka 15. stavka 2. ZOI osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.

13.Iz navoda tužbe, odgovora na tužbu te sadržaja spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu odnosno obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi kao nesporno da je prije donošenja osporavanog rješenja, izvršeno više terenskih provjera pa tako i dana 4. siječnja 2018., 15. siječnja 2018., 19. rujna 2019., o čemu su sačinjene i službene zabilješke koje prileže spisu a iz kojih proizlazi da navedenih dana policijski službenici na predmetnoj adresi nisu zatekli tužitelje pod 1. i 2. odnosno nikoga od obitelji D., već su zatekli stanodavca I. Č. (punac tužitelja pod 1. a djed mldb. tužiteljice pod 2.) koji je izjavio da su u G. P., da se djeca školuju u M., da roditelji djece ne rade nigdje na području Republike Hrvatske već se bave poljoprivredom u Bosni i Hercegovini gdje da njegov zet tužitelj pod 1. ima obiteljsku kuću gdje da često puta i prenoće jer imaju dosta zemlje, no, da cijela obitelj živi u K. odnosno da na predmetnoj adresi stanuje on, njegova supruga T., sin T. te obitelj D. kojih ima četvero koji na katu posjeduju svoju zajedničku sobu.  Izjavio je u bitnome i to da njegova unuka L. (mldb. tužiteljica pod 1.) pohađa 7.razred osnovne škole don M. P. da njegov unuk M.D. pohađa 3. razred srednje škole u M. a prije toga je pohađao istu osnovnu školu kao i njegova sestra, da njegova kćerka A.D. obavlja sezonske poslove na branju ili otkupu voća i povrća, najviše u vrijeme berbe mandarina. Nadalje proizlazi da je I. Č. izjavio i to da za potrošnju električne energije za kuću mjesečno, po zimskom obračunu, izdvaja oko 400,00 kn a mjesečni račun za potrošnju vode da iznosi oko 200,00 do 250,00 kn. Osim navedenog, iz službene zabilješke od 19. rujna 2019. proizlazi i to da, po izjavi susjeda, obitelj D. ne živi na predmetnoj adresi u K. već u  G. P. u B.i H., da djeca u K. nikada nisu pohađala školu te da u kući na predmetnoj adresi žive I. Č.  te njegova supruga i  sin. Osim navedenog, proizlazi i da su policijski službenici obavili i razgovor sa djelatnicima tvrtke Komunalno održavanje P., koja se bavi odvozom otpada, temeljem kojeg razgovora je utvrđeno da korisnik usluga I. Č. mjesečno plaća naknadu za odvoz miješanog komunalnog otpada za ukupno tri člana domaćinstva, da je obavljen razgovor i sa djelatnicima tvrtke "I." P. te utvrđeno da je mjesečna potrošnja vode oko 15 m3 i da je račun za kolovoz 2019. iznosio 225,00 kn, da je obavljen razgovor i sa zaposlenicom H. .. P. te utvrđeno kako korisnik I. Č. tijekom ljetnog obračuna električne energije u prosjeku ima potrošnju od 247 kwh a tijekom zimskog perioda da prosječna mjesečna potrošnja iznosi 488 kwh, da u evidenciji H. ne postoje D. A. ili I. te da je provjerom kod HZZO, Ispostava P., utvrđeno kako se ordinacije izabranih liječnika primarne zdravstvene zaštite svih članova obitelji D. nalaze u Domu zdravlja M..

              14.Spisu dostavljenom uz odgovor  na tužbu prileži i dopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog Ministarstva unutarnjih poslova, Federalne uprave policije Sarajevo, broj: .. od 20. ožujka 2019.  iz kojeg proizlazi da je provjerom u Jedinstvenom registru građana IDDEEA utvrđeno da tužitelj pod 1., rođen ... i njegova djeca L. D. (mldb. tužiteljica pod 2.), rođena .. i M. D., rođen …. imaju prebivalište/boravište u mjestu G. P., G. P…., u B.i H. od 2013. odnosno 2015. godine, za stalno.

              15.Spisu prileži i spisak učenika koji pohađaju O.Š. M. P. te u tu svrhu prelaze granični prijelaz G. (BiH) – G. P. i (HR) autobusima, izdan od tvrtke A. ... G. Podružnica Č., pod brojem .. dana 17. rujna 2019., a na kojem popisu se nalazi i mlb. tužiteljica pod 2. a prileži i spisak iz 2017. godine na kojem se nalazi mlb. tužiteljica pod 2. te njen brat M..

              16.Nadalje, prema podacima u spisu tužitelj pod 1. je pozvan da se javi u Policijsku postaju P. u svezi prebivališta. Iz zapisnika od 20. veljače 2020. je razvidno da je pristupio sa svojim opunomoćenikom, da je u nazočnosti opunomoćenika upoznat o izvršenim terenskim provjerama na adresi prebivališta, da je tužitelj pod 1. po svom opunomoćeniku zatražio uvid u spis i službene zabilješke, navodeći da se stranka ne može izjasniti niti davati izjave bez uvida a poglavito jer  se radi o upravnom postupku odjave prebivališta na temelju članka 12. Zakona o prebivalištu odnosno na temelju terenske provjere na adresi na kojoj je prijavljena. Sve navedeno tužitelj pod 1. je po svom opunomoćeniku u bitnome ponovio i na zapisniku od 05. veljače 2021. dodajući da je suprug gđe. A. D., da s njom živi na prijavljenoj adresi u K., da je temeljem nasljedstva stekao vlasništvo na brojnim nekretninama u G. P., da se mahom radi o poljoprivrednom zemljištu koje obrađuje, ubire plodove, od čega da živi on i njegova obitelj, da se nakon rada uredno vraća u K. da prespava kod kuće koja je vlasništvo njegove supruge, da po potrebi dnevno odlazi obavljati poljoprivredne radove na navedenim nekretninama. Ističe se i da smatra da je njegovo jedino prebivalište upravo na predmetnoj adresi u K., a glede terenskih provjera da njemu nitko ne može priječiti kretanje, da nije dužan stalno boraviti u kući, da te provjere ne mogu poslužiti kao dokazi i temelj odjave prebivališta.

