- 1 -              Revd 3709/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3709/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja V. O. d.o.o. Š., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. J., odvjetnica u Z., protiv I. tuženika H.-O. d. s. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., i II. tuženika H. E. d.d., Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6719/2019-2 od 5. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-983/2014 od 16. listopada 2019., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

 

II. Odbijaju se zahtjevi I. tuženika i II. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6719/2019-2 od 5. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-983/2014 od 16. listopada 2019. kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene  primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u obrazloženju važnosti postavljenih pitanja pozvao se na odluke revizijskog suda broj Rev-888/07 od 23. travnja 2008., Rev-1940/12 od 4. travnja 2017., Rev-2551/14 od 13. svibnja 2020. i Rev-555/2001 od 28. listopada 2004. te presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-256/16 od 29. studenoga 2016.

 

3. Tuženici su u odgovorima na prijedlog za dopuštenje revizije predložili prijedlog tužitelja odbaciti te su zatražili naknadu troška odgovora na prijedlog.

 

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za isporučenu električnu energiju u mrežu I. tuženika za vrijeme pokusnog rada tužitelja, kao povlaštenog proizvođača električne energije, u razdoblju od 5. lipnja 2009. do 22. prosinca 2009., koji se  temelji na tvrdnjama da je I. tuženik, podredno, II. tuženik, bez pravne osnove stekao imovinu u vrijednosti isporučene električne energije.

 

5. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev pošavši, u bitnom, od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

-da je tužitelj s I. tuženikom 3. lipnja 2009. sklopio ugovor o korištenju mreže kojim je I. tuženik preuzeo obvezu prihvatiti u svoju mrežu električnu energiju koju će tužitelj proizvesti za vrijeme probnog rada,

 

-da imovina tužitelja (električna energija) nije prešla u mrežu tuženika bez pravne osnove, već na temelju navedenog pravnog posla,

 

- da je sukladno sklopljenom ugovoru jedina obveza I. tuženika da tužitelju omogući korištenje mreže uz dužnost vođenja sigurnog, pouzdanog i učinkovitog pogona mreže,

 

-da prema čl. 2. st. 4. Uredbe o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracija čija se proizvodnja potiče („Narodne novine“ broj 33/07) svu električnu energiju koju proizvedu povlašteni proizvođači električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja, a čija se proizvodnja potiče, otkupljuje operator tržišta,

 

-da je djelatnost I. tuženika distribucija električne energije, pa da električna energija tijekom probnog rada nije mogla postati njegovom imovinom jer on obavlja samo njezin transport radi isporuke krajnjim kupcima ili energetskom subjektu za distribuciju,

 

-da II. tuženik nije preuzeo električnu energiju u bilo koju svrhu, niti je istom na bilo koji način disponirao, a niti je on operator tržišta.

 

6. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja postupovnopravno pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a. Smatra da su nižestupanjski sudovi suprotno nalazu i mišljenju vještaka utvrdili odlučne činjenice, jer da iz mišljenja vještaka proizlazi da je I. tuženik za svoje potrebe koristio isporučenu električnu energiju, a da sudovi, osim toga, nisu naveli i obrazložili koje su odredbe materijalnog prava primijenili.

 

6.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni.

 

6.2. Naznačenim postupovnopravnim pitanjem tužitelj ukazuje na proturječnost između razloga nižestupanjskih presuda i nalaza i mišljenja vještaka, očito smatrajući odlučnom činjenicu utvrđenu nalazom. Suprotno tvrdnji tužitelja navedena proturječnost nije o odlučnoj činjenici, jer su nižestupanjski sudovi, smatrajući da je provedeno vještačenje neodlučno, zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na I. tuženika donijeli s obzirom na sadržaj ugovora od 3. lipnja 2009. kojim se I. tuženik obvezao preuzeti električnu energiju u svoju mrežu, a člankom 29. navedenog ugovora (koji regulira situaciju od prvog uključenja na mrežu do utvrđivanja spremnosti elektrane za trajni pogon) izričito je ugovoreno da I. tuženik nema nikakvu obvezu u smislu plaćanja naknade za električnu energiju isporučenu u mrežu.

 

6.3. Budući da su nižestupanjski sudovi odlučne činjenice utvrdili na temelju ugovora od 3. lipnja 2009. kojim su stranke u cijelosti regulirale svoje međusobne odnose te su naveli i obrazložili odredbe materijalnog prava koje su primijenili, postavljeno postupovnopravno pitanje nije važno za rješenje ovog spora.

 

7. Naznačenim materijalnopravnim pitanjem tužitelj pita je li stjecanje prava vlasništva dijela imovine jedne osobe koji prelazi u imovinu druge osobe preduvjet za primjenu instituta stjecanja bez osnove te može li doći do stjecanja bez osnove bez da dio imovine koja prelazi iz imovinske mase jedne osobe u imovinsku masu druge osobe postane vlasništvo te druge osobe.

 

7.1. Ni navedeno materijalnopravno pitanje nije važno za rješenje ovog spora, jer se zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na ugovoru kojim su stranke u cijelosti regulirale međusobne odnose.

 

8. Konačno, pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda (o nepostojanju pretpostavki za primjenu odredbi o stjecaju bez osnove) podudarno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u  odluci broj Rev-48/2017 od 18. lipnja 2019.

 

9. Slijedom svega navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

10. Zahtjevi tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog nisu prihvaćeni jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.