Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 135/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 135/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika B. C., zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. listopada 2021. br. Kv I-54/2021, u sjednici održanoj 8. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika B. C..

 

 

Obrazloženje

 

1. Županijski sud u Splitu rješenjem od 19. listopada 2021. br. Kv I-54/2021 je pod toč. I. sukladno čl. 56. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO) te Ugovoru između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju utvrdio da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje B. C. (osobni podaci kao u izreci prvostupanjskog rješenja), sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine u svrhu kaznenog progona i suđenja pred Osnovnim sudom u Višegradu zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 347. st. 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, a pod toč. II. je sukladno čl. 37. st. 1. ZOMPO-a te čl. 23. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju, izručenje dopustio pod uvjetom da država moliteljica izručenika ne progoni ili ne kazni te ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje.

 

2. Protiv tog rješenja žali se izručenik po branitelju V. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva L. V. i partneri iz S. i predlaže da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za izručenje B. C..

2.1. Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3. Žalba izručenika nije osnovana.

 

4. Osporavajući prvostupanjsko rješenje izručenik navodi da je po Krivičnom zakoniku Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, nastupila zastara kaznenog progona u čemu međutim, izručenik nije u pravu jer, kako to proizlazi iz priloga dostavljenih uz molbu za izručenje, krivično djelo falsifikovanja isprave iz čl. 347. st. 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske, Bosna i Hercegovina počinjeno je 24. travnja 2018. godine. Za navedeno krivično djelo propisana je kazna zatvora do pet godina, a prema čl. 95. st. 1. toč. 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, zastara krivičnog gonjenja nastupa nakon proteka pet godina od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu  može izreći kazna zatvora preko tri godine (relativna zastara), a apsolutna zastara nastupa u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastaru krivičnog gonjenja (čl. 95. st. 8. Krivičnog zakonika Republike Srpske, Bosna i Hercegovina). Prema tome, neosnovano se izručenik poziva na zastaru kaznenog progona, budući još nije proteklo niti vrijeme tzv. relativne zastare koju poznaje Krivični zakonik Republike Hrvatske, Bosna i Hercegovina.

 

5. Neosnovan je i prigovor izručenika da nije državljanin Republike Bosne i Hercegovine, jer protivno proizlazi iz priloženog uvjerenja (list 54 spisa) Općine Vogošća, Kantona Sarajevo, Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, u kojem je i navedeno da je izručenik rođen u P.. Sama činjenica rođenja izručenika u P., Kosovo i da je izručenik državljanin Republike Kosovo, sama po sebi nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

6. S obzirom na sve navedeno, nije prihvaćena žalba izručenika B. C., a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08., na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća

Dražen Tripalo, v. r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu