1              Poslovni broj: Gž R-494/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-494/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dom zdravlja S. B., OIB: …, S. B., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i K. B., iz S. B., protiv tuženika D. H., OIB: …, iz S. B., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d. Z., P. S. B., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-73/2018-32 od 22. siječnja 2020., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-73/2018-45 od 10. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-73/2018-32 od 22. siječnja 2020., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-73/2018-45 od 10. ožujka 2020.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku D. H., iz S. B., da tužitelju Dom zdravlja, S. B., na ime naknade štete isplatiti iznos od 54.985,31 kn (slovima: pedeset četiri tisuće devetsto osamdeset pet kuna i trideset jednu lipu), sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, koja teče od 7.svibnja 2018.do konačne isplate, u roku 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 469.973,07 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i za početak tijeka zatezne kamate na dosuđenu glavnicu iz stavka I. presude, od 9. prosinca 2016.do 7. svibnja 2018., kao neosnovan.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

2.              Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke kao i u odluci o troškovima postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Žali se i tuženik protiv odluke o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4.              U odgovoru na žalbu tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode tužitelja predlažući da se žalba odbije kao neosnovana te je zatražio i trošak sastava odgovora na žalbu.

 

5.              Žalbe stranaka nisu osnovane.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6.              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj u žalbi, suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a to nije ostvaren taj žalbeni razlog.

 

7.              Nadalje nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

 

8.              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao poslodavca za isplatom iznosa od 524.958,38 kuna s pripadajućom kamatom od 9. prosinca 2016. pa do isplate na ime povrata troškova specijalizacije tuženika, a sve temeljem ugovora sklopljenog između stranaka 20. lipnja 2012. odnosno aneksa tog ugovora od 16. kolovoza 2016.

 

9.              U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće:

-da su stranke sklopile Ugovor o specijalizaciji 20. lipnja 2012.(dalje: Ugovor) kojim su utvrđeni međusobna prava i obveze između ugovorenih strana za vrijeme provođenja specijalizacije iz medicine rada i športa na koju se specijalizant upućuje sukladno Rješenju Ministarstva zdravlja o odobrenju predmetne specijalizacije,

-da je člankom 3. Ugovora ugovoreno nakon završenog specijalističkog staža specijalizant je dužan položiti specijalistički ispit, a člankom 5. istog Ugovora, specijalizant se obvezuje nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita, ostati u radnom odnosu u Domu zdravlja onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija. Specijalizant je dužan isplatiti Domu  zdravlja naknadu štete sukladno članku 12. stavak 1. Pravilnika u slučaju kada otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 1. članka 5., razmjerno izvršenoj obvezi rada,

-da je Rješenjem Ministarstva zdravlja od 17. rujna 2012. tuženiku odobrena specijalizacija iz medicine rada i športa, i da će započeti s obavljanjem specijalizacije u roku od 30 dana, od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.

-da je Aneksom ugovora o specijalizaciji od 16. kolovoza 2016. izmijenjen  članak 5. osnovnog Ugovora na način da se specijalizant obvezuje, nakon završenog specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ostati u radnom odnosu u Domu zdravlja onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija. Ako specijalizant namjerava otkazati ugovor o radu u Domu zdravlja i želi zasnovati radni odnos u drugoj ustanovi čiji je osnivač RH, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva te naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12.stavak 1.Pravilnika o specijalističko usavršavanju doktora medicine (u daljnjem tekstu: Pravilnik), Domu zdravlja. Zdravstvena ustanova u kojoj specijalizant želi zasnovati radni odnos može umjesto specijalizanta naknaditi troškove specijalizacije Domu zdravlja.

-da kada specijalizant prelazi uz suglasnost Ministarstva na istu specijalizaciju iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu, za prelazak specijalizanta je potrebna i pisana suglasnost specijalizanta te pisana suglasnost jednog i drugog poslodavca, odnosno ravnatelja,

-da ako specijalizant otkaže ugovor o radu u Domu zdravlja bez prethodne suglasnosti Ministarstva obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. stavak 1. Pravilnika, u roku 30 dana od dana otkaza ugovora o radu.

