Poslovni broj: 4 Pp J-88/2020-54

 

                                                                                                      Poslovni broj: 4 Pp J-88/2020-54

        

 

Republika Hrvatska

Općinski  sud u Virovitici

Prekršajni odjel

Trg kralja Tomislava 6/I

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po višoj sudskoj savjetnici Jasminki Lovretić uz mentorstvo sutkinje Vesne Blažević i sudjelovanje Anastazije Ivanac kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice O. M. iz V., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj 70/17, 126/19), a povodom optužnog prijedloga PU virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, broj: 511-16-05/05-5-49-1/2020 od 17.veljače 2020.g., nakon zaključene usmene glavne i javne rasprave koja je dana 15.prosinca 2020.g. održana u prisutnosti okrivljenice O. M., branitelja R. B. i predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 18. prosinca objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

              okrivljenica O. M., OIB: …, kći J. i Z., rođ. M., rođena … u V., s prebivalištem u V., drž. RH, odgajateljica, vlasnica obrta, mjesečno zarađuje, udana, majka 2 djece (5 i 7 godina), prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi postupak protiv nje.

 

I.             

 

k r i v a    j e

             

              pod 1.

što je dana 14.12.2019.g., u subotu oko 14,30 sati u V., u prostoriji dnevnog boravka njezine svekrve K. M. tjelesno kažnjavala svoju pastorku K. mlljt. M., rođ. …, na način da ju je zbog toga što se nije na vrijeme vratila iz škole u odgojne svrhe otvorenim dlanom ruke udarila po lijevoj strani lica, nakon čega ju je rukom počupala za kosu, što je kod oštećene izazvalo osjećaj poniženja;

 

 

Okrivljenica je time postupila suprotno odredbi članka 10. točka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavak 5. istog zakona, pa joj se temeljem istog propisa, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona

 

 

 

 

 

i z r i č e

 

novčana kazna u iznosu od   1.500,00 (tisućupetsto) kuna.

 

Temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, a u suprotnom ista će se temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

              Ukoliko okrivljenica u zadanom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

           Dokaz o izvršenoj uplati bez odgode valja dostaviti ovom sudu.

             

Na temelju članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna na ime troškova prekršajnog postupka platiti paušalni iznos od 150,00 (stopedeset) kuna u korist Državnog proračuna  u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se  isti u protivnom sukladno članku 34. stavak 1. istog Zakona  naplatiti prisilnim putem.

                           

II.

 

Temeljem članka 182. točka 3.  Prekršajnog zakona

 

                                                        oslobađa se od optužbe

 

pod 2.

da bi neutvrđenog dana krajem mjeseca prosinca 2019.g., u prijepodnevnim satima u V., u prostoriji dnevnog boravka tjelesno kažnjavala svoju pastorku K. mlljt. M., rođ. …, na način da bi ju zbog toga što je bez odobrenja uzela i koristila svoje glačalo za kosu u odgojne svrhe otvorenim dlanom ruke dva puta udarila po lijevoj strani lica, što je kod oštećene izazvalo osjećaj poniženja,

 

pa da bi time postupila suprotno odredbi članka 10. točka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavak 5. istog zakona.

             

 

Obrazloženje:

 

              PU virovitičko-podravske, Policijska postaja Virovitica, broj: 511-16-05/05-5-49-1/2020 od 17.veljače 2020.g. podnijela je optužni  prijedlog  protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude.

              Glavna rasprava u ovom predmetu održana je sukladno članku 169. stavak 6. Prekršajnog zakona te je isključena javnost radi zaštite K. maloljetne M. kao osobe mlađe od 18 godina.

                U svojoj obrani danoj na zapisnik 14. listopada 2020. okrivljenica navodi da je vlasnica obrta i ima zaposlene dvije radnice. Poriče počinjenje prekršaja pod 1. te nije točno da je dana 14.12.2019.g. oko 14,30 sati u V., u prostoriji dnevnog boravka tjelesno kažnjavala svoju pastorku K., odnosno nije ju otvorenim dlanom ruke udarila po lijevoj strani lica u odgojne svrhe, niti ju je rukom počupala za kosu. Toga dana K. je kasnila pri povratku iz škole, a zaboravila je i mobitel, te nije znala gdje je ona zbog čega ju je zvao moj suprug, K. otac, kojega je prethodno nazvala K. majka, D., jer joj se K. nije javljala na mobitel. Kada se K. pojavila, ona ju je upitala: „ Pa gdje si ti do sad?“ na što mi je ona odgovorila: „Tko si ti da mi govoriš kada da dođem?“ Ona se tada suzdržala od bilo kakvih reakcija jer je bila povrijeđena nakon tih riječi. Napominje da je K. u to vrijeme živjela sa njom i sa njenim suprugom u kući te je imala jedinice iz 5 predmeta od 12.

Na poseban upit suda da li joj je pomagala u učenju, okrivljenica odgovara da je, no da K. nije ispravila te jedinice.

