1

                                                                     

 

                                                                                                               

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika I. J., vlasnika trgovačkog obrta T. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-271/18-13 od 30. listopada 2019., 8. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-271/18-13 od 30. listopada 2019. preinačuje tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Nalaže se tuženiku I. J., vlasniku trgovačkog obrta „T.“, Z., OIB:…, isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj OIB: … zakonsku zateznu kamatu na iznos od 8.271,55 kn tekuću od 1. travnja 2014. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.“

 

              II Nalaže se tužiteljici platiti parnične troškove tuženiku u svoti od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

„Nalaže se tuženiku I. J., vlasniku trgovačkog obrta T. Z., OIB:…, isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: …, zakonsku zateznu kamatu na iznos od 8.271,55 kn tekuću od 1. travnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.“

 

2.     Tuženik je protiv navedene presude izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dakle, zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, ili podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4.     Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

5.     Žalba je osnovana.

 

6.     Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naplatu zakonskih zateznih kamata na svotu od 8.271,55 kn za razdoblje od 1. travnja 2014. pa do dana plaćanja.

 

7.     Iz raspravne građe proizlazi:

 

-          da je tužiteljica tužbom tražila plaćanje svote od 8.271,55 kn što se odnosi na zakupninu za mjesece ožujak i dio mjeseca veljače 2014. za poslovni prostor u Z. ;

-          da se tužiteljica prije podnošenja tužbe (30. kolovoza 2017.) obratila tuženiku sa zahtjevom za plaćanje svote od 8.271,55 kn;

-          da je tužba podnesena 27. siječnja 2018.;

-          da je tuženik platio zakupninu za utuženo razdoblje 30. ožujka 2018.;

-          da je tužiteljica nakon toga smanjila tužbeni zahtjev tako da je tražila plaćanje zakonskih zateznih kamata na glavnicu počevši od 1. travnja 2014.;

-          da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka isticao prigovor zastare.

 

8. Ocijenivši da je tuženik obvezu ispunio sa zakašnjenjem prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 8.271,55 kn za razdoblje od 1. travnja 2014. pa do dana plaćanja. Prigovor zastare je otklonio jer smatra da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora, a podnesen je 30. kolovoza 2017. s tim da ga je tuženik primio 6. rujna 2017.,  prekinuta zastara. Kod donošenja odluke prvostupanjski sud je pošao sa stajališta da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 229. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

9. Kao prvo valja navesti da je sud ispravno zaključio da se radi o trogodišnjem zastarnom roku propisanom odredbom članka 229. ZOO, jer se radi o naplati zakupnine. Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo je do zastoja zastarijevanja, a ne prekida zastare (članak 186. stavak 3. ZPP-a).

 

10. Međutim pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara u ovom predmetu.  Tužiteljica je imala pravo zahtijevati plaćanje zakupnine zasigurno 1. travnja 2014. Kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 30. kolovoza 2017., a tuženik ga je primio 6. rujna 2017., to je jasno da je nastupila zastara prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, pa taj zahtjev nije mogao dovesti do zastoja zastarijevanja.

 

10.1. Kako nastupanjem zastare prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (članak 214. stavak 1. ZOO) to je žalbu tuženika valjalo prihvatiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za plaćanje zakonskih zateznih kamata na svotu od 8.271,55 kn. Kod ovakvog odlučivanja ovaj sud je pošao sa stajališta da plaćanjem glavnice ne dolazi do prekida zastare kamata, kao što ni priznanje zastarjelog duga ne znači ujedno i priznanje obveze plaćanja zastarjelih zahtjeva za kamate (VSRH Rev-24/80).

 

11. Prema tome, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno  primijenio materijalno pravo kada je otklonio prigovor zastare. U konkretnom predmetu nastupila je zastara pa tužiteljica nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stoga je žalbu tuženika valjalo prihvatiti i oslonom na odredbu članka 373. stavak 3. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

12. Nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, koje se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to po Tbr.7. toč.8. 50 bodova za prvostupanjski postupak te Tbr. 10. toč.3. 30 bodova za sastavljanje žalbe, što ukupno daje 80 bodova. Sud je primijenio navedene tarifne brojeve  jer je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva, tako da je zasigurno taj zahtjev manji od 1.000,00 kuna. Imajući u vidu vrijednost boda (10,00 kn) i porez na dodanu vrijednost, tuženiku su priznati troškovi u iznosu od 1.000,00 kn, te je naloženo tužiteljici da mu ih podmiri u roku od 15 dana.

 

13. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

 

Dubrovnik, 8. prosinca 2021.

Sudac:

 

Emir Čustović