Poslovni broj: 7 Pž-4080/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-4080/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o., OIB ..., G., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u K., protiv tuženika E. N. j.d.o.o., OIB ..., V., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-84/2019-36 od 22. travnja 2021., ispravljenoj rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-84/2019-40 od 7. svibnja 2021., 7. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-84/2019-36 od 22. travnja 2021., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-84/2019-40 od 7. svibnja 2021., u točkama I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude, koja je ispravljena rješenjem od

7. svibnja 2021., je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. poslovni broj Ovrv-2090/2017 od 9. studenog 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 27.083,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2017. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.065,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2017. do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.931,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2021. do isplate (točka III. izreke).

 

2. Žalbu protiv tog dijela prvostupanjske presude je podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su stranke ugovorile da tuženik uslugu šivanja, odnosno robu, preuzima tek nakon plaćanja računa. Upravo suprotno, stranke su ugovorile da se plaćanje izvrši nakon preuzimanja robe, kao što je to uobičajeno kad jedna strana osigurava materijal za šivanje, a druga strana pruža uslugu šivanja. Tuženik ističe da usluga šivanja nije izvršena niti je tužitelj pozvao tuženika da preuzme sašivenu robu. U odnosu na odluku o troškovima postupka, ukazuje da je točkom III. izreke pobijane presude tuženik obvezan da naknadi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 5.000,00 kn, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.931,50 kn, pa navodi da je u tom dijelu pobijana presuda nerazumljiva. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno je preinačiti.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP- a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

6. Žalbenim navodima kojima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su stranke ugovorile da tuženik sašivenu robu preuzima tek nakon plaćanja računa, odnosno da usluga šivanja nije izvršena, tuženik zapravo pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako je ovaj spor zapravo spor male vrijednosti jer se vodi radi isplate tražbine u iznosu manjem od 50.000,00 kn, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati osnovanost žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.

467. st. 1. ZPP-a).

 

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 27.083,50 kn koji tužitelj potražuje na ime naknade za izvršenu uslugu šivanja dječjih bodija koju se tužitelj nesporno obvezao izvršiti za tuženika kao naručitelja temeljem usmeno sklopljenog ugovora o djelu.

 

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih ovaj sud nije ovlašten ispitivati u sporu male vrijednosti (čl. 467. ZPP-a), proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili da će tuženik uslugu šivanja koju je naručio od tužitelja u cijelosti platiti prije isporuke robe, a tek nakon plaćanja robu preuzeti, kao i da je tuženik na poziv voditeljice proizvodnje da dođe preuzeti robu platio manji iznos, dok se ostatak obvezao platiti nakon što prikupi novac. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da je od ukupno ugovorene cijene od 29.119,50 kn tuženik platio samo manji dio u iznosu od 2.036,00 kn, dok je ostao neplaćeni iznos od 27.083,50 kn, te da se sašivena roba nalazi na tuženikovom skladištu, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik temeljem odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) dužan platiti tužitelju preostali iznos ugovorene naknade i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a

u tom dijelu održao na snazi platni nalog zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pravilnom odmjerenim sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

 

9. Naime, odredbom čl. 358. st. 1. ZOO-a je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su ugovorne strane ugovora o djelu (šivanja dječje odjeće) ugovorile da prvo naručitelj djela, ovdje tuženik, mora ispuniti svoju (novčanu) obvezu kao uvjet preuzimanja djela, a takvom ugovornom odredbom su stranke zapravo ugovorile izuzetak od pravila istodobnog ispunjenja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za obvezivanje tuženika na isplatu ugovorene naknade.

 

10. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

 

11. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu žalbenim navodima da je pobijana presuda u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer postoji proturječje između razloga o odlučnim činjenicama navedenim u obrazloženju pobijane presude i točke III. izreke pobijane presude. Naime, pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-84/2019-40 od 7. svibnja 2021. je ispravljena prvostupanjska presuda poslovni broj Povrv-84/2019-36 od 22. travnja

2021. u dijelu pod točkom III. izreke tako da je u trećem redu iznos od 5.000,00 kn zamijenjen iznosom od 5.931,50 kn. Kako protiv rješenja o ispravku tuženik nije podnio žalbu, to je točka III. pobijane presude u tom dijelu pravomoćno ispravljena tako da se njome zapravo nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.931,50 kn, dakle, upravo u onom iznosu koliko je to određeno u obrazloženju pobijane presude.

 

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.

 

Sutkinja

Ružica Omazić, v.r.