REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužiteljice pod 1. A. V., O.: …, S., 2. R. B., O.: …, M., obje
zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u O. K. & K. d.o.o. S.,
protiv tuženika pod 1. A. M. ud. J., O.: …, S., 2. D. M., O.: …, S., 3.
H. M. rođ. M., O.: …, S., , 4. D. R.
rođ. M., O.: .., S., svi zastupani po
punomoćniku M. J., odvjetniku u S., radi raskida ugovora o doživotnom
uzdržavanju, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 2. studenog 2021.
u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 8. prosinca

2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. srpnja 2008. godine između
tužiteljice V. M., te J. M..

II. Dužni su tuženici u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod
prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak.”

II. Nalaže se tužiteljicama da u roku od 15 dana naknade tuženicima trošak
parničnog postupka u iznosu od 10.150,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjeva
za isplatu iznosa od 3.650,00 kuna, više od dosuđenoga, zahtjev tužtenika odbija kao
neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica V. M. je 17. rujna 2010. po punomoćniku podnijela sudu
tužbu protiv tuženika pod 1, 2, 3. i 4. radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju.
1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa svojim sinom J. M. sklopila
U. o doživotnom uzdržavanju od 2. srpnja 2008. kojim ugovorom je dala u
vlasništvo J. M. stan koji se nalazi u zgradi

2

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

sagrađenoj na čest.zgr. 5377 ZU 6122 K.O. S., površine 123,88 m2 i to stan
položen u prizemlju zgrade, u objektu S-3/4, niski, ulaz A, označen brojem 2 te
obiteljsku grobnicu na groblju L. u S., odjeljenje Z/2, čestica broj 26,
površine 4 m2, s tim da se prijenos vlasništva odgađa do smrti primateljice
uzdržavanja. J. M. da se obvezao da će na ime naknade za primljeni stan i
obiteljsku grobnicu doživotno uzdržavati V. M..

1.2. Člankom IV. Ugovora da se J. M. obvezao, za sebe i svoje
nasljednike, da će V. M. osigurati novčanu potporu po potrebi, pribavu i
pripremu hrane, obavljanje kućanskih poslova održavanje osobne higijene
snabdijevanje potrepštinama, druženje i čuvanje, pratnju za potrebite izlaske, a
naročito odlaske liječniku, svu potrebnu njegu i skrb u bolesti, a u slučaju smrti
organizirati joj dostojan pogreb u skladu s mjesnim običajima.

1.3. J. M. da je umro 14. travnja 2009. Nasljednici J. M.,
njegova supruga A. M., sin D. M., kćeri H. M. rođ. M. te
D. R. rođ. M. da ne ispunjavaju obveze iz opisanog ugovora, pa
obzirom da tuženici ne ispunjavaju Ugovor o uzdržavanju to predlaže donijeti
presudu kojom se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju.

2. Tuženici pod 2. D. M., 3. H. M., 4. D. R. u odgovoru
na tužbu od 12. listopada 2010. poriču navode tužbe, ističu prigovor promašene
pasivne legitimacije. Navode da je iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. J.
M. vidljivo da su prava i obveze po ugovoru o doživotnom uzdržavanju prenijeti
za cijelo na A. M., tuženicu pod 1.

3. Tuženica pod 1. A. M. u odgovoru na tužbu od 12. listopada 2010.
poriče navode tužbe. Navodi da je do svoje smrti 14. travnja 2009. pok. sin tužiteljice,
a suprug tuženice pod 1. zajedno sa tuženicom u potpunosti ispunjavao sadržaj
ugovora o doživotnom uzdržavanju te o majci u potpunosti brinuo i to ne samo
nakon sklapanja ugovora, nego i viš godina prije toga, a koja činjenica da je u
ugovoru navedena. Nakon smrti davatelja uzdržavanja, da je sadržaj tog ugovora
nastavila ispunjavati tuženica pod 1. U rješenju o nasljeđivanju, pod točkom II, da je
navedeno da se na tuženicu pod 1. prenose sva prava i obveza iz ugovora o
doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 2. srpnja 2008. Tuženica da je sa svojim
suprugom dugi niz godina održavala i uređivala stan, snosila sve troškove, tužiteljici
pružila svu potrebnu brigu, angažirala patronažnu sestru koja je obilazi, pa da nisu
točni navodi tužbe da bi tuženica propustila svoje obveze iz ugovora.

4. Tijekom postupka je tuženica pod 1. podneskom od 27. listopada 2010.
izvijestila da je 22. listopada 2010. tužiteljica zatražila od tuženice da napusti stan u
S. u kojemu je skupa sa tužiteljicom živjela te ispunjavala sadržaj ugovora o
doživotnom uzdržavanju, a da je te prilike uredovala i policija, jer se tužiteljica
neprimjereno ponašala, iako je tuženica na njeno traženje bila spremna izaći iz
stana. Tužiteljica da je takvim postupkom stvarno odbila ispunjenje sadržaja ugovora,
jer je onemogućila tuženicu da po istome postupa, pa da tužiteljici ne pripada pravo
na podnošenje tužbe radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer je upravo
ona svojim postupkom spriječila ispunjenje tog ugovora.

5. Tijekom postupka je tužiteljica V. M. umrla, zbog čega je sud
rješenjem poslovnog broja P.-4590/10 od 25. ožujka 2011 utvrdio prekid postupka.

3

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

Postupak je nastavljen stupanjem A. V. u svojstvu tužiteljice pod 1. i
R. B. u svojstvu tužiteljice pod 2. na mjesto pok. V. M. te se
prekinuti postupak nastavio rješenjem suda od 27. ožujka 2019. pod novim
poslovnim brojem P-2398/2019

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao preslike Ugovora o doživotnom
uzdržavanju od 2. srpnja 2008. sklopljen između V. M. kao primateljice
uzdržavanja i J. M. kao davatelja uzdržavanja (list 5 spisa), rješenja o
nasljeđivanju iza pok. M. J., donijeto po javnom bilježniku I. Š. iz S.
kao povjerenika Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-1582/09 UPP/OS-
68/09 od 7. srpnja 2009.(list 6 spisa), dopis A. M. upućen V. M. od 11.
siječnja 2011. (list 16), smrtni list V. M., izdan od MU S. od 15.
ožujka 2011. (list 20), rješenje Općinskog suda u Splitu poslovnog broja O-963/11 od

11. siječnja 2013., dopis „S., 13. siječnja 2011.” sa rukom dopisanim tekstom „U.B.
Navedeni dopis zajedno sa vlastoručnim prilogom dostavila je V. M.,
odvjetniku T. K. 13.01.2011.”(list 63-64), rukom pisani tekst, nepotpisan sa rukom
dopisanim tekstom „U.B. Prilog dostavljen od V. M. uz dopis od 13.01.2011.g.

