1              Poslovni broj: 1 Us I-766/2021-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-766/2021-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja A. L. iz P., kojega zastupa opunomoćenik D. K., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Z., kojega zastupa opunomoćenica Ž. R., radi ponovnog imenovanja stalnog sudskog vještaka, 7. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-710-06/21-01/10, URBROJ: 514-03-02-03/01-21-03 od 16. travnja 2021. i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, Ureda predsjednika suda, broj: 4 Su-169/09-37 od 28. siječnja 2021.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Rješenjem predsjednika Županijskog suda u Puli-Pola, broj: 4 Su-169/09-37 od 28. siječnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom mjerničke struke te je ujedno određeno da se danom konačnosti tog rješenja tužitelj briše s popisa stalnih sudskih vještaka tog Suda.

 

2.  Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-710-06/21-01/10, URBROJ: 514-03-02-03/01-21-03 od 16. travnja 2021. odbijena kao neosnovana.

 

3.  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, isto kao i u žalbi, a to je u bitnome da ponovo imenovanje vještakom ovisi o procjeni predsjednika suda te da je stoga u konkretnom slučaju trebalo uzeti u obzir niz drugih okolnosti i činjenica vezanih za njegovo ponovno imenovanje, a to je njegova stručnost. Ističe kako je prvostupanjsko tijelo u procjeni osnovanosti njegovog zahtjeva za ponovo imenovanje u potpunosti zanemarilo činjenice koje ukazuju na njegovu stručnost, a koje su navedene u žalbi. Pojašnjava kako tuženik izjednačava formalnu naobrazbu sa stručnošću jer da to tako proizlazi iz Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, broj 38/14, 123/15, 29/16 i 61/19, dalje: Pravilnik), međutim smatra da je takvo postupanje nezakonito i pogrešno. Ističe kako stručnost nije samo formalno obrazovanje već osobina onoga koji je stručan, koji posjeduje stručno znanje, umijeće i vještine. Poziva se na čl. 126. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15 i 67/18, dalje: ZS) koji da predviđa kao iznimnu mogućnost da kao vještak bude imenovana osoba sa završenom odgovarajućom srednjom školom. Ističe kako ZS ima jaču pravnu snagu od Pravilnika pa da je stoga u konkretnom slučaju trebalo primijeniti ZS. Ukazuje kako je odredba koja propisuje formalne uvjete obrazovanja vještaka odnosno čl. 2. st. 1. t. 2. podst. 3. tadašnjeg Pravilnika identična odredbi istog propisa u trenutku kada je tužitelj podnio zahtjev za ponovnim imenovanjem stalnim sudskim vještakom pa da stoga upravna tijela na različit način primjenjuju isti propis i to na njegovu štetu. Navodi da je on imao legitimno očekivanje da bude ponovo imenovan stalnim sudskim vještakom. Pored toga navodi da mu je povrijeđen i njegov ekonomski interes. Predlaže da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem i da se provede rasprava te da se nakon provedenog spora ponište navedena rješenja i da Sud donese meritornu odluku na način da se on imenuje stalnim sudskim vještakom. Ujedno je zatražio naknadu troškova ovog spora.

 

4.  Tuženik je u opširnom odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5.  U tijeku spora održana je rasprava dana 30. studenoga 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika.

 

6.  Na navedenoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je kod svih navoda iznijetih u tužbi s time da je dopunila dokaze na način da je predala u spis potvrdu o prometu po računu tužitelja, a iz koje da je razvidan ekonomski interes tužitelja da se ponovo imenuje vještakom. Navela je i kako u toj potvrdi nije vidljiv sav promet pa je stoga predložila da se u sporu provede dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost njegovog poslovanja.

 

7.  Opunomoćenica tuženika ustrajala je kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja i u odgovoru na tužbu te je dodatno usmeno još opširno obrazložila u bitnome kako nije izvjesno očekivati da se osoba imenuje vještakom kada postoji viša kvalifikacija te je u svezi s time pojasnila da sam sud na određenom području utvrđuje koja mu usluga treba, a u konkretnom slučaju sud je utvrdio da postoji dovoljno visoko kvalificiranih osoba koji svoju geodetsku djelatnost obavljaju sukladno ovlaštenjima iz Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti. Pojasnila je i kako vještaci nisu zaposlenici suda i da stoga ne mogu crpiti nekakva svoja prava s osnove radnopravnog statusa (primjerice financije). Stoga smatra kako nije potrebno u sporu provoditi dokaz saslušanjem tužitelja ili prikupljati bilo kakve daljnje dokaze. Još je ukazala u odnosu na navode tužitelja o legitimnom očekivanju kako vještak pruža usluge ograničeno na četiri godine, a upravo ponovno imenovanje je neizvjesno te ovisi o tome da li sudu treba usluga koja se nudi. Pojasnila je i kako tužitelju nitko nije oduzeo njegovo stečeno pravo jer je on bio sudski vještak do isteka svog mandata. Dodala je i kako legitimna očekivanja imaju svoja ograničenja kada je to u pitanju javnog interesa, a javni interes je u tome da bi sud trebao omogućiti strankama maksimalnu stručnost prilikom ostvarivanja njihovih prava kao stranaka sudskih postupaka.

