Poslovni broj: 37 Pž-1247/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-1247/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz V., OIB ..., V., kojeg zastupa M. S., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu G. L. i M. S., u Z., protiv 1. tuženika S. k. d. d. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa A. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. & P. d.o.o. Z., 2. tuženika N. I. A. in L., sa sjedištem u C. Z., Švicarska, OIB ..., kojeg zastupa M. Š. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., V., K., Š. d.o.o. iz Z., 3. tuženika M. d.o.o., Š., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik u Z., i 4. tuženika L. P. d.o.o Š., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja (VPS: 44.700.000,00 kn), odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-456/2020-29 od 11. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-456/2020-29 od 11. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika N. I. A. in L. da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na žalbu u iznosu od 130.000,00 kn.

III. Odbija se zahtjev tuženika M. d.o.o. da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na žalbu u iznosu od 127.500,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. zaključen između N. I. A. in L., i M. d.o.o., ovjeren 10. listopada 2019. od strane javnog bilježnika K. H. pod brojem OV-477/2019, zatim da je nezakonit upis fiducija u korist L. P. d.o.o., u depozitoriju S. K. D. D. d.d. te da je nezakonit upis M. d.o.o. i da se naloži S. k. d. d. d.d., da izvrši brisanje upisa koji je izvršen temeljem Ugovora o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. te da se navedene dionice registrira upiše na vlasničku poziciju tužitelja. Nadalje je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je na predmetnim dionicama tužitelja bilo upisano založno pravo u korist N. I. A. i. L., drugo tuženika, za iznos od 12.176.388,89 EUR temeljem Sporazuma o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. Tužitelj smatra da N. I. A. i. L. nije proveo postupak unovčenja predmetnih dionica sukladno ugovoru i propisima pa da je stoga ništetan ugovor o kupoprodaji dionica. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U ovoj pravnoj stvari je sporno je da li je Ugovor o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. protivan zakonu odnosno ugovoru i zbog toga ništetan, a slijedom toga da li su osnovani upisi fiducija odnosno prava vlasništva na dionicama u depozitoriju S. K. D. D. d.d. Sporan je način prodaje dionica s drugotuženika na treće tuženika, a tužitelj tvrdi da je zbog toga Ugovor o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. ništetan. Sud prvog stupnja je istaknuo da je namirivanje izvansudskim putem u odnosu na pokretnu stvar koja ima burzovnu ili tržišnu cijenu propisano čl. 337. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14 i 81/15; dalje: ZV) na način da je propisano da ako je založnom vjerovniku, koji je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, založena takva pokretna stvar ili pravo koje ima burzovnu ili tržišnu cijenu, on je ovlašten radi namirenja prodati zalog za tu cijenu iz slobodne ruke, a putem osobe koja je javno ovlaštena za prodaju na burzi, odnosno za javne prodaje takvih stvari i prava. Stavkom 3. propisano je da kad založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlašten ga je ostvarivati putem javne dražbe (javnoga nadmetanja), a na neki drugi način jedino ako ima na temelju pravnoga posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj način ili je to u danim okolnostima jedini mogući način za ostvarenje prava na namirenje. No, u konkretnom predmetu bilo je potrebno primijeniti odredbe Zakona o tržištu vrijednosnih papira („Narodne novine“ broj: 84/02, 140/05, 138/06 i 88/08), te odredbe Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj 65/18), a oba zakona dopuštaju namirivanje izvansudskim putem. U vrijeme sklapanja Sporazuma o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. i Ugovora o prodaji i prijenosu dionica R. h. i k. d.d. Š. od 30. srpnja 2008., bio je na snazi Zakon o tržištu vrijednosnih papira („Narodne novine“ broj: 84/02, 140/05, 138/06 i 88/08). Člankom 129. st. 3. Zakona o tržištu vrijednosnih papira propisano je da na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru dopušteno je namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem. Sporazumom o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. stranke su dogovorile početnu cijenu dionica (cijena iz Ugovora o prodaji između B. i P. i P., odnosno cijena postignuta na Burzi 30 dana prije pokretanja ovrhe, ukoliko cijena na burzi bude viša i ukoliko