- 1 -              U-zpz 36/2016-4

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 36/2016-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz R., koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Z., radi isplate novčane naknade, rješavajući zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti koje je podnijelo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-505/16-2 od 17. ožujka 2016., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci, broj Usl-1372/15-16 od 8. siječnja 2016., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude u dijelu pod toč. III stavak 2. izreke i sudi:

 

Novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 3.873,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured R., klasa UP/I-102-05/15-01/1046, urbroj 2170-35-67/5-15-02, od 6.5.2015. utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na novčanu naknadu u trajanju od 90 dana počevši od 4.4.2015. do 2.7.2015. ako prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu (toč. 1. izreke). Novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 1696,55 kn mjesečno (toč. 2. izreke). Rješenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava klas UP/II-102-03/15-01/785, ur broj 524-04-02-02/4-15-2 od 21. srpnja 2015. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

 

2. Presudom Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1372/15 od 8. siječnja 2016. odbijena je tužba tužiteljice. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-505/16-2 od 17. ožujka 2016. poništena je navedena presuda Upravnog suda u Rijeci kao i navedena rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Ministarstva rada i mirovinskog sustava te joj je utvrđena novčana naknada za prvih 90 dana nezaposlenosti u iznosu od 4.488,45 kn mjesečno.

 

3. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u dijelu pod toč. 3. podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti zahtjev i preinačiti pobijanu presudu.

 

4. Zahtjev je osnovan.

 

5. Rješenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava, klasa UP/II-102-03/15-01/785 urbro 2170-35-67/5-15-02 od 6. svibnja 2015. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda R., klasa: UP/I-102-05/15-01/1046, urbroj 2170-35-67/5-15-02 od 6. svibnja 2015. kojim je u točki 1. utvrđeno da tužiteljica ima pravo na novčanu naknadu u trajanju od 90 dana počevši od 4. travnja 2015. do zaključno 2. srpnja 2015., ako prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu, dok je u toč. 2. izreke utvrđena visina novčane naknade za prvih 90 dana korištenja od 1.696,55 kn mjesečno uz obrazloženje da se osnovca za utvrđivanje visine novčane naknade nije mogla utvrditi prema odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine" broj 80/08, 121/10, 25/12, 118/12 i 153/13 u daljnjem tekstu: Zakon) pa je utvrđena u iznosu od 70% od minimalne plaće umanjena za doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje.

 

6. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila poništenje rješenje tuženika te prvostupanjskog tijela u dijelu u kojem joj je priznata novčana naknada za prvih 90 dana korištenja u iznosu od 1.696,55 kn te da joj se prizna novčana naknada za prvih 90 dana korištenja u iznosu od 4.488,45 kn mjesečno.

 

7. Drugostupanjskom presudom poništenja je prvostupanjska presuda (toč. I izreke), kao i rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, klasa UP/II-102-03/15-01/785 urbro 2170-35-67/5-15-02 od 6. svibnja 2015. u dijelu pod točkom 2. izreke te je suđeno da novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 4.488,45 kn mjesečno. U svom obrazloženju drugostupanjski sud navodi da iz potvrde o prestanku rada i o plaći, tužiteljica je u tromjesečnoj razdoblju koje je neposredno prethodilo prestanku radnog odnosa prosječno ostvarila 6.412,07 kn, a da sukladno čl. 41. st. 1. Zakona, naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 70% od osnovice, to je dosuđen iznos od 4.488,45 kn.

 

8. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ističe da sud nije imao u vidu odredbu čl. 43. Zakona kojom je propisan najviši i najniži iznos novčane naknade jer je tom odredbom propisano da  najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70% a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35% iznosa prosječne neto plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnoj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku. S obzirom da je prosječna mjesečna isplaćena plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2014., iznosila 5.533,00 kn, to u slučajevima kada osnovica nezaposlene osobe prelazi navedeni iznos, nezaposlenoj osobi se priznaje novčana naknada u najvišem iznosu odnosno 70% prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnoj godini, iznosilo 3.873,10 kn.

 

9. Čl. 38. st. 1. Zakona propisano je da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, dok je čl. 41. st. 1. Zakona, propisano da osnovicu za utvrđivanje visine novčane naknade čini prosjek obračunate plaće, umanjen za doprinose za obvezna osiguranja ostvaren u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa, odnosno službe.

 

10. Nadalje, čl. 43. st. 1. Zakona, propisano je da najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70%, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 50% iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnoj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku.

 

11. Kako je tužiteljici radni odnos prestao 3. travnja 2015., tako po čl. 43. st. 1. Zakona proizlazi da tužiteljica ima pravo na najviši iznos naknade za prvih 90 dana korištenja u visini od 70% iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnoj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku. Prosječna plaća isplaćena u gospodarstvu Republike Hrvatske u prethodnoj godini, odnosno 2014., prema objavi Državnog zavoda za statistiku ("Narodne novine" broj 47/15) je iznosila 5.533,00 kuna.

 

12. Sukladno navedenom, naknada za prvih 90 dana korištenja ne može biti veća od 3.873,00 kune, jer taj iznos predstavlja 70% od prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske u 2014., odnosno od 5.533,00 kuna. Stoga je pogrešno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad se pozvao na odredbu čl. 41. st. 1. Zakona jer je time dosudio veći iznos nego što je predviđeno čl. 43. st. 1. Zakona.

 

13. Budući da je pobijanom odlukom tužiteljici utvrđena naknada od 4.488,45 kn, to je na temelju čl. 78. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21) valjalo usvojiti zahtjev i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom III izreke, tako da se tužiteljici dosudi novčana naknada za prvih 90 dana korištenja u iznosu od 3.873,00 kn. Obzirom da je prvostupanjskom presudom kojom je odbijen zahtjev za poništenje navedenog rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava tužiteljici dosuđena naknada od 1.696,55 kn to pobijana presuda u dijelu kojim se poništavaju te odluke nije dirana.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.