REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-2908/2020 Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., OIB:
… zastupan po odvjetnicima iz odvjetničkog društva B.&B. d.o.o.
S. protiv tuženika O. P., P., OIB:
…zastupana po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., radi
utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene
dana 14. rujna 2021. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika
tuženika, dana 8. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se naspram tuženika da je tužitelj isključivi vlasnik
nekretnine zv. K., u naravi zgrada površine 46 m2 i dvor površine
83 m2, ukupne površine 129 m2, označene kao kat. čest. zem. 2699
ZU 2047 KO D. P. pa se nalaže upis prava vlasništva
predmetne nekretnine na ime tužitelja za cijelo (1/1), uz istodobno
brisanje istog prava sa imena tuženika.

2. Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi troškove postupka."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u
iznosu od 9.062,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na
navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 22. listopada 2015. se navodi kako je tužitelj
stvarni vlasnik i posjednik nekretnine u P. zvane K., ukupne površine 129
m2, u naravi zgrade površine 46 m2 i dvora od 83 m2, sve označeno kao kat. čest.
2699 ZU 2047 KO D. P., što je stekao pravnim poslom i baš Ugovorom o
kupoprodaji sklopljenim s prodavateljem K. G. dana 3. lipnja 2004., koja

2 P-2908/2020

nekretnina je u popisnom listu Područnog ureda za katastar upisana kao posjed
K. G. i supruge mu A. za po ½ dijela. Tužitelj bez ikakvih smetnji
utuženu nekretninu posjeduje i koristi kao što je to činio i njegov prednik, plaća sve
režijske obveze pa tako i komunalnu naknadu tuženiku. Međutim, spletom okolnosti
utužena je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika iako je
tužitelj na istoj legalizirao kuću, a zemljište prenamijenio u građevinsko. Tužitelj se 8.
kolovoza 2014. obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora koji prijedlog je tuženik
odbio 26. rujna 2015., pa kako tužitelj nema isprave podobne da bi se upisao
isključivim vlasnikom to je predloženo donošenje presude na utvrđenje da je tužitelj
isključivi vlasnik nekretnine zv. K. u naravi zgrade površine 46 m2 i dvora od 83
m2 (ukupno 129m2) označene sa kat. čest. zem. 2699 ZU 2047 KO D. P.
uz nalog da se upiše pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti na ime
tužitelja uz brisanje s imena tuženika.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti
ističući kako je predmet spora, nasuprot tužiteljevim tvrdnjama, upravo u mirnom i
kontinuiranom posjedu tuženika koji se i uknjižio kao vlasnik.

Glede Rješenja o izvedenom stanju na kojeg se tužitelj poziva tuženik ističe
kako isto nije dokaz o stjecanju prava vlasništva, budući inače takav zahtjev može
podnijeti bilo tko, neovisno o pravnom statusu u odnosu na nekretninu

3.U tijeku postupka koji se vodio pod brojem P-10635/2015 sud je izveo dokaz
pregledom Ugovora o kupoprodaji zaključenog između K. G. kao
prodavatelja i tužitelja kao kupca ovjerenog u potpisu prodavatelja kod javnog
bilježnika iz S. Z. M. Š. pod br. OV-4650/04 dana 3. lipnja 2004.g.,
popisnog lista Područnog ureda za katastar od 27. listopada 2010.g., zk izvatka
za nekretnine upisane u ZU 2047 KO D. P. br. Ki-30215/15 od 22.
listopada 2015.g., rješenja o izvedenom stanju RH SDŽ Upravnog odjela za
prostorno uređenje Klase: UP/I-361-02/13-01/2273 od 14. ožujka 2014.g., prerisa
katastarskog plana za čest. zem. 2699 KO D. P. od 18. lipnja 2013.g.,
Rješenja RH Ureda državne uprave u SDŽ Službe za gospodarstvo Klase: UP-I-320-
02/14-02/1598 od 17. studenog 2014.g., podneska tužitelja zaprimljenog kod
tuženika 8. lipnja 2014.g. i odgovora tuženika na taj podnesak pod brojem Klase:
701-01/14-01/04 od 26. rujna 2015.g., spisa i zapisnika u predmetu ovog suda Z-
8500/2005/2047, povijesti promjena na kat. čest. 2699 KO P. dostavljene od
Područnog ureda za katastar sa priležećim ispravama, saslušanjem svjedoka
K. G., I. G., I. T. i tužitelja kao parnične stranke.

