1              Poslovni broj: 1 Us I-971/2021-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: 1 Us I-971/2021-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja S. Ž. iz K., ..., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, kojega zastupa opunomoćenica I. Z., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 7. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/19-01/599, URBROJ: 512-2501-21-6 od 22. srpnja 2021. i prvostupanjsko rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/18-01/808, URBROJ: 512M2-50-21-20 od 11. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/18-01/808, URBROJ: 512M2-50-21-20 od 11. svibnja 2021. u točki 1. odbijen je zahtjev tužitelja da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP ... (58. bataljun S.) u vremenu od 1. kolovoza 1991. do 30. studenoga 1991. Točkom 2. utvrđeno je da je potvrdom Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 413-04/97-55/01, URBROJ: 512-91-97-130 od 22. srpnja 1997. neistinito potvrđen podatak o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u vremenu od 1. kolovoza 1991. do 30. studenoga 1991. te da ista nema pravni učinak. U točki 3. se navodi da ostali podaci upisani u bazi IS PU ostaju nepromijenjeni.

 

2.  Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/19-01/599, URBROJ: 512-2501-21-6 od 22. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

 

3.  Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi navodi, u bitnome, da se popisi nisu u potpunosti vodili zbog same činjenice borbe u okruženju. Navodi da je prema njegovom svjedočenju i svjedočenju zapovjednika Narodne zaštite C. J. M., te pripadnika Narodne zaštite C. I. M. i  J. G., utvrđeno da je bio pripadnik Narodne zaštite C. te stoga smatra da činjenica da nije omaškom navedene u popisu pripadnika navedene Narodne zaštite ne može ići na njegovu štetu. Predlaže da se ponište navedena upravna rješenja i da se donese presuda kojom će se meritorno odlučiti na način da mu se utvrđuje pripadnost postrojbi Narodne zaštite C. od 1. kolovoza 1991. do 30. studenoga 1991.  

 

4.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenja s time da je još dodatno obrazložio te navode. Naveo je kako se po njegovom stavu ne radi o manjkavoj dokumentaciji i evidencijama već o činjenici da tužitelj nije evidentiran jer formalno nije bio pripadnik postrojbe u spornom vremenu. Naveo je kako nije poznato na temelju čega je izdana navedena potvrda iz točke 2. izreke prvostupanjskog rješenja i da je stoga osnovan stav o priklanjanju vjere postojećim materijalnim dokazima iz kojih slijedi da je navedena potvrda neistinita. Tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5.  U tijeku spora održana je rasprava dana 30. studenoga 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupio nitko za tužitelja koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

 

6.  Na navedenoj raspravi opunomoćenica tuženika je ustrajala kod navoda iznijetih u odgovoru na tužbu.

 

7.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

8.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. 

 

9.  Čl. 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017, 98/2019 i 84/2021, dalje: ZHB) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

 

St. 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu st. 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

 

10.  Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da su navedena rješenja donesena u ponovnom postupku nakon presude ovog Suda poslovni broj 4UsI-1281/16  od 25. rujna 2018. Uvidom u tu presudu utvrđeno je je da je u toj presudu između ostaloga navedeno slijedeće: "Ne sporeći pravo javnopravnih tijela da vode upravni postupak radi ispravaka odnosno upisa točnih podataka u evidencije koje vode po zakonu (konkretno „IS-PU“ bazu sudionika Domovinskog rata), po stavu ovoga Suda, javnopravna tijela u obvezi su provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu: i ispravama i saslušavanjem svjedoka. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi sve činjenice i okolnosti o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju (01. kolovoza 1991. do 30. studenog 1991.), je li bio pripadnik nekog od organiziranih oblika obrane te kao taj pripadnik pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, povratak te obuka i priprema za odlazak na bojišnicu) te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o eventualnoj potrebi donošenja rješenja o ispravku podataka iz službene evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

              Kod takvog stanja upravne stvari, Sud nalazi da je zakon povrijeđen na štetu tužitelja donošenjem osporenog rješenja tuženika i to odredba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje ZUP) kojom je uređena obveza tijela vezana uz dokazivanje odlučnih činjenica i utvrđivanja materijalne istine, prije svega norme članka 8. i članka 58. stavak 1. ZUP-a, te obveze tijela vezane uz razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza odnosno razloge odbijanja žalbe (čl. 120. st. 2. u svezi s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a).

              Sukladno iznesenom, vezan granicama postavljenog tužbenog zahtjeva Sud je poništio osporeno rješenje tuženika te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, a primjenom odredbe članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS), u kojem postupku je, temeljem odredbe članka 81. stavak 2. ZUS-a vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

              U ponovnom postupku tuženik će, sukladno ovlastima iz odredbe članka 117. ZUP-a, sam ili putem prvostupanjskog tijela upotpuniti postupak na način da će dodatno saslušati svjedoka J. M., I. M. te saslušati svjedoka J. G. (po iskazu tužitelja zapovjednika 14. Domobranske pukovnije) odnosno osobu koja je sastavljala - potpisala Popis vojnih osoba (Obrazac Vob-8) 58. bataljuna S. (koji ne prileži spisu predmeta upravnog postupka), sve na okolnost sastavljanja ovoga Popisa, kako bi se otklonile nesuglasnosti iskaza svjedoka i tužitelja i (nedostatka) materijalnih dokaza o odlučnim činjenicama."

 

11.  Nadalje, utvrđeno je da su nakon te presude donesena nova prvostupanjska rješenja koja su potom bila poništena od strane tuženika jer prvostupanjsko tijelo nije u cijelosti postupilo u skladu s uputom iz te presude i saslušalo sve svjedoke. Nakon što je prvostupanjsko tijelo saslušalo sve svjedoke doneseno je predmetno prvostupanjsko rješenje od 11. svibnja 2021. i osporavano rješenje tuženika od 22. srpnja 2021. čija zakonitost se ocjenjuje u ovom sporu.

 

12.  Uvidom u navedeno prvostupanjsko rješenje od 11. svibnja 2021. i osporavano rješenje tuženika od 22. srpnja 2021. utvrđeno je da su ta tijela temeljila svoje odluke na činjenici da tužitelj nije evidentiran na popisu vojnih osoba (VoB-8) 58. bataljuna S., na popisu pripadnika Narodne zaštite C., u evidenciji bivšeg Ureda za obranu S., na isplatnim listama plaća za pripadnike 58. bataljuna S. te u vojnoj knjižici kao i u evidenciji MUP-a. Dakle, navedena tijela su priklonila vjeru materijalnim dokazima u kojima tužitelj nije evidentiran kao pripadnik 58. bataljuna S. s obrazloženjem da se s obzirom na zbivanja oko S. za vrijeme Domovinskog rata ne mogu razmatrati razlozi mogućeg izostavljanja tužitelja s popisa pripadnika 58. bataljuna S. i da je stoga trebalo prikloniti vjeru postojećim materijalnim dokazima.

 

13.  Međutim, u navedenoj presudi ovog Suda poslovni broj 4 UsI-1281/16  od 25. rujna 2018. dana je jasna uputa da u postupku pored materijalne dokumentacije treba cijeniti i iskaze svjedoka koji se moraju saslušati u ponovnom postupku. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nakon navedene presude ovog Suda provelo dokaz saslušanjem svjedoka koje je naveo Sud u toj presudi, ali i drugih svjedoka, međutim prvostupanjsko tijelo nije izvelo pravilan zaključak iz tako provedenih dokaza.

 

14.  Naime, iz iskaza svjedoka I. M. od 12. srpnja 2019. slijedi da je on bio pripadnik Narodne zaštite C.  od lipnja 1991., da je bio zapovjednik voda, da je s osnivanjem 58. bataljuna S. krajem srpnja prešao u isti, da je bio zapovjednik voda, a da je zapovjednik 2. satnije C. bio J. M. te da je tužitelj bio u Narodnoj zaštiti i da je s osnivanjem 58. bataljuna S. prešao u isti.

 

15.  Nadalje, iz iskaza svjedoka J. G. od 12. rujna 2019. slijedi da su nakon okupacije S. različite dokumentacije i popisi iz postrojbe ostali na okupiranom području, da je bio predsjednik povjerenstva koje je radilo popis 58. bataljuna S. i da je za taj bataljun bio problem te su formirali komisiju i uzimali su izjave od neposrednih zapovjednika koji su svojim izjavama garantirali da su pojedinci bili pripadnici 58. bataljuna S. te da je moguće da je netko izostavljen s tog popisa. Iskazao je i da se sjeća tužitelja kao imena ali da ne može osobno tvrditi da je bio te da je moguće da se dogodio propust kod stavljanja njegovog imena na popis.

 

16.  Nadalje, iz iskaza svjedoka J. M. od 17. srpnja 2019. slijedi da je on bio pripadnik Narodne zaštite C. od lipnja 1991., da je s osnivanjem 58. bataljuna S. prešao u isti, da je bio na dužnosti zapovjednika 2. satnije 58. bataljuna S. za sektor C., da je tužitelj bio pripadnik od početka ustrojavanja Narodne zaštite i da kasnije po osnivanju 58. bataljuna S. prelazi u isti.

 

17.  Nadalje, iz iskaza svjedoka V. K. od 17. rujna 2020. slijedi da je on bio zapovjednik 58. samostalnog bataljuna S., da je 2. satnija bila na području C., da je zapovjednik na području C. bio J. M., te da se sjeća da je tužitelj bio pripadnik 58. samostalnog bataljuna S. te da bi J. M. trebao znati više i potvrditi od kada do kada je bio u postrojbi. Iskazao je i da su prilikom sastavljanja popisa pripadnika 58. samostalnog bataljuna S. spiskovi J. M. bili relevantni za područje C.

 

18.  Nadalje, M. S. je u svojstvu predstojnika Ureda za obranu S. potpisao navedenu potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 22. srpnja 1997., o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u vremenu od 1. kolovoza 1991. do 30. studenoga 1991. (koja potvrda se navodi u točki 2. prvostupanjskog rješenja), međutim njegovo saslušanje u upravnom postupku na okolnost na temelju koje evidencije se je došlo do tog podataka nije bilo moguće obzirom da je on preminuo 14. svibnja 2016. Međutim, iz naknadno danog iskaza svjedoka J. M. od 8. travnja 2021. slijedi da je i on bio jedan od sastavljača popisa Narodne zaštite C. zajedno s pokojnim M. S. te da nije bio zadovoljan načinom sastavljanja popisa iz razloga jer je unaprijed određen broj pripadnika Narodne zaštite i 58. bataljuna S. koji određeni sektor može imati te kada je postignut taj konačni broj rečeno je da se nove osobe ne mogu stavljati na popis i zbog toga je vjerojatno došlo do izostavljanja određenog broja pripadnika Narodne zaštite kao i 58. bataljuna S. Iskazao je da mu nije poznato tko je odredio gornju granicu pripadnika prema pojedinim sektorima te da tužitelj vjerojatno iz tog razloga nije stavljen na popis (popunjena kvota) nego je kasnije morao izjavama dokazivati svoje sudjelovanje. 

 

19.  Dakle, iz navedenih iskaza svjedoka, koji nisu u nikakvom srodstvu s tužiteljem i koji su međusobno suglasni (a ne kontradiktorni) što ukazuje na njihovu vjerodostojnost, slijedi da su J. M. i M. S. bili sastavljači popisa Narodne zaštite C. i 58. bataljuna S., da su postojali nedostaci prilikom sastavljanja tih popisa, te da je J. M. bio na dužnosti zapovjednika 2. satnije 58. bataljuna S. za sektor C. i da je stoga bio upoznat s time je li tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite C. i 58. bataljuna S. Svjedok J. G. je također potvrdio da je u svezi popisa pripadnika 58. bataljuna S. bio problem i da su formirali komisiju i da su uzimali izjave od neposrednih zapovjednika koji su svojim izjavama garantirali da su pojedinci bili pripadnici 58. bataljuna S. te da je moguće da je netko izostavljen s tog popisa. Svjedok J. M. kao zapovjednik, ali i ostali navedeni svjedoci, su potvrdili da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite C. od početka ustrojavanja i da je kasnije po osnivanju 58. bataljuna S. prešao u isti.

 

20.  Slijedom navedenog pogrešno su upravna tijela priklonila vjeru materijalnim dokazima u kojima tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite C.  i 58. bataljuna S. s obrazloženjem da se s obzirom na zbivanja oko S. za vrijeme Domovinskog rata ne mogu razmatrati razlozi mogućeg izostavljanja tužitelja s popisa pripadnika tih postrojbi.

 

21.  Stoga cijeneći ratne okolnosti na području S. te okolnost da je neposredni zapovjednik J. M. iskazao da je tužitelj bio pripadnik od početka ustrojavanja Narodne zaštite C. i da je kasnije po osnivanju 58. bataljuna S. prešao u isti, te da su tu činjenicu potvrdili i ostali svjedoci, te da je svjedok J. G. potvrdio da je u svezi popisa pripadnika bio problem i da su radi toga formirali komisiju i da su uzimali kao relevantne izjave neposrednih zapovjednika, to je nezakonito poništena navedena potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ureda za obranu S., od 22. srpnja 1997., o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u vremenu od 1. kolovoza 1991. do 30. studenoga 1991., koja je bila izdana tužitelju s potpisom predstojnika M. S.

 

22.  Nadalje, iz navedenih iskaza svjedoka nedvojbeno slijedi da su na strani tužitelja bili ispunjeni i ostali uvjeti iz citiranog čl. 3. st. 1. i 2. ZHB, odnosno da je tužitelj kao pripadnik pružao oružani otpor agresoru i da je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom.

 

23.  Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđeno navedeno prvostupanjsko rješenje ocijenjeno je nezakonitim. Stoga je Sud na temelju čl. 58. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio navedena rješenje kako je to navedeno u izreci ove presude čime je ovaj predmet meritorno riješen.

 

24.  Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 135. ZHB.             

 

U Rijeci 7. prosinca 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).