1

Poslovni broj: 3 P-61/2021-10

                           

              

       Republika Hrvatska

   Općinski sud u Čakovcu

     Ruđera Boškovića 18

 

Poslovni broj: 3 P-61/2021-10

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u  Čakovcu, po sutkinji Nataši MIletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB. …, koju zastupa O. d. o. u Č., G.-u. odjel, protiv tuženika K. J., nositelja O. p. g., M. S., G. …, OIB: …, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28.10.2021. u prisutnosti zz tužitelja N. T., tuženika K. J. osobno, te punomoćnika tuženika K. G., odvjetnika iz Č., dana 8. prosinca 2021., u prisutnosti zz tužitelja N. T., objavio je, i

 

 

p r e s u d i o     j e

             

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I              Nalaže se tuženiku K. J., nositelju O. p. g., iz M. S., G. …, OIB: …, da tužiteljici R. H., OIB: …, namiri tražbinu u iznos od 13.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2017. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija tužitelj sa potraživanjem:

-          iznosa od 13.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2013. pa do isplate,

-          iznosa od 13.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2014. pa do isplate,

-          iznosa od 13.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2015. pa do isplate,

-          iznosa od 13.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2016. pa do isplate,

-          kao i sa potraživanjem naknade troška parničnog postupka.

 

II              Tužitelj se obvezuje tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj R. H. podnijela je 10.06.2019. tužbu protiv tuženika radi isplate.

 

2. U tužbi navodi da je ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. M. S., sklopljenim 11.4.2011. između O. M. S. kao zakupodavca i K. J. kao zakupnika, tuženik uzeo u zakup poljoprivredno zemljište u vlasništvu R. H. na području O. M. S. i to: k.č.br. 80/1 k.o. J., oranica od 7,0000 ha (identična zk. čest. 51/A/2/1/1/1 oranica G. od 70000 m2, upisane u zk. ul. 1398 k.o. B.) na rok od 5 godina, , k.č.br. 80/2 k.o. J., oranica od 5,0000 ha (identična zk. čest. 51/A/2/1/1/2 oranica G. od 50000 m2, upisane u zk. ul. 1398 k.o. B.) i k.č.br. 80/3 k.o. J., oranica od 5,0000 ha (identična zk. čest. 51/A/2/1/1/3 oranica G. od 50000 m2, upisane u zk. ul. 1398 k.o. B.) na rok od 20 godina.

 

3. Prema čl. 2. Ugovora zakupnik se obvezuje platiti ugovorenu zakupninu za zemljište i to na k.č. br. 80/1 u iznosu od 5.100,00 kuna, a za k.č.br. 80/2 i 80/3 u iznosu od 8.600,00 kuna na ime godišnjeg zakupa. Zakupnina se plaća u roku od 8 dana od sklapanja Ugovora, a tijekom idućih godina zakupa, zakupnik je dužan platiti zakupninu do 31.3. za tekuću godinu.

 

4. Prema čl. 10. Ugovora o zakupu utvrđeno je da zakupodavac mora raskinuti ugovor o zakupu i prije isteka roka ugovora ako zakupnik ne plati zakupninu dva puta uzastopno.

 

5. Tuženik nije podmirio dužnu zakupninu, te mu je Agencija za poljoprivredno gospodarstvo dostavila obavijest od 24.1.2018. o raskidu Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu r. H. sklopljenim 11.4.2011. koju je zakupnik primio 2.2.2018. te se s tim danom ugovor smatra raskinutim, a u skladu s čl. 38. st. 7. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

 

6. Tužiteljica se tuženiku obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali bez uspjeha, te je stoga tužiteljica podnijela tužbu za isplatu dužnih te vraćanje u posjed predmetnog poljoprivredno zemljište.

 

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatra da nije dužan tužitelju isplatiti utužene zakupnine, te da nije u posjedu predmetnih nekretnina. Također navodi da je u rujnu 2012. odlukom Vlade RH odlučeno o otpisu dijela zakupnine te naknada za dugogodišnji zakup na poljoprivrednim zemljištima u vlasništvu RH u županijama u kojima je proglašena elementarna nepogoda i to za zakupninu za 2012. u dijelu zakupnine od 25% te je preporučeno jedinicama lokalne samouprave i županijama da zakupcima u županijama u kojima je proglašena elementarna nepogoda otpišu zakupninu za 2012. u dijelu od 25% koji je prihod županije i u dijelu od 50% koji je prihod Općina, za sve kulture osim za pšenicu, ječam, raž , zob,  uljanu repicu, heljdu i gorušicu. Tuženik navodi da je na predmetnim zemljištima imao posađen kukuruz a da je u M. županiji proglašena elementarna nepogoda.

 

8. Navodi da je tuženik pretrpio znatnu štetu na zemljištima te je radi sprečavanja štete od poplave odlučeno da se onda ispusti na zemljište koje ima u zakupu. Smatra da je ugovor raskinut  protekom roka za plaćanje zakupnine 1.4.2013. te tužitelj nema pravo potraživati zakupninu, te se poziva na čl. 38. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, i smatra da se ugovor raskida po samom zakonu ako se ne plati zakupnina do kraja rujna tekuće godine, osim u slučaju više sile ili drugih nepredvidivih okolnosti koji nisu krivnja zakupnika. Također smatra da je ugovor prestao istekom roka od 5 godina, a ujedno ističe i prigovor zastare.

 

9. Podneskom od 24.09.2019. tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva pod točkom II., a koji se odnosi na predaju u posjed tužiteljici nekretnina koje su predmet postupka. U svezi toga je sud na ročištu dana 28.10.2021. donio rješenje kojim je tužba tužitelja u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva povučena.

 

10. U tijeku postupka tužiteljica navodi da je agencija za poljoprivredno zemljište raskinula ugovor putem obavijesti o raskidu 24.1.2018. koji je dopis tuženik primio 2.2.2018., te se poziva na čl. 10. sklopljenog ugovora prema kojem zakupodavac mora raskinuti ugovor o zakupu u slučaju da zakupnik ne plati zakupninu dva puta uzastopno osim u slučaju više sile, pri čemu zakupodavac raskida ugovor o zakupu jednostrano. Smatra da je s danom 2.2.2018. ugovor raskinut. Također navodi da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, navodi da predmetni ugovor nije bio raskinut po samom zakonu, već dostavom obavijesti o raskidu. Također navodi da su sve predmetne čestice činile arkod parcelu broj ID…, te također dostavlja podatke o korištenju poticaja tuženika na predmetnim zemljištima za utuženi period,iz kojih slijedi da su poticaji korišteni u utuženom periodu sve do 2018. Također navodi da M. županija za 2014. nije proglasila elementarnu nepogodu za područje općine M. S., a također slijedom toga nije niti donijeta odluka o umanjenju ili otpisu dijela zakupnine, te smatra da nema zakonskog osnova za umanjenje zakupnine. Također navodi da je vlada 22.5.2014. donijela odluku o otpisu dijela zakupnine za poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH ali M. županija nije bila obuhvaćena.

 

11. U dokaznom postupku sud je ispitao tuženika K. J., svjedoke M. K., M. M., V. Š., J. K., S. C., te je izvršio uvid u dopis na listu 3 spisa, potražnicu na listu 4, preslik dostavne knjige na listu 5, ugovor o zakupu na listu 6-7, identifikaciju čestica na listu 8, dopis na list 9, preslik dostavnice na listu 10, dopis na listu 15-17, odluku na listu 18-19, odluku na listu 20, preslike mailova na listu 23-26.

 

12. Tužiteljica se prije podnijete tužbe obratila tuženika sa zahtjevom za mirno rješenje spora pa su ispunjeni uvjeti iz čl. 186a ZPP.

 

13. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan na način označen u izreci presude, dok je u ostatku neosnovan.

 