13.01.2011.” (list 65-70), popis „P. 2010.god.” sa rukom dopisanim tekstom
„N.: platila A. V. temeljem ispostavljenih uplatnica” i potpisom
„V.” (list 71), popis „Siječanj 2011.god.” sa rukom dopisanim tekstom
„Napomena: platila A. V. temeljem ispostavljenih uplatnica” i potpisom
„V.” (list 79), račun B.net od 30. studenog 2010., račun V. i K. od

24. studenog 2010., račun T. d.o.o. od 18. prosinca 2010, račun L. S.-
D..Ž.. od 13. prosinca 2010., račun L. R. od 14. prosinca 2010., račun
L. N. od 28. prosinca 2010., račun L. S. G. od 20.
prosinca 2010., račun javnog bilježnika T. K.-M. broj 4520/10 od 13.
prosinca 2010, (list 72-78), račun U. U. kutak od 5. siječnja 2011.(list 80),
račun L. S.-D..Ž. od 3. siječnja 2011., račun B. od 7. siječnja 2011.,
račun V. i K. od 23. prosinca 2011., račun D. inženjering d.o.o. za
siječanj 2011., račun S. ordinacije za psihijatriju J. Š.
dr. med. spec. psihijatrije od 6. siječnja 2011., račun L. R. od 4. siječnja

2011. račun G. S. za siječanj 2011. (list 82-91), naloge Z. banke d.d. o
izvršenju uplate od 17. siječnja 2011. sa opisom plaćanja A. V. za V.
M. (list 93-94), popis „V. 2011.god.” sa rukom dopisanim tekstom „Svi računi
plaćeni od strane A. V.” i potpisom „V.” (list 96), račune U.
U. kutak od 28. siječnja 2011., 4. veljače 2011., 5. veljače 2011. (list 98),
izvješće S. banke na ime M. V. od 1. veljače 2011. (list 100), naloge
Z. banke d.d. o izvršenju uplate od 24. veljače 2011. obveznika plaćanja
M. J.-Š. sa opisom plaćanja A. V. za V. M. primatelju
H. o izvršenju uplate od 24. veljače 2011. sa opisom plaćanja A. V. za
V. M. primatelju G. S. i o izvršenju uplate od 24. veljače 2011. obveznika
plaćanja sa opisom plaćanja A. V. za V. M. primatelju D.I. d.o.o. (list 102-105), potvrde-račune H. o plaćenoj televizijskoj pristojbi
od 11. listopada 2010., 9. travnja 2020., 11. svibnja 2010., 9. lipnja 2010., 8. rujna

2010., 10. prosinca 2008., 12. siječnja 2010. 10. veljače 2010., 10. ožujka 2010., 8.
rujna 2009., 9. listopada 2009., 10. studenog 2009., 9. prosinca 2009., 8. travnja

2009., 9. lipnja 2009., 8. srpnja 2009., 10. kolovoza 2009., 12. studenog 2008., 13.
siječnja 2009., 10. veljače 2009., 11. ožujka 2009., 11. srpnja 2008., 12. kolovoza

2008., 10. rujna 2008., 9. listopada 2008. (list 110-116), izvješće S. banke na

4

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

ime M. V. od 1. travnja 2011., 1. ožujka 2011., 2. svibnja 2011. (list 117-121),
račun S. D. d.d. od 29. ožujka 2011. (list 122), račun P. usluge
Č. d.o.o. od 8. ožujka 2011. (list 123), račun C. obrt I. od 8. ožujka

2011. (list 124), uplatnicu od 8. ožujka 2011. (list 125), račun L. d.o.o. broj R.-
P.-2011-588 od 8. ožujka 2011. (list 126), uplatnice B. od 15. prosinca 2010.,

27. listopada 2010. za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2010. sa nečitljivim datumom
uplate, od 19. svibnja 2010., 20. srpnja 2010., 21. travnja 2010., T.c. od 17.
veljače 2010. 17. ožujka 2010.(list 127-128), uplatnice u korist primatelja G. S.
od 13. srpnja 2011. uplatnice u korist primatelja G. S. za siječanj-listopad 2010.,
uplatnice u korist primatelja H. za siječanj 2010.- listopad 2010. i uplatnica za
razdoblje od 13. siječnja-14. ožujka 2011 i za razdoblje od 14. ožujka-18. lipnja

2011., uplatnice T-c za razdoblje od siječnja do prosinca 2009., uplatnice B.
razdoblje od siječnja 2009.-studeni 2009., uplatnice u korist G. S. za razdoblje
od siječnja 2009.-prosinac 2009., uplatnice H. za razdoblje od siječnja 2009.-
prosinac 2009., za razdoblje od srpnja 2008-prosinac 2008., uplatnice T-com za
razdoblje srpanj 2008.-prosinac 2008., uplatnice B. za razdoblje srpanj 2008.-
prosinac 2008., račune za vodu i čistoću za razdoblje lipanj 2008.-studeni 2010. (list
129-151), izvršio uvid u spise O. suda u S. poslovnog broja O-963/2011 u
ostavinskom postupku iza pok. V. M. i poslovnog broja O-1582/09 u
ostavinskom postupku iza smrti pok. M. B., saslušao tužiteljicu pod 1.
A. V. i tužiteljicu pod 2. R. B., tuženike A. M., H.
M., D. R., svjedoke N. B. i T. B..

6.1. Sud je na ročištu od 2. studenog 2011. odbio prijedlog tužiteljica za
izvođenjem dokaza saslušanjem R.-P. V., jer se isto u vidu dotad
izvedenih dokaza ukazuje nepotrebnim. Sud je odbio i dokazni prijedlog od KBC Split
zatražiti povijest bolesti J. M. , obrazložen time da je isti prije sklapanja
predmetnog ugovora ima dvije operacije pa da se postavlja pitanje obzirom na težinu
bolesti, da li je uopće mogao davati uzdržavanje, kojem prijedlogu se punomoćnik
tuženika protivio navodeći da se time radi o izmjeni zahtjeva, odnosno činjeničnom
dijelu tužbe u kojoj se izričito navodi kako nasljednici J. M. ne ispunjavaju
obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. S tim u svezi, sud prijedlog za
pribavljanje povijesti bolesti pok. J. M. smatra neosnovanim. To stoga, jer je
sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan činjeničnom
osnovom tužbe iznijetoj po tužiteljima, a isti se ogleda u činjeničnom opisu da
tuženici kao nasljednici pok. davatelja uzdržavanja ne ispunjavaju ugovorne obveze
zbog čega se predlaže donijeti presudu kojom se raskida ugovor o doživotnom
uzdržavanju, što je i zakonska pretpostavka raskidu ugovora. Tijekom postupka, niti
u tužbi, nije iznijeta činjenična osnova tužbe koja bi upućivala na nemogućnost
izvršenja ugovora zbog bolesti po predniku tuženika, što upućuje na drugačiji
činjenični osnov od onoga istaknutog u tužbi, istaknut tek nakon izvedenih dokaza,
više od 10 godina nakon podnijete tužbe. Prihvaćanjem takvog dokaznog prijedloga
utvrđivao bi se činjenični osnov koji do tada nije istaknut, sa posljedicom
prekoračenja i neistovjetnosti tužbenog zahtjeva uslijed drugačijeg činjeničnog
osnova, zbog čega sud nije prihvatio taj prijedlog koji izlazi izvan okvira postojeće
činjenične osnove tužbe koja određuje tužbeni zahtjev.

5

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

7. Tužiteljica pod 1. A. V., u iskazu ističe da ona i tužiteljica pod 2.
nisu pokrenule tužbu, već njihova pokojna baka. Ono što je njoj poznato da zna od
bake, koja je 2008. sa njenim ujakom J. sklopila ugovor o doživotnom
uzdržavanju, a J. nažalost 2009. nakon otprilike sedam mjeseci umro, a ubrzo
nakon toga i baka. Nakon smrti ujaka, da se ugovor prenosi na njenu ujnu, a kako
baka nije bila u dobrim odnosima sa ujnom, nije željela da se ugovor prenosi dalje, to
je 2010. pokrenula tužbu za raskid ugovora. U to vrijeme da je baka dolazila kod nje
vikendom na ručak, a da se stalno putem telefona u njihovim razgovorima žalila da je
nezadovoljna, pa da je tužiteljicu pod 1. u više navrata pozivala da dođe živjeti s
njom i da prijavi svoju adresu kod nje. Dalje navodi da se radi o stanu u kojemu je
provela djetinjstvo, jer je zbog zdravstvenog stanja majke dosta bila s bakom. Dalje
navodi da je ostalo evidentirano u spisu i po riječima bake da H. i D. nisu
željele preuzeti brigu.