4.Presudom ovog suda P-10635/2015 od 9. ožujka 2015. bio je odbijen kao
neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a Županijski sud u Puli-Pola je odlučujući o žalbi
tužitelja svojim rješenjem Gž-764/2017. od 22. veljače 2019. ukinuo spomenutu
prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

5.Tijekom postupka preminuo je tužitelj T. S. radi čega je ex lege
nastupio prekid postupka (rješenje o prekidu P-920/2019 od 21. veljače 2020.), a
nakon toga je postupak nastavljen pozivanjem tužiteljevog sina D. S. da
preuzme parnicu na strani tužitelja (rješenje o nastavku P-920/2019 od 20. srpnja

2020.) te je po pravomoćnosti citiranog rješenja spis dobio novu poslovnu oznaku P-
2908/2020.

6.U nastavljenom postupku obnovljeni su gornji dokazi te je izveden i dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra T.

3 P-2908/2020

Č. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja sa skicom, saslušanjem
spomenutog vještaka, dopunskim saslušanjem I. T. i saslušanjem tužitelja.

7.Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isključivi vlasnik
nekretnine označene sa kat. čest. zem. 2699 ZU 2047 KO D. P. zv.
K. u naravi zgrade površine 46 m2 i dvora površine 83 m2 (ukupno 129 m2)
uz "nalaganje upisa prava vlasništva na ime tužitelja u cijelosti te brisanje tog prava
sa imena tužene", koji se temelji na tužiteljevoj tvrdnji da je vlasništvo stečeno
pravnim poslom kupoprodaje, dosjelošću i građenjem.

Pri tome tužitelj tvrdi kako je u posjedu predmetne nekretnine od vremena
kupnje od K. G. što je vremenski smjestiti u lipanj 2004. kada je između njih
zaključen kupoprodajni ugovor.

9.Pregledom spisu priloženog kupoprodajnog ugovora “ U S., 03.06.2004“
zaključenog između K. G., kao prodavatelja, i T. S.,
podnositelja tužbe, kao kupca, a ovjerenog u potpisu pred javnim bilježnikom
Z. M. Š. iz S., pod poslovnim brojem OV-4650/04 dana 03. lipnja

2004., utvrđeno je kako je istim prodavatelj jamčio kupcu da je stvarni vlasnik
nekretnina u K.o. P., koje su bile predmet pravnog posla, opisane u čl. 1.
Ugovora kako slijedi :“prizemlja kuće, površine cca 91m2, zapadnog dijela podruma
kuće, površine cca 75m2, zemljišta istočno i južno od kuće te ½ dijela zemljišta iza
kuće, i to zapadne polovine i zemljišta zapadno od kuće, te i septičke jame, što
predstavlja dio čest. zem.3525/25 K.O. P., na kojoj čestici je prodavatelj
upisan suvlasnikom sa 1200/7329 dijela. Predmetni suvlasnički dio predstavlja u
naravi ovdje opisane nekretnine, umanjen za površinu zemljišta od 105m2, koju je
prodavatelj ranije prodao G. I.. Također su suglasne da je prodavatelj stvarni
vlasnik i posjednik jedne konobe, nad kojom je podigao zidove slijedeće etaže, sa
okolnim zemljištem ukupne površine cca 115m2, a što predstavlja zapadni dio čest.
zem.10735 K.O. P., što predstavlja vanknjižno vlasništvo prodavatelja“.
Daljnjim odrednicama Ugovora stipulirana je kupoprodajna cijena uz utvrđenje
da je ista isplaćena prodavatelju od strane kupca kojemu su predmetne nekretnine
predane u posjed i stvarno vlasništvo, ispuštena je kupcu od strane prodavatelja
klauzula intabulandi, a prodavatelj se obvezao "etažirati, parcelirati i izdvojiti
predmetne nekretnine kao vlasničku cjelinu kako bi kupac mogao realizirati izdano
ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina" (čl. 3. do 6.).