-da troškovi specijalizacije obuhvaćaju: troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižnice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

-da je tuženik 8. prosinca 2016. položio specijalistički ispit iz medicine rada i sporta i stekao naziv specijalist medicine rada i sporta (list 22 spisa),

-da su stranke nakon završene specijalizacije zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 8. prosinca 2016. za poslove radnog mjesta doktor, specijalista medicine rada i sportske medicine s punim radnim vremenom (list 5 spisa),

-da je Aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2016.dopunjen osnovni ugovor o radu od 8. prosinca 2016.u odnosu na obavljanje poslova iz članka 2. osnovnog ugovora o radu, za obavljanje poslova i rukovoditelja službe medicine rada i sportske medicine (list 9 spisa).

-da je na zahtjev tuženika, 6. travnja 2018. otkazan ugovor o radu,

-da je tuženik je započeo sa specijalizacijom 1. listopada 2012. i specijalizacija je trajala do 1. listopada 2016., dakle tuženik je proveo na specijalizaciji 48 mjeseci, slijedom čega je bio u obvezi ostati na radu kod tužitelja 48 mjeseci, nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita (članak 2. Aneksa).

-da je prema Nalazu financijsko knjigovodstvenog vještaka od 2.listopada 2019.utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2012.do 1. prosinca 2016., po osnovi obračuna bruto plaća tuženika  za vrijeme specijalizacije isplatio tuženiku 591.324,84 kn (bruto I), za doprinose na plaću 97.299,03 kn, odnosno ukupno 688.623,87 kn. U istom razdoblju tuženiku je isplaćena naknada za odvojeni život u iznosu 54.476,19 kn, za trošak mjesnog prijevoza 5.589,68 kn, potpora za novorođeno dijete 1.663,00 kn, dar za dijete 2.500,00 kn, regres 1.250,00 kn i božićnicu 1.250,00 kn. Tužitelj je po osnovi troškova plaće i naknada u navedenom razdoblju isplatio ukupan iznos od 755.352,74 kn, (list 179-182 spisa).

-da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. rujna 2016. po osnovi obračuna bruto plaća tuženika za vrijeme specijalizacije isplatio tuženiku 68.336,10 kn (bruto I), za doprinose na plaću 11.925,85 kn, što ukupno iznosi 80.261,95 kn. Isplaćena je i naknada za odvojeni život u iznosu 8.000,00 kn i regres 1.250,00 kn. Tužitelju je po osnovi troškova plaće i naknada  u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. rujna 2016. isplatio iznos od 89.511,95 kn, prema specifikaciji kako je to pobliže navedeno po mjesecima i godini u tablici 3 Nalaza (stranica 183 spisa). Budući je tužitelj za školarinu za specijalistički postdiplomski studij tuženika platio iznos od 12.000,00 kn te troškove prijave, ocjene i obrane završnog specijalističkog rada u iznosu 2.000,00 kn, ukupni trošak tužitelja u tom razdoblju je 103.511,95 kn (89.511,95 kn+14.000,00 kn).

-da iz Dopune nalaza vještaka od 25. studenog 2019. utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2012. do 8. prosinca 2016.isplatio tuženiku ukupan iznos od 708.732,68 kn, i to: po  osnovi obračuna bruto plaća sa doprinosima u iznosu 642.618,55 kn, naknada za odvojeni život iznos od 54.476,19 kn, trošak mjesnog prijevoza 4.687,50 kn, potpora za novorođeno dijete 1.663,00 kn, dar za dijete 2.500,00 kn, regres 1.250,00 kn, te božićnicu 1.250,00 kn, kako je to pobliže specificirano po mjesecima i godinama u tablici 1 Dopune nalaza (list 221 spisa).

-da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014.do 8. prosinca 2016. po osnovi troškova plaće i naknada isplatio tuženiku ukupan iznos od 510.958,38 kn, i to po osnovi obračuna bruto plaća za vrijeme specijalizacije i doprinosa na plaću, što ukupno iznosi 448.344,25 kn, a tuženiku je isplaćena i naknada za odvojeni život u iznosu 54.476,19 kn, trošak mjesnog prijevoza 1.187,50 kn, potpora za novorođeno dijete 1.663,00 kn, dar za dijete 2.500,00 kn, dar za dijete 2.500,00 kn, regres 1.250,00 kn i božićnica 1.250,00 kn, kako je to specificirano po mjesecima i godini u tablici 2. Dopune nalaza (list 224 spisa).

