- 1 -              Revd 2781/2021-2

Broj: Revd 2781/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., protiv tuženika L. P. d.d. P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & B. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-132/2021-2 od 9. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-348/15 od 6. studenoga 2020., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-132/2021-2 od 9. veljače 2021. u toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-348/15 od 6. studenoga 2020. u pobijanom dijelu iz toč. III. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 203.335,01 kn sa zateznim kamatama, se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj J. M. je podneskom od 14. travnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-132/2021-2 od 9. veljače 2021. u toč. I. izreke radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Presuda je donesena u sporu radi naknade neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi kao posljedicu ozljede na radu kod tuženika. Prethodno je pravomoćno utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu, a da je tužiteljev doprinos štetnom događaju u omjeru od 25%. Tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zarade za razdoblja u kojima je tužitelj bio na bolovanju (razlike između plaće i naknade za bolovanje) je djelomično odbijen na temelju utvrđenja da neka od bolovanja nisu bila u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Pri tome su nižestupanjski sudovi prihvatili potvrde obiteljskog liječnika opće medicine samo u dijelu kojim je potvrđeno da je tužitelj bio na bolovanju u razdobljima navedenim u tužbi, ali ne i u dijelu u kojem je potvrđeno da postoji uzročna veza između štetnog događaja i razloga za bolovanje. Sud je sam po vještacima odgovarajuće struke provjerio među strankama sporne razloge bolovanja, te je utvrdio da neka bolovanja nisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Stoga je djelomično odbijen zahtjev za naknadu materijalne štete.

4. Tužitelj je osporio pravo sudu utvrditi razloge bolovanja u situaciji kad je liječnik opće medicine potvrdio da je bolovanje bilo opravdano i naveo da postoji uzročna veza između štetnog događaja i bolovanja. S tim u vezi je naveo da je potvrda liječnika upravni akt te predložio dopuštenje revizije radi pravnog pitanja koje glasi:

              „Može li sud mijenjati upravne akte?“

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. ZPP vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer sud u ovom slučaju, utvrđujući razloge bolovanja, nije mijenjao upravni akt. Naime, prema shvaćanju revizijskog suda, izraženom upravo u odlukama na koje se pozvao tužitelj (Revr-1640/12-2od 2. rujna 2014., Revr-1668/01-2 od 24. siječnja 2002., Revr-776/15-2 od 27. rujna 2016.) upravni akt je potvrda – izviješće o bolovanju. Kad je u pitanju uzročna veza između bolovanja i štetnog događaja koji je eventualno uzrokovao zdravstveno stanje koje zahtjeva bolovanje, o tome liječnici ne daju potvrde. Okolnost što se obiteljski liječnik nepotrebno upustio u ocjenu o tome postoji li uzročna veza između štetnog događa i potrebe za bolovanjem nije odlučna, niti taj dio potvrde prema sudskoj praksi predstavlja upravni akt.

7. Stoga naznačeno pitanje nije važno zbog onih razloga koji su naznačeni u prijedlogu u smislu odredbe čl. 385.a st.1 al. 4. ZPP, pa je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten po čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. prosinca 2021.