7.1. Na upit punomoćnika tužitelja, tko je baku odveo u bolnicu, tužiteljica pod 1. navodi da se baka prethodno žalila na zdravstveno stanje, a da su je ona i tata
odveli najprije u liječnice opće prakse koja je dala uputnicu za neurologiju u bolnici, a
tamo da su nakon pregleda baku zadržali. Dok je baka bila u bolnici, da ih je molila
da joj nađu nekoga da brine o njoj, ili da je smjeste u dom na Z., jer da se ne
može brinuti sama o sebi, a da postoji dokaz i u vidu upita domu na Z. gdje su je
odbili jer je imala ugovor o doživotnom uzdržavanju. U međuvremenu, dok se
nalazila u bolnici, da su po njenom zahtjevu gledali koji bi bio najpogodniji dom te su
našli dom u S.. K. što se njoj svidjelo, jer bi joj mogli dolaziti u posjet. Na upit
punomoćnika tužitelja, tko joj je dolazio u posjet dok je bila u bolnici, ista odgovara da
su joj oni dolazili, da se ne može izjasniti za svoje rodice, a baka se žalila da joj
A. ne dolazi u posjet. Za vrijeme dok se nalazila u bolnici, da je rekla da je zvala
CZSS da ih izvijesti da osoba koja je dužna se brinuti o njoj ne
dolazi, a tužiteljica pod 1. ima samo potvrdu o dostavi pošiljke C.. Na daljnji upit,
kako se baka fizički osjećala prije bolnice, ista odgovara da je baka bila mentalno
zdrave svijesti, ali je zbog svoje životne dobi imala problema sa kukom i teže bila
pokretna. Na daljnji upit, zna li koliku je baka imala mirovinu, odgovara da zna da je
imala 3.400,00 kn, a da to zna jer ju je baka ovlastila, imala je punomoć za dizanje
gotovine za plaćanje svih računa i plaćanje smještaja u domu u iznosu od 5.200,00
kn, s tim da su se iznosi penjali do 7.000,00 kn, jer je baka imala tamo i liječničku
pomoć, dolazio je frizer i pediker te su se lijekovi dodatno plaćali. Svi računi da su
dostavljeni u spis. Navodi da su sve plaćale ona i sestra, tužiteljica pod 2. i to da je
plaćano dijelom iz bakine mirovine, a dijelom su one. Na upit može li reći nešto oko
stana u T., ista odgovara da je to stan njenog djetinjstva, da su tamo živjeli
baka i djeda, V. i D., nakon toga da su ovi kupili stan, a
ujak J. i A. živjeli u stanu u T.. Baka da je uvijek govorila da će
veliki stan pripasti ujaku Jošku, a manji da će pripasti tužiteljičinoj mami M.. Na
upit, da li joj je poznato kakve su bile imovinske prilike i J. primanja, tužiteljica
pod 1. odgovara da joj to nije poznato, ali da je baka tvrdila, kada su živjeli skupa, da
je ona sama snosila sve troškove, a preinake u stanu da su napravljene zbog njih, a

6

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

ne zbog bake, da se stalno žalila da se o njoj ne vodi briga i da je prepuštena sama
sebi, da je bila nesigurna i uplašena i stalno zvala na telefon. Na daljnji upit, da li joj
je poznato kakva su bila A. primanja kada je otišla u mirovinu, odgovara da joj
to nije poznato. Na upit, da li je baka inzistirala da iz doma ide kući, odgovara da je
baka bila u domu od prosinca, a krajem veljače inzistirala da se vrati kući, jer je bio
takav prethodni dogovor da tri mjeseca bude u domu, da pokuša vidjeti kako će joj
tamo biti. Nakon dva dana od povratka iz doma, da je baka umrla u stanu, a ona o
svemu tome obavijestila A. i ostale. Na daljnji upit, da li je A. tada živjela u
stanu, odgovara potvrdno, a dok je baka bila u domu, da nitko nije bio u stanu, a
tužiteljica pod 1. da je plaćala sve troškove i režije. Na upit, nakon koliko vremena
nakon smrti V. se A. vratila u stan, odgovara da joj to nije bio prioritet tada i
da sa sigurnošću ne može reći kada se A. vratila u stan.

7.2. Na upit punomoćnika tuženika da objasni, o čemu je obavijestila tuženike,
tužiteljica pod 1. odgovara, o bakinoj želji da se vrati kući iz doma. Baku da su doma
vratili ona i suprug, a tada se pokušala naći s tetom A. da bi se dogovorili o
daljnjoj brzi o baki, ali da su se našli tek iza smrti bake. Na upit, tko je preuzeo brigu
o baki po povratku iz doma, navodi da je baka govorila da je sposobna biti sama i da
je sama ostala u stanu. Na upit, sjeća li se datuma kada je baku odvela u bolnicu,
navodi da se točno datuma ne može sjetiti, a na upit da li je ona obavijestila tuženike
da je baka u bolnici, odgovara da jeste i da su oni svi znali, jer su je i posjećivali
potom u bolnici. Na upit, od kada ima punomoć koju je baka dala, navodi da bi to bilo
prije nego što je išla u dom u mjesecu studenom 2010., a da se sve to može i
provjeriti. Na daljnji upit oko računa koji su dostavljeni u spis od 9. prosinca 2020. i
da li je bilo kakvog dogovora i razgovora na pogrebu oko toga tko će podmiriti
račune, navodi da su jedino razgovarali oko troškova sahrane i da su ih je u cijelosti
platili A.. Na daljnji upit oko odnosa pok. V. i roditelja tužiteljice pod 1. da li je
tu ikada bilo kakvih svađa, nesuglasica odgovara da je to više pitanje za njene
roditelje, a ona da zna da su bili normalni i uredni odnosi. Na upit, kada je ona
saznala za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, odgovara da ona nije
znala kada je sklopljen, nego tek kada je baka pokrenula tužbu i dala joj ugovor da
pročita. Na upit, da li joj je poznato je li A. kada došla u bolnicu ili dom, odgovara
da ona zna samo što je baka rekla, a da se baka žalila da nije došla niti u dom niti u
bolnicu. Na upit koliko je vremena dnevno provodila kod bake u bolnici i u domu,
tužiteljica pod 1. odgovara da je svakodnevno dolazila u bolnicu, da se zna koliko je
trajanje vremena posjeta, a u domu je često posjećivala, mogli su i duže ostati, šetati
po parku, a svaki vikend da su baku izvodili iz doma i vodili kod nje na ručak.

8. Tužiteljica pod 2. R. B. navodi da posebno ne bi imala što reći, da
joj je žao što se svi skupa ne viđaju više. Dalje navodi da je slušala iskaz tužiteljice
pod 1. i nema posebno ništa dodati tom iskazu.

8.1. Na upit punomoćnika tužitelja, kome je baka najviše vjerovala i tko se o
njoj brinuo, tužiteljica pod 2. odgovara da je često nazivala njenu majku i često se
javljala njenoj sestri. Na daljnji upit, tko je tada živio sa V. M., ista odgovara,

7

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

ujak, nakon toga ujna. Na upit može li opisati odnose između V. i A.,
odgovara da je V. bila malo specifična osoba, teže naravi, ali ne na način da bi to
bilo konfliktno, da zna da je nakon J. smrti bila jedna incidentna situacija.
8.2. Na upit suda, kada je ona saznala za postojanje ugovora o doživotnom
uzdržavanju i tužbe, navodi da je ona to saznala nakon smrti bake, da je baka više
komunicirala sa njenom sestrom, a naglašava da je u posljednjim mjesecima bakina
života imala kompliciranu trudnoću, pa iako je htjela u svemu sudjelovati sa sestrom,
ista ju je u takvom stanju htjela zaštititi i ne uznemiravati je, pa joj nije govorila niti da
je baka loše.

9. Tuženica pod 1. A. M. navodi da je ugovor sklopljen 2. srpnja

2008., a J. i ona su došli 14. veljače 2009. V. da je znala za J. bolest,
jer je u travnju 2007. operirao rak bubrega, koji se kasnije proširio, a to je znala.
U. da je sklopljen baš po V. inzistiranju zbog ponašanja zaove prema
V., zbog oporuke koju je sačinio pok. D.. Navodi da se tu radi o koji je navodno po toj oporuci ostavljen njima, a zbog toga je njena
zaova M. pokrenula tužbu protiv brata i majke. U stanu sa V. da se nalazi
od 14. veljače 2009. do 22. listopada 2010., a onda su napustili stan, jer je V.
tada vikala i na nju i na njenog sina invalida. što je bila dosta mučna situacija, te su
napustili stan.