U odnosu na događaj pod točkom 2. optužnog prijedlog, ne priznaje počinjenje prekršaja jer ona svoju pastorku nije u odgojne svrhe otvorenim dlanom ruke 2 puta udarila po lijevoj strani lica jer joj je tom prilikom odnijela tzv. peglu za kosu i suzdržala se da joj išta kaže. Tu peglu za kosu odnijela joj je nakon što ju je njen suprug zamolio da to učinim.

              Na poseban upit suda kakva je trenutna komunikacija između nje i pastorke, napominje da je komunikacija super, odlična, no nakon majčinog poziva promijeni joj se ponašanje u smislu da postane drska i bahata prema njoj.

           Predstavnik ovlaštenog tužitelja nema pitanja, niti primjedbi na iskaz okrivljenice.

              Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici da li je kritične zgode u vezi opisa prekršaja pod 1 bio netko prisutan u toj prostoriji, na što okrivljenica odgovara da je bila prisutna svekrva K. M. kod njezinog razgovora sa K., dok je suprug bio odsutan jer je bio na poslu.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici da neka objasni taj osjećaja kada je rekla da je bila povrijeđena od strane pastorke, na što okrivljenica odgovara da se to odnosilo na njezine osjećaje jer se doista trudila u odgoju K. za vrijeme kada je to dijete živjelo sa njom i mužem.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici da što joj je suprug rekao iz kojeg razloga će K. doći živjeti sa njima, na što okrivljenica odgovara da je suprug rekao da je K. jedva čekala da nakon škole dođe živjeti sa njima.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici da u kakvom je ona sada odnosu sa majkom od pastorke, odnosno D. O., a u vezi dijela iskaza koji se odnosio da se promijeni ponašanje pastorke nakon telefonskog poziva i razgovora sa njezinom majkom, okrivljenica odgovara da ne komunicira sa D. O. jer ju ona ne voli, dakle ne komunicira niti telefonom niti uživo.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici da li K. neposredno kontaktira s majkom, odnosno da li odlazi kod majke,  na što okrivljenica odgovora da i dalje K. ide kod majke, odnosno jedan vikend ide kod majke u O., a jedan vikend dođe kod nas u kuću, dok je preko tjedna K. smještena u učeničkom domu u V.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici u odnosu na točku 2. tko je bio nazočan prilikom događaja koji joj se stavlja na teret, na što okrivljenica odgovara da je suprug bio sa pastorkom u istoj prostoriji, a u koju je ona ušla da bi donijela peglu za kosu, nakon čega je izašla van.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici kakvu je školu pastorka K. završila, na što okrivljenica odgovara da je išla u osnovnu školu po prilagođenom programu, a sada trenutno pohađa 2.razred za zanimanje slastičar.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici na koji način se K. ophodi prema okrivljenici kada dolazi za vikend, na što okrivljenica odgovara da ju K. uvijek zagrli i poljubi prilikom dolaska i odlaska.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici tko se brinuo za K. dok je živjela kod njih, odnosno tko joj je kuhao i prao, na što okrivljenica odgovara da je to činila ona.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje okrivljenici kakvi su odnosi između nje i K. od zadnje rasprave, na što okrivljenica odgovara da su odnosi između nje i pastorke korektni i u redu od zadnje rasprave do danas.

             

