- 1 -              Revd 4842/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4842/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Ž., OIB ... iz Z., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika T. C. OIB ..., II-tužene M. V. C., OIB ... oboje iz Z., zastupani po punomoćnici Z. Ž. B. odvjetnici u Z., III-tužene P. C., OIB ..., IV-tuženika M. C., OIB ..., V-tužene I. C., OIB ..., VI-tuženice L. C., OIB ... i VII-tužene J. C., OIB ..., svi iz Z., zastupani po punomoćnici A. G. S., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, o prijedlogu I i II tuženika za dopuštenje revizije i o prijedlogu III-VII tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-711/2019-2 od 16. lipnja 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5317/15 od 11. lipnja 2019., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije I i II tuženika odbacuje se.

              III. Prijedlog za dopuštenje revizije III-VII tuženika odbacuje se.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-711/2019-2 od 16. lipnja 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5317/15 od 11. lipnja 2019., tužitelj, I i II tuženici i III-VII tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije.

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv III-VII tuženika, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška protiv III-VII tužitelja i u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak III-VII tuženicima, prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

              1. Da li je nepošteni posjednik tuđe stvari, koju nema pravo posjedovati, dužan, u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dati vlasniku te stvari naknadu za upotrebu stvari i vratiti mu koristi koje je ostvario upotrebom te stvari na njegov zahtjev?

              2. Da li je nepošteni posjednik tuđe stvari, koju nema pravo posjedovati, dužan, u smislu odredbi članka 1111., 1115. i 1120. Zakona o obveznim odnosima, vratiti vlasniku te stvari na njegov zahtjev koristi koje je stekao bez osnove uporabom te stvari, a kada se za to ispune zakonske pretpostavke iz odredbi članka 1111.-1120. Zakona o obveznim odnosima po osnovi pravila o stjecanju bez osnove, neovisno o postojanju obveze vraćanja koristi vlasniku stvari koje je ostvario uporabom njegove stvari na temelju odredbi članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

              3. Da li je osoba, koja je ostvarila koristi od uporabe tuđe stvari bez pravne osnove, bez obzira da li je tu korist ostvarila vlastitom uporabom te stvari ili zbog uporabe te stvari od strane treće osobe, dužna, u smislu odredbi članka 1111., 1115. i 1120. Zakona o obveznim odnosima, vratiti vlasniku te stvari na njegov zahtjev koristi koje je ostvarila od uporabe te stvari kada se za to ispune zakonske pretpostavke iz odredbi članka 1111.-1120. Zakona o obveznim odnosima po osnovi pravila o stjecanju bez osnove i ako ne postoji njegova obveza da vlasniku stvari vrati koristi na temelju odredbi članka 1165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

              4. Da li je pomoćnik u posjedovanju tuđe stvari koju posjednik, čiji je on pomoćnik u posjedovanju, nema pravo posjedovati, dužan, u smislu odredbi članka 1111., 1115. i 1120. Zakona o obveznim odnosima, vratiti vlasniku te stvari na njegov zahtjev koristi koje je ostvario upotrebom te stvari kada se za to ispune zakonske pretpostavke iz odredbi članka 1111.-1120. Zakona o obveznim odnosima po osnovi pravila o stjecanju bez osnove i ako ne postoji njegova obveza da vlasniku stvari vrati koristi na temelju odredbi članka 1165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ocijenio je slijedeće.

 

3.1. U odnosu na pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1. ocijenjeno je da odluka o sporu ne ovisi o rješenju tog pravnog pitanja. Naime, to se pravno pitanje zasniva na činjeničnoj pretpostavci da su III-VII tuženici bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine. No, utvrđenje je drugostupanjskog suda da su III-VII tuženici bili tek pomoćnici u posjedu predmetne nekretnine.

 

3.2. Nadalje, u odnosu na to pravno pitanje ocijenjeno je da tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je to pravno pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Tužitelj, tek ukazuje da u odnosu na to pravno pitanje pobijana drugostupanjska presuda odstupa od prakse revizijskog suda. No, pri tome ne ukazuje niti na jednu određenu odluku revizijskog suda.

 

3.3. U odnosu na pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije pod rednim brojem 2., 3. i 4., također je ocijenjeno da tužitelj nije određeno naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. U odnosu na ta pravna pitanja tužitelj tek ukazuje da o tim pravnim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3.4. Unatoč navedenom, a s obzirom na cjelokupan sadržan prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije, ovdje je za ukazati na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.".

