1                             Poslovni broj: I Kž-380/2021-4

 

Poslovni broj: I Kž-380/2021-4

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. listopada 2021., broj K-7/2021., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je optuženi A. M. u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo koje ima zakonska obilježja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci te presude, te mu je, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.) određen prisilan smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

 

2. Na temelju članka 148. stavak 1 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 11.385,02 kune, putne troškove svjedoka u iznosu od 244,20 kuna i paušalni iznos od 3.000,00 kuna.

 

3. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi A. M. po K. P., odvjetniku u K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog i odluke o troškovima kaznenog postupka. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

 

5. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Državno odvjetništvo u optužnici broj KO-DO-2/2021 od 11. veljače 2021. optuženom A. M. stavilo je na teret da je 14. listopada 2020. u jutarnjim satima u obiteljskoj kući u K., O. …, u neubrojivom stanju u kojem nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u cilju da usmrti svoju bivšu suprugu V. M., nožem joj zadao više rezova u vrat te joj nanio ozljede vratnih organa i prerezao krvne žile vrata uslijed kojih ozljeda je V. M. odmah preminula, na koji je način u neubrojivom stanju ostvario protupravno djelo koje ima zakonska obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva iz članka 110. KZ/11.

 

8. Optuženi A. M., kako to proizlazi iz sadržaja raspravnog zapisnika od 4. listopada 2021., nakon što je psihijatrijski vještak dr. N. H. utvrdio da je raspravno sposoban, pozvan da se očituje o inkriminiranom kaznenom djelu, izjavio da je počinio protupravno djelo koje je predmet naprijed navedene optužnice.

 

9. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj u žalbi nije naveo u čemu se ta povreda sastoji, niti je naznačio postojanje neke od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka koje su propisane u članku 468. ZKP/08., a iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da su prigovori koje iznosi na prvostupanjsku presudu, ističući da se radi o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka, ustvari prigovori kojima žalitelj osporava da su određene relevantne činjenice od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđene i stoga ti prigovori zapravo predstavljaju žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja žalbena osnova će biti ispitana u nastavku.

 

10. Naime, upirući u žalbi na to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, žalitelj ističe da se sud u obrazloženju pobijane presude pozvao na utvrđenje psihijatrijskog vještaka koji je na raspravi od 4.listopada 2021. naveo da se optuženikova psihička kondicija zbog same prirode njegove bolesti ne može popraviti, a još manje izliječiti, i da se opasnost koja se veže uz optuženika može neutralizirati jedino prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu, dok je na pitanje obrane naveo da se to stanje donekle popravilo. Osim toga, vještak je naveo da se osobe s istim bolestima koje su utvrđene kod optuženika vrlo rijetko javljaju kao počinitelji ovakvih kaznenih djela i da psihijatrijska znanost ne može odgovoriti na pitanje zašto se ipak poneki ovakvi slučajevi pojave kao počinitelji teških i opasnih djela, pa smatra da zaključak vještaka da se opasnost koja se veže uz optuženika može jedino otkloniti prisilnim smještajem u psihijatrijskoj ustanovi, nema znanstvenog uporišta.

11. Nadalje, elaborirajući utvrđenja prvostupanjskog suda optuženik je u žalbi naveo i da se procjena njegove opasnosti temelji jedino na predmetnom kaznenom djelu, napominjući istodobno da ga niti jedna osoba iz njegove bliže okoline koju je sud ispitao kao svjedoke (N. V., D. S. i Đ. M.) nije opisala kao agresivnu osobu, već potpuno suprotno tome.

 

12. Osim toga, žalitelj je u žalbi istaknuo da ni sud a ni psihijatrijski vještak nisu uzeli u obzir da je optuženik u svojoj obrani naveo kako je prije inkriminiranog događaja dobio snažan udarac teglom u potiljak koji je kod njega može izazvati osjećaj životne ugroženosti i dovesti ga u stanje neubrojivosti. Smatra da to predstavlja prethodno pitanje od kojeg je onda zavisio i odgovor da li se imao smatrati opasnim za okolinu i je li mu sud zbog te opasnosti trebao odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi  ili psihijatrijsko liječenje na slobodi.

 

13. Prema tome, razvidno je da prigovori žalitelja navedeni u točkama 10. do 12. dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnosno utvrđenja prvostupanjskog suda da je optuženik zbog duševnih smetnji uslijed kojih je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo, opasan za okolinu, zbog čega mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

 

14. Za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika kojima on paušalno, nekritički te vadeći iz konteksta određene pojedinosti, dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda glede procjene njegove opasnosti za okolinu i određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

 

15. Naime, procjenu optuženikove opasnosti za okolinu i potrebu da mu se odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, prvostupanjski sud je ispravno temeljio na zaključcima psihijatrijskog vještaka dr. N. H. koje je ovaj vještak iznio u svom pisanom nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2021. i usmenoj dopuni tog nalaza na raspravi od 4.listopada 2021. S tim u vezi, vještak je u bitnom naveo da zbog serije moždanih udara i životne dobi optuženik boluje od vaskularne demencije uslijed koje je došlo do oštećenja moždanog tkiva, a posljedično i propadanja psihičkih funkcija, što je dovelo do značajne narušenosti svih njegovih psihičkih funkcija, uključujući i sposobnost rasuđivanja. To je kod optuženika rezultiralo naglim i nekontroliranim afektivnim izljevima te je inkriminirano protupravno djelo počinio u neubrojivom stanju. Vještak je mišljenja da je zbog navedenih duševnih smetnji optuženik opasan za okolinu, a ta se opasnost može otkloniti prisilnim smještajem i liječenjem u psihijatrijskoj ustanovi.

