1               Poslovni broj: 1 Us I-578/2021-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-578/2021-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz B., ..., koju zastupa opunomoćenik N. S., odvjetnik u R., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi razmjernog dijela obiteljske mirovine, 7. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/21-03/03274727751, URBROJ: 341-99-06/2-21-2148 od 21. travnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-03/21-03/03274727751, URBROJ: 341-14-06/2-21-875 od 25. veljače 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-03/21-03/03274727751, URBROJ: 341-14-06/2-21-875 od 25. veljače 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine iza smrti korisnika mirovine R. M.

 

2.  Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/21-03/03274727751, URBROJ: 341-99-06/2-21-2148 od 21. travnja 2021. odbijena kao neosnovana.

 

3.  Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika, navodeći u bitnome da isto nije na zakonu osnovano. Navodi da je tuženik pogrešno utvrdio da nije dostavila dokaz o postojanju izvanbračne zajednice s umrlim korisnikom mirovine R. M., obzirom da je prvostupanjskom tijelu dostavila kao dokaz pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno u izvanparničnom sudskom postupku kojim se utvrđuje njezino svojstvo izvanbračne supruge pok. R. M. i to rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-1583/2017 od 4. srpnja 2017. kojim je u točki II. utvrđeno da se njegovim nasljednicima, između ostalih, proglašava i tužiteljica kao izvanbračna supruga ostavitelja. Ističe da je ostavinski postupak sukladno čl. 175. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) izvanparnični postupak, a da je čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) jedino navedeno da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, ne specificirajući dalje o kojem se konkretno izvanparničnom postupku radi. Slijedom navedenog, tužiteljica ističe da je dostavom spomenutog rješenja o nasljeđivanju od 4. srpnja 2017. ispunila pretpostavke propisane u čl. 22. st. 3. ZOMO jer se radi o pravomoćnom rješenju donesenom u izvanparničnom sudskom postupku. Stoga tužiteljica u tužbenom zahtjevu predlaže da se prethodno citirana rješenja ponište, a da Sud sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da tužiteljici prizna pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine iz smrti korisnika R. M.

 

4.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

5.  Među strankama ovog spora nije sporno da je tužiteljica u upravnom postupku dostavila rješenje doneseno u izvanparničnom sudskom postupku, odnosno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-1583/2017 od 4. srpnja 2017. kojim je tužiteljica kao izvanbračna supruga pok. R. M.  proglašena njegovom nasljednicom.

 

6.  Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno može li se rješenje o nasljeđivanju smatrati rješenjem donesenim u izvanparničnom sudskom postupku kojim je utvrđen status izvanbračne zajednice u smislu čl. 22 st. 1. i 3. ZOMO.

 

7.  Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

 

8.  Na temelju razmatranja navedenih nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

9.  Čl. 22. st. 1. ZOMO propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji, i to 1. udovica, odnosno udovac, 2. razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje, 3. djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena, 4. pastorčad koju je osiguranik uzdržavao, 5. unučad koju je osiguranik uzdržavao, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu, 6. roditelji - otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao, 7. djeca bez roditelja - braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu.

 

10.  Nadalje, st. 3. istog članka propisano je da se pod članom obitelji iz st. 1. t. 1. tog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

 

11.  Čl. 8. st. 2. ZN propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, te da se izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

 

12.  Čl. 232. ZN propisan je učinak rješenja o nasljeđivanju pa je tako st. 1. citiranog članka navedeno što se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje, odnosno da je rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, dok je st. 5. citiranog članka, između ostalog, propisano tko je rješenjem o nasljeđivanju vezan, odnosno da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane.