Tužitelj je predmet spora označio kao kat. čest. zem. 2699 KO D.
P., dok su u kupoprodajnom ugovoru od 3. lipnja 2004. na kojeg se tužitelj
poziva predmet istog upisane nekretnine označene kao dio čest. zem. 3525/2 KO
P. i zapadni dio čest. zem. 10735 KO P. i to u dijelu koji predstavlja
konobu sa podignutim zidovima, time da je ova potonja nekretnina u izvorniku
Ugovora o kupoprodaji koji je uspoređen sa spisu priloženim preslikom upravo i
označena kao čest. zem. 10735 KO P. bez ikakvih ispravaka i dopuna, dok
je u preslici priloženoj spisu vršena ispravka i dopuna tako što je kod oznake broja
čest. zem. 10735 rukom prekrižen posljednji broj te čestice zemlje (dakle broj 5) te
umjesto njega dodan rukom ispisan broj 7, što je po izričitom kazivanju punomoćnika
tužitelja na raspravi u ovom predmetu održanoj 24. siječnja 2017. izvršio sam
punomoćnik vlastoručno prije pokretanja spora dodavši i tekst: "sada 2699",

4 P-2908/2020

obrazlažući to potrebom lakše orijentacije vezano za spornu nekretninu čije su se oznake mijenjale.

10.Inače iz provedenih dokaza, posebno saznanja do kojih je ovaj sud došao
pregledom pisanih isprava dostavljenih od strane Ureda za katastar i zk odjela ovog
suda u postupku koji se vodio povodom osnivanja zemljišne knjige za KO D.
P., proizlazi da je u ZU 672 KO P. bila upisana nekretnina oznake
čest. zem. 10737/1 kulture "potok" bez upisane površine i da se povodom osnivanja
zemljišne knjige za KO D. P. pod br. Z-8500/2005/2047 vodio postupak u
kojem je dana 17. rujna 2007. sastavljeni zapisnik sadržavao i rješenje kojim su
nekretnine upisane u ZU 672 sada prenesene u novi ZU 2047 za KO D.
P., a u vlasničkom listu uknjižena je O. P.. pa tako i za ovdje
utuženu čest. zem. 2699 upisane kulture zgrada površine 46m2 i dvor površine
83m2.

Iz spomenutog zapisnika proizlazi kako na ročište od 17. rujna 2007. nije
pristupila uredno pozvana O. P. niti je za tu stranku izostanak opravdan,
dok je pristupio F. J. kao povjerenik O. P. za osnivanje
zemljišne knjige za KO D. P., a pristupili su i T. S. (raniji
tužitelj) i I. G. (u ovom postupku saslušan kao svjedok) izjavljujući da je u tijeku
dogovor sa O. P. vezano za kat. čest. 2699, dok se dostava poziva za
K. i A. G. vratila s naznakom da su isti otputovali.

Prema Povijesti promjena na katastarskoj čestici 2699 k.o. D. P.
dostavljenoj od Područnog ureda za katastar od 14.listopada 2016. Klasa:936-
02/16-05/653, stupanjem na snagu nove katastarske izmjere za katastarsku općinu
D. P. (1. svibnja 1997.) kod kat. čest. 2699 k.o. D. P. upisane
u posjedovni list 1420 K.o. D. P. na ime G. A. i G. K.,
svakoga za po ½ dijela, a u postupku oznake Klasa: 932-07/09-05/348 po primitku
zapisnika Z-8500/2005/2047 od 17. rujna 2007. sastavljenog povodom osnivanja
zemljišne knjige za k.o. D. P. izvršena je promjena upisa prava vlasništva
predmetne čestice, pa je iz posjedovnog lista 1420 k.o. D. P. u
posjedovni list 3795 upisana na ime vlasnika O. P..

Navedeno proizlazi i iz popisnog lista broj 1420 i plana izlaganja gdje je
identificirano kako kat. čest. 2699 KO D. P. zv. K. nove izmjere
odgovara dijelu čest. zem. 10737/1 ZU 672 KO P. stare z.k. izmjere
evidentiranog posjednika K. i A. G., koji su i po spisu priloženom Ispisu
promjena Područnog ureda za katastar Klasa:932-07/09-05/348 od 04.03.2009.
bili upisani kao posjednici za po ½ dijela do donošenja odluke o promjeni u
katastarskom operatu po prijavi na temelju Zapisnika Z-8500/2005/2047 po kojemu je
kao posjednik upisana O. P. za cijelo, što odgovara i stanju upisa
posjeda prikazanom u izvodu iz posjedovnog lista 3795 za K.O. D. P. od

14. listopada 2016. priloženog spisu.

11.Stoga, neovisno o spomenutoj ispravci i dopuni, zaključivati je glede
identiteta sadašnje čest. zem. 2699 k.o. D. P. kako je neupitan jer je ista,
kako je to razvidno iz gornjih utvrđenja, nastala od dijela (zapadnog) ranije k.č.
10737/1 upisane kao potok u ZU 672 K.O. D. P., tim više što je u
punomoći koju je prodavatelj K. G. izdao kupcu T. S. 7. srpnja

2004. navedena k.č.10737 (list 43 spisa) i što je T. S., podnositelj tužbe,
sudjelovao kao stranka prilikom izrade parcelacijskog elaborata od 28. srpnja 2004. i
bio podnositelj zahtjeva za ozakonjenje zgrade na k.č.2699 k.o. D. P., a
ni tužena identitet nekretnine nije osporavala niti ponudila protudokaze.

5 P-2908/2020

12.Na očevidu je tužitelj kao predmet spora pokazao objekt u izgradnji sa
betoniranim i zemljanim platoom (u prilogu skice sudskog vještaka za geodeziju
T. Č. označeno slovima ABCDEA) na terenu jasno omeđeno sa istoka,
juga i zapada betonskim zidom dok sjeverna granica na terenu nije vidljiva a tužitelj
je pokazao liniju koja približno odgovara granici označenoj u skici vještaka slovima
CDE. Utvrđeno je i postojanje betonskog zida kojeg je izgradio tužitelj (CE) za kojeg
je tvrdio da ne predstavlja među nego zaštitu od bujica u sezoni kiša.

Tako pokazani predmet spora prema nalazu i mišljenju vještaka T.
Č. odgovara čest. zem. 2699 KO D. P. koja je, prema ranije
navedenom, upisana u ZU 2047 kao zgrada površine 46 m2 i dvorište površine 83
m2, ukupno 129 m2, a u kat. operatu u posjedovnom listu 2795 u istoj kulturi i
površini, čiji identitet nije doveden u pitanje.

13.Prema Rješenju o izvedenom stanju Županije SD Upravnog odjela za prostorno uređenje S., Klasa:UP/I 361-02/13-01/2273 od 14.
ožujka 2014., na zahtjev T. S. pravomoćno je ozakonjena nezavršena
slobodnostojeća jednostavna stambena zgrada, građevinske bruto površine
94,18m2, vanjske visine do vijenca 2,65, vanjske tlocrtne dužine i širine
9,16mx6,92m koja se sastoji od podruma i prizemlja i u kojoj se nalazi nedovršeni
stambeni prostor, izgrađena na kat i z.k. čest.2699 k.o. D. P., prikazana
na prerisu katastarskog plana u mjerilu 1:000, Klasa:935-06/13-01/5432, Ur.br.541-
26-13-2 od 18.06.2013 izdanom od Područnog ureda za katastar i snimci
izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade oznake T.D.02/13-L izrađenoj po
T. B., ovlaštenom inženjeru građevinarstva iz tvrtke A. d.o.o,
S., u siječnju 2013. te određeno da se spomenuta nezavršena zgrada stambene
namjene, može, sukladno čl. 34. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim
zgradama, bez lokacijske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja, završiti u
okviru ozakonjenih gabarita i na istoj može izvesti fasada te ravni, kosi ili zaobljeni
krov bez nadozida time da se izvođenju radova na završavanju zgrade može
pristupiti nakon što se u skladu s posebnim zakonom izradi glavni projekt.

U smislu čl. 34. st. 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama
(„Narodne novine“ 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) nezavršena zgrada odnosno
nezavršeni dio stambene namjene, smatra se zgradom odnosno dijelom zgrade za
koju je izdan akt za građenje.

14.Svoja saznanja o stjecanju nekretnine iznijeli su saslušani svjedoci K.
G., I. G. i sam raniji tužitelj T. S..

Prema kazivanju svjedoka K. G. isti je tužitelju prodao nekretnine
opisane u ranije citiranom kupoprodajnom ugovoru, što je u to vrijeme uključivalo
stan površine približno 91 m2 i jednu konobu koja se nalazi u objektu gdje je
spomenuti stan, ali ispod njega, kao i izdvojeni podrumski prostor koji se dijelom
nalazio na njegovom zemljištu a dijelom na općinskom zemljištu.

Svjedok je bio određen u kazivanju da bi prostor spomenutog stana i konobe
koja se nalazi ispod njega u vrijeme kupoprodaje bio i uknjižen kao njegovo
vlasništvo, što ovdje nije bio predmet spora.