 

8.  Dakle, u sporu nije sporno da je tužitelj vještakom mjerničke struke zadnji put imenovan rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, broj 4 Su-169/09 od 13. ožujka 2017. na vrijeme od četiri godine, da je zahtjev za ponovno imenovanje podnio 28. listopada 2020. i da je taj njegov zahtjev odbijen prvostupanjskim rješenjem iz razloga što tužitelj ima završenu srednju školu (IV. stupanj) i zanimanje geodetskog tehničara, a na području Županijskog suda u Puli-Pola ima imenovanih vještaka ove struke sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem, iz čega slijedi da za navedenu struku postoji odgovarajući stručni studij, preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij.

 

9.  Sporno je, može li se tužitelj ipak imenovati stalnim sudskim vještakom na temelju svoje stručnosti (12 godina prakse) iako ima završenu srednju stručnu spremu i zanimanje geodetski tehničar, odnosno da li u postupku imenovanja stalnim sudskim vještakom treba uzeti u obzir samo formalno obrazovanje ili treba uzeti u obzir i stručnost.

 

10.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

11.  Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja iz razloga što provođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom sporu. Naime, u ovom sporu odlučne činjenice nisu sporne već je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava.  

 

12.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

13.  Čl. 126. st. 2. ZS propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem. Stalnim sudskim vještakom iznimno se može imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke. St. 4. istog članka propisano je da stalne sudske vještake imenuje i razrješava predsjednik županijskog ili trgovačkog suda za svoje područje. Stalni sudski vještaci imenuju se na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani. Imenovani stalni sudski vještaci mogu pružati svoje usluge na području cijele Republike Hrvatske

 

14.  Čl. 2. st. 1. Pravilnika propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba za koju se u postupku imenovanja utvrdi da je nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci, i to najmanje 8 godina ako je završila diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, najmanje 10 godina ako je završila odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij, te najmanje 12 godina ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija.

 

15.  Dakle, kao što je valjano pojasnio i tuženik u obrazloženju svog rješenja, iz citiranih zakonskih odredba slijedi da se stalnim sudskim vještakom može samo iznimno imenovati osoba koja ima završenu srednju školu i to kada za pojedinu struku nema odgovarajućeg stručnog studija, preddiplomskog ili diplomskog sveučilišnog studija.

 

16.  Naime, citirana odredba čl. 126. st. 2. ZS precizirana je citiranim čl. 2. st. 1. Pravilnika.

 

17.  Stoga, s obzirom na navedeni zakonodavni okvir, pravilno pojašnjava tuženik da nisu relevantni navodi tužitelja o njegovom stručnom znanju i vještinama jer je važećim propisom, u općem interesu, presumirano da završeni studijski programi daju cjelovitiju stručnu naobrazbu koja se sukladno važećem uređenju ne može nadomjestiti stečenim radnim iskustvom.

 

18.  U odnosu na povredu legitimnog očekivanja tužitelja navodi se da je i to pravilno obrazložio tuženik u osporavanom rješenju, ali i na raspravi održanoj u ovom sporu. Dakle, citiranim čl. 126. st. 4. ZS propisano je da se stalni sudski vještaci imenuju na vrijeme od četiri godine (dakle radi se o mandatu) i da mogu biti ponovno imenovani. Dakle, o pravu na ponovno imenovanje odlučuje se u posebnom postupku u kojem je potrebno utvrditi ispunjavanje svih propisanih pretpostavki za imenovanje, a tužitelj je upoznat s time da je imenovan na ograničeno vrijeme i da se za ponovno imenovanje treba provesti novi postupak. Pri tome pravilno ukazuje tuženik da bi tumačenje tužitelja značilo fiktivno provođenje postupka ponovnog imenovanja stalnim sudskim vještakom jer bi prvim imenovanjem sud zapravo bio obvezan dalje ponovno imenovati istog vještaka, čime bi imenovanje vještaka na vrijeme od četiri godine suštinski postalo trajno imenovanje.

 

19.  U odnosu na povredu ekonomskog interesa tužitelja navodi se da je i to pravilno obrazložio tuženik na raspravi održanoj u ovom sporu. Dakle, pravilno navodi tuženik da vještaci nisu zaposlenici suda i da stoga ne mogu iz tog vremenski ograničenog imenovanja od strane suda crpiti nekakva svoja prava s osnove radnopravnog statusa, kao što je financijska stabilnost.

 

20.  Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

21.  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 7. prosinca 2021.

                                                                                                                                              Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić, v.r.

             

 

 

             

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).