dionice budu kotirale na burzi) koje su predmet zaloga u ovršnom postupku, a ukoliko se dionice u ovršnom postupku ne budu mogle prodati po navedenoj cijeni niti nakon druge dražbe, tada će početna cijena u novom ovršnom postupku biti njihova nominalna vrijednost. Prema članku 13. Sporazuma predlagatelj (N. I. A. i. L.) ovlašten je prisilnim putem (ovrhom) izvršiti naplatu dospjelog potraživanja ili ostvarenja prava i to na svim ili pojedinim sredstvima osiguranja, u slučaju dospjelosti tražbine. O izboru predmeta i sredstva ovrhe odlučuje samostalno predlagatelj U vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. bio je na snazi Zakon o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj 65/18 i 17/20). Člankom 531. Zakona o tržištu kapitala propisano je da založno pravo na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru osniva se na temelju valjanog pravnog posla, odgovarajućim upisom tog prava na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira ili na temelju sudske odluke ili zakona. Na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru, založnom vjerovniku koji je u skladu s odredbama posebnog zakona ovlašten na namirenje, dopušteno je namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem. Iznimno, izvansudsko namirenje zalogom osigurane tražbine nije dopušteno: 1. ako su to ugovorne strane ugovorom izrijekom isključile i 2. kada je riječ o prisilnom založnom pravu. Člankom 216. Upute S. K. D. D. propisano je da kada je u skladu sa zakonskim odredbama, založni vjerovnik ovlašten namiriti tražbinu izvansudskim putem, S. K. D. D. će obaviti upis prestanka založnog prava te upis slobodne pozicije na račun treće osobe - kupca vrijednosnih papira – ako založni vjerovnik priloži izjavu o dospijeću tražbine osigurane založnim pravom, izjavu da je obavijestio založnog dužnika o prodaji založenih vrijednosnih papira odnosno drugu podobnu ispravu, te kupoprodajni ugovor kojim se prodaju založeni vrijednosni papiri (izvornik ili ovjerena preslika). U konkretnom slučaju primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u trenutku provedbe izvansudskog namirenja - Zakona o tržištu kapitala. Zakon o tržištu kapitala ne propisuje da je založnom vjerovniku uvijek dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem, nego samo da je to dopušteno, čime se Zakon nastojalo uskladiti s odredbom čl. 337. ZV-a, koja zahtijeva izričiti pristanak dužnika za takvo namirenje, kako bi se zaštitilo prava dužnika, ali i naglasilo da je i u smislu izvansudskog namirenja Zakon o tržištu kapitala lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da isključuje potrebu izričitog pristanka dužnika na izvansudsko namirenje, već zahtjeva da takvo postupanje ugovorne strane ugovorom nisu eksplicitno isključile. Osim toga, čl. 735. Zakona o tržištu kapitala propisuje da ugovori o zasnivanju založnog prava, koji su sklopljeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona, odredbe kojima je isključeno pravo na namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem ne proizvode pravne učinke nakon stupanja na snagu ovoga Zakona. U završnim i prijelaznim odredbama tog zakona ne isključuje svoju primjenu ovisno o nastanku tražbine ili trenutku osnivanja založnog prava. Niti jedan od navedenih zakona ne propisuju da bi prodaja dionica izvansudskim putem bila dopuštena samo kada je to posebno ugovoreno. Takva prodaja je dopuštena temeljem zakona. Predmetnim Sporazumom izvansudsko namirenje nije bilo izrijekom isključeno i bitno za naglasiti je da se nije radilo o prisilnom založnom pravu. Sve i da je bilo isključeno to pravo Sporazumom iz 2008. godine (kako to tvrdi tužitelj), čl. 735. Zakona o tržištu kapitala je navedenu odredbu stavio van snage.
Prema tome, predmetna kupoprodaja nije bila suprotna ugovornim ograničenjima niti prisilnim propisima prema ocijeni ovog suda. Zakon o tržištu kapitala je lex specialis i on se primjenjuje u ovom predmetu, međutim i ZV također propisuje institut izvansudskog namirenja. Prema stavu ovog suda čl. 337. st. 4. ZV-a se odnosi na pokretnu stvar ili pravo koje ima burzovnu ili tržišnu cijenu, što ovdje nije slučaj.