Predmetom spora smatrao je izdvojeni podrumski prostor (u ugovoru opisan
kao konoba s podignutim zidovima) glede kojeg je tvrdio kako je T. S.,
kao kupcu, kojeg je sa stanjem vlasništva upoznao, bilo poznato da je on sredinom
80-tih godina prošlog stoljeća od obitelji D. Š. kupio 400 m2 terena na kojem
je izgradio stan i konobu pri čemu je teren u jednom dijelu imao kosu konfiguraciju,
radi čega je obavijestio Š. o potrebi ravnanja terena u smislu nanošenja

6 P-2908/2020

materijala, a pošto je potom uvidom u katastarske mape utvrdio da je kosi dio terena
kojeg mu inače Š. nije prodao upisan kao općinsko vlasništvo te na nekim
mjestima označen kao potok, u tom razdoblju, dakle sredinom 80-tih godina
kontaktirao je tadašnjeg predstavnika P. L. J. rekavši mu da mu
je taj dio potreban radi ravnanja parcele, a spomenuti mu je odgovorio kako neće biti
problema niti zabrana te da to slobodno napravi, čemu se nije protivio ni D.
Š., pa je i poduzeo ravnanje terena i od tada pa sve do 1997. taj prostor koristi
kao vrt.

Kada je na spomenutom izravnatom (općinskom) prostoru odlučio napraviti
podrum i zbog toga otišao kod tadašnjeg načelnika O. P. K.
rekavši mu kako zna da je to zemljište općinsko i da je ranije od njegova prednika
dobio suglasnost za njegovo ravnanje, glede izgradnje podruma K. mu je
odgovorio kako tužena neće raditi probleme, radi čega je podrum i izgradio,
istovremeno se "povlačeći" za tri metra kada je u pitanju granica sa susjedom I.
J. da ovome ne bi smetao objekt, što je bilo predmet prodaje tužitelju.
Dakle, svjedok je kategoričan u kazivanju da zemljište koje je poravnao 80 tih
godina i kasnije koristio kao vrt i na kojem je izgradio podrum sa zidovima nije kupio
od Š., da je znao da je upisano kao općinsko i poravnavanje izvršio uz
suglasnost predstavnika P. J., a isto tako kako je znajući da je
općinsko i kasnije, dakle 1997. to rekao načelniku K. izražavajući želju da na
tom dijelu obavi gradnju na što mu je odgovorio kako O. neće praviti probleme,
dakle faktično se suglasio.

Svjedok I. G. je iskazivao kako je 1983. od K. G. kupio pravo
nadogradnje na objektu u kojem je G. imao stan, a pored toga i sjeverni dio
parcele oko postojećeg objekta, izgradio potom stan u nadgrađu objekta u kojem je i
T. S. od istog kupio stan u prizemlju, u bitnome je suglasan s iskazom
svjedoka G. glede prostora koji je ovaj izravnao i koristio kao vrt te gradnje
podruma sa zidovima na tom dijelu, što bi bilo prodano T. S., pri čemu
ovom svjedoku nije bio poznat vlasnički režim glede prostora kojeg je G.
svojevremeno bio izravnao pa na istom naknadno napravio podrum, a tvrdi kako od
kupnje tog prostora na kojemu je bio izgrađen podrum sa zidovima, tužitelj na istom
druge radove nije poduzimao.

Raniji tužItelj T. S. u svom iskazu se suglasio s iskazima svjedoka
G. i G. izričito navodeći kako je u vrijeme kupnje znao da je sporna
nekretnina općinska.

U postupku je saslušan i svjedok I. T., inače pročelnik upravnog odjela
za pravne poslove kod tužene, zaposlen kod tužene od 2011. pa nadalje, koji je
upoznat s predmetom spora negdje 2012. tako što mu se tužitelj obratio tražeći
rješavanje prava vlasništva na jednoj nekretnini za koju je utvrdio da je upisana kao
potok i vlasništvo O. P. te ga, nakon što je predmet bio iznijet na
sjednicu i upoznat načelnik koji nisu dali suglasnost, uputio na H. v. pošto
se radi o stvari izvan prometa za koju se ne smiju zaključivati kupoprodajni ugovori
niti priznavati vlasništvo. Svjedok je potvrdio da je bio na terenu, vidio kako je
zemljište nasuto ne znajući kada, a vidio je i jedan nedovršeni objekt. Inače mu je
poznato da u P. ima dosta područja koja su pod vodom ili vododerinama koje
se, prema pričama, mještani znali nasipati. Svjedok nije imao nikakvih saznanja o
kontaktima i suglasnostima za nasipanje ili građenje koje bi eventualno dali čelnici
P. tužiteljevu predniku K. G..