 

13.  Čl. 175. st. 1. ZN propisano je da je ostavinski postupak izvanparnični postupak. St. 2. istog članka propisano je da ako tim Zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

 

14.  Čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. St. 2. istog članka propisano je da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

 

15.  Paragraf 10. st. 1. Zakona o vanparničnom postupku („Narodne novine“, broj 73/91, dalje: ZVP) propisano je da ako odluka u vanparničnoj stvari zavisi od utvrđenja kojega prava ili kojeg pravnog odnošaja (prethodno pitanje), ovo se utvrđenje ima, ukoliko posebna naređenja što drugo ne propisuju, i onda kad je ovo pravo ili ovaj odnošaj među strankama sporan, izvesti na čisto u vanparničnom postupku, ali to utvrđenje ima pravno dejstvo samo u tom postupku. St. 2. istog članka propisano je da ako odlučivanje o prethodnom pitanju zavisi od utvrđenja spornih činjenica, može sud, po predlogu ili po službenoj dužnosti, radi utvrđenja prava ili pravnog odnošaja uputiti stranke na parnicu ili, prema prilikama, na upravni postupak.

 

16.  Paragraf 263. ZVP propisano je da osim slučajeva nabrojanih u prednjim delovima ovoga zakona, postupat će sudovi po vanparničnom postupku i u slučajevima, koji su u ovom delu zakona ili u kojem drugom zakonu nabrojani.

 

17.  Dakle, navedenim čl. 8. ZN propisano je što se u smislu toga Zakona smatra izvanbračnom zajednicom, a citiranim čl. 232. ZN propisan je učinak rješenja o nasljeđivanju, iz čega proizlazi da se rješenjem o nasljeđivanju ne utvrđuje općenito status izvanbračnog druga za potrebe ostalih postupaka (jer to niti nije svrha tog postupka) već samo za potrebe ostavinskog postupka kao prethodno pitanje kako bi se među nasljednicima utvrdilo tko je sve ostaviteljev nasljednik. Sukladno citiranom Paragrafu 10. ZVP i čl. 12. ZPP prethodno pitanje koje nije riješeno u nadležnom postupku vrijedi samo za potrebe postupka u kojem je o tom pitanju odlučeno. Stoga status izvanbračnog druga utvrđen u ostavinskom postupku vrijedi samo za potrebe tog postupka.

 

18.  Citiranim Paragrafom 263. ZVP propisano je da će osim slučajeva nabrojanih u prednjem djelu tog Zakona, postupat sudovi prema izvanparničnom postupku i u slučajevima, koji su u tom dijelu Zakona ili u kojem drugom zakonu nabrojani. Citiranim čl. 22. st. 3. ZOMO propisano je da se za potrebe tog postupka status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnome sudskom postupku. Stoga je nadležan postupak za utvrđivanje izvanbračne zajednice u smislu citiranog čl. 22. st. 3. ZOMO izvanparnični postupak koji će se provesti sukladno navedenom Paragrafu 263. ZVP, a ne sukladno pravilima ZN.

 

19.  Dakle, status izvanbračne zajednice mora se dokazati i utvrditi u posebnom za to nadležnom izvanparničnom sudskom postupku u kojem će se donijeti rješenje čija će izreka glasiti na utvrđenje takve zajednice te će se pri tome u tom postupku provesti i drugi dokazi pored izjava nasljednika, a pravomoćno rješenje o nasljeđivanju može poslužiti kao jedan od dokaza za utvrđenje te zajednice. Sve dok se status izvanbračne zajednice ne utvrdi u takvom nadležnom postupku, sva ostala utvrđenja te zajednice predstavljaju prethodna pitanja koja vrijede samo za potrebe tih pojedinačnih postupaka u kojima je o tom pitanju odlučeno te se ne mogu koristiti za druge postupke.

 

20.  S obzirom da je nesporno da tužiteljica nije ishodila niti dostavila pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje status izvanbračne zajednice u posebnom za to nadležnom izvanparničnom sudskom postupku, to u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za ostvarenje prava na razmjerni dio obiteljske imovine.

 

21.  Stoga je tuženik pravilnom primjenom čl. 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu te donio osporavano rješenje.

 

22.  Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučio kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

U Rijeci 7. prosinca 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a ZUS i čl. 66. st. 5. ZUS).