17.Spisu prileži i Ugovor o darovanju  od 28. kolovoza 2013. zaključen između I. Č. i njegove kćerke A. D. iz kojeg Ugovora je razvidno da je isti svojoj kćerki darovao kuću na predmetnoj adresi sa okućnicom a prileži i potvrda OŠ D. M. P. od 02. veljače 2021. prema kojoj potvrdi je mldb. tužiteljica pod 2. s mjestom prebivališta T.U. ... K.,  u navedenu školu upisana kao redovita učenica osmog razreda u školskoj godini 2020/2021.

18.S obzirom na sve izloženo, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

19.Naime, iz prednjih utvrđenja, po ocjeni ovoga suda nedvojbenim proizlazi da tužitelj pod 1. a ni njegova mldb. kćerka tužiteljica pod 2. nisu trajno nastanjeni na predmetnoj  adresi već u G.P. u B. i H.. Naime, iako je punac tužitelja pod 1. a djed mldb. tužiteljice pod 2. u svojim gore navedenim izjavama, o kojima su sačinjene i službene zabilješke, tvrdio da na predmetnoj adresi stanuje on, njegova supruga T., sin T.  te obitelj D. (njegova kćerka A., njen suprug tužitelj pod 1. te njihova kćerka tužiteljica pod 2. i sin M.) koji na katu kuće na predmetnoj adresi posjeduju svoju zajedničku sobu te djeca pohađaju osnovnu odnosno srednju školu u M.u, činjenica je da iz spiska učenika koji pohađaju O.Š. M. P. te u tu svrhu prelaze granični prijelaz G. (BiH) – G. P. i (HR) autobusima, od 17. rujna 2019. jasno proizlazi da se na istom nalazi mldb. tužiteljica pod 2. a na spisu iz 2017. se pored nje nalazi i njen brat M., a što upućuje na zaključak da ne prebivaju na predmetnoj adresi već u G. P.u Bosni i Hercegovini. Ovo potvrđuje i  dopis nadležnog tijela Federacije Bosne i Hercegovine od 20. ožujka 2019. iz kojeg proizlazi da tužitelj pod 1. kao i mldb. tužiteljica pod 2. i njen brat M. D. imaju prebivalište u mjestu  G. P. u Bosni i Hercegovini, od 2013. odnosno 2015. godine, za stalno. Nadalje, nesporno je da tužitelj pod 1. u G. P. u Bosni i Hercegovini ima  kuću te brojne nekretnine te da se  mahom radi o poljoprivrednom zemljištu koje obrađuje, ubire plodove te da od toga živi on i njegova obitelj.  Iz svega navedenog, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da tužitelj pod 1., njegova supruga A. te njihova djeca mldb. tužiteljica pod 2. i sin M. prebivaju G. P.u B. i H.a ne na predmetnoj adresi u K.,T. U. .. Kod ovakvog stanja stvari ne mogu se kao uvjerljive prihvatiti tvrdnje tužitelja da prebivaju upravo na predmetnoj navedenoj adresi a ne u G. P. u Bosni i Hercegovini, pri čemu je, suprotno navodima tužbe, irelevantno vlasništvo kuće na predmetnoj adresi te tko je u konkretnom slučaju najmodavac a tko najmoprimac  kao i ostali tužbeni navodi u navedenom smislu.

20.Slijedom navedenoga, po stajalištu ovoga suda, kod nedvojbeno utvrđene činjenice da tužitelj pod 1. i njegova mldb. kćerka tužiteljica pod 2. imaju prijavljeno prebivalište na adresi T. U. ., K., P., na kojoj se nisu trajno nastanili, te da isti posjeduju osobnu iskaznicu kojom dokazuju adresu na kojoj ne stanuju, pravilno je tuženik osporavanim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti  utvrdio da su se stekli uvjeti za primjenu citirane odredbe članka 12. stavka 1. ZOP-a te članka 15. stavak 1. toče 4. ZOI-a. Isti tijekom ovog upravnog spora nisu dostavili niti predložili izvođenje relevantnih dokaza koji bi upućivali na drugačiji zaključak. 

              21.U odnosu na tužbene navode da tužitelju pod 1., koji je ujedno otac i z.z.mldb. tužiteljice pod 2., tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nije omogućen uvid u spis valja reći, a uzevši u obzir sve prethodno izloženo,  to nije utjecalo na drugačije rješavanje ove upravne stvari odnosno na zakonitost osporavanog rješenja. 

22.Stoga, a kako navodi tužbe nisu  s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost utvrđenja tuženog tijela odnosno osporavanog rješenja, te kako u provedenom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nema nepravilnosti koje bi ga činile ništavim, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 128. ZUP-a, to je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 08. prosinca 2021.

 

 

S U T K I NJ A

 

Marica Goreta

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

DNA:

-tužiteljima pod 1. i 2. po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.

 

Rj.:

Spis u kal. 30 dana