Iskazivao je i kako bi u slučaju da preko čestice prolazi potok čišćenje bilo u
nadležnosti H. v. a ako to ne bi učinile, onda bi putem svojih komunalnih

7 P-2908/2020

redara to činila O. P., ali njemu nije bilo poznato ništa o poduzimanju takvih radnji.

U bitnome, osim o tužiteljevom obraćanju radi rješenja vlasničkih odnosa i s
tim u svezi izlaska na teren 2012. kada je vidio da je obavljeno nasipanje te
nedovršeni objekt, o predmetu spora svjedok nije imao drugih saznanja.
Također, iz iskaza svjedoka i tužitelja, opisanog stanja u postupku osnivanja
zemljišne knjige za k.o. D. P., rješenja o izvedenom stanju te stanja
utvrđenog na očevidu po sudu i vještaku geometru ne proizlaze osnove zaključivanju
o postojanju potoka kao javnog dobra u općoj upotrebi, već o nedovršenoj zgradi s
dvorom kako je to sukladno identifikaciji i upisano u katastarskom operatu i
zemljišnim knjigama, radi čega je o zahtjevu tužitelja meritorno raspraviti.
15.Prvenstveno, glede osnova stjecanja, treba reći da je tužitelj u ovoj pravnoj
stvari postavio zahtjev za utvrđenje vlasništva koji temelji na sklopljenom pravnom
poslu kupoprodaje uparničene nekretnine uz zahtjev za upis prava vlasništva na ime
tužitelja i brisanje sa imena tuženika.

Vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe se tek upisom u
zemljišne knjige kao neizostavnim konstitutivnim elementom stjecanja tog prava kako
je to propisano odredbom čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06.,
146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. dalje: ZVDSP).

Dakle, (tužbeni) zahtjev za utvrđenje vlasništva u svojoj osnovi predstavlja
zahtjev za donošenje deklaratorne presude koja će utvrditi (potvrditi) da je nekoć
ranije, svakako prije donošenja presude, nastupanjem za to propisanih zakonskih
pretpostavki došlo do stjecanja prava vlasništva. Budući da se vlasništvo može steći
originarnim (izvornim) ili pak derivativnim (izvedenim) načinom, o tome će ovisiti i
uspjeh tužitelja da deklaratornim tužbenim zahtjevom štiti svoje (navodno) stečeno
pravo.

Po nalaženju ovog suda deklaratornim zahtjevom pa shodno tome i presudom
može se ostvariti zaštita "utvrđenjem da je tužitelj vlasnik" samo i jedino ukoliko su se
do donošenja presude već ispunile propisane zakonske pretpostavke za stjecanje
tog prava jer tada sud presudom tek utvrđuje da su se do tada već ispunile propisane
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a to je moguće jedino kod originarnog
stjecanja, kod kojega upis u zemljišnu knjigu ima značaj publikacije, ali ne i odlučne
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

Kod derivativnog pak načina stjecanja vlasništva – a stjecanje pravnim poslom
to upravo jest – zakonski ne može doći do stjecanja vlasništva prije provedbe upisa
prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Naime, upis u zemljišnu knjigu kao modus
(način) predstavlja jednako relevantnu i neizostavnu konstitutivnu pretpostavku za
stjecanje prava vlasništva, kao što je to i (valjani) ugovor o prodaji kao titulus
(osnova).

Tužitelj na temelju predmetnog Ugovora o prodaji nije ishodio upis u zemljišnu
knjigu radi čega sud ne može deklaratornom presudom pružiti zatraženu pravnu
zaštitu jer takva presuda ne može prejudicirati ono što se još nije dogodilo, a upitno
je hoće li se i kada dogoditi (upis u zemljišnu knjigu) na temelju pravnog posla.
Dakle, deklaratorna presuda ne može ujedno biti i konstitutivna, pa da se
presudom radi utvrđenja nadomješta u konkretnom slučaju nepostojeći upis u
zemljišnu knjigu, a kojim upisom bi tek, kao nužnom i neizostavnom konstitutivnom
pretpostavkom tužitelj stekao stvarno pravo.

Dosljedno, budući se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, pa makar je taj pravni posao realiziran u pogledu predaje nekretnine

8 P-2908/2020

u posjed tužitelju kao kupcu te isplate cijene prodavatelju, isti nema stvarno pravne
učinke, jer je ugovor na kojeg se poziva samo osnova za stjecanje prava vlasništva i
temeljem istog tužitelj kao kupac nije stekao vlasnički stvarno pravni zahtjev.
16.Iz činjeničnih navoda tužbe i kasnijih podnesaka proizlazi da tužitelj
korespondira s pravnim osnovom dosjelosti te da se poziva i na stjecanje građenjem,
kao originarne načine stjecanja, o kojim osnovima će se u nastavku obrazlagati.
Proizlazi prema kazivanju svjedoka K. G. s kojim je suglasan i
svjedok I. G., a u potpunosti ga potvrdio i sam tužitelj raniji T. S., da
je tužitelju bilo poznato kako, kada i na koji način je prodavatelj K. G.
stupio u posjed predmeta spora i vršio gradnju. Pošto je K. G. kategoričan
u izjavi da mu sporno zemljište nije prodao Š., da mu je bilo poznato kako je
upisano kao općinsko i potok radi čega je kontaktirao predstavnika P. L.
J. koji se suglasio s nasipanjem koje je i obavio, da je također potpuno
određen u iskazu kako je namjeravajući graditi na spornom zemljištu podrum a
znajući da je općinsko, 1997. sve to iznio čelniku O. K. koji je izjavio
kako neće biti problema, pa poduzeo gradnju, jedino je zaključivati kako ni kod
nasipanja ni kod razgovora vezanog za poduzimanje gradnje i kasnije gradnje nije
bio pošten posjednik u smislu čl. 72. st.2 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima („Službeni list SFRJ“6/80 i „Narodne Novine“ 53/91. dalje:ZOVO) odnosno
čl. 18. st.3. ZVDSP pošto je znao da je zemljište tuđe, a sama dozvola za nasipanje
zemljišta jer na nešto drugo ne ukazuje da je dobio odnosno stekao 80.-tih godina pa
ako ju je i pribavio od nekog čelnika ne čini ga savjesnim odnosno poštenim
posjednikom u smislu saznanja da je nekretnina njegova, pogotovo što je i 1997.
kada je namjeravao graditi bio svjestan i znao da je zemljište općinsko, kako je to
izričito naveo, što nije izmijenjeno eventualnom suglasnošću čelnika Općine, pa ne
samo da nije bio pošten posjednik već to nije bio ni kupac, ovdje raniji tužitelj
T. S. koji je nekretninu od njega kupio 2004. pošto je kod kupnje bio u
potpunosti upoznat sa stanjem vlasništva te izričito izjavio kako je znao da je
zemljište općinsko.

Slijedom toga, neovisno od toga što bi tužiteljev prednik bio u nesmetanom
posjedu, nasipao i gradio, pošto je bio nesavjestan posjednik a nakon njega i tužitelj,
nije moglo doći do stjecanja vlasništva dosjelošću, sve da je to bilo i dopušteno s
obzirom na status zemljišta (čl. 28. ZOVO i čl. 159. ZVDSP).

Pri tome je navesti da eventualna suglasnost čelnika 1980. za nasipanje ne
čini prednika tužitelja poštenim posjednikom jer prema vlastitom iskazu ništa drugo
nije tražio ni dobio te je bio i nadalje svjestan da je zemljište općinsko kojim nije ni bio
ovlašten čelnik raspolagati. Isto se odnosi i na stanje 1997. kada također čelnik nije
bio ovlašten samovoljno raspolagati nekretninama jedinice lokalne samouprave (čl.

35. st. 2. ZVDSP), a u svakom slučaju otuđenje se moglo vršiti jedino na način
propisan u čl. 391. ZVDSP kojim je propisana mogućnost otuđenja ili opterećenja
nekretnina samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni,
ako zakonom nije drugačije određeno. Ako bi se eventualno uzelo i protivno da je od

1997. posjed bio pošten, onda opet nije došlo do stjecanja dosjelošću jer do
podnošenja tužbe nije protekao rok stjecanja iz čl. 159. ZVDSP-a.

Što se tiče pozivanja na pravni osnov stjecanja vlasništva građenjem, obzirom
da je nedvojbeno prema iskazi svjedoka G. i G. građenje obavljeno oko

1997. ili kasnije, u primjeni je regulativa iz ZVDSP-a.