 

4. Slijedom do sada navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl.  387. st. 3. ZPP, odnosno kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

5. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja protiv I i II tuženika, u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška protiv I i II tuženika i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I i II tuženika za naknadu parničnog troška, prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli su I i II tuženici naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

              1. Pravno pitanje valjane primjene odredbi o pasivnoj legitimaciji osobe u odnosu na II-tuženu M. V. C. - koja kao član domaćinstva živi u zajedničkom kućanstvu s osobom koja je u ovršnom postupku označena kao ovršenik i postojanje solidarne odgovornosti za naknadu za korištenje predmetne nekretnine za vrijeme dok u ovršnom postupku ista nije bila predana tužitelju kao ovrhovoditelju - valjana primjena odredbi iz čl. 164 ZV-a (da li sama činjenica da je navedena osoba imala status sudionika u ovršnom postupku, a za koje vrijeme je vodila postupak radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, ima status nepoštenog posjednika), iako joj se tužitelj nikada nije obratio sa zahtjevom za iseljenje i predaju nekretnine u posjed (isti status kao i djeca u odnosu na koje je tužbeni zahtjev odbijen! - točka 21 pobijane odluke).

              2. Pravna valjanost utvrđenja solidarne odgovornosti I i II tuženika, a koju sud utvrđuje da postoji, iako je za postojanje solidarne obveze potrebna pravna osnova, budući da ona ne nastaje izravno iz zakona, dok na strani I i II tuženika, u ovoj konkretnoj stvari nema solidarnosti jer nema pravne osnove za takvu vrstu odgovornosti - odredba čl. 43 Zakona o obveznim odnosima.

              3. Utjecaj vođenja paničnog postupka na utvrđenje prava vlasništva s osnova bračne stečevine, a koji postupak II tužena vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u tijeku cijelog utuženog razdoblja, pod br. P-7650/11, ranije P-10500/02, a koja je postala pravomoćna 29. svibnja 2018.g., tj. poštenje na strani II tužene koja je tijekom cijelog utuženog razdoblja tj. od 2010. do 2015. imala status poštenog posjednika, čime ista ne odgovara za utuženi iznos.

              4. Pravo zahtijevati naknadu s osnova korištenja tuđe nekretnine za razdoblje prije 13.09.2013.g. kada je tek tužitelj kao ovrhovoditelj zatražio od I tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine.

              5. Odgovornost Republike Hrvatske koja odgovara za postupanje djelatnika/državnih službenika i namještenika u pogledu njihovog djelokruga i načina postupanja i vođenja postupka, a time i odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja zbog načina vođenja postupka odgovara za eventualnu štetu koja bi tužitelju nastala zbog nemogućnosti korištenja njegove nekretnine.

              6. Valjana primjena odredbi iz čl. 155. Zakona o parničnom postupku i priznanje opravdanih troškova tužitelju, odnosno smije li sud priznati svaki podnesak koji tužitelj dostavi u spis, budući da je kasnijim podnescima ponovljeno što je ranijim podnescima izneseno.

 

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP, revizijski sud je u odnosu na prijedlog I i II tuženika za dopuštenje revizije ocijenio slijedeće.

 

6.1. U prijedlogu I i II tuženika za dopuštenje revizije naznačena pravna pitanja nisu pravna pitanja koja bi imala značaj pravnih pitanja iz čl. 385. i 385.a ZPP. Stoga ta pravna pitanja po svojoj pravnoj prirodi niti ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Na ta pravna pitanja nije niti moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i na druge slučajeve. K tome, ta pravna pitanja odnose se isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.

 

6.2. Još je za ukazati da I i II tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izložili razloge važnosti predmetnih pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga I i II tuženika za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, odnosno kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje I i II tuženicima podnošenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom II izreke ovog rješenja.

 

8. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev III-VII tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 46.250,00 kn, III-VII tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije.

 

9. Postupajući sukladno odredaba čl. 385., 385.a i 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu III-VII tuženika za dopuštenje revizije naznačeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

9.1. K tome, ocijenjeno je da III-VII tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da bi predmetno pitanje bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

10. Stoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP, riješiti kao pod stavkom III izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.