 

16. Nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka prvostupanjski sud, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, je ispravno cijenio kao vjerodostojan dokaz jer je vještak vrlo stručno i na znanstveno argumentiran i nepristran način utvrdio duševne smetnje zbog kojih optuženik u vrijeme počinjenja inkriminiranog protupravnog djela nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja i upravljati svojim postupcima, te je iznio decidirano mišljenje da se isti ima smatrati opasnim po okolinu i da su ispunjeni uvjeti da mu se, radi otklanjanja te opasnosti, odredi prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

 

17. Naprijed navedena utvrđenja psihijatrijskog vještaka žalitelj nije doveo u pitanje iznoseći okolnosti da se, i po mišljenju vještaka, ovakav tip neubrojivih osoba s istim bolestima koje su i njemu dijagnosticirane, vrlo rijetko javljaju kao počinitelji kaznenih djela, jer se radi o uopćenoj konstataciji koja pritom ne podrazumijeva i drugačije slučajeve, kao što je, uostalom, i predmetni.

 

18. Nadalje, kad je riječ o ponašanju optuženika i odnosu prema drugim ljudima, na što isti upire u žalbi navodeći da su ispitani svjedoci N. V., Đ. M. i D. S. njegovo ponašanje opisali kao "normalno, korektno, ljubazno i pristojno", ova laička poimanja nečijeg ponašanja nisu odlučna niti se njima  mogu osporiti utvrđenja psihijatrijskog vještaka. To iz razloga jer je samo psihijatrijski vještak sukladno članku 325. ZKP/08. kao stručna osoba kvalificiran da ocijeni okrivljenikovu ubrojivost te postojanje duševnih smetnji i opasnost koja od njega, zbog tih duševnih smetnji, prijeti za okolinu, kao i da iznese svoje mišljenje na koji se način ta opasnost adekvatno može otkloniti – liječenjem u psihijatrijskoj ustanovi ili psihijatrijskim liječenjem na slobodi,

 

19. U kontekstu svega onog što je prethodno izneseno, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva tvrdnja optuženika koju u žalbi ističe da prvostupanjski sud, a ni psihijatrijski vještak, pri utvrđenju razloga zbog kojih je u neubrojivom stanju počinio inkriminirano protupravno djelo, nije uzeo u obzir onaj dio njegove obrane u kojoj je naveo da je prije toga dobio snažan udarac teglom u potiljak, zbog kojeg je mogao biti doveden u neubrojivo stanje, pa smatra da je od ove okolnosti zavisio i odgovor na pitanje je li opasan za okolinu i da li mu treba odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi. Naime, opisujući u svojoj obrani sve ono što je prethodilo počinjenju djela, optuženik je naveo da je ujutro išao skuhati kavu i da se tom prilikom polio vrućom vodom po nogama, a nakon toga je zadobio neki udarac teglom u glavu, te je otišao prileći na kauč, međutim,nije znao kako je nakon toga došlo da je otišao na kat kuće gdje se nalazila žrtva i što se tada dogodilo. Dakle, zadobiveni udarac u glavu, za koji ne zna tko mu ga je zadao, optuženik niti ne povezuje s inkriminiranim kaznenim djelom, pače isti je naveo da je nakon toga otišao prileći na kauč, pa stoga ta okolnost nema onaj značaj koji joj isti pridaje, što je, uostalom, psihijatrijski vještak i naveo u usmenoj dopuni svog nalaza i mišljenja na raspravi od 4.listopada 2021.

 

20. Prema tome, suprotno stavu žalitelja, sve odlučne činjenice prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio te je ispravno zaključio da je optuženik u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. i da postoje zakonski uvjeti iz članka 554. stavak 1. ZKP/08. da mu se odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

 

21. Iako je žalitelj istakao da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju žalbenu osnovu u žalbi naziva kao „pogrešna primjena prava“, isti nije naveo niti jednu u članku 469. KZ/11. taksativno propisanu povredu kaznenog zakona, a kako ovaj sud nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na što pazi po službenoj dužnosti, njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

 

22. Također, i u odnosu na žalbu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka žalitelj nije naveo razloge zbog kojih u tom dijelu pobija prvostupanjsku presudu, a vezano uz odluku o troškovima kaznenog postupka treba reći da je tu odluku prvostupanjski sud pravilno temeljio na odredbi članka 148. stavak 1. i članka 145. stavku 2. točki 1. do 6. ZKP/08.

23. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako prilikom ispitivanja žalbe optuženika nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci.

 

 

Zagreb 7. prosinca 2021.