14. Nije sporno da je tuženik sa Općinom M. S. sklopio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine M. S. 11.4.2011. prema kojem je ugovor trebao vrijediti narednih 5 godina za k.č.br. 80/1 k.o. J., oranica od 7,0000 ha (identična zk. čest. 51/A/2/1/1/1 oranica G. od 70000 m2, upisane u zk. ul. 1398 k.o. B.), te k.č.br. 80/2 k.o. J., oranica od 5,0000 ha (identična zk. čest. 51/A/2/1/1/2 oranica G. od 50000 m2, upisane u zk. ul. 1398 k.o. B.) i k.č.br. 80/3 k.o. J., oranica od 5,0000 ha (identična zk. čest. 51/A/2/1/1/3 oranica G. od 50000 m2, upisane u zk. ul. 1398 k.o. B.) narednih 20 godina. U to vrijeme bio je na snazi Zakon o poljoprivrednom zemljištu/08 koji u čl. 45 predviđa da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države daje u zakup na rok od 20 godina, slijedom iznijetog ugovaranje zakupa na manji rok je protivno zakonu, međutim budući da je tako ugovoreno te da se ugovorom ne može ići na štetu tuženika ugovor je za jednu česticu trebao vrijediti slijedom iznijetog do 11.4.2016. U vezi preostalih čestica trebao je vrijediti do 11.4.2031. Nije sporno također da je tuženik primio obavijest o raskidu ugovora  koja je datirana sa 24.1.2018., a ista pošiljka je uručena tuženiku 2.2.2018.

 

15. Zakon o poljoprivrednom zemljištu/08 je bio na snazi do donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu/13. Tim zakonom je Zakon o poljoprivrednom zemljištu/08 prestao važiti. Prema čl. 77. Zakona o poljoprivrednom zemljištu/13 ugovori o zakupu sklopljeni na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu/08 ostaju na snazi do isteka roka na koji su sklopljeni. Slijedom iznijetog predmetni Zakon o poljoprivrednom zemljištu/13 nema nikakvih odredbi koje bi regulirale premosnicu između dva zakona, već je novim zakonom bilo samo regulirano da postojeći ugovori ostaju na snazi kao takovi, dok stari zakon prestaje važiti. Nakon toga je donijet Zakon o poljoprivrednom zemljištu/18 koji je stupio na sagu 9.3.2018.

 

16. Kako je u konkretnom slučaju tuženik zaprimio obavijest o raskidu ugovora 2.2.2018. zaključuje se da je u vrijeme tog raskida bio na snazi Zakon o poljoprivrednom zemljištu /13. Kako je predmetni zakon regulirao da će postojeći ugovori o zakupu ostati na snazi, dok je Zakon o poljoprivrednom zemljištu/08 prestao važiti to se zaključuje da su u konkretnom slučaju u odnosu na raskid važeće samo ugovorne odredbe Ugovora o zakupu koji je sklopljen između tuženika i Općine M. S.. U obavijesti o raskidu se navodi da se ugovor raskida na temelju čl. 9. Ugovora, kao i temeljem odredbe čl. 38. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu/13. jer zakupnina nije plaćena za 2013. do 2017. Čl. 9. ugovora govori o tome da se ugovor raskida ako poljoprivredno zemljište prestaje bilo poljoprivredno zbog promjene namjene. Takve okolnosti prestanka ugovora tužitelj ne navodi niti u samoj tužbi, a niti su naznačene u zahtjevu tužitelja za mirnim rješenjem spora, već se zaključuje da je ugovor raskinut zbog neplaćanja zakupnine. Doduše tužitelj se pogrešno poziva na čl. 38. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu/13 budući da se on ne množe primjenjivati u konkretnom slučaju jer je donijet nakon sklapanja ugovora između stranaka, pa ne može doći do retroaktivne primjene zakona. Međutim činjenica radi koje se ugovor raskida je neplaćena zakupnina, a što je regulirano čl. 10. Ugovora gdje je naznačeno da zakupodavac mora raskinuti ugovor o zakupu ako zakupnik ne plati zakupninu dva puta uzastopno osim u slučaju više sile ugovor se raskida jednostrano, a zakupodavac će obavijestiti o  tome zakupnika i pozvati ga da izvrši svoju ugovornu obvezu. Ukoliko zakupnik po pozivu koji mu je dan izvrši svoju ugovornu obvezu ugovor se neće raskinut.

 

17. U konkretnom slučaju u predmetnoj obavijesti tužitelj nije tuženiku dao rok za ispunjenje obveze, međutim tuženik nije dokazao da bi platio išta od utužene obveze. Slijedom iznijetog se zaključuje da je ugovor raskinut primitkom obavijesti o raskidu od strane tuženika tj. sa 2.2.2018. a obzirom na to da prema čl. 10. Ugovora tuženik imao pravo na jednostrani raskid. Činjenica ne davanja tuženiku dodatnog roka za ispunjenje nije od značaja za prestanak ugovora, jer tuženik iovako nije izvršio do danas utuženu obvezu ni u kojoj mjeri.