              U završnoj riječi branitelji iskazuje da obrana stoji na motrištu da tijekom ovog postupka nije dokazano da bi njegova branjenica počinila prekršaje koji joj se optužnim prijedlogom stavljaju na teret, a na štetu maloljetne K. M.. Za događaj pod točkom 1. koji se navodno zbio 14.12.2019. u vremenskom razdoblju oko 14,30 sati u V., nije dokazano ni po čim da bi njegova branjenica počinila bilo što na štetu maloljetne K. M.. Ova tvrdnja proizlazi iz stanja spisa, kao i usmenih dokaza, prije svega misli se na iskaz saslušane svjedokinje K. M., bake maloljetne K. M. koja je nazočila u to vrijeme raspravi i događajima u njenoj kući. Ono što je utvrđeno je da K. maloljetna M. nije došla na vrijeme iz škole, može se reći da je bitno kasnila u vremenu svog dolaska, a da je baka, K. M. i okrivljena O. M. ukazale na to K. M., maloljetnoj, da takvo njeno ponašanje nije primjereno jer da su vodili brigu o njoj, a uz to baka je i išla ju tražit i našla ju na ˝maloj stanici˝ u V. Upravo takvo ponašanje maloljetne K. je dovelo do toga da su bile na neki način povećane tenzije u smislu da joj se ukaže na njezino neprihvatljivo ponašanje. Za događaj koji se navodno zbio krajem prosinca 2019. danas je svjedočki iskaz dao i njen otac D. M. koji je nazočio događaju oko pegle za kosu te je bio očevidac cijelog događaja i iz tih neposrednih saznanja nije dokazano da bi moja branjenica počinila bilo šta na štetu maloljetne K. M. Ono što je za zamijetiti da su se događaji zbili 14.12. i krajem mjeseca prosinca, a da je K. to prijavila psihologinji svoje škole prigodom razgovora o njezinom učenju i ponašanju i vladanju u pohađanju škole. U ovom predmetu za zamijetiti je sljedeće, da nitko ne osporava činjenicu da su odnosi, komunikacija i sve drugo što ide između moje branjenice  maloljetne K. bili jako dobri, dakle, njihov odnos je bio majčinski, što svi potvrđuju, tako da je ovaj postupak vođen jer je maloljetna K. izmanipulirano dijete i to na način da je dijete razvedenih roditelja, a da je o navodnim događajima imala i spoznaju njena majka D. O. pa se postavlja ključno pitanje u ovom postupku, iz kog razloga D. O. nije prijavila događaje koji su se desili u prosincu 2019. na štetu njene kćeri. Imenovana je imala pravo i obvezu to prijavit, no međutim to nije prijavila. U konačnici kod vođenja ovog postupka i kod saznanja da bi bilo počinjeno nešto na štetu maloljetne K. M. niti voditelji postupka od strane policije nisu izrekli nikakvu mjeru mojoj branjenici, pretpostavlja se da nisu ni smatrali da tu mjeru treba izreći. Nadalje, naznačuje se da je K. i nakon tih događaja cijeli siječanj živjela u obiteljskoj kući sa svojim ocem i sa svojom maćehom, a mojoj branjenicom, O. M., kao i zadnje što je rekao njen otac danas svjedočeći pred sudom, uoči tog dana kad je K. prijavila O. M. atmosfera unutar obitelji je bila izuzetno opuštena. U konačnici za zamijetiti je da podnositelj prijave nije u dovoljnoj mjeri razaznao cijelu situaciju. Naime, K. je dijete rastavljenih roditelja. Ona je prvotno bila dodijeljena majci, da s njom živi u njenom obiteljskom domaćinstvu, a nakon toga uslijed problema koji su se javili u njenoj obitelji, bila je povjerena ocu D. M. i živjela je zajedno sa njim i njenom maćehom O. M. Sav teret obaveza odgoja djeteta, vođenja brige o školi, školskim aktivnostima, kao i  higijenskim potrebama djeteta vodila je isključivo O. M., da bi u konačnici za događaje koji se nisu desili podnositelj optužnog prijedloga predložio da joj se izrekne kazna zatvora u trajanju od najmanje od 70 dana kao i mjera psihosocijalnog tretmana. Za zaključiti je da jedina osoba koja je vodila brigu o K. treba da ide u zatvor i na psihosocijalni tretman, a svi oni koji su bili prvotno po zakonu obvezni voditi brigu, u ovom postupku nemaju nikakve posljedice niti bilo kakve druge konotacije s tim u vezi, s tim da se napominje da je K. nastavila nakon svega živjeti u domu, ne pohađati nastavu, da joj prijeti ukor pred isključenje te u takvim okolnostima obrana  stoji na motrištu da moju branjenicu treba osloboditi svake odgovornosti u ovom postupku.

              U završnoj riječi okrivljenica iskazuje da se u potpunosti pridružuje završnoj riječi njezinog branitelja.

              U završnoj riječi predstavnik ovlaštenog tužitelja iskazuje da ostaje kod svega što je predloženo u optužnom prijedlogu kao i kod zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana za okrivljenicu u trajanju od najmanje od 6 mjeseci te da ju se proglasi krivom i kazni kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

Tijekom dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka K. M., D. O., K. M., M. V. F., M. V. i D. M., izvršen je uvid u obavijest o prijavljenom nasilju u obitelji škole V., broj: 740-01/20-01/02 od 31.1.2020., obavijest počinitelju prekršaja od policije, broj: 511-16-12/1-11-14/16-20 od 14.2.2020., obavijest žrtvi nasilja u obitelji od 11.2.2020., obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, broj: 511-16-12/1-11-49-1/2020 od 11.2.2020.,izvod iz ministarstva od 20.2.2020.g. za okrivljenicu, dopis i socijalnu anamnezu centra, klasa: 555-20/20-03/5 od 4.3.2020., rješenje o izdvajanju službenih zabilješki, broj: 4 Pp J-88/2020-12 od 8.9.2020., punomoć odvjetnika, punomoć za zastupanje PP Virovitica.

Svjedokinja K. M., maloljetna, ispitana je u svojstvu žrtve uz prisutnost zakonske zastupnice majke D. O. i stručne radnice centra V., T. R., socijalne radnice. Iskazala je da je dana 14.12.2019.g. u subotu oko 14,30 sati bila u V. gdje ju je u prostoriji dnevnog boravka ošamarila njena maćeha O. M., odnosno udarila ju je po lijevoj strani lica nakon čega ju je rukom počupala za kosu zbog toga što nije na vrijeme došla kući iz škole, zbog čega je osjetila poniženje i to je povrijedilo njezino dostojanstvo. Trebala je doći u 13,00 sati no došla je u 14,00 sati jer je bila sa prijateljicom S. D. koju sam pratila na veliku željezničku stanicu na vlak. U odnosu na drugi događaj može reći da se tjelesno kažnjavanje ponovilo krajem mjesec prosinca 2019.g. u prijepodnevnim satima u kući njene bake K., koja se nalazi u istom dvorištu kao i kuća njenog oca i maćehe. Tada ju je maćeha O. također ošamarila, odnosno otvorenim dlanom ruke dva puta udarila po lijevoj strani lica zbog toga što je bez pitanja uzela i koristila svoju peglu za kosu, zbog čega je ponovno bila ponižena i osjećala se manje vrijedno. Napominje da je oba puta tim događajima bila prisutna njezina baka K. M. koja se trenutno nalazi na moru u Š., a vraća se u subotu pa je to razlog zašto nije podigla poziv.

Na poseban upit suda u kakvom je odnosu sa svojom maćehom O. M., može reći da se ne svađaju više toliko kao i prije, zadnji put je kontaktirala s njom prošli tjedan jer tamo nosi svoj prljavi veš na pranje i maćeha je bila korektna prema njoj i ona prema njoj.

Na poseban upit suda da li je sa maćehom razgovarala o tim događajima može reći da nije s njom nikada poslije toga pričala o tome, ali da se ne osjeća dobro, još uvijek nije preboljela to što se dogodilo.

              Na poseban upit stručne suradnice centra da li je oštećena osjećala strah da bi se tjelesno kažnjavanje moglo ponoviti nakon drugog događaja i da li joj je maćeha govorila neke riječi poslije tog događaja, oštećenica odgovara da je osjećala strah da bi se sve to moglo ponoviti, no da maćeha nije upućivala nikakve riječi prilikom tog događaja. Nadalje, stručna suradnica postavlja pitanje kome je oštećenica prvo se povjerila o tom događaju, odnosno s kim je razgovarala, te da li je to rekla tati, oštećenica odgovara da je prvo o tome razgovarala sa svojom majkom D. dok sa ocem nije razgovarala.

Branitelj okrivljenice stavlja primjedbu na iskaz oštećene K. mljt. M. na način da K. nije ispitana na okolnost kome je prvom i kada pričala o događajima koji se naznačuju u optužnom prijedlogu, dakle, nije ispitana tko je sve bio nazočan kritičnih zgoda, te u odnosu osoba koje su bile nazočne kao i prostora u kojem se sve to odvijalo.

Svjedokinja D. O. iskazala je da je dana 14.12.2019.g. u poslijepodnevnim satima zna da ju je nazvala njena kćer K. i rekla joj preko telefona da ju je maćeha O. ošamarila nakon što su se posvađale. Napominje da je uvijek nastojala smirivati situaciju između K. i O., s obzirom da je njen bivši muž s njom u braku unatrag 6 godina i K. je živjela sa njima u kući do tog događaja, nakon čega je ona smjestila K u Učenički dom jer je vidjela da to tako neće ići. U odnosu na drugi događaja krajem mjeseca prosinca 2019.g. može reći da o tom događaju ništa ne zna niti joj je K. nešto rekla.

Okrivljenica stavlja primjedbu na iskaz svjedokinje D. O., te ističe da joj D. kada su se čule telefonom nakon K. razgovora sa psihologinjom nije rekla da je njoj K. rekla da ju je ona našamarala, te se primjedba odnosi na činjenicu da taj iskaz nije istinit.

Branitelj okrivljenice se pridružuje u odnosu na okrivljeničinu primjedbu iskazu.

Svjedokinja K. M. iskazala je da je dana 14.12.12019.g. oko 14,30 sati bila u svojoj kuhinji u svojoj kući, a gdje žive i njezina snaha i sin. Tada je stajala u kuhinji zajedno sa snahom O. dok je njena unuka K. sjedila, a njih obje su malo vikale na nju jer je taj dan zakasnila iz škole kući, pa joj je O. uputila riječi da gdje je do sad bila i što je radila nakon čega se K. malo bunila, odnosno nešto je rekla, ali se ne sjeća koje su to bile riječi.

Na poseban upit suda da li je vidjela da li ju je njena snaha ošamarila po lijevoj strani lica i nakon toga rukom počupala kosu, može reći da ona to nije vidjela.

U odnosu na prekršaj pod točkom 2. može reći da u prijepodnevnim satima neutvrđenog dana krajem mjeseca prosinca 2019.g. nije bila prisutna u prostoriji dnevnog boravka, niti je vidjela i čula nešto u vezi tog događaja.

Okrivljenica nema primjedbi na iskaz svjedokinje kao niti  pitanja.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja postavlja pitanje svjedokinji kakav je odnos okrivljenice i njezine pastorke K. prije i poslije tih događaja, na što svjedokinja odgovara da je komunikacija uredna, njih dvije se slažu i K. i dalje dolazi kod njih u kuću.

              Predstavnik ovlaštenog tužitelja nema više pitanja niti primjedbi.

              Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li ovo o čemu je svjedočila se desilo u dijelu gdje ona živi ili u dnevnom boravku njihove kuće, svjedokinja odgovara da je V. kuća u kojoj živi njezin sin i snaha i gdje snaha ima obrt, dok ona živi u V. te je taj događaj se desio u njezinom životnom prostoru.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je u bilo kojem trenutku okrivljenica krenula rukom prema K., na što svjedokinja odgovara da nije.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li se O. brine o K. i u kojem smislu, na što okrivljenica odgovara da se brine u svakom smislu, higijena, škola, daje joj džeparac, odvozi ju i dovozi kuda treba, no najveći problem je učenje jer je K. u to vrijeme malo pažnje posvećivala učenju, dok je trenutno situacija bolja od kada je u domu jer nema negativnih ocjena.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji tko brine o ocjenama K., na što svjedokinja odgovara da o ocjenama u potpunosti brine snaha O., dok D. ne toliko.

Branitelj okrivljenice nema više pitanja.

Svjedokinja M. V. F. iskazala je da je zaposlena na radnom mjestu psihologinje u školi V. skoro pa 10 godina. Dana 31.1.2020.g. pozvala je učenicu K. M. na razgovor radi praćenja uspjeha u školi kao i da bi se upoznale. Tijekom tog razgovora učenica K. joj je ispričala jedan događaj koji se dogodio u kući njezinog oca i maćehe O., prije otprilike mjesec dana od njihovog razgovora. Tada joj je ispričala da je toga dana bila radna subota u školi te je ona poslije završetka škole oko 13,00 sati otišla na kavu s prijateljicom čije ime nije spominjala, a koju je i otpratila na vlak, a mobitel je zaboravila toga dana kod kuće. Ispričala joj je da su ju njezini roditelji tada tražili, a pronašla ju je baka na maloj stanici te ju odvezla kući kod oca i maćehe, s obzirom da je u to vrijeme živjela s njima. Rekla je da ju je tada žena od njezinog oca nekoliko puta pitala gdje je bila do sad, nakon čega ju je 2 puta ošamarila. Sjeća se i da je K. rekla da joj je nakon toga maćeha rekla da ode pokupit veš, nakon čega je započela prepirka oko pegle za kosu između nje i maćehe, te ju je maćeha tada ponovno ošamarila i rekla joj da ona nju može šamarati svaki dan te da ukoliko K. kaže ocu, da što misli kome će njezin otac vjerovati. Nakon razgovora sa tom učenicom napisala je o svemu službenu zabilješku te obavijestila ravnateljicu škole nakon čega je ona pozvala K. oca na razgovor. Zna da je sve to bilo u istom danu i taj gospodin je došao te je bila prisutna razgovoru između njega i ravnateljice u kojemu ga je ravnateljica upoznala sa nastalom situacijom, kao i sa time što je ona dužna napraviti sukladno protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, a o čemu postoji obavijest o prijavljenom nasilju u obitelji od strane naše škole prema PU virovitičko-podravskoj.

Na poseban upit suda kako se ponašala učenica K. prilikom razgovora sa svjedokinjom, svjedokinja odgovara da je razgovor trajao cca. 45 minuta i da je zapazila kako je ta učenica bila tužna kada je sve to pričala, plakala je i bilo joj je teško, a nakon što joj je objasnila što je nasilje te kako treba sve to ispričati ocu, rekla je da joj je nakon toga puno lakše.

Na poseban upit suda da  li je svjedokinja zapazila kako se držala učenica prilikom razgovora, svjedokinja dogovara da je ta učenica bila prisutna kada je obavljen razgovor sa ocem pri čemu je plakala i gledala u pod, ali se vidjelo da joj je laknulo kada je otac čuo što se dogodilo iz razloga jer je mislila da joj otac možda neće vjerovati.

Okrivljenica nema primjedbi na iskaz svjedokinje kao niti  pitanja.

              Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je svjedokinja pričala sa K. te zgode o onom razlogu zbog kojeg ju je i pozvala, na što svjedokinja odgovara da nije.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li kada je ušla K., da li joj je svjedokinja rekla zašto ju je pozvala, na što svjedokinja odgovara da je.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji u kojem momentu je učenica počela pričati o problemima kod kuće, a nakon što joj je svjedokinja rekla zbog čega ju je pozvala, na što svjedokinja odgovara da je učenica počela spominjati probleme kroz razgovor nakon što je rekla da se ne slaže sa maćehom, te je započela priču o tom događaju.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li ju je upitala da li je taj događaj prije iznijela nekom drugom, na što svjedokinja odgovara da joj je učenica K. rekla da je to ranije ispričala majci D.O.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji kako je otac reagirao nakon što su ga pozvali u školu i ispričali mu o čemu se radi, na što svjedokinja odgovara da je otac bio iznenađen i rekao da će porazgovarati sa suprugom da vidi o čemu se radi.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je Kasandra rekla tijekom razgovora da  li se O. brine o njoj i da li joj kuha, svjedokinja odgovara da se ne sjeća da bi učenica govorila o otme.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li se K. kritički osvrnula na subotu kada se K. nije pojavila poslije škole kod kuće, na što svjedokinja odgovara da se sjeća da je K. rekla da je zaboravila mobitel i da se nikome nije javila, ali da pretpostavlja da su je njezini ukućani tražili.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je nakon 31.1.2020. još koji put razgovarala sa K., na što svjedokinja odgovara da su razgovarali tijekom veljače 2020., a tada ju je pozvala radi praćenja uspjeha u školi pri čemu su se osvrnule na nedavni razgovor te zna da joj je tada K. rekla da ne želi kontakt s ocem jer se osjeća odbačeno zbog toga što je otac izabrao njezinu maćehu, a ne nju, i da sada živi u učeničkom domu. Svjedokinja dodaje da joj je tada K. ispričala jedan događaj kada se selila u učenički dom da joj je otac samo iznio kofere iz kuće, zbog čega joj je bilo teško. Još dodaje da je K. rekla da je otac više puta zove od kada je u domu, ali da mu se ne želi javiti zbog toga što joj je teško.

            Svjedokinja M. V. iskazala je da je policijska službenica u PU virovitičko-podravskoj u Službi kriminalističke policije na radnom mjestu policijski službenik za maloljetničku delikvenciju i kriminalitet na štetu braka, obitelji i mladeži. Napominje da nema neposrednih saznanja o dva događaja koja su se desila, prvi 14.12.2019.g. a drugi neutvrđenog dana krajem mjeseca prosinca 2019., zbog čega se i tereti okrivljenica O. M.. Može samo reći da sve što zna je posredno saznala od oštećenice maloljetne K. M., D. M., D. O., K. M. kao i od O. M. Napominje da je PU virovitičko-podravska dana 3.2.2020. zaprimila obavijest o prijavljenom nasilju u obitelji od strane škole u V. te su nakon toga počeli poduzimati radnje.

            Na poseban upit suda koje posebne mjere zaštite je utvrdila PU virovitičko-podravska nakon što je provedena pojedinačna procjena potrebe žrtve za zaštitom, svjedokinja odgovara da je ona provodila pojedinačnu procjenu uz sudjelovanje žrtve te s obzirom da se prijavljeno nasilje dogodilo retroaktivno te da se u vrijeme obavljanja te procjene žrtva odselila iz mjesta gdje je navodno počinjeno nasilje, smatrala je da ne postoje uvjeti da se prema žrtvi odredi na primjer mjera opreza ili neka druga posebna mjera zaštite.

             Na poseban upit suda da li je primijetila neke značajke u ponašanju maloljetnice prilikom davanja iskaza, odgovara da se maloljetna K. učinila tužnom i potištenom, te joj rekla da je o svemu tome pričala sa majkom koja joj je predložila da sve kaže ocu, no rekla je da ona nema snage za to te je izjavila i bojala se da joj otac neće vjerovati.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji u kome svojstvu je ona bila prisutna kod poduzimanja radnje ispitivanja žrtve, na što svjedokinja dogovara da je sve radnje obavljala u svojstvu pol. službenice.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je taj postupak tajan, na što svjedokinja odgovara da se radi o tajnom postupku te da žrtva ima pravo da je se ispita u prisutnosti zakonskog zastupnika te je ispitivanje izvršeno u prisutnosti majke D. O.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li ju je neko razriješio te obaveze da sve što je tamo saznala čuva kao tajnu , na što odgovara da ju nitko nije razriješio te obaveze te da je sve što je tamo saznala i dalje službena tajna.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je prilikom ispitivanja maloljetne K. bio nazočan psiholog, na što svjedokinja odgovara da nije bio nazočan.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je kroz razgovor došla do saznanja tko je maloljetnici kuhao, prao, učio s njom, na što svjedokinja odgovara da je došla do saznanja da joj je sve to radila maćeha O. M.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je K. imala primjedbi na taj dio svojih životnih okolnosti, pranje, kuhanje, i tako dalje, na što svjedokinja odgovara da žrtva nije imala nikakve primjedbe na taj dio, napominje da su to sve bila sporedna saznanja.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedokinji da li je ispitivala žrtvu da li joj je maćeha pomagala učenje, prala, kuhala, spremala i nakon tih navodnih događaja sa vremenskim odmakom, na što svjedokinja odgovara da žrtvu nije ispitivala na te okolnosti.

              Branitelj okrivljenice nema više pitanja za svjedokinju.

              Svjedok D. M. iskazao je da zna da je jedno jutro krajem 2019. kada se ustao i pio kavu prije odlaska na posao njegova kćer K. plakala i pravila buku jer je htjela uređivati kosu pomoću pegle za kosu koju nije mogla pronaći. S obzirom da je bilo bučno pa on nije mogao niti popiti kavu, pozvao je svoju suprugu O. koja je donijela peglu i dala ju K. Na poseban upit suda da li je vidio između njegove supruge i kćerke tada neko odgojno kažnjavanje, odgovara da nije vidio da bi njegova supruga u odgojne svrhe tjelesno kažnjavala njegovu kćer već joj je dala tu peglu uz riječi: „ Evo ti sad pegla pa si uništi kosu“. Zna da je to jutro čak odvezao K. u školu. U odnosu na događaj od 14.12.2019. on nema direktna saznanja već je o istome saznao nakon što ga je ravnateljica škole pozvala na razgovor. Može reći da je bio jako ljut jer ne voli nasilje koje se navodno dogodilo, što je saznao iz tog razgovora, a kada je došao kući majka mu je rekla da njegova supruga nije ošamarila njegovu kćer, a što se navodno događalo kod njegove majke u dnevnom boravku, te on nije niti vidio modricu na licu kod svoje kćeri. Na poseban upit suda da li komunicira sa kćerkom i kakva je kvaliteta tog odnosa, svjedok navodi da kćerka i dalje dolazi kod njegove supruge O., no s obzirom da ima puno izostanaka u školi, preko 20 sati, ljut je na nju, no ne uči uz nju jer je ona u domu, a i za njega je preteško gradivo. Planira nazvati psihologinju kada bude imao vremena da vidi što se dešava sa K. u školi. Na poseban upit suda kakva je konkretno njegova briga oko maloljetne kćerke, navodi da kada kćer dođe nastoji joj ugoditi na način da naručuju pizzu i slično.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedoku da li je K. pod utjecajem majke, da li je njihov odnos dominantan, svjedok odgovara da je jako pod utjecajem majke, što se vidjelo na primjeru odlaska u dom gdje se on kao otac dogovorio sa K. da će ostati kod njih, no nakon čega je K. promijenila mišljenje jer je razgovarala s majkom i tu večer se spakirala da bi otišla ujutro tijekom 1. mjeseca 2020.g.

              Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedoku da li je O. pomagala K. u školskim aktivnostima, tko je prao i spremao maloljetnoj K., na što svjedok odgovara da on nije učio sa svojim djetetom niti prao i spremao, već je to činila njegova supruga, a K. maćeha O. M.

Branitelj okrivljenice postavlja pitanje svjedoku kakav je odnos bio između O. i K., na što svjedok odgovara da je bio jako dobar odnos, te postavlja pitanje kakav je bio odnosu u siječnju 2020. nakon ovih navodnih događaja, na što svjedok odgovara da je odnos između njih bio dobar, kao da se ništa nije niti desilo.

Branitelj nema više pitanja za svjedoka.

Svjedok dodaje u svoj iskaz da mu je čudno što je njegova kćer to sve prijavila jer je večer prije same prijave psihologinji se zezala na kauču sa njegovom suprugom O. u jednoj ugodnoj atmosferi.

Viša sudska savjetnica provela je postupak pojedinačne procjene potreba žrtve K. maloljetne M. za zaštitu te je tada utvrđena potreba za primjenu posebne mjere zaštite da žrtvu pred sudom ispituje osoba istog spola, što je i učinjeno.

U odnosu na događaj pod 1. toč. 1. iz izreke ove presude, nesporno je da su dana 14.12.2019.g. oko 14,30 sati se zatekle okrivljenica O. M. i K. maloljetna M. u V., u prostoriji dnevnog boravka K. M. na kojem mjestu su razgovarale o kašnjenju K. maloljetne M. iz škole toga dana.

Nije sporno niti da je tom razgovoru bila prisutna baka oštećenice, K. M., kao niti da je oštećenica u to vrijeme živjela kod svoje maćehe i oca.

Sporno je da li je tada okrivljenica tjelesno kažnjavala svoju pastorku K. maloljetnu M. u odgojne svrhe otvorenim dlanom ruke udarivši je po lijevoj strani lica, te da li ju je te iste zgode počupala za kosu zbog toga što se nije na vrijeme vratila iz škole.

Ovaj sud nije prihvatio obranu okrivljenice u kojoj poriče počinjenje prekršaja u odnosu na taj događaj iz razloga jer je takva obrana paušalna i usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, posebice stoga što je maloljetna žrtva tjelesnog kažnjavanja K. M. ispričala cijeli taj događaj školskoj psihologinji koja je nakon toga postupila sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te je škola V. prijavila nasilje u obitelji PU virovitičko-podravskoj.

Isto tako, sud nije prihvatio iskaz K. M. kao vjerodostojan jer je taj iskaz nehomogen i ne predstavlja postojanu cjelinu, s obzirom da se ta svjedokinja u svom šturom iskazu ne sjeća niti što je maloljetna K. M. odgovorila maćehi nakon što ju je maćeha upitala gdje je bila dosad i što je radila, a posebice stoga što je ista tek na poseban upit suda da li je vidjela tjelesno kažnjavanje pastorke od strane maćehe odgovorila pozitivno, ne opisujući detalje radnje tjelesnog kažnjavanja.

Slijedom navedenog, ovaj sud je u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz žrtve nasilja maloljetne K. M. jer je taj iskaz postojan i u suglasju je onome što je maloljetna žrtva ispričala školskoj psihologinji M. V. F. oko odlučne činjenice tjelesnog kažnjavanja u odgojne svrhe.

Isto tako, dojam suda da se cijeli događaj i dogodio na opisan način prilikom ocjene iskaza svjedokinje M. V. F. pojačan je i time što je ta svjedokinja sudu pojasnila ponašanje i neverbalnu komunikaciju žrtve kada je ista pričala o događaju (plakanje i tuga, a zatim olakšanje nakon što je cijeli događaj ispričala psihologinji), a po mišljenju suda način kako se žrtva držala i ponašala pred stručnom osobom je ono što se ne može glumiti niti izmisliti, pa je sud prihvatio taj dio iskaza školske psihologinje kao vjerodostojan u odnosu na tjelesne i psihičke reakcije žrtve, s obzirom da je to ta svjedokinja vidjela i čula, iako je na posredan način saznala o događaju.

Nadalje, ovaj sud je prihvatio iskaz policijske službenice M. V. kao vjerodostojan u odnosu na činjenicu ponašanja maloljetne žrtve kada je davala iskaz u prisutnosti zakonske zastupnice majke D. O. jer je isti u suglasju sa iskazom psihologinje M. V. F. u odnosu na to da je ta žrtva bila tužna i potištena u svojem držanju prilikom davanja iskaza jer se bojala da joj otac neće vjerovati.

Ovaj sud je prihvatio dio iskaza svjedokinje, majke žrtve, D. O. u kojem je iskazivala oko premještanja svoje maloljetne kćerke u Učenički dom nakon očito nekog stresnog i neugodnog događaja koji je preživjela njena kćer, a koji se odigrao u kući maćehe O. i njezinog bivšeg supruga, a koji se odnosi na maloljetnu K. M., dok sud nije prihvatio ostatak iskaza s obzirom da ista nema neposredna saznanja oko odlučne činjenice tjelesnog kažnjavanja njezine kćerke u odgojne svrhe.

Uvidom u socijalnu anamnezu okrivljenice koju je sačinila socijalna radnica T. R., djelatnica centra, ovaj sud je stekao uvid u obiteljsku situaciju O. i D. M., u odnosu na stambene prilike, zdravstvene aspekte, razvoj i osobna svojstva.

Stoga ju ovaj sud proglašava krivom za prekršaj pod I. toč. 1. i izriče joj kaznu.

              Okrivljenici je izrečena novčana kazna za prekršaj pod I. toč. 1. izreke ove presude koja je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ublažena (zakonom propisana novčana kazna iznosi najmanje 12.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana) pri čemu se vodilo računa o njezinom stupnju krivnje, težini i značaju djela prekršaja te je sud kao olakotne okolnosti uzeo u obzir prekršajnu nekažnjavanost, pa se kazna ocjenjuje primjerena prema osobi okrivljenice i da će se njome postići svrha kažnjavanja dok otegotne okolnosti sud nije utvrdio.

              Sud nije izrekao zaštitnu mjeru obaveznog psihosocialnog tretmana prema okrivljenici, iako je ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu istu predložio u trajanju od najmanje 6 mjeseci jer se u odnosu na prekršaj iz I. pod 1. izreke ove presude radilo o izoliranom nasilnom incidentu maćehe prema pastorki – djetetu adolescentske dobi koji čimbenik isključuje primjenu tretmana sukladno Standardima za provedbu psihosocialnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji koji su sastavni dio Pravilnika o provođenju zaštitne mjere obaveznog psihosocialnog tretmana (NN 116/18).

Temeljem članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, u vezi sa člankom 138. stavak 2. točka 1. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je  dužna platiti troškove prekršajnog postupka s naslova paušala koji su određeni prema duljini trajanja, složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenice jer ostvaruje mjesečna primanja između 4.000,00 i 5.000,00 kuna.

U odnosu na prekršaj pod točkom II. pod 2. izreke ove presude, ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj na način kako ju se tereti u optužnom prijedlogu.

Sud je ocjenom provedenih dokaza prihvatio kao životnu obranu okrivljenice u kojoj poriče odgovornost za počinjenje tog prekršaja jer njezinu obranu potvrđuje svojim iskazom njezin suprug, otac maloljetne K. M. koji je bio jedini prisutan od svjedoka očevidaca tom događaju i čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan jer je isti sa bogatstvom detalja opisao ponašanje i radnje maloljetne K. u vrijeme kada je on pio kavu te isto tako i ponašanje okrivljenice kada je donijela peglu za kosu iz kojeg iskaza proizlazi da on nije vidio tjelesno kažnjavanje maloljetne K. M.

Slobodnom ocjenom svih provedenih dokaza, ovaj sud je temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio od optužbe za prekršaj pod II. toč. 2. izreke ove presude jer smatra da nije dokazano da je ista se ponašala na način kako joj je to tužitelj stavio na teret pa je  sud u nedostatku drugih dokaza primijenio pravilo ˝in dubio pro reo˝ i išao u korist okrivljenice, te ju oslobodio od optužbe i odlučio kao u točki 2. izreke ove presude.

 

                                          U Virovitici, 18. prosinca 2020.

 

 

Viša sudska savjetnica:                                                                                 S u d a c:

Jasminka Lovretić, univ. spec. iur.                                                      Vesna Blažević

 

 

 

Zapisničarka:                                                                                                             

Anastazija Ivanac             

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke, okrivljenik, branitelj i oštećenik, te osobe iz članka 192. stavak 2. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka Općinskom sudu u Virovitici, Prekršajnom odjelu, a o žalbi odlučuje nadležan sud (članak 94. stavak 4. i članak 95. Prekršajnog zakona).

 

 

 

 

 

O tome:

1. okrivljenica
2. ovlašteni tužitelj
3. branitelj okrivljenice
4. K. mlljt. M. putem zakonske zastupnice majke D. O.
5. centar – po pravomoćnosti
6. sudski referent za izvršenje kazni
7. za spis