9.1. N. upit suda, kako se odvijalo uzdržavanje po ugovoru, tuženica pod 2.
navodi da je suprug u vrijeme sklapanja ugovora bio na bolovanju, ona tada bila
zaposlena i imala plaću, a dogovor sa pok. V. da je bio da će oni plaćati sve
račune, a pok. V. je htjela plaćati pričuvu za stan i dopunsko zdravstveno
osiguranje. Dok se nisu preselili kod bake, suprug je svakodnevno dolazio, nosio
hranu, i to sve obroke, dolazila je i tuženica, a svaku nedjelju ona je dolazila na ručak
te su njihovi odnosi bili dobri. Nakon J. smrti da su njeni odnosi odnosi sa
V. bili dobri, sve dok ova nije doznala da je u J. ostavinu ušao i ugovor o
doživotnom uzdržavanju, a V. bila protiv toga da se nastavi po ugovoru nakon
J. smrti.

9.2. Na upit punomoćnika tužitelja, tko je naslijedio pok. D. koji je suprug od V., tuženica pod 1. odgovara da je pola stana naslijedila njena svekrva V.
M., a zemlju da je ostavila sinu i kćeri po pola. N. upit oko da objasni kako je J. došao do vlasništva tog stana, navodi da je sa ocem
još prije izvršio zamjenu stanarskog prava stana u T. i stana u S.,
tako da je J. postao vlasnik tog stana. Na upit kada je J. izvršio operaciju
bubrega, navodi da bi to bilo 4. travnja 2007. a na upit kakvo bi njegovo stanje bilo
nakon izvršene operacije, navodi da je tek nakon godinu dana od tada prvi put išao
operirati pluća u siječnju 2008., bio je pokretan, a nakon toga je ponovno imao drugu
operaciju, stalno je bio pokretan. V. da je znala za njegovo zdravstveno stanje,
dolazila je u bolnicu. Na upit da li je J. znao za svoju dijagnozu, odgovara da je
J. znao svoju dijagnozu, ali se borio do kraja. Na upit je li bila u bolnici kod V.,
odgovara da nije bila, jedanput da je bila u domu. Na upit oko plaćanja režijskih
troškova, odgovara da se od trenutka sklapanja ugovora plaćalo sve osim pričuve i
dopunskog zdravstvenog osiguranja, a da su bili obuhvaćeni i troškovi njihovog
stanovanja u tom stanu. Na upit kolika su bila njena primanja, tuženica pod 1. navodi

8

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

da je otišla u mirovinu sa zadnjom plaćom 4.200,00 kn, da je u mirovinu otišla 1.
svibnja 2005. baš zbog V., jer se tako dogovorila sa mužem, htjeli su ugoditi
V., a tuženici odgovaralo da joj ostane više slobodnog vremena jer je imala sina
invalida. Na daljnji upit, da li je u vrijeme sklapanja ugovora bila u mirovini, odgovara
da jeste, a na daljnji upit da li ona ima neku bolest, odgovara da ne, ali da ima sina
invalida oko kojega je trebalo brinuti. Ukoliko bi ona i smo suprug bili odsutni, išli u
Z. na zdravstvene preglede, ručak V. bi donosila tuženičina kćer D. ili
T. B. tako da ona nijedan dan nije bila bez hrane ili ostavljena sama.

9.3. Na upit punomoćnika tuženika oko mirovine pok. V. M., ista odgovara da
ona ne zna o tome, ali zna da je V. sklopila ugovor sa bankom i svakoga prvog, a
u mjesecu išla podići mirovinu i da zna da je trošila na frizera, a ne bi sa tom svojom
mirovinom doprinosila kućanstvu osim troškova koje je navela. Na upit kako je
saznala da je V. otišla u bolnicu, odgovara da je to bilo u vrijeme kad nije
stanovala sa V., da je pozivala na telefon, ali se nitko nije javio pa je zbog toga
nazvala svjedokinju N., a ona je rekla da je to bilo možda 5-8 dana nakon što je
ova otišla u bolnicu. I dalje se htjela brinuti o V. i u vrijeme dok se V. nalazila u
bolnici i u domu i djeca su je išla gledati, nosili voće i sok, a da V. više nije u
bolnici saznali su kada je D. na S. nosila istoj odojak, jer je to ova
voljela i tamo joj rekli da ona nije više u bolnici. To nisu znali i šokiralo ih je. Tuženicu
da nitko nije obavijestio da je Vinka otišla u dom, pa je onda nazvala N., a to
niti ona nije znala, a kasnije joj je N. rekla da je saznala da je V. u domu u
S.. K..

9.4. Na upit punomoćnika tužiteljica, a da li je ona za svo to vrijeme vodila
V. kod liječnika, navodi da jeste, u ambulantu K., kod dr. O., da je
odlazila po recepte i uputnice, dok je J. bio živ on ju je vodio, a kasnije ona.
9.5. Na posebno pitanje tuženici oko iskaza tužiteljice pod 1. A. V. u
dijelu kojim bi prigovorila o istome navodi da je tužiteljica pod 1. navela da je ona
baku dovela kući u svoj stan, a nije istina, jer su po nju su išle kćeri D. i H. i
dovele je u stan. Ž. koja je trebala čuvati V. zove se I., s kojom su
tuženica i kćeri dogovorila da stoji kod babe 24 sata, da joj kuha i sve sprema i iznos
je dogovoren 3.500,00 kuna, a dalje bi režije i hrana za njih dvije ostala tuženičina
obveza.

10. Tuženica pod 2. H. M. navodi da je njoj osobno poznato da je V.
inzistirala na sklapanju ugovora, ugovor ovjeren pred sudom, sve bilo dobro dok
V. nije saznala iza tatine smrti za rješenje o nasljeđivanju u kojem je mama
prihvatila da se nastavi o njoj brinuti. O. potvrđuje navode majke, a posebno da
nisu znali da je V. završila u bolnicu, kada su to saznali, da su je sestra i ona
posjećivali više puta, V. govorili u bolnici i nudili da dođe mama, ali da je ona nije
željela vidjeti, a isto tako je bilo i sa domom. S. i ona da su je posjećivali i u
veljači 2011. A. da je nazvala D. u smislu da je plaćen dom do kraja
mjeseca, otišli smo sestra i ona kod V. i pitali je što bi ona htjela, bio je tu
razgovor i o nekom drugom domu, ali na koncu se htjela vratiti kući. Od svih opcija

9

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

prihvatila je da se vrati u stan, to je bila njena želja, prihvatila je tu ženu I. koja bi
tu bila 24 sata, brinula o njoj i kuhala. Oni da su bili šokirani kako je propala za
vrijeme dok se nalazila u domu, propadala je iz dana u dan.

10.1. Na upit punomoćnika tužiteljica, da li je V. znala prilikom sklapanja
ugovora za J. bolest, tuženica pod 2. odgovara da je znala za to i na njeno
inzistiranje da je sklopljen ugovor. Baka da je inzistirala da se stan prepiše na J.
za njezina života, međutim, tata nije htio baš radi nje da se ne osjeti ugroženo, već
da se sklopi drugi ugovor. Htjela da se to napravi na sudu te je konačno sklopljen
novi ugovor i ovjeren na sudu.

11. Tuženica pod 4. D. R. iskazuje da je bila upoznata sa svim što
je predmet ugovora. U opširnom iskazu opisuje da je njen djed D. M. imao
stanarsko pravo na stan od 52m2, a J. M. imao stanarsko
pravo na stanu od 100m2 i njih dvojica su izvršila zamjenu
stanarskih prava 1971/1972. Nakon toga D. prodaje stan i kupuje
stan i taj stan je u vlasništvu po pola
D. M. i V. M., koji su se onda upisali kao suvlasnici. J. da živi u
stanu, D. i V. a 90-tih godina kad je krenuo
otkup stana J. otkupljuje stan. Navodi da 26 prosinca 1993. umire
J. M. sa ostavljenom oporukom u kojem u cijelosti svoju polovicu stana
ostavlja V. kao i sve što su za života stekli, a svojoj djeci J. i M. ono što je
on naslijedio u U.. Baka živi u svome stanu i sve je mirno do ostavinske
rasprave kada se pojavila ta oporuka koju su ovjerili kod javnog bilježnika čime se
M. nije slagala i podigla je tužbu protiv majke koja je naslijedila čitav stan. Do

1998. baka živi sama u stanu, postaje joj teško živjeti sama, zove tuženičine roditelje
da se presele da su radili, jedno od njih dvoje je uvijek radilo na četiri sata zbog
potrebe sina D.-D.. 2005. da dolazi do problema, sastaju se V., M. i
J. i dogovaraju se o budućnosti na način da će V. stan nakon njegove smrti
podijeliti, a da bi V. željela da stan u cijelosti ostane J., pa da on isplati sestru
za njezinu polovicu na način da će prepisati stan u T. M., a baka stan u
cijelosti J.. To da je to bio usmeni dogovor, a nije bio pisan, jer je baka rekla da
on potpiše M. u T. sada, a kad baka umre će stan pripasti J.. Kako
baka nije potpisala J., tako ni on nije htio potpisati sestri jer nije mogao ostati bez
ičega. Tada dolazi ljeto 2005. kada baka prvi put ne dolazi na D. već ostaje u
S.. Otac J. da je s D. došao odraditi pregled i tada zatekao zaključan
stan, spuštenu roletnu, baka mu se nije javljala i nije mogao ući u stan, a sutradan ga
je nazvala da dođe u stan po svoje stvari, da on tu više ne živi i on se morao iseliti,
izuzetno ga je povrijedilo, ponizilo, bilo mu je ispod časti te je to bio razlog što je
prodao stan u T. i kupio stan i tamo se
preselio, a baka je ostala živjeti sama. J. tada s V. nije više razgovarao, nije
se nikako s tim mogao pomiriti. Kod bake su tuženica i sestra H. nastavile odlaziti,
bile su s njom u kontaktu, jer je i baki i dalje uvijek nešto trebalo i nisu je mogli
napustiti. H. i ona bi odrađivale ako bi baku trebalo voditi liječniku, na preglede,
odvesti u spizu, prošetati, ali u tom periodu one baki nismo dovozili hranu. Na
jednom od pregleda bake je ustanovljena potreba operacije zbog melanoma, a u toj
situaciji kad mu majka odlazi na operaciju, otac smekšao i otišao kod nje u stan i tu
su se i pomirili. Baka se operirala, otac je dolazio u bolnicu, i doktori su baki rekli da
će baki pomoći njene godine. 2007. je na jednom od sistematskih pregleda je ocu

10

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

dijagnosticiran kancer bubrega, za koji smo znali svi uključujući i V.. P.
operacija je 2007. u S. te su rezultati dobri, otac je na oporavku, poštedi i jako
dobro funkcionira i tada je u svome stanu u K. S., a majka u svom stanu.

2008. dolazi do M. prijedloga da baka proda svoj stan i kupi dva manja stana
koji će jedan prepisati na M., a drugi na J., a M. predlaže da baka stoji
u njenom stanu, pa da se baka naljutila i nije prihvatila napustiti stan od 120 m2 i ući u
stan od 60m2. Nakon toga baka predlaže ocu sklopiti ugovor o doživotnom
održavanju, oni su sklopili ugovor s namjerom da tuženičini roditelji uzdržavaju baku,
žive sa bakom onda kada baka više ne bude mogla sama, a ona će stan iza smrti
ostaviti J.. Otac je već imao dijagnozu koju sam opisala, ali je potpisao ugovor i
brinuo se o baki, a baka je čitavo to vrijeme bila upoznata sa J. dijagnozom.
Početkom 2009. do kada je otac bio izvanrednog zdravlja, polovinom siječnja se
njegovo stanje pogoršalo da nije mogao voziti auto i tada su uskočili svjedok
T. B. i ona sa nošenjem ručkova, obavljali sve što treba sve do veljače

2009. kad zapravo V. inzistira da se otac preseli, da umre u svom, odnosno
njenom stanu. U veljači 2009. su roditelji i D. s njima preselili u stan kod bake,
nastavili živjeti skupa. 6. travnja 2009. umire M., a 14. travnja 2009. umire
J.. Baka je u osam dana pokopala dvoje djece. U bakinom stanu su nastavili
živjeti baka, A. i D. do ostavinske rasprave iza smrti oca, na koju baka V.
nije bila pozvana i to je po tuženici osnovni problem. Na ostavinskoj raspravi se
tuženičina majka prihvatila nasljednog prava po predmetnom ugovoru, a sestra i
tuženica se odriču prava iz tog ugovora. Mislili su da će mama i D. nastaviti živjeti
sa bakom, brinuti se o njoj do njene smrti, a baki se to nije svidjelo, ona je htjela da
taj stan naslijedi netko tko je njezina krv, a ovi to nisu. Tada je predložila tuženici i
H. da se jedna od njih preseli sa svojom obitelji u stan kod bake i brine o njoj.
Objasnili su joj da to neće napraviti, jer imaju svoje obitelji, da će ostali A.,
nastaviti se brinuti o njoj, a one će joj biti potpora.

11.1. Na upit suda navodi da je takvo stanje ostalo do podnošenja tužbe do
listopada 2010. kada je baka njih potjerala nakon incidenta sa policijom. A. i
D. odlaze iz stana na bakino inzistiranje. A. je rekla da će i dalje brinuti o baki
jer će poštovati odluku svog muža uz pomoć tuženičine sestre i nje. U studenom

2010. baka je završila u bolnici, H. i ona su je posjećivali u bolnici, A. nije po
bakinoj želji, do jednog kada je u bolnici zatekla bakin krevet prazan, a sestre rekle
da je baka otpuštena, na što je otišla u bakin stan, koji je bio zaključan, roletne
spuštene i tada od svjedokinje B. saznala da je baka u D. u sv. K., pa je
onda otišla u dom. D. da je izvrsno organiziran sa dobrom njegom, samo baka nije
bila zadovoljna sa smještajem, htjela je biti sama u sobi, a baka da je bila u domu
međutim soba bi onda bila mala. Baka je u domu bila otprilike tri mjeseca. Rekla da
je zadovoljna s time što je R., M. muž posjećuje jer je blizu, ali nije
zadovoljna s smještajem, tuženica i sestra da su je redovito posjećivale i stalno
slušale kako ona želi izaći. Tjedan dana prije kraja veljače da ju je nazvala A. i
rekla da baka ima plaćen dom do kraja veljače, da se bakin stan ne može prodati, jer
je pod ugovorom, na što sam je pitala tko želi prodati bakin stan, A. odgovorila
da je dovodila neke ljude, ali je shvatila da se stan ne može prodati i da se izvole
pobrinuti o baki kako će se bakin dom plaćati i gdje će baka živjeti. Tuženica i sestra
da su tada sa bakom dogovarale kako dalje i koje varijante postoje. Ne zna da li je
baka znala da A. želi prodati stan, međutim baka je A. dala ključ od stana.
V. na koju je baka pristala je da se pronađe žena koja će sa bakom živjeti 24
sata i to u bakinom stanu. Od te žene se očekivalo da kuha, pere, pegla, čisti, šeta

11

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

sa bakom, da ženu plaća A., a da tuženica i sestra dolaze u posjet. Pronašle su
I. J. koja je upoznala baku, čak se i baki svidjela. Tri dana pred kraj veljače te
godine, dolaze u dom H. i ona, uzimaju baku iz doma, tuženica da je potpisala da
je preuzimaju i dovode baku kući, a tada je došla I.. Baka je bila sretna, s I.
se super složila, baka i I. žive u bakinom stanu, hranu troškove, režije i plaću za
I. da će plaćati A. i svi su bili sretni. 1. ožujka u 8,45 da ju je zvala I. i
rekla da ne može probuditi baku, baka je umrla u snu. Tada je nazvala A. i rekla
joj da dođe, da je baka umrla, A. došla u bakin stan nakon što je pogrebno
poduzeće baku već odvelo. Organiziran je sprovod po bakinoj želji, a platila ga je
A.. Po bakinoj želji su napravljene karmine u bakinom stanu, prilikom čega je
R. rekao da je bilo troškova kod bakinog boravka u domu, na što je A. rekla
da će ona podmiriti te troškove, a on da kaže koliki su to troškovi. Iznos troškova se
pojavio tek u podnesku koji smo dobili prilikom poziva za saslušanje na ovom ročištu,
A. stoji pri tome da će podmiriti te troškove, ali umanjeno za bakine tri mirovine.
11.2. Na upit punomoćnika tuženika oko posjeta nakon što je baka završila u

bolnici, a potom u domu, da li su to bili svojevoljni posjeti, tuženica pod 4. odgovara
da se radi o njenoj baki, da je mama poticala njih da idu vidjeti baku, pa i češće nego
su to mislili. Na upit je li joj tužiteljica A. rekla od čega je plaćen dom, tuženica
odgovara da joj je A. rekla da je baka njoj potpisala punomoć, baka je imala
svoje penzije, ušteđevine te misli da je obzirom na visinu bakine mirovine i cijene
mjesečnog boravka u domu, trebalo nadomjestiti do potpune cijene taj iznos. tako da
vjeruje da je to napravila A..

12. Svjedokinja N. B. iskazuje da poznaje parnične stranke, da je
susjeda A. M. i D. M. od 1972.-1973. tako da joj je poznato dosta
toga što su joj i oni sami pričali. P. joj da je J. M. sklopio ugovor o
doživotnom uzdržavanju sa majkom V. M., te je po ugovoru bio obvezan
uzdržavati majku, K. joj je poznato, J. i njegova supruga su izvršavali ugovor,
J. plaćao sve račune osim pričuve. Na upit suda navodi da je J., kad su
sklopili ugovor živio s mamom, a nakon toga prodao stan i kupio stan kraj L., da bude blizu majci odnosio je hranu svaki dan i majka je
dolazila svaki dan. J. da se ozbiljno razbolio i V. je dovela J. kod sebe u
stan i čitavu njegovu obitelj i to bila njena želja, a misli da je prošlo jedno dva
mjeseca do J. smrti, svjedokinja da je dolazila tamo. Nakon što je J. umro,
njegova žena i djeca su ostali živjeti kod V., J. žena da je nastavila voditi
brigu dalje. Vremenski da ne može odrediti koliko je tamo stanovala, zna da je
jedanput intervenirala policija jer je V. vikala na nevjestu i onda su oni otišli u svoj
stan. V. je željela ostati sama u stanu, međutim otišla je u dom, najprije je završila
u bolnici, a nakon toga direktno iz bolnice u dom u S.. K. i tamo je bila negdje oko
dva mjeseca, nije se mogla niti snaći, fizički je propala, da bi se potom vratila u stan
imala je ženu koja brine o njoj, nevjesta (tuženica pod a.) je našla i plaćala tu ženu i
nakon toga brzo je umrla.

12.1. Na upit punomoćnika tužitelja, može li se izjasniti koliko je prošlo vremena od dana zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do dana kada
se J. razbolio, svjedokinja navodi da to ne može odrediti, da se dosta dugo dobro
držao. J. da je bio bolestan nekoliko mjeseci, nije bio odmah u krevetu, zapravo
bio je pokretan. Na upit čiji je stan, svjedokinja navodi da je to

12

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

prvobitno bio stan D. M. i V. zajedno s djecom, a kada su kupili stan u
L., da su stan u T. ostavili sinu J. i njegovoj obitelji, a kada je
J. sa obitelji došao stanovati kod V. da mu je rekla da taj stan iznajmljuje da
bi se plaćala terapija njegovom sinu D., a kada V. umre da će stan u T.
pripasti kćerki M.. Na upit zna li kolika su bila J. primanja, svjedokinja
navodi da ne zna, ne zna niti kolika su bila primanja od A., a da ne zna niti kolika
su bila primanja od V., ali da zna da je imala zemlje po S. od svoje obitelji.
Njoj da je izjavila da ima dovoljno novca da može podmiriti svoju kćer, a to rekla
poslije ovih nesuglasica. Na upit da li joj je poznato tko je plaćao dom u kojemu se
V. nalazila, svjedokinja navodi da ne zna tko je plaćao, a da ju je smjestila unuka
A.. Na upit zna li koliko je vremena V. živjela nakon izlaska iz doma,
svjedokinja navodi dva dana i da je doma samo zaspala. Na upit oko žene koja je
trebala pomagati V. kada je izašla iz doma, svjedokinja navodi da je ta žena tamo
bila u stanu sa V. dva dana. Na daljnji upit da li joj je poznato nakon smrti V.
tko je uselio u stan, svjedokinja navodi da u vrijeme dok je bila u bolnici i domu nitko
nije bio u stanu, nakon smrti da se odmah vratila nevjesta. Na upit da li joj je poznato
je li V. dok je bila u bolnici i domu posjećivala A., svjedokinja navodi da
A. nije dolazila, a djeca jesu.

12.2. Na upit punomoćnika tuženika svjedokinji, što je mislila kada je u svom
iskazu navela "prava zdrava otišla u bolnicu" svjedokinja objašnjava da mislila to da
nije imala neku dijagnozu ili neku težu bolest. Hitna da nije došla po nju, otišla je u
bolnicu na pregled i onda je ostala u bolnici. Na upit tko je odveo V. u bolnicu, da
ne zna, a da joj je A. javila da je u sv. K. u domu sa pet zvjezdica. Na upit kako
su tuženice saznale da je V. otišla u bolnicu, svjedokinja odgovara da to ne zna.
Navodi da joj je poznato da su i u bolnicu i u dom išli vidjeti H. i D.. Na upit
da li joj je poznato tko je V. doveo kući iz doma, navodi da joj to nije poznato, a da
je svjedokinja otišla vidjeti V..

12.3. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedokinji, da li joj je poznato
koliko je Vinka ostala u bolnici, svjedokinja navodi da misli, mjesec dana. Na upit, da
li je A. bila zaposlena, svjedokinja navodi da je išla u mirovinu prije nego što se
V. razbolila, a da je išla u prijevremenu mirovinu, između ostalog i da bi mogla
pomagati V..

13. Svjedok T. B. iskazuje da poznaje i tužitelje i tuženike s tim
da tuženike bolje poznaje, jer je sa J. M. radio, tako da mu je poznato
nešto oko svega što se događalo, jer je prenosio stvari. Na upit suda da li mu je što
poznato oko ugovora o doživotnom uzdržavanju, navodi da je znao sam da postoji
ugovor, ali detalje oko toga ne zna.

13.1. Na upit punomoćnika tuženika svjedoku oko nošenja, sjeća li se kada je
to bilo i tko je tu koga deložirao, svjedok odgovara da je prvi put J., suprugu i
sina D. vozio u T. da idu na trajekt na D., a pok. baka je rekla „ajte i više
se ne vraćajte”, a to je čuo kada je došao po njih u stan, ne može se sjetiti koje je
godine to bilo, ali se sjeća da je bilo ljeto. Obzirom da je bilo ljeto i doba godišnjeg
odmora, a J. došao u S. na medicinski pregled, pokušao je ući u stan, međutim

13

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

baba mu nije otvorila, već je njegove stvari sutradan izbacila ispred vrata od stana.
J. da se iznervirao i bio ponižen uslijed toga, bilo ga je sram vratiti se u stan u
T., pa je produžio bolovanje i boravak na D. dok pronađe novi stan.
Nakon toga baba da je pokušala uspostaviti kontakt s J., što je ovaj odbijao u
takvom svom opisanom stanju, nakon čega je kontaktirala sam sa svjedokovom
majkom, da bi se to nakon nekog vremena smirilo između njih i pomirili su se, ali
J. se sa obitelji nije vraćao u stan kod babe, jer je već tada živio u stanu na
S.. J. da se u međuvremenu teško razbolio, a baba ga pozivala da se
vrati doma u njen stan i tada je svjedok saznao da su napravili ugovor o doživotnom
uzdržavanju. Nakon toga je svjedok dolazio u posjet u taj stan, išao u spizu, donosio
hranu kada je to trebalo te se J. sa obitelji vratio u taj stan. J. da je umro,
njegova obitelj ostala živjeti u tom stanu, svjedok i dalje dolazio u posjet, tako da ga
je šokiralo kada je kasnije čuo da ih je baba izbacila iz stana. Ne može točno
vremenski odrediti koliko su ovi još dugo bili u tom stanu. U svezi njihovog odlaska
da nije sudjelovao jer sam tada bio bolestan. Na daljnji upit je li primijetio koga
drugog, ili da bi netko drugi vodio brigu o baki ili dolazio, svjedok odgovara da on to
nije primijetio, a kad bi dolazio da bi se zadržao 10-ak minuta, a da mu baka tako
nešto nije rekla.

13.2. Na upit punomoćnika tužitelja da li mu je poznato koliko dugo je J. bio bolestan, svjedok odgovara, više mjeseci, da datume točno ne može odrediti, a
J. da je bio na dvije operacije. Na upit da li je to čitavo vrijeme bio na bolovanju i
koliko dugo, svjedok odgovara da ne zna da je otvorio bolovanja prilikom prve
operacije i da je bio na bolovanju sve do svoje smrti. Ne može se točno sjetiti godine,
a sjeća se da su bili na sistematskom pregledu kod dr. O. kada mu je
dijagnosticirana bolest. Na upit kakvog je zdravlja bila baka, svjedok odgovara da je
baka bila dosta vitalna za svoje godine baš gospođa, da je jedno vrijeme imala
problema sa tlakom.

13.3. Na upit punomoćnika tuženika, da li mu je poznato pitanje nošenja
ručkova, jela nakon drugog izbacivanja, svjedok odgovara da nešto zna preko
J. sina D., kojemu je kum, da su nosili baki hranu A. i kćer, a da je i
svjedok par puta odnio hranu, kada to ovi nisu mogli. B. bi uzimala hranu, a to
kada bi svjedok nosio hranu da bi ga to A. zamolila. Nakon toga da je svjedok
završio na bolovanju. Na upit da li mu je poznato da je radi sukoba intervenirala
policija, svjedok odgovara da su mu to rekli, ali nije bio nazočan.

14. Čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. srpnja 2008.
sklopljenog između V. M. kao primateljice uzdržavanja i J. M. kao
davatelja uzdržavanja, proizlazi da su ugovorne stranke utvrdile u članku I. t. 4.
ugovora da davatelj uzdržavanja M. J. i njegova obitelj sa primateljicom
uzdržavanja M. V. imaju uspostavljenu neprekinutu zajednicu života.
O. čl. I.. U. je ugovoreno da se davatelj uzdržavanja M. J.
obvezuje da će na ime naknade za primljeni stan i obiteljsku grobnicu doživotno
uzdržavati primateljicu uzdržavanja M. V..

Odredbom čl. IV. Ugovora je ugovoreno da se u izvršenju svoje obveze iz članka III.
Tog ugovora davatelj uzdržavanja naročito obvezuje za sebe i svoje nasljednika, da
će primateljici uzdržavanja osigurati: novčanu potporu po potrebi, pribavu i pripremu
hrane, obavljanje kućanskih poslova održavanje osobne higijene snabdijevanje

14

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

potrepštinama, druženje i čuvanje, pratnju za potrebite izlaske, a naročito odlaske
liječniku, svu potrebnu njegu i skrb u bolesti, a u slučaju smrti organizirati joj dostojan
pogreb u skladu s mjesnim običajima.

Sud, dalje utvrđuje na preslici ugovora vidljiv otisnut pečat Općinskog suda u Splitu

15. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. J., donijeto po
javnom bilježniku I. Š. iz S., kao povjerenika Općinskog suda u Splitu, pod
poslovnim brojem O-1582/09 UPP/OS-68/09 od 7. srpnja 2009. proizlazi , između
ostaloga da ostavinu pok. M. J. čine prava i obveze po Ugovoru o doživotnom
uzdržavanju sklopljenog 2. srpnja 2008. pred Općinskim sudom u Splitu pod
poslovnim brojem I R-421/08, zaključenim između ostavitelja kao davatelja
uzdržavanja i njegove majke V. M. kao primateljice uzdržavanja te da se
njegovim nasljednikom temeljem Z. i uslijed sporazuma, u odnosu na opisana
prava proglašava M. A..,

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći zasebno
izvedene dokaze te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve sukladno odredbi čl. 8
Zakona o parničnom postupku („NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje:
ZPP), sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. kao nasljednika pok. V.
M., koja je tužbom pokrenula spor, za raskid U. o doživotnom uzdržavanju
od 2. srpnja 2008., koje je V. M. u svojstvu primatelja uzdržavanja sklopila sa
svoim sinom J. M. u svojstvu davatelja uzdržavanja, zbog neizvršavanja
ugovornih obveza po tuženicama kao nasljednicama pok. J. M.

18. Kao nesporno sud utvrđuje:

- da je prethodna tužiteljica pok. V. M. u svojstvu primatelja uzdržavanja
sklopila sa svojim sinom J. M. u svojstvu davatelja uzdržavanja U.
o doživotnom uzdržavanju od 2. srpnja 2008.,

- da je predmet ugovora doživotno uzdržavanje primateljice uzdržavanja V. M.
po davatelju uzdržavanja te stjecanje vlasništva stana u vlasništvu primateljice
uzdržavanja po smrti iste,

- da je ugovor sklopljen u zakonom propisanom obliku,

- da je davatelj uzdržavanja J. M. umro 14. travnja 2009.,
- da je rješenjem o nasljeđivanju poslovnog broja A. M. proglašena njegovim
nasljednikom prava i obveza po ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 2. srpnja

2008.

- da je primateljica uzdržavanja V. M. umrla 1. ožujka 2011. 23. veljače 1990i da su tužiteljice pod 1. i 2. njeni nasljednici,

19. Spornim se ukazuje izvršavanje obveze iz ugovora o doživotnom
uzdržavanju po tuženicima pod 1, 2, 3. i 4. kao nasljednicima pok. J. M..

15

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

20. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo
primjenjuju slijedeće zakonske odredbe;

21. Odredbom čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN”
broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o
doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu
stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana
izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava
odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

22. Odredbom čl. 583. st. 1. ZOO-a je propisano da ugovorne strane mogu
sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo
njegovo ispunjavanje.

23. Odredbom čl. 583. st. 3. ZOO-a je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

24. Odredbom čl. 585. st. 1. ZOO-a je propisano da, umre li davatelj
uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze
na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni
na to pristanu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da, ne pristanu li na
produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju
pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje.

25. Odredbom čl. 360. ZOO-a je propisano: „U dvostranoobveznim ugovorima,
kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo
određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u
idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne
nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.”

26. Sud naglašava da se o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju činjenica
koje se utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a stranke su dužne
iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice
potvrđuju.

27. Na tužiteljicama je bio teret dokaza postojanja svih pretpostavki za raskid
ugovora po osnovi neizvršavanja ugovornih obveza, što prema ocjeni suda, tužiteljice
nisu dokazale.

28. Aktivna legitimacija tužiteljica pod 1. A. V. i pod 2. R. B.
nije sporna i ogleda se u činjenici da je pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom
uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoju obvezu imovinsko pravo koje
prelazi na nasljednike. Kad je primatelj uzdržavanja za života imao pravo da traži
raskid ugovora radi toga, što druga strana ne izvršava svoju obavezu, pa i podnio
tužbu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora.

29. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2. D. M.,
pod 3. H. M. rođ. M. i pod 4. D. R. rođ. M. je osnovan.

16

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

30. Dakle, sukladno odredbi čl. 585. st. 1. ZOO-a, prava i obveze umrlog
davatelja uzdržavanja J. M. po predmetnom ugovoru o doživotnom
uzdržavanju prešle su na njegovu suprugu A. M., što se potvrđuje čitanjem
rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. J. M..

31. Kako prava i obveze iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju
nisu po rješenju o nasljeđivanju iza smrti pok J. M. kao davatelja
uzdržavanja prešle na preostale nasljednike, tuženike pod 2, 3. i 4., to se na iste ne
primjenjuje odredba čl. 585. st. 1. ZOO-a, niti isti imaju kakve ugovorne obveze
uzdržavanja prema prethodnoj tužiteljici V. M. u svojstvu primatelja
uzdržavanja po predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju,s kojom nisu u
ugovornom odnosu, slijedom čega je tužbeni zahtjev u pogledu istih neosnovan

32. Nije sporno da je davatelj uzdržavanja J. M. ispunjavao ugovorne
obveze prema majci, a po smrti istoga ugovorne obveze uzdržavanja V. M.
izvršavala tuženica pod 1. A. M. koja je u trenutku smrti supruga pok. J.
M. i sin, tuženika pod 3. stanovala u stanu sa V. M., do napuštanja
stana 22.listopada 2010. ali i nakon što je napustila stan, što se dokazuje čitanjem
uplatnica kao dokaza uplata obveza po pristojbi H., potrošnje električne energije
po računima H. d.o.o., telefona po računima T-com, tv operatora po računima B.
d.o.o., komunalnog doprinosa u korist G. S., potrošnje vode po računima
V. i K. d.o.o., kućnih režija na ime potrošnje vode i čistoće sve
zaključno sa prosincom 2010.

33. Sud smatra utvrđenim da i u razdoblju u kojemu tuženica pod 1. nije
boravila u stanu sa V. M., pored nedvojbenog plaćanja opisanih računa, ista
dostavljala i hranu primateljici uzdržavanja, na što ukazuju u svojim iskazima svjedok
B., tuženice pod 2. i 4., a takva činjenica nije osporena po tužiteljicama.

34. Bitnim se ukazuje i okolnost koja proizlazi na temelju izvedenih dokaza da
je tuženica pod 1. iskazala volju i htjela se brinuti o primateljici uzdržavanja i u
vrijeme i u vrijeme dok se ov nalazila u bolnici i kasnije u ustanovi, odnosno domu, a
to se potvrđuje činjenicom da je tuženica pod 1. osigurala po povratku primateljice
uzdržavanja iz doma nazočnost osobe koja je trebala stanovati kod iste 24 sata,
kuhati joj, spremati i dr. Koju bi plaćala tuženica pod 1, osigurana hranu za obje,
plaćala režije, s čim je i započeto do smrti primataeljice uzdržavanja. Dalje je uzeti u
obzir i okolnost da je tuženica pod 1. podmirila troškove vezane uz pogreb
primateljice uzdržavanja, što se potvrđuje i čitanjem računa S. D. d.d.
od 29. ožujka 2011. (list 122), račun P. usluge Č. d.o.o. od 8. ožujka

2011. (list 123), račun C. obrt I. od 8. ožujka 2011. (list 124), uplatnicu
od 8. ožujka 2011. (list 125), račun L. d.o.o. broj RN-POGR-2011-588 od 8.
ožujka 2011. (list 126) dostavljenih u spis po tuženicama.

33. Okolnost da bi tužiteljica pod 1. u razdoblju od tri mjeseca, dok se
primateljica uzdržavanja nalazila u bolnici i domu plaćala troškove boravka i usluga
U. U. kutak tijekom siječnja i veljače 2011. i druge računa na ime H.
pristojbe i dr., nikako ne predstavljaju kakav odlučan dokaz da po tuženici pod 1. ne
bi bila izvršavana ugovorna obveza.

17

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

34. Zakonske pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
propisane su odredbama čl. 583. i čl. 585. st. 1. ZOO-a uz primjenu odredbe čl.

360. ZOO-a.

35. Sud nije utvrdio postojanje pretpostavki za raskid ugovora propisanih odredbom čl. 583. st. 3. ZOO-a u slučaju da jedna strane ne ispunjava svoje obveze.

36. Jasno proizlazi iz naprijed opisanog i utvrđenog da je tuženica pod 1.
A. M. kao nasljednica prava i obveza po predmetnom ugovoru o doživotnom
uzdržavanju pok. davatelja uzdržavanja J. M. izrazila spremnost nastaviti te
i nastavila s izvršavanjem ugovornih obveza, dok dalje proizlazi da je baš prethodna
tužiteljica pok. V. M. kao primateljica uzdržavanja to odbijala, što se ogleda i u
činjenici da su po traženju primateljice uzdržavanja tuženici pod 1. i 2. napustili stan
u kojemu su stanovali sa primateljicom uzdržavanja.

37. Na temelju naprijed utvrđenoga uputiti je na sudsku praksu i stajalište
Vrhovnog suda R. H. o odluci broj Rev-2506/1995-2 od 23. rujna 1997.
„Kraj takvog stanja stvari, ne postoje razlozi za raskid ugovora, jer tužiteljica ne može
tražiti raskid zbog neizvršavanja obveze uzdržavanja, ako je za to neizvršavanje
sama odgovorna.”

38. Slijedom svega opisanog i utvrđenog sud smatra da ne postoje razlozi za
raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju na koje se tužiteljice pozivaju jer nisu
ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 583. u svezi čl. 368. ZOO-a zbog
čega sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u pogledu tuženice pod 1. A.
M..

39. Zaključno, zbog neosnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu tuženice pod

1. A. M. te promašene pasivne legitimacije u pogledu tuženika pod 2. D.
M., pod 3. H. M. rođ. M. i pod 4. D. R. rođ. M., sud je
odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci pod I.

40. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154.
st. 1. i čl 155. ZPP-a, odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i
tuženika uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u
trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Tuženicima se obzirom na vrijednost
predmeta spora i uspjeh u cijelosti u postupku, priznaje trošak na ime zastupanja po
punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu od

12.10.2010. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastava obrazloženih
podnesaka od 20.3,2021., 15.5.2013., 3.7.2013., 1.2.2021 u iznosima od po 75
bodova svako, (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 14.2.2011.,

24.11.2020.,5.2.2021.,20.4.2021., 2.11.2021u iznosima od po 75 bodova svako,
(Tbr. 9.t.1. Tarife), što ukupno predstavlja 750 bodova. Kako je vrijednost jednog
boda 10,00 kuna to dalje čini ukupan iznos od 7.500,00 kn. Kako je isti punomoćnik
zastupao četvero tuženika to mu na temelju Tbr. 36.t.1.pripada pravo na povišenje
tarifnih stanaka u iznosu od 30% (2.250,00 kn). Ukupnom iznosu od 9.750,00 kn
pridodati je iznos od 400,00 kn na ime pristojbe odgovora na tužbu što čini ukupan

18

Poslovni broj: 87 P-2398/2019

iznos od 10.150,00 kn kao parnični trošak koji su tužiteljice pod 1. i 2. u obvezi isplatiti tuženicima pod 1,2,3.4.

40.1. Sud je kao neosnovan odbio zahtjev u iznosu od 3.650,00 kn dijelu više
od priznatog po Tarifi po pojedinim radnjama odvjetnika kao i dijelu zahtjevu za
naknadu troška sudske pristojbe presude, koju u konkretnom slučaju nisu dužni platiti
tuženici.

40.2. Radi navedenoga, odlučeno ja kao u izreci pod II.

U Splitu, 8. prosinca 2021.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana
od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu,
putem ovog sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja pod 1. i 2.
- punomoćniku tuženika pod 1, 2, 3, 4
- u spis