Poslovni broj: 7 Pž-4540/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-4540/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupaju mag. iur. I. Č. i mag. iur. D. M., punomoćnici po zaposlenju, protiv tuženika T. G. d.o.o. u stečaju, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-264/2020 od 11. svibnja 2021., 7. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
Povrv-264/2020 od 11. svibnja 2021. u točkama I. i III. izreke i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-10736/2019 od 4. prosinca 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 287,23 kn (dvjestoosamdesetsedam kuna i dvadesettri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2019. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (trgovački odnosi) i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 90,00 kn (devedeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2019. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (ostali trgovački odnosi), i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn (šestodvadesetpet kuna), u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-10736/2019 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 287,23 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2019. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 90,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2019. do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (točka III. izreke).

 

2. Žalbu protiv tog dijela prvostupanjske presude je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da tuženik nakon otvaranja stečajnog postupka nije imao saznanja da postoji bilo kakav ugovor s tužiteljem, a takav ugovor tuženik nije potpisao niti je koristio tužiteljeve usluge. Osim toga, na utuženim računima je kao korisnik potrošnje naznačen N. B. iz Z., dok tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka dostavio izvadak iz zemljišne knjige za konkretnu nekretninu iz kojeg bi bilo razvidno o kojoj nekretnini se radi i tko je njen vlasnik/korisnik. Zbog toga smatra da je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku trebalo uzeti kao nedokazanu tvrdnju da bi tuženik bio vlasnikom prostora i koristio tužiteljeve usluge. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, odnosno preinačiti je i tužbeni zahtjev odbiti.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u dijelu odluke o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

 

6. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 287,23 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime isporuke električne energije za razdoblje od prosinca 2018. do kolovoza 2019.

 

7. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

8. Prema Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 85/15; dalje: Opći uvjeti) obveznik plaćanja električne energije je krajnji kupac s kojim je opskrbljivač električnom energijom sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom (čl. 10. i 12.), odnosno treća osoba na koju je ugovor o opskrbi prenesen (čl. 13. Općih uvjeta).

9. Prigovorom protiv rješenja o ovrsi tuženik je osporio obvezu prema tužitelju navodeći da s tužiteljem nije u ugovornom odnosu niti je korisnik električne energije za koju tužitelj potražuje isplatu cijene, odnosno osporio je da bi bio vlasnik nekretnine u odnosu na koju je tužitelj isporučio električnu energiju. S obzirom na to da navedene prigovore prvostupanjski sud nije ocijenio (prigovor vlasništva), odnosno da nije jasno kako je utvrdio da bi tuženik bio krajnji kupac kojem je isporučena električna energija, to je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a ovaj sud je otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je počinio prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu jer je sporne, a odlučne činjenice među stranka bilo moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza – isprava u spisu.

 

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tijekom postupka dostavio u spis Izvod iz poslovne knjige i račun na kojem je kao korisnik naznačena treća osoba – N. B. (str. 6. spisa). S obzirom na to da su navedene isprave jednostrane isprave koje takve isprave u situaciji kad tuženik konkretno ospori istinitost u njima naznačenih činjenica ne predstavljaju adekvatan i dostatan dokaz o postojanju određenog poslovnog događaja, a osobito kad se uzme u obzir da na ispostavljenom računu kao korisnik nije naznačen tuženik već treća osoba. Imajući stoga u vidu da tužitelj na kome je bio teret dokazivanja nije dostavio u spis ugovor o opskrbi električnom energijom kojim bi dokazao pravnu osnovu svoje tražbine prema tuženiku, niti je dostavio zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg bi se moglo utvrditi da je upravo tuženik vlasnik nekretnine, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1.
ZPP-a i čl. 221.a ZPP-a trebalo zaključiti da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja.

 

Premda se tužitelj u podnesku od 7. veljače 2020. pozivao na dokaz o vlasništvu (vlasnički list, izvadak iz zk. i sl.), kao i stanje brojila, tužitelj nije sukladno odredbi čl. 232. ZPP-a dostavio navedene isprave u trenutku predlaganja dokaza.

 

Dodatno, ovaj sud ukazuje da nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio činjenicu isporuke električne energije iz sadržaja vjerodostojne isprave na kojoj je kao korisnik naznačena treća osoba, a ne tuženik, odnosno izvoda iz sudskog registra koji zapravo svjedoči o podacima upisanim za subjekt upisa sukladno Zakonu o sudskom registru („Narodne novine“ broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15 i 40/19) pa u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

11. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu svoje tražbine, to je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti platni nalog i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

12. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a na naknadu troškova parničnog postupka.

Tuženiku su opravdano nastali troškovi u vidu jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), dakle, u ukupnom iznosu od 625,00 kn.

 

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a odlučio kao u izreci.

 

Zagreb 7. prosinca 2021.

 

Sutkinja

Ružica Omazić