Naime, u članku 2. ugovora o kupoprodaji dionica između drugo tuženika i treće tuženika izrijekom je navedeno: „2.1. Prodavatelj je prethodno vodio ovršni postupak na dionicama iz članka 1.1. ovog ugovora, i to radi njihove pljenidbe, procjene, prodaje te namirenja Prodavatelja iz iznosa dobivenog prodajom, i to pred Općinskim sudom u Šibeniku, ali iste nisu prodane u ovršnom postupku niti nakon 4 godine te je ovršni postupak na kraju i obustavljen. 2.2. Kako je razvidno na mrežnim stranicama zse.hr Dionice iz članka 1.1. ovog ugovora nisu uvrštene na uređenom tržištu Zagrebačke burze d.d. te stoga iste niti nemaju burzovnu cijenu. 2.3. Slijedom prethodnih utvrđenja iz ovog ugovora, Prodavatelj izjavljuje da je u danim okolnostima ovo jedini način namirenja Prodavatelja te iste prodaje izvansudskim putem u skladu sa člankom 216. Upute S. K. D. D.-a te člankom 531. Zakona o tržištu kapitala (dalje: ZTK).“ Uvidom u spis Općinskog suda u Šibeniku sud je utvrdio da je ovršni postupak na dionicama vođen 6 godina te da je ovrha obustavljena, što znači da dionice nisu prodane, a uvidom u dopise Zagrebačke burze d.d. (zse.hr) sud je utvrdio da predmetne dionice nisu uvrštene na uređenom tržištu Zagrebačke burze. Osim toga, Zagrebačka burza d.d. još od 2017. godine ne provodi javna nadmetanja putem trgovinskog sustava Zagrebačke burze d.d. Stoga je sud utvrdio da dionice koje su bile predmetom zaloga, kasnije predmetom izvansudskog namirenja i prijenosa, nisu uvrštene na uređenom tržištu Zagrebačke burze d.d., a tužitelj nije dokazao da su bile uvrštene eventualno na neko drugo uređeno tržište, što znači da se njima na istoj ne trguje, niti iste imaju burzovnu cijenu te da čl. 337. st. 4. ZV-a nije primjenjiv u ovom slučaju. Odredba čl. 337. st. 3. ZV-a se primjenjuje jer ista propisuje da kada je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlašten ga je ostvarivati putem javne dražbe (javnog nadmetanja), a na neki drugi način jedino ako ima na temelju pravnoga posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj način ili je to u danim okolnostima jedini mogući način za ostvarenje prava na namirenje. Iz navedenog članka jasno je da se izvansudsko namirenje dionica koje nemaju burzovnu, tržišnu cijenu vrši upravo bez sudjelovanja brokera, sklapanjem kupoprodajnog ugovora. Iz svega navedenog proizlazi da izvansudsko namirenje je dopušteno temeljem zakona, a stranke su ugovoru jasno napisale da je u danim okolnostima ovo jedini način namirenja, a obzirom na navedeno, proizlazi da je tome zaista tako, imajući u obzir činjenicu da Zagrebačka burza d.d. ne provodi javna nadmetanja i da je pokušaj namirenja putem F. - V. d.o.o. ostao bezuspješan. Drugo tuženik je tvrdio, a tužitelj tijekom postupka nije osporio navode drugo tuženika, da je tijekom 2013. godine pristupio izvansudskom namirenju prikupljanjem ponuda putem društva F. v. d.d., a koje je 5. travnja 2013. u Poslovnom dnevniku, kao i na svojim Internetskim stranicama, objavilo poziv za kupnju spornih dionica, pri čemu je potencijalnim kupcima ostavljen rok do zaključno 11. travnja 2013. u 15 sati. Uzimajući u obzir kako po objavljenom Pozivu za prikupljanje ponuda do isteka ostavljenog roka nije zaprimljena niti jedna ponuda koja kumulativno zadovoljava propisane uvjete, razvidno je da je takav pokušaj namirenja, ostao bezuspješan. U odnosu na cijenu, sud je utvrdio da člankom 9. Sporazuma nije ugovorena cijena u slučaju izvansudskog namirenja što je ovdje slučaj, slijedom čega su prodavatelj i kupac (drugo i treće tuženik) imali pravo dogovoriti cijenu. Članak 21. st. 10. Sporazuma predviđa izuzetak od zabrane otuđenja dionica te izrijekom kaže da se iste mogu prodati za cijenu koja ne smije biti niža od nominalne vrijednosti, a u ovom slučaju je cijena dvostruko veća (nominalnu cijenu sud je utvrdio uvidom u isprave).
Navedena odredba predviđa više situacija, a jedna od njih je upravo situacija da se novac isplati predlagatelju ukoliko je kupoprodajna cijena manja od tražbine predlagatelja u trenutku isplate kupoprodajne cijene. Dakle, cilj je bio da se dionice ne smiju prodati ispod njihove nominalne vrijednosti, a utvrđuje se da je cijena za koju su dionice prodane odnosno kupljene, dvostruko veća od nominalne vrijednosti istih. Uslijed svih navedenih okolnosti, te činjenice kako je drugo tuženik svoje potraživanje pokušavao namiriti preko sedam godina, kako je riječ o dionicama koje nemaju tržišnu odnosno burzovnu vrijednost, te za koje prilikom pokušaja prodaje u konačnici i nije bilo interesa, posve je razvidno kako je predmetni način izvansudskog namirenja predstavljao jedini moguć način namirenja potraživanja, a koji je proveden u cijelosti u skladu s čl. 531. Zakona o tržištu kapitala kao i čl. 216. Upute S. K. D. D.-a.
Slijedom navedenog, kupoprodaja odnosno prijenos je napravljen u cijelosti zakonito.
Slijedom navedenog, predmetna kupoprodaja nije bila suprotna ni zakonskim niti ugovornim odredbama. S tim u vezi sud ocjenjuje neosnovanim i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud utvrdi da su upisi u S. K. D. D. d.d. nezakoniti. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev, a odluka o naknadi troškova postupka se temelji na čl. 154. i 155. ZPP-a.

3. Protiv ove presude je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o troškovima ovog parničnog postupka te predlaže žalbu usvojiti te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja ističući da pobijana presuda ima nedostataka poradi kojih se ne može ispitati, a osobito se to odnosi na činjenicu da izreka presude proturječi razlozima iste presude, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe da sud prvog stupnja polazi od pogrešne premise da dionice koje se u ovom postupku traže nisu iste dionice za koje je zaključen Sporazum pa je sud pogrešno utvrdio činjenicu da postoji Sporazum stranaka o zasnivanju založnog prava i samo založno pravo. Nadalje ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio i činjenicu vrijednosti predmetnih dionica te je pogršeno tumačio pokušaj prodaje predmetnih dionica putem F.-V. d.o.o. a i pogrešno je utvrdio činjenicu koja se odnosi na čl. 9. Sporazuma u pogledu utvrđene vrijednosti dionica.

N. I. A. i. L. u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana, da se u žalbi iznose nove činjenice o pokušaju izvansudskog namirenja putem društva F. v. d.d. i dr. te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 130.000,00 kn.

Mobilia d.o.o. u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana, da se u žalbi iznose nove činjenice te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 127.500,00 kn.

Tuženici S. k. d. d. d.d. Z. i L. P. d.o.o. nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

5. Navodima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

6. Neosnovano žalitelj ističe kako sud svoju odluku temelji na pogrešnom utvrđenju da predmet ovog postupka nisu iste dionice za koje je Sporazum zaključen. Naime, sud prvog stupnja je jasno naveo, a kao što i žalitelj navodi da su u Sporazumu navedene dionice R. d.d. a da se je nakon toga predmetno društvo razdvojilo na više pojedinih društava, zbog čega su sada dionice na kojima postoji založno pravo dionice novooformiranih društava. Stoga postoji razlika u oznakama dionica ali i, kao što je pravilno sud prvog stupnja istaknuo, njihovoj vrijednosti. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da nisu identične dionice. No, samim statusnim promjenama društva R. d.d. nije moglo doći po prestanka samog založnog prava.

7. Neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenicu koja se odnosi na čl. 9. Sporazuma, jer je pravilno utvrđeno da nije određena kupoprodajna cijena dionica s obzirom na to da je u predmetnom Sporazumu bila utvrđena vrijednost dionica društva R. d.d. a ne društava koja su kasnije nastala uslijed statusnih promjena koje su se dogodile podjelom s osnivanjem novih društava, a odnose se na dionička društva H. I. V. d.d. Š., A. I. V. d.d. Š., H. J. Š. d.d. Š., H. M. P. d.d. Š..

8. Naime u ovoj pravnoj stvari je sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučne činjenice i to da su Sporazum o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. (list 16. spisa, dalje: Sporazum) predmet zaloga dionice oznake RVRA- R-A i to 73.210 dionica u vlasništvu I. D. i još 124.773 dionica u vlasništvu B. d.o.o. i 54.321 dionica u vlasništvu P. d.o.o. Sporazum je zaključen između N. I. A. i. L., kao predlagatelja, I. D., kao protivnik i L. D., kao prikriveni vlasnik; B. d.o.o. i P. d.o.o., kao vlasnicima dionica. Ukupna tražbina koja je predmet osiguranja je tražbina predlagatelja (NLB) prema protivniku (I. D.) u iznosu od 12.176.388,89 EUR. Za sporove proizašle iz Sporazuma nadležno je Stalno izabrano sudište pri HGK. Sporazum ima potvrdu ovršnosti od 2. svibnja 2012. javnog bilježnika B. R. O. -7993/08 kojom je utvrđeno da je Sporazum ovršan 9. kolovoza 2010. U travnju 2013. je pokušana prodaja dionica putem investicijskog društva F.-V. d.o.o., no ista je bila bez uspjeha. Nakon toga je N. I. A. i. L. podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave (Sporazum o zasnivanju založnog prava s posebnim odredbama od 30. srpnja 2008.) protiv ovršenika I. D. i to pljenidbom procjenom i prodajom vrijednosnica a rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-206/2014 od 29. svibnja 2014. je određena ovrha sukladno prijedlogu ovrhovoditelja. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i primijenio materijalno pravo i to Zakon o tržištu vrijednosnih papira („Narodne novine“ broj: 84/02, 140/05, 138/06 i 88/08), te odredbe Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj 65/18), a ta oba zakona dopuštaju namirivanje izvansudskim putem. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u kojoj tužitelj traži da se utvrdi ništetnim i da su bez pravnog učinka kako Ugovor o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. tako svi pravni poslovi koji su bili iza tog ugovora je na tužitelju bio teret dokaza da su ispunjeni svi uvjeti temeljem kojih bi se moglo utvrditi da su ništetni kako taj ugovor tako i svi pravni poslovi iza tog ugovora. No, iz provedenog dokaznog postupka je razvidno da je založno pravo na predmetnim dionicama zasnovano temeljem Sporazuma iz 2008., da je došlo do statusnih promjena društva na čijim je dionicama zasnovano založno pravo a da je predmetni Sporazum ovršan 9. kolovoza 2010. i da je založni vjerovnik bio ovlašten i izvansudskim putem zatražiti namirenje tražbine. Dakle, izvansudsko namirenje je bilo više od devet godina iza ovršnosti Sporazuma na temelju kojeg je zasnovano založno pravo, a tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da su se predmetne dionice mogle prodati po višoj cijeni od one koju je tužitelj postigao u tijeku izvansudskog postupka namirenja. Nadalje, da bi neki Ugovor bio ništetan sukladno čl. 322. ZOO-a nužno je da je isti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. No, u konkretnom slučaju tužitelj kao razlog ništetnosti ističe eventualne pogreške u samom postupku izvansudske prodaje, a nije dokazao da je kupac odnosno M. d.o.o. znao za te nedostatke te da su ti nedostatci takvi da ne dovode do eventualne odštetne odgovornosti založnog vjerovnika već odmah do ništetnosti Ugovora o kupoprodaji dionica od 10. listopada 2019. i svih pravnih poslova koji su uslijedili iza toga.

10. Stoga, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

11. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

12. Zahtjevi za naknadu troškova postupka odgovora na žalbu su odbijeni jer predmetna radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 7. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko