- 1 -              Revd 4051/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4051/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja bolnica dr. I. P. S., S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u S., protiv tuženika I. S., S., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. L. Č., odvjetnici u O., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R 294/2019-2 od 24. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-298/2016-34 od 17. svibnja 2019., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavio je pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja je naveo zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno pravo.

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

6. Prva tri postavljena pravna pitanja se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

 

6.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

 

7. U pogledu pravnih pitanja postavljenih pod rednim brojevima 4. do 9. tuženik nije uputio na odluke sudova u smislu čl. 385.a. ZPP-a u kojima bi u pogledu tako koncipiranih pitanja bilo izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci.

 

7.1. Naime, pitanjima pod rednim brojem 4. do 7. podnositelj prijedloga propituje osnovanost tužbenog zahtjeva u svjetlu činjenice da su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 ukinute pojedine odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/16, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom, usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ br. 62/16 i 69/16). Međutim o utjecaju te ustavnosudske odluke (i pojedinih akata na koje se također u tim pitanjima poziva) na aspekte koji se propituju pitanjima u odlukama na koje se kao na razloge važnosti poziva tuženik nije izraženo pravno shvaćanje.

 

7.2. Također niti u jednoj od odluka nije izraženo pravno shvaćanje u pogledu pravnih pitanja pod rednim brojem 8. i 9.

 

7.3. Konačno, a u pogledu tih pravnih pitanja, je za uputiti na bogatu praksu revizijskog suda u postupcima po tužbama radnika radi utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o specijalizaciji i po tužbama poslodavaca radi potraživanja kao u ovopredmetnom slučaju, u kojoj je dano pravno shvaćanje i ovdje primjenjivo, od kojeg ne odstupa pobijana odluka (tako npr. Revr 771/2016 od 26. rujna 2018., Revr 1502/2014 od 31. listopada 2017., Revr 517/2002-2 od 22. siječnja 2003., Revr 1058/2011-2 od 10. srpnja 2012., Revr 357/2006-2 od 13. rujna 2006. i dr.).

 

8. Pravna pitanja pod rednim brojem 10. i 11. se temelje na činjeničnim pretpostavkama koja nisu podudarna sa činjeničnim utvrđenjima u ovoj pravnoj stvari, pa tako niti nemaju utjecaja na odluku u sporu.

 

9. Imajući u vidu da je sporni ugovor o specijalizaciji sklopljen 2011. godine, ukazuju se neodlučnim za odluku u sporu pravna pitanja naznačena pod rednim brojevima 12. i 13., koji se odnose na primjenu prava Europske unije na ovaj predmet.

 

10. Osim toga, u odlukama Suda Europske unije na koje se poziva podnositelj, taj sud nije izrazio pravno shvaćanje u okviru činjenično pravne situacije koja je usporediva s ovopredmetnom.

 

11. Konačno, ovaj je sud prepoznao i još dva nenumerirana pitanja koja se u prijedlogu za dopuštenje revizije nalaze na str. 6. odlomku 2., u pogledu kojih je dovoljno za uputiti na toč. 7. do 7.3. obrazloženja, uz što je za navesti da je tamo drugo postavljeno pitanje postavljeno na neodređen i općenit način i njime se zapravo samo upućuje na (navedenu) pogrešnu primjenu materijalnog prava, konkretne zakonske odredbe, što se ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

 

12. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.