-da je osnovom dokumentacije o uplati školarine za specijalistički postdiplomski studij tuženika u iznosu 12.000,00 kn, te troškova prijave, ocjena i obrane završnog specijalističkog rada u iznosu 2.000,00 kn, vještačenjem utvrđeno, a sukladno Aneksu ugovora o specijalizaciji od 16. kolovoza 2016., da troškovi specijalizacije iznose 82.067,63 kn, kako je to u tablici 3. Dopune nalaza utvrđeno (list 228 spisa).

-da je tužitelj javna zdravstvena ustanova čija se djelatnost u pretežnom dijelu financira iz javnih izvora (doprinosi za zdravstveno osiguranje), stoga kada tužitelj svoju djelatnost u razdoblju u kojem je tuženik obavljao specijalizaciju, a tužitelj financirao troškove specijalizacije jer Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije dodatno doznačavao financijska sredstva za troškove specijalizacije, kako to proizlazi iz dopisa HZZO od 18. srpnja 2018.(list 23 spisa), slijedom čega je tužitelj legitimiran od tuženika, u slučaju neispunjenja njegovih obveza iz Ugovora o specijalizaciji, odnosno Aneksa istog ugovora, tražiti povrat troškova te specijalizacije,

-da je tuženik odradio od 8. prosinca 2016. do otkaza ugovora o radu 6. travnja 2018., dakle, odradio je 16 mjeseci, što u odnosu na ugovorenu obvezu iznosi 33 % vremena od vremena koliko je trebao ostati na radu kod tužitelja, pa je tuženik obvezan naknaditi tužitelju nastalu štetu za preostalo neodrađeno vrijeme u omjeru od 67 %, što u odnosu na visinu troškova specijalizacije,

              -da kako je preostala obveza tuženika 67% u odnosu na nastale troškove (82.067,63 kn), to je tuženik obvezan naknaditi tužitelju štetu u iznosu 54.985,31 kn.

 

10.              Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev zbog toga što su ispunjene pretpostavke iz ugovora o specijalizaciji zaključenog 20. lipnja 2020. i to članka 5. kao i članka 2. aneksa tom ugovoru od 16. kolovoza 2016. budući je tuženik u tijeku trajanja ugovora o specijalizaciji otkazao ugovor o radu kojeg je sklopio s tužiteljem.

 

11.              Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

 

12.              Naime, prema članku 5. Ugovora o specijalizaciji, specijalizant se obvezuje nakon završenog specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ostati u radnom odnosu u Domu zdravlja onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija. Stavkom 2. istog članka  specijalizant je dužan isplatiti Domu zdravlja naknadu štete  sukladno članku 12.stavak 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 1.ovog članka, razmjerno izvršenoj obvezi rada.

Stavkom 5. članka 5. određeno je da „Ako specijalizant nakon položenog specijalističkog ispita, a prije isteka ugovorene obveze rada otkaže ugovor o radu i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija odnosno grad, naknadu štete snosi doktor medicine ili zdravstvena ustanova u kojoj je zasnova radni odnos“  (list 13 spisa).

Aneksom ugovora o specijalizaciji od 16. kolovoza 2016. izmijenjen je članak 5.Ugovora o specijalizaciji  na način da se specijalizant obvezuje nakon završenog specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ostati u radnom odnosu u Domu zdravlja onoliko koliko je trajala specijalizacija. Ako specijalizant namjerava otkazati ugovor o radu u Domu zdravlja i želi zasnovati radni odnos u drugoj ustanovi čiji je osnivač RH, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva te naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. stavak 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, Domu zdravlja.

Zdravstvena ustanova u kojoj specijalizant želi zasnovati radni odnos može umjesto specijalizanta naknaditi troškove specijalizacije Domu zdravlja. Kada specijalizant prelazi uz suglasnost ministarstva na istu specijalizaciju iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu, prelazak specijalizacije je potrebna i pisana suglasnost specijalizanta te pisana suglasnost i prijedlog drugog poslodavca, odnosno ravnatelja. Ako specijalizant otkaže ugovor o radu u Domu zdravlja bez prethodne suglasnosti Ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. stavak 1. Pravilnika u roku 30 dana od dana otkaza ugovora o radu. Troškovi specijalizacije obuhvaćaju: troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

 

13.              S obzirom da je tuženik otkazao Ugovor o radu, a nije sporno da je zasnovao radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi, bez prethodne suglasnosti ministarstva tuženik je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u obvezi da tužitelju naknadi troškove specijalizacije definirane člankom 2. Aneksa ugovora o specijalizaciji od 16. kolovoza 2016. koji se sastoji od troškova glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završenog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

