1                            Poslovni broj: I Kž-379/2021-4

Poslovni broj: I Kž-379/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene A. B. zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. rujna 2021. broj Kv I-25/2021-9, u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Osijeku je pobijanim rješenjem, na temelju članka 55. stavka 8. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučio da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca i 13 (trinaest) dana nad osuđenom A. B..

2. Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da je nastupila zastara izvršenja kazne zatvora.

6. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-36/2006. A. B. je osuđena zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 54. stavka 1. KZ/97. optuženici je zamijenjena kazna zatvora radom za opće dobro na slobodi u trajanju 60 radnih dana te je nadalje određeno da će rad za opće dobro na slobodi biti izvršen u roku jedne godine. Presuda je postala pravomoćna 4. veljače 2015.

7. Nadalje, odredbom članka 83. stavka 1. alineje 6. KZ/11. propisano je da se izrečena kazna zbog zastare ne može izvršiti kada protekne šest godina od pravomoćne presude kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine. Odredba članka 84. stavka 1. KZ/11., koja propisuje da zastara izvršenja kazne počinje teći danom kada je presuda postala pravomoćna, ima se primijeniti i na kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro sukladno zaključku od 18. studenoga 2019. broj Su-IV-28/2019-36 donesenom na sastanku predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova s Kaznenim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da je osuđenica odradila ukupno 94 sata rada za opće dobro na slobodi, dok odredba članka 84. stavka 3. KZ/11. propisuje da zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne. Imajući u vidu da obavljanje rada za opće dobro na slobodi predstavlja oblik izdržavanja kazne zatvora, analognom primjenom odredbe članka 84. stavka 2. i 3. KZ/11., zastara izvršenja kazne zatvora ne teče za vrijeme obavljanja toga rada i za vrijeme prekida. Dakle, vodeći računa o tome da je osuđenici kazna zatvora zamijenjena radnim danima, sukladno odredbama KZ/97. pa da osam sati rada odgovora jednom danu zatvora, 94 odrađena sata rada za opće dobro na slobodi predstavlja ekvivalent od 12 dana zatvora za koje vrijeme, u smislu odredbe članka 84. stavka 3. KZ/11., nije tekao zastarni rok jer se izvršenje rada za opće dobro također ima smatrati izdržavanjem kazne zatvora. Isto tako odobren joj je prekid izvršavanja rada za opće dobro zbog bolesti od 3. studenog 2017. do 20. svibnja 2020., a odredba članka 84. stavak 2. KZ/11. propisuje da zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne ne može započeti ili nastaviti. U konkretnom slučaju to se odnosi i na rad za opće dobro koji se iz zakonom propisanih razloga, jer je odobren prekid, nije mogao obavljati.

9. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, da je sukladno članku 83. stavku 1. KZ/11. zastara trebala nastupiti 4. veljače 2021., no da se sukladno odredbi članka 84. stavka 2. i 3. KZ/11. u konkretnoj situaciji zastarni rok produljuje za daljnjih 12 dana (odrađena 94 sata rada za opće dobro) i 2 godine, 6 mjeseci i 16 dana (odobreni prekid), osuđenici zastara izvršenja kazne još uvijek nije nastupila.

10. Prema tome, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika da je nastupila zastara izvršenja kazne A. B., jer su ti zastarni rokovi produženi ukupno za 2 godine, 6 mjeseci i 28 dana.

11. Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. prosinac 2021.