- 1 -              Revd 5043/2021-2

Broj: Revd 5043/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz P. OIB: …, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., protiv tuženika Grada L., OIB: …, kao pravnog sljednika Općine L., zastupanog po punomoćniku Leu F., odvjetniku iz P., i tuženika Z. L., OIB: …, iz L., kao nasljednika pok. F. L. iz F., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog  suda u Bjelovaru broj Gž-648/2021-2 od 8. srpnja 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-1302/2019-16 od 30. ožujka 2021, u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog  suda u Bjelovaru broj Gž-648/2021-2 od 8. srpnja 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-1302/2019-16 od 30. ožujka 2021., uz tvrdnju da je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena slijedeća pravna pitanja:

              „a) Da li se u situaciji kada je prodavatelju i kupcu bilo (i moralo biti) poznato zbog evidentiranosti vlasništva nad traktorom u informacijskom sustavu MUP-a RH da je predmetni traktor vlasništvo tužitelja, a da nije vlasništvo Općine L. kao prodavatelja, te da traktor u smislu odredbi čl.5.st.1. Uredbe o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (NN broj: 63/95) i čl.5.st.1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (NN broj: 73/95) nije niti mogao biti predmet stjecanja prava vlasništva niti predmet prodaje trećim osobama, radi o tome da je kupoprodajni ugovor između Općine L., kao prodavatelja i F. L., kao kupca, ništavan u smislu odredbe čl.130.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) u vezi s čl.458.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) jer je protivan prisilnim propisima?

              b) Je li predmetni kupoprodajni ugovor između Općine L. i kao prodavatelja i F. L., kao kupca, kojim je Općina L. nezakonito i kao nevlasnik prodala traktor tužitelja, protivan Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 48.st.1. propisuje da se jamči pravo vlasništva, te time i ništavan?

              c) Može li se u smislu ranije važeće odredbe čl.31. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima smatrati da je Općina L., kao ne vlasnik traktora, mogla valjano i zakonito raspolagati traktorom tužitelja kao vlasnika u situaciji kada Općina L., kao jedinica lokalne samouprave, u okviru svoje djelatnosti nije bila ovlaštena staviti u promet traktor tužitelja, niti joj je traktor predan od strane tužitelja kao vlasnika, niti je traktor prodala na javnoj prodaji, pa je stoga kupoprodajni ugovor ništavan?“

4.1. Kao razlog važnosti tih pitanja naveo pozvao se na odluke revizijskog suda broj: Rev-1725/2012 od 13. siječnja 2015., te Rev-571/2015-4 od 11. studenoga 2020., u kojima je navedeno da stvari koje su zakonom isključene od stjecanja prava vlasništva ne mogu biti predmet kupoprodaje, niti predmetom stjecanja prava vlasništva, te da je u slučaju sklapanja takvog kupoprodajnog ugovora postupano protivnom prisilnim propisima i da je takav ugovor u smislu odredbe čl.103. Zakona o obveznim odnosima ništavan.

5. Iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja te su određeno izloženi razlozi (presude revizijskog suda broj: Rev-1725/2012 od 13. siječnja 2015., i Rev-571/2015-4 od 11. studenoga 2020.), zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, navedene odluke Vrhovnog suda RH nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer se ono odnose na valjanost kupoprodajnih ugovora koji se odnose na poljoprivredna zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno takva zemljišta obrasla šumom, koja su po sili zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske, i kao takva nisu mogla biti u pravnom prometu, dok se ovdje radi o prodaji traktora, na koju prodaju se ne primjenjuje Zakon o poljoprivrednom zemljištu niti Zakon o šumama, a osim toga u citiranim odlukama revizijskog suda nije izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznesenom u predmetnoj drugostupanjskoj odluci, niti pravno shvaćanje kojim bi bilo odgovoreno na postavljena pitanja, zbog čega se ne radi o važno pitanju, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. prosinca 2021.

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Viktorija Lovrić, v.r.