 

14.              Prema odredbi članka 366. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18 - dalje: ZOO) Ugovor o specijalizaciji zaključen dana 20. lipnja 2012. kao i Aneks ugovora o specijalizaciji od 16. kolovoza 2016. kao dvostrano obvezni ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

 

15.              Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se tim Ugovorom odnosno Aneksom ugovora tužitelj obvezao tuženiku kao specijalizant omogućiti provođenje izobrazbe, obavljanje sveučilišne nastave i provođenje znanstvenog rada, snositi troškove polaganja specijalističkog ispita i druge troškove, dok je tuženik obavezan provoditi specijalizaciju osobno, savjesno i stručno završiti poslijediplomski studij, položiti specijalistički ispit te nakon polaganja ispita radit kao specijalist najmanje onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje te se tuženik obvezao naknaditi troškove specijalizacije ako otkaže ugovor o radu.

 

16.              Prema odredbi članka 9. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Tuženik je sklapanjem ugovora specijalizacije preuzeo obavezu da će u slučaju ako se raskine ugovor o radu prije ugovorenog roka vratiti tužitelju sve troškove u vezi specijalističkog staža. Stoga je upravo iz članka 9. ZOO-a u svezi s odredbama ugovora specijalizacije proizlazi obveza tuženika na vraćanje utuženog iznosa zajedno sa zateznim kamatama.

 

17.              Suprotno mišljenju tužitelja pravilno tuženik osporava pravni osnov potraživanja tužitelja po osnovi isplaćenih plaća, naknada plaća i ostalih primanja za vrijeme specijalizacije navodeći da je obavljao rad za tužitelja, a za vrijeme specijalizacije jer je tužitelj ispostavio uputnice za obavljanje specijalizacije u drugim zdravstvenim ustanovama, a da prema odredbi članka 7. i 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14. i 127/17; dalje u tekstu: ZR) poslodavac odnosno tužitelj obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaće i naknadu plaća, nakon obavljenog rada. Smatra da raskidom ugovora u smislu odredbe članka 368. stavak 2. ZOO-a svaka strana koja je nešto dala na ime ispunjenja tog ugovora ima pravo na povrat onoga što je dala, no posljedica raskida ugovora o specijalizaciji ne može biti obveza povrata sredstava isplaćenih temeljem ugovora o radu.

 

18.              Naime, u odnosu na žalbene navode tužitelja kojim koji ističe da u trošak specijalizacije ulaze bruto plaće koje su tuženiku isplaćene za vrijeme specijalizacije pozivajući se na pravno shvaćanje sa Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-168/16-11 od 28. studenog 2016.) pravilno je prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor pozivajući se na ugovorne odredbe iz članka 2. Aneksa ugovora od 16. kolovoza 2016. koji precizno utvrđuje što se odnosi na troškove specijalizacije.

 

19.              Uostalom, ovdje je za ukazati i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj U-III-3523/2019 od 15. prosinca 2020. iz koje proizlazi kako je za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za povrat izvršenih troškova specijalizacije od odlučnog značenja okolnost je li edukacija liječnika za vrijeme obavljanja specijalizacije bila u funkciji rada i liječenja pacijenata. Isto tako podnositelju je omogućeno stjecanje neophodnih vještina, znanja i iskustava prijeko potrebnih za daljnji rad. Međutim, takav trošak ne bi mogao predstavljati bruto plaće podnositelja (isto navodi i Vrhovni sud u presudi broj: Revr-333/17-2 od 20. studenog 2018.).

 

20.              Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik kod tužitelja odradio 16 mjeseci što u odnosu na ugovornu obvezu iznosi 33% vremena, a kod činjenice da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeni ukupni troškovi u iznosu od 82.067,63 kune, to je i u odnosu na preostalu obvezu tuženika od 67 % u odnosu na ostale troškove pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu štete u iznosu od 54.985,31 kunu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2018. dok je za preostali iznos u visini od 469.973,07 kuna odbio zahtjev kao neosnovan.

 

21.              Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 4. i članka 155. ZPP-a, pa se žalbe stranaka u tom pravcu smatraju neosnovane.

 

22.              Slijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi stranaka niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a to je valjalo odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

23.              Zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

 

 

Split 8. prosinca 2021.