Kako je već navedeno, iz rezultata postupka, prema tužiteljevom prikazu koji
tuženik nije učinio upitnim, proizlazi da je čelnik O. na upit tužiteljevog prednika

9 P-2908/2020

K. G. o mogućnosti gradnje na spornom zemljištu izjavio kako O. neće
raditi probleme, pa je tako u grubim radovima građenje i obavljeno bez ikakvih u
postupku dokazanih smetnji, kod obnavljanja zemljišnih knjiga na Zapisniku Z-
8500/2005/2047 od 17.09.2007. nekretnina je identificirana kao dvor i zgrada, radi
čega je i brisana kultura potok te je tako izvršen upis u katastar i zemljišne knjige,
pročelnik Upravnog odjela tužene O. je nakon tužiteljevog traženja da se riješi
pitanje vlasništva 2012. i izišao na teren te vidio građevinu, a tada, u vrijeme gradnje
niti kasnije tužena na gradnju nije imala dokazanih prigovora graditelju pa bi bilo
zaključivati da je vlasnik zemljišta za gradnju znao i nije se protivio odnosno branio a
po izgradnji nije imao zahtjeva prema graditelju.

Za prosudbu bitnih okolnosti postavlja se pitanje savjesnosti ili nesavjesnosti graditelja, a isto tako i vlasnika zemljišta.

Naime, u smislu čl. 153. ZVDSP-a: ako je vlasnik zemljišta znao za građenje,
a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa
zgradom koja je na njoj izgrađena, pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima
samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

Odredbom iz čl. 154. ZVDSP propisano je, ako graditelj nije bio pošten,
zgrada je pripala vlasniku zemljišta i kad bez odgode nije zabranio gradnju, no
vlasnik zemljišta tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja a u tom
slučaju graditelj je ovlašten uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti za sebe
svoj materijal koji je bio ugrađen u zgradu, ali ne nakon što protekne rok u kojem bi
po pravomoćnosti odluke suda trebao dobrovoljno i predati posjed zemljišta sa
zgradom njezinu vlasniku.

Pravni standard savjesnosti ili poštenja ovisi-kod instituta građenja, za
graditelja-od faktičnog saznanja i od mogućnosti saznanja za okolnosti iz kojih je
mogao pouzdano izvesti zaključak da je (ili nije) nekretnina na kojoj gradi njegova.
Po stavu suda, u istaknutom sadržaju takvog pravnog standarda, tužitelj
odnosno njegov prednik K. G., koji nije imao valjanu osnovu stjecanja, nije
bio takav pošteni graditelj, obzirom na saznanje da je zemljište općinsko, kakvo
saznanje je od njega stekao i tužitelj prilikom kupnje, a slijedom toga graditelj je znao
da gradi na tuđem zemljištu, a eventualna izjava čelnika O. kako neće biti
problema navedeno utvrđenje ne čini upitnim pošto time, iz razloga ranije navedenih,
nije uspostavljena osnova zaključivanju da je nekretnina graditeljeva pa dosljedno
tome, kako je utvrđeno da je i tuženik znao za gradnju i nije je zabranio, radi se o
situaciji nepoštenog graditelja i nepoštenog vlasnika zemljišta pa u smislu čl. 154.
ZVDSP-a nije došlo do stjecanja vlasništva građenjem.

Što se tiče rješenja o izvedenom stanju kojeg je dostavio tužitelj odgovoriti je
kako isto nije od značaja za donošenje odluke budući je odredbom čl. 32 Zakona o
postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano kako ova odluka nema
pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je donesena i
zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.

17.Slijedom navedenog tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

18.Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. 155. i 164. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07.,84/08., 57/11., 25/13. i 70/19 dalje: ZPP).

Tuženiku zastupanom po punomoćniku obistinjen je parnični trošak tako što je
sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

10 P-2908/2020

(Narodne novine 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9.,

42., 48. i 50., vrijednost predmeta spora i popis troška i to za slijedeće radnje:
za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročište od 24. siječnja 2017. po 100
bodova, za pristup na ročište od 14. svibnja 2019. po 100 bodova, za pristup na
ročište od 13. listopada 2020. po 100 bodova, za sastav podneska od 29. listopada
2020. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka po 100 bodova, za pristup na
ročište od 18. siječnja 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25 bodova,
te za pristupe na ročišta od 21. travnja 2021. i 14. rujna 2021. po 100 bodova što je
ukupno 725 bodova, odnosno 7.250,00 kn, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati
iznos od 1.812,50 kuna, pa bi trošak tuženika iznosio 9.062,50 kuna, radi čega je
odlučeno kao u izreci.

Tuženiku prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12.,
25/13., 93/14., 95/16., 73/17., 131/20. dalje: OZ) pripada kamata na trošak od
presuđenja.

U Splitu, 8. prosinca 2021.

S U T K I N J A:

Mirjana Rubić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis.