- 1 -              Revd 2153/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2153/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja E. P. & C. B., A., A., B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika-protivnika osiguranja A. K. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. & V., i II-tuženika-protivnika osiguranja A. K. N. d.o.o. S. N., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. i dr. Z., radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o prijedlogu II-tuženika-protivnika osiguranja za dopuštenje revizije, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-982/2021-2 od 12. ožujka 2021., kojom je djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1753/2020 od 1. veljače 2021., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog II-tuženika-protivnika osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-982/2021-2 od 12. ožujka 2021. u toč. II. izreke, kojom je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1753/2020 od 1. veljače 2021. te radi osiguranja tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja prema tuženicima-protivnicima osiguranja određena privremena mjera zabrane II-tuženiku-protivniku osiguranja otuđenje nekretnina opisanih u izreci rješenja, se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugotuženik-protivnik osiguranja (dalje u tekstu: II-tuženik) A. K. N. d.o.o. je podneskom od 12. travnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj PŽ-982/2021-2 od 12. ožujka 2021. u toč. II. izreke kojom je preinačeno prvostupanjsko rješenje u toč. I. izreke i protiv II-tuženika određena privremena mjera, radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. U ovom postupku je rješenjem o privremenoj mjeri određeno osiguranje novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja (dalje: tužitelja) prema tuženicima-protivnicima osiguranja (dalje: tuženici) u iznosu od 597.270,27 EUR sa zateznim kamatama od 7. veljače 2010. do isplate, zabranom II-tuženiku da otuđi ili optereti nekretnine opisane u rješenju. Prema ocjeni drugostupanjskog suda tužitelj je dokazao postojanje pretpostavki za određivanje mjere propisane odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ).

 

2.1. U obrazloženju je navedeno da je tužitelj učinio vjerojatnom postojanje tražbine prema društvu A. K. d.o.o. iz Ugovora o distribuciji od 16. listopada 2001. te iz Sporazuma o  konsolidaciji ugovora o pružanju marketinške pomoći od 1. travnja 2008. S obzirom na to da je A. K. d.o.o. prestao podjelom na dva društva, A. K. T. d.o.o. i A. K. N. d.o.o., koji su pravni slijednici dužnika po osnovi navedenih ugovora, sud je zaključio da je tužitelj učinio vjerojatnom tražbinu prema drugotuženiku. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je I-tuženik podnio prijedlog za pokretanje stečajnog postupka i nema značajnije imovine, a da II-tuženik rasprodaje svoje nekretnine, postoji opasnost namirenja tražbine, čime su kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za sudsko  osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom.

 

3. Drugotuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje rješenja te je naznačio više pravnih pitanja radi kojih predlaže da mu Vrhovni sud RH dopusti reviziju.

 

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. OZ, vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije  u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

5. Prvim pitanjem II-tuženik pita postoji li odgovornost društva nastalog statusnom promjenom podjele s osnivanjem za obveze društva također nastalog istom statusnom promjenom, koje su obveze nastale kod drugog društva nakon statusne promjene, U odnosu na naznačeno pitanje nije određeno naveden razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

6. Drugim i trećim pitanjem II-tuženik u bitnome pita kad će se smatrati da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom opasnost da će bez predložene privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer se opasnost u smislu navedene odredbe cijeni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja i nije moguće unaprijed dati formulu primjenjivu za buduće slučajeve o načinu na koji će sud cijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za privremenu mjeru. S tim u vezi i odluke na koje se II-tuženik pozvao, koje su donesene na temelju utvrđenja u pojedinim postupcima, ne daju razlog važnosti naznačenim pitanjima.

 

6.1. Ako tuženik drži da je privremenom mjerom određeno osiguranje na nekretninama čija vrijednost znatno premašuje visinu iznosa osigurane tražbine, može od suda zatražiti ograničenje osiguranja samo na neke nekretnine, ako su one kao predmet dovoljne za osiguranje tražbine.

 

7. Peto pitanje se odnosi na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, pa II-tuženik pita može li sud u drugostupanjskom postupku utvrditi drugačije činjenično stanje u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda, te je li u ovom slučaju počinjena i bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kad drugostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje na temelju isprava u spisu za koje drži da ih prvostupanjski sud nije sve uzeo u obzir. II-tuženik sadržajno ukazuje na to da je drugostupanjsko rješenje zapravo doneseno na temelju odredbe čl. 373.a. toč. 2. ZPP, jer je sud našao da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene ali da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Međutim, sve ako je i pogrešno navedena odredba ZPP po kojoj je u odnosu na II-tuženika preinačeno prvostupanjsko rješenje, nije riječ o važnom pitanju, jer je drugostupanjski sud obrazložio svoj zaključak o ispunjenim pretpostavkama za privremenu mjeru. Napominje se da u odnosu na ovo pitanje nije određeno naznačen odgovarajući razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

8. Šestim pitanjem II-tuženik pita smije li sud odrediti privremenu mjeru čijim se sadržajem iscrpljuje sadržaj tražbine u tužbi. U odnosu na ovo pitanje nije naznačen razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP. Podredno se napominje da pitanje nije važno za konkretni postupak osiguranja, jer tražbina u parnici je novčana tražbina, a privremenom mjerom je određeno osiguranje te tražbine zabranom otuđenja nekretnina, pa rješenjem o privremenoj mjeri nije iscrpljen sadržaj tužbenog zahtjeva.

 

9. Sedmo pitanje se odnosi na dopuštenost privremene mjere u procesnoj situaciji kad postoje uvjeti za prethodnu mjeru. Ovo pitanje nije važno za predmetni postupak osiguranja jer u odnosu na II-tuženika, protiv kojeg je određena privremena mjera, ne postoje uvjeti za prethodnu mjeru (protiv njega nije donesen arbitražni pravorijek o predmetu glavnog spora).

 

10. Pitanje kojim tuženik pita trebaju li kod određivanja privremenih mjera osiguranja biti kumulativno ispunjene sve pretpostavke nije važno, jer to jasno proizlazi iz samog teksta zakona, a drugostupanjski sud je utvrdio da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz čl. 344. i 346. OZ.

 

 

 

 

 

 

11. Stoga u odnosu na neka pravna pitanja nije naznačen razlog važnosti, dok ostala naznačena pitanja nisu važna zbog onih razloga koji su navedeni u prijedlogu u smislu odredbe čl. 385.a st.1 al. četvrta ZPP. pa je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten po čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP u vezi s čl. 21. OZ i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.