 

18. Dakle, pogrešni su navodi tuženika da je ugovor prestao na temelju samog zakona ili na temelju odredbi zakona koji se ne može u konkretnom slučaju primjenjivati.  Također su netočni navodi tuženika da bi ugovor o zakupu prestao nakon isteka 5 godina, budući da je petogodišnji rok bio dan samo u odnosu na jednu česticu, međutim kako tuženik nije dokazao da nakon isteka 5 godina ne bi dalje bio u posjedu tih čestica zaključuje se da je došlo do prešutnog obnavljanja zakupa. Naime, prema čl. 546. ZOO/05 kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastaviti koristiti stvar a zakupodavac se tome ne usprotivi smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja pod tim uvjetima kao i prethodni.  U svezi toga valja navesti da tuženik tvrdi da nije bio u posjedu zemljišta od 9. mjeseca 2014. radi poplave, a o čemu su iskazivali ispitani svjedoci. Doduše u tijeku postupak je također utvrđeno da elementarna nepogoda u utuženom periodu nije proglašena za Općinu M. S., a niti za M. županiju. Svjedoci su navodili da je Općina zakasnila sa prijavom, dok se odluka Vlade o otpisu dijela zakupnine odnosno naknade za dugogodišnji zakup od 22.5.2014.g. ne odnosi na M. županiju, a M. županija odlukom od 30.9.2014.g. nije proglasila elementarnu nepogodu od poplave za općinu M.S. gdje se predmetna zemljišta nalaze.  Također valja navesti da odluka Vlade od 20.9.2012.g. nije od značaja budući da potraživanje zakupnine za 2012.g. niti nije predmet postupka. Međutim u tijeku postupka je također utvrđeno poglavito iskazom tuženika da nije dokazao da je obavijestio tužitelja o tome da nije u posjedu predmetnih čestica, također nije dokazao da bi predao u posjed tužitelju zemljište niti je dokazao da je tražio da zakup prestane, a sa druge strane je za predmetne čestice u cijelom utuženom periodu primao poticaje. Naime, tuženik navodi da se obraćao nakon 9. mjeseca 2014. radi poplave Općini M. S., a kasnije i Agenciji za plaćanja u poljoprivredi. Međutim o tome nije dostavio nikakve dokaze pa se njegov iskaz kao takav ne može prihvatiti kao vjerodostojan, tim više da prema čl. 532. st. 1. ZOO/05 zakupnik je dužan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin iz čega se zaključuje da je ukoliko su i postojali uvjeti za predaju tužitelju posjeda predmetnih nekretnina zbog poplave o tome je na adekvatan način trebao obavijestiti tužitelja, a što tuženik ni na koji način nije dokazao.

 

19. Naime, prema čl. 548. ZOO zakup prestaje ako zakupljena stvar bude uništena događajem više sile. Međutim zaključuje se da zemljište poplavom nije uništeno, već se može eventualno govoriti o oštećenju istoga poplavom, a u tom slučaju je tuženik temeljem čl. 2. istog čl. Zakona trebao opet dokazati da je tražio raskid ugovora ili da je tražio odgovarajuće smanjenje zakupnine, a što opet tuženik nije dokazao već samo verbalizira da je to napravio a što kao što je već iznijeto nije dovoljno, te se ponovno ponavlja da je takvim postupanjem postupio protivno načelu ponašanja prema zakupljenoj stvari kao dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin.

 

20. S druge strane tuženik sam navodi da je poplava tj. voda na zemljištu bila do 2016., a slijedom toga nije niti dokazao da nakon 2016. ne bi imao zemljište u posjedu. Tuženik navodi da se ne sjeća da bi koristio poticaje nakon 2016. godine, međutim prema dopisu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 22.5.2019. slijedi da se predmetna zemljišta vode pod arkod parcelom broj ID…. Tuženik se nije mogao sjetiti ID arkod broja, međutim nije također dokazao da tome ne bi bilo tako, tj. da se zemljišta ne bi vodila pod tim brojem, a nema razloga ne vjerovati podatku Agencije, dok također iz dopisa iste agencije slijedi da je tuženik koristio poticaje u cijelom utuženom periodu i to prvo kao poljoprivredno gospodarstvo J. K. a nakon toga kao Poljoprivredno gospodarstvo J., a iz kojeg dopisa je razvidno da su poticaji zatraženi za parcelu arkod ID … pod kojim brojem su se upravo zemljišta koje je imao u zakupu od strane tužiteljice vodila. Tuženik također navodi da je otvorio jedno obiteljsko gospodarstvo te ujedno ga zatvorio i ponovno otvorio drugo, a što je sukladno i sa dobivenim podacima Agencije, a nema nikakvog razloga da se tim podacima ne bi vjerovalo, tim više što i sam tuženik navodi da je poticaje tražio na temelju broja čestice a također i ID arkod broja. Iz predmetnog se zaključuje da je tuženik nastavio koristiti predmetne čestice te nije dokazao da ne bi bio u posjedu istih u utuženom periodu.

 

21. Međutim, djelomice je osnovan prigovor zastare potraživanja. Naime prema čl. 229. ZOO/05 tražbine zakupnine zastarijevaju za 3 godine, a obzirom da je tužba u konkretnom slučaju podnijeta 10.6.2019., dok je tražbina za 2013. dospjela 1.4.2013. za 2014. 1.4.2014., za 2015. 1.4.2015., a za 2016. 1.4.2016., zaključuje se da je za predmetna potraživanja nastupila zastara u periodu od 1.4.2016. do 1.4.2019. a što je sve bilo prije utuženja. Jedino potraživanje koje nije zastarjelo odnosi se na 2017. godinu, a koja je dospjelo sa 1.4.2017., budući da se prema ugovoru zakupnina mora platiti do 31.3. za tekuću godinu. Slijedom iznijetog je osnovan taj dio potraživanja tužitelja, dok su ostala potraživanja zastarjela prije utuženja te je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan. Naime, prema čl. 519. ZOO ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Tuženik nije dokazao da je za potraživanje koje nije zastarjelo ispunio obvezu plaćanja a također nije dokazao da nije bio u posjedu predmetnih čestica u tijeku 2016.g.

 

22. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tuženika u dijelu potrebnom za presuđenje, dok nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu gdje on odriče svoju odgovornost te navodi da je tražio raskid ugovora i htio predati u posjed tužitelju predmetne nekretnine kao i da ih nije imao u posjedu u utuženom periodu, a što nije dokazao ni u kojoj mjeri.

 

              23. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

              24. Tužitelj je povukao drugu točku tužbenog zahtjeva, međutim kako nije dokazao da je tužitelj udovoljio tužbenom zahtjevu nakon podnijete tužbe budući da mu nije poznat datum kada je tuženik napustio posjed predmetnih čestica to se zaključuje da tužitelj nije uspio u postupku sa tim dijelom tužbenog zahtjeva.  U odnosu na novčani dio tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio samo sa jednim potraživanjem od ukupno pet, pa se slijedom toga zaključuje da tužitelj nije uspio u postupku. Naime, tužitelj je označio VPS iznosom od 68.500,00 kuna, pa bi se prema tome polovica tog iznosa odnosila na točku 2., a polovica na točku 1. a u toj točci 1. je uspio samo sa jednom utuženom stavkom od ukupno 5 pa se zaključuje da tužitelj nije uspio u postupku. Naime jedna dosuđena stavka bi bila 20% od polovice VPS pa bi slijedom toga uspjeh tužitelja u odnosu na cijeli VPS bio 10%. Slijedom iznijetog tuženik ima pravo na trošak budući da je uspjeh tužitelja neznatan.

25. Osnovani trošak tuženika se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00  kuna  (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15), zastupanje na ročištu 25.9.2019., 3.12.2019., 9.6.2020., 28.1.2021. u iznosu od 500,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 9.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15), zastupanje na ročištu. 12.7.2021., 9.9.2021., 28.10.021. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15), pdv u iznosu od 1.500,00 kn.

 

26. Ukupno osnovani trošak tuženika je u iznosu od 7.500,00 kuna, kojeg se obvezuje platiti tužitelj jer je izgubio parnicu.

 

 

U Čakovcu, 8. prosinca 2021.

             

      Sudac:

                                                                                                   Nataša Miletić

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka

 

O tome obavijest:

1. zz tužitelja ODO Č., G.-u. odjel
2. punomoćnici tuženika OD G.&Š., odvjetnici iz Č.