- 1 -              Rev 1226/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1226/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. N. iz Z., D. G. br. 21, OIB …, koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika G. V., V., Ul. dr. F. T. br. 1, OIB …, koga zastupa generalni punomoćnik I. A., diplomirani pravnik, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-341/16-3 od 15. veljače 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-840/12-27 od 27. veljače 2014., u sjednici održanoj 7. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

              I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-341/16-3 od 15. veljače 2017. te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica I. N. iz Z., D. G. br. 21, OIB: … dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu k.č.br. 255/2 put ul. V. V. površine 261 m2, upisane u zk.ul. br. 9420  k.o. V.,  u naravi vrt površine 192 m2, u skici mjerenja omeđen linijama koje idu od točke K, pravac do točke L, pravac do točke S, pravac do točke N, pravac do točke O, pravac do točke C, pravac do točke B, pravac do točke J, pravac do točke I, pravac do točke H, pravac do točke G, pravac do točke K, kao i dijela k.č.br. 255/3 gradilište ul. V. V. površine 116 m2, upisane u zk.ul.br. 8440 k.o. V., u naravi spremište i vrt površine 105 m2, u skici mjerenja omeđen linijama koje idu od točke K, pravac do točke G, pravac do točke H, pravac do točke I, pravac do točke J, pravac do točke B, pravac do točke A, pravac do početke točke K, te se ovlašćuje tužiteljica I. N. iz Z., D. G. br. 21, OIB: … da na temelju ove presude i ovjerenog prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar V. i parcelacionog elaborata kao priloga prijavnom listu ishodi parcelaciju (cijepanje) ovih nekretnina kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Grada V., na nove parcele i to k.č.br. 255/2 vrt  ul. V. V. površine 192 m2, k.č.br. 255/4 put V. V. površine 69 m2, k.č.br. 255/3 spremište i vrt površine 105 m2 i k.č.br. 255/5 nogostup površine 11 m2, pa je tuženik Grad V., V., Ul. dr. F. T. br. 1, OIB: … dužan trpjeti da se na temelju ove presude izvrši otpis k.č.br. 255/2 vrt  ul. V. V. površine 192 m2 iz zk.ul. br. 9420  k.o. V. i k.č.br. 255/3 spremište i vrt površine 105 m2 iz zk.ul.br. 8440 k.o. V. i pripis u zk.ul.br. 3532 k.o. V. uz uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice N. I. rođ D., Z., D. G. br. 21, OIB: …, kao i nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 11.455,16 kn (slovima:jedanaesttisućačetrsto-pedesetpetkunaipetnaestlipa)  u roku od 15 (petnaest) dana  pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.619,84 kn (slovima:dvijetisućešestodevetnaestkunaiosamdesetčetrilipe).

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 kn.“

 

2. Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 200,00 kn, u roku 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) podnijela reviziju zbog materijalnopravnog pitanja za koje smatra da je važno rješavanje ovog spora te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu k.č.br. 255/2 put ul. V. V. površine 261 m2, upisane u zk.ul. br. 9420  k.o. V.,  u naravi vrt površine 192 m2, kao i dijela k.č.br. 255/3 gradilište ul. V. V. površine 116 m2, upisane u zk.ul.br. 8440 k.o. V., u naravi spremište i vrt površine 105 m2, da se tužiteljica ovlasti na ishođenje parcelacije nekretnina, te se tuženiku naloži trpljenje izvršenja otpisa i pripisa dijela čestica uz uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva, a koje u naravi predstavljaju ograđeni vrt te vrt i spremište,

 

- da je tužiteljica upisana kao vlasnica susjedne nekretnine, u naravi kuća sa garažom i dvorištem, dok sporne nekretnine sa nekretninama u vlasništvu tužiteljice čine jednu cjelinu te su prije parcelacije 1966. godine sačinjavale jednu česticu u vlasništvu pok. oca tužiteljice a koju je on stekao 1954. godine,

 

- da su nakon parcelacije sporne nekretnine postale društveno vlasništvo na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta,

 

- da su rješenjem Skupštine općine V., Odjela za upravne poslove br. 02-5536/1-1966 od 11.svibnja 1966. predniku tužiteljice, njezinom ocu, nekretnine koje su predmetom spora trebale biti oduzete kao nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište u svrhu izgradnje porodičnih stambenih zgrada,

 

- da do deposediranja nije došlo te su sporne čestice u dijelu koji je predmet tužbenog zahtjeva ostale u posjedu oca tužiteljice, dok je u preostalom dijelu (koji nije predmet tužbenog zahtjeva) izgrađena asfaltirana cesta sa pripadajućim betonskim rubnjacima i dijelom zelenog zaštitnog pojasa (dio k.č.br. 255/2 površine 69 m2) odnosno nogostup u površini od 11 m2 (dio k.č.br. 255/3),

 

- da protiv tužiteljice ili njenog oca nitko nije pokretao postupke radi predaje posjeda ovih nekretnina odnosno njihovog dijela ili radi smetanja posjeda.

 

9. Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, obzirom da su tužiteljica i njen pravni prednik kvalificirani posjednici u razdoblju duljem od 20 godina, računajući od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe, pozivajući se pri tome na odredbe čl. 159. st. 1., 2. i 4. i čl. 160. t. 1. i 2.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, dalje: ZVDSP)

 

10. Sud drugog stupnja je pak preinačavajući odluku suda prvog stupnja ocijenio da posjed tužiteljice nije kvalificiran jer nije utemeljen na valjanom pravnom osnovu, polazeći pritom od odredbe Zakona o izvlaštenju prema kojoj ukoliko izvlaštena nekretnina nije privedena svrsi u roku od dvije godine, da tad prijašnji vlasnik ima mogućnost tražiti poništaj rješenja - a što da u ovom slučaju nije učinjeno. Stoga sud drugog stupnja navodi da u predmetnom slučaju nije protekao rok od 40 godina sukladno čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, a koji je potreban za dosjelost na nekretnini u društvenom vlasništvu.

 

11. Tužiteljica u reviziji sadržajno postavlja pitanje roka koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu i početak njegovog računanja, ukazujući na primjenu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u situaciji kada na predmetnoj nekretnini ne postoje bilo kakva prava trećih osoba, niti bi se takvim priznanjem prava vlasništva zadiralo u prava trećih osoba, odnosno kada ne postoje prava trećih osoba koja se imaju zaštiti.

 

12. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelji ukazuju na odluku Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, u kojoj je zauzet pravni stav o postavljenom pitanju te odluke tog suda u predmetima Radomilje i dr. protiv Hrvatske i Jakelić protiv Hrvatske.

 

13. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

14. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

15. U odlukama ovog suda broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/14 od 17. travnja 2018., izraženo je sljedeće shvaćanje:

 

              „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

              Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

15.1. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

15.2. Nakon toga je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

15.3. Ustavni sud je 17. studenog 1999. ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

15.4. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.

 

U tim presudama je zauzeto pravno shvaćanje:

 

              „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

 

15.5. Prema navedenom pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju ovoga, ali i Europskog suda za ljudska prava, iznesenom u navedenim odlukama.

 

16. Kako proizlazi da je prednik tužiteljice posjedovao sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

 

17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio sve relevantne činjenice, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

18. U nastavku postupku sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode tuženice i donijeti novu odluku povodom žalbe tuženice te posebno ocijeniti ima li u konkretnom slučaju mjesta primjeni pravnog shvaćanja zauzeto u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske.

 

19